Povežite se sa nama

MONITORING

Do posljednjeg daha

Objavljeno prije

na

Vlada Crne Gore je, krajem prošle nedjelje, imenovala Predraga Stamatovića za svog predstavnika u komisiji koja ima zadatak da prati realizaciju Projekta Vektra Jakić. Projekat – iz nekog razloga Vlada tako tepa poslu modernizacije pljevaljskog drvnog kombinata Jakić – je u prethodnih šest godina, od kada je njegov većinski vlasnik postao Dragan Brković odnosno njegova kompanija Vektra, progutao više od 100 miliona eura koje je pozajmila mađarska OTP banka. A u matičnoj kompaniji tvrde da je i Vektra u Jakić uložila i 20 miliona svog novca!?

Da bi lakše shvatili o kolikom iznosu se radi: Većinski paket akcija kotorskog Jugopetrola prodat je za dvostruko manji iznos. Sto miliona dolara bilo je dovoljno da Dojče telekom, preko svoje filijale u Budimpešti, postane većinski vlasnik Telekoma Crne Gore. Za isti iznos (100 miliona) OTP banka je kupila sve akcije Crnogorske komercijalne banke, tada i sada najveće banke u Crnoj Gori… Konačno, prema važećim standardima u ovom dijelu Evrope, 110 miliona eura je dovoljno novca da se kroz grinfild investicije, sa gole ledine, izgradi oko 7,5 hiljada radnih mjesta. Toliko ljudi, približno, danas prima platu u Bijelom Polju.

No da se vratimo pljevaljskoj bici. Vlada nas obavještava kako je u Projektu ,,došlo do poteškoća”, pošto su kreditor i njegov dužnik ,,imali svoje razloge za obustavljanje dalje realizacije Projekta”. Onda su iz OTP banke zamolili Vladu da se, kao medijator procesa, uključi u rješavanje spornih pitanja između dvije strane. Na šta je Vlada, bespogovorno i hitno, svog čovjeka poslala u Budimpeštu. Tamo je, stoji u Informaciji sa prošlonedjeljne sjednice Vlade, ,,između ostalog” dogovoreno da se formira Komisija čiji je osnovni zadatak da nadgleda ,,trošenje preostalog iznosa kredita u visini od oko 4,3 miliona eura”. Na vrijeme su se sjetili… Uglavnom, taj je posao – u ime države i o trošku poreskih obveznika – povjeren savjetniku za unaprjeđenje poslovnog ambijenta premijera Igora Lukšića. Snaći će se on.

Istovremeno, ostala je tajna da li je u Budimpešti ,,između ostalog” dogovoreno još nešto što će platiti poreski obveznici Crne Gore, kako bi posao jedne privatne banke i jednog privatnog preduzeća bio uspješno nastavljen.

Iz Vlade su demantovali informaciju da su u Mađarskoj državnim garancijama osigurali potraživanja koje OTP ima prema Vektri. ,,Želimo da jasno saopštimo da ni Vlada ni Ministarstvo finansija nijesu izdali, niti su se obavezali da će izdati državnu garanciju kompaniji Vektra”, stoji u saopštenju iz Ministarstva finansija, ,,Interes Vlade je da se nastavi realizacija važne investicije na sjeveru Crne Gore koja će donijeti novi dohodak i novo zapošljavanje, kao i pružanje pomoći sistemski važnoj banci da razjasni pitanja od interesa za nastavak kreditne aktivnosti”. Nedoumice su, ipak, ostale. Ne samo zbog opštepoznate činjenice da je premijer Lukšić, kao i njegov prethodnik na mjestu predsjednika Vlade Milo Đukanović, izuzetno osjetljiv na probleme sa kojima se u poslovanju susrijeću Dragan Brković i njegove mnogobrojne kompanije iz porodice Vektra. I u Vladinoj Informaciji doslovno stoji da, ,,imajući u vidu značaj završetka Projekta Vektra Jakić za unapređenje ekonomskog razvoja sjeverne regije Crne Gore predlažemo donošenje sljedećih…”. I tu su radile makaze, pošto je neko bio dovoljno mudar, donosno bezobrazan, da od javnosti sakrije šta je to predloženo a šta usvojeno kako bi se pomoglo Draganu Brkoviću i njegovim poslovnim partnerima.

Da su interesi Crne Gore bili u prvom planu, pljevaljski bi posao odavno bio predmet ozbiljne analize zbog grubog kršenja kupoprodajnog i koncesionog ugovora između države i Vektre.

JAKIĆ – IZMEĐU SNA I JAVE: Brković i njegova Vektra su tadašnji Velimir Jakić kupili od države u junu 2006. godine, za 1,6 miliona eura, uz obećanje da će u kompaniju investirati šest miliona eura i sačuvati radna mjesta za 320 zapošljenih. U samom startu Brković je potpisivanje kupoprodajnog ugovora uslovio zahtjevom da mu država izda koncesije na makar 30 godina za sječu i preradu 140 hiljada kubnih metara pljevaljskih šuma – godišnje. Pola godine kasnije Ministarstvo poljoprivrede i Uprava za šume, pod komandom Milutina Simovića i Radoša Šućura našli su model za ispunjenje ovog zahtjeva.

Nadležnima nije zasmetala činjenica da je konzorcijum crnogorskih drvoprerađivača iz Pljevalja i Mojkovca dao za 20 miliona eura jaču ponudu od Vektre. Kao što im nije smetalo ni to što što su Brkovićevi zahtjevi bili u suprotnosti sa važećim propisima i planovima za eksploataciju crnogorskog šumskog bogatstva.

,,Od 2006. do 2010. godine biće uloženo šest miliona eura u opremu i modernizaciju fabrike, a tokom realizacije investicionih programa paralelno će biti obučavan kadar za rukovanje najsavremenijom tehnologijom”, tvrdio je Brković tada. Potom se, uoči potpisivanja koncesionog ugovora oglasio Vektrin ,,ekspertski tim”: ,,Vektra je u Jakić do sada uložila milion eura, što je omogućilo proizvodnju proteklih šest mjeseci. Nakon potpisivanja ugovora ove godine ćemo u drugu fazu rekonstrukcije investirati 25 miliona eura…”. Projektovani iznosi investicionih ulaganja rasli su iz dana u dan. Ali planirane sječe šuma i prerade drvene građe nije bilo.

Najzanimljivije je to što su nadležni, kršeći zakone, tolerisali Vektrino nepoštovanje preuzetih obaveza. Tako je Radoš Šućur, direktor Uprave za šume objašnjavao da nije u redu da tjeraju Vektru da plaća i sječe odobrene količine graše, a da trupci onda leže po lagerima: ,,Nećemo ih na to tjerati, jer ne želimo da stvaraju gubitke. Strpljivi smo, s obzirom na ogromna sredstva koja Vektra ulaže u ovaj projekat koji je od velikog interesa za Opštinu Pljevlja i čitavu Crnu Goru. Želimo da ovaj projekat uspije i ničim nećemo doprinijeti da tako ne bude”, rekao je Šućur. I uzalud u Zakonu o šumama stoji da će se kazniti preduzeće „ukoliko ne posiječe sva doznačena stabla, ili ako posječena stabla ne izradi u odgovarajuće sortimente”. Kao što stoji i to da će se preduzeću koje ne isplaćuje koncesionu naknadu ili ne izvršava druge obaveze iz ugovora oduzeti pravo korišćenja šuma. Interes Vektre bio je važniji od zakona.

KAKO DRAGAN KAŽE: Zapravo, pogledamo li malo pažljivije unazad, prepoznaćemo da je zastupanje, protežiranje pa i direktno finansiranje Vektre bio jedan od prioriteta ekonomske politike svake crnogorske vlade pod kontrolom DPS-a.

Potvrdio se to i kada je Vektra, uz pomoć državne administracije, gurnula KAP u dužničko ropstvo isisavajući iz njega kapital koji su decanijama stvarale generacije građana SFRJ. Do danas je ostala misterija čime je bila vođena Vlada Crne Gore kada je Brkovićevoj Vektri dala status strane kompanije koja ima pravo da prioritetno naplati sva svoja potraživanja od Kombinata. Ma koliko ona sporna bila.

,,Ne mogu da razumijem da Vlada jedne protežira, a druge diskriminiše,” upozoravao je nekadašnji potpredsjednik Vlade Žarko Rakčević, pojašnjavajući da”nije problem što Brković i Vektra štite svoje interese”, već što ih vladini pregovarači favorizuju na račun tada državnih kompanija kao što su EPCG, Jugopetrol ili Rudnici boksita.

Sličan primjer bila je i odluka Đukanovića Vlade da od Dragana Brkovića kupi poslovni prostor u zgradi koja je u to vrijeme bila najdrastičniji primjer divlje gradnje u Crnoj Gori, plaćajući ga po cijeni rezidencijalnih objekata u centru Londona ili Rima. Ni kada se ispostavilo da gornji spratovi, podignuti bez dozvole, uveliko prokišnjavaju niko se nije usudio da postavi pitanje svrsishodnosti državne investicije. Viši su interesi u pitanju, samo se šaputalo.

Viši interes je i nedavno presudio da Vlada Vektri produži rok u kome je obavezna staviti u funkciju hotele na Hercegnovskoj rivijeri, koje je Brković kupio u paketu, kroz kompaniju HTP Boka. Činjenica da novi vlasnik za četiri godine nije ispunio faktički ni jednu stavku kuporpodajnog ugovora, te da radnicima duguje plate a državi poreze i doprinose nije pokolebala premijera i njegove saradnike. Oni znaju zašto.

Kao što znaju zašto je država izdejstvovala da Privredi sud, zbog navodnih formalnih nedostataka, u proljeće prošle godine odbije zahtjev da se kompanija Vektra Montenegro uvede u stečaj, i pored podataka iz platnog prometa da povjerioci Vektre traže prinudni naplatu potraživanje vrijednih 4,66 miliona eura.

Tek tada je, zapravo, javna postala informacija da se na vrhu liste onih koji od Vektre bezuspješno pokušavaju naplatiti svoj novac nalazi Uprava carina Crne Gore sa potraživanjem od 2,23 miliona.

Na prvi pogled – ta vijest izgleda kao nemoguća. Sistem poslovanja Uprave carina je takav da njima, jednostavno, ne možete biti dužni. Da bi preuzeli svoju robu iz carinskih skladišta crnogorski privrednici moraju carinicima predočiti dokaz da su izmirili sve finansijske obaveze prema državi. Nerijetko ni to nije dovoljno, nego se čeka da novac legne na račune. Postoje, međutim, i izuzeci od ovog pravila. A za njih je bio zadužen tadašnji ministar finansija a današnji premijer – Igor Lukšić. Upravo je, osnovano se sumnja, bolećivost prema Vektri i odlučnost da štiti njene interese bila jedna od glavnih preporuka za njegovo unaprjeđenje u Vladi. Tako je, štiteći i vlastite interese, odlučila visoka politika. Prije nego se povukla na rezervni položaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo