Povežite se sa nama

FOKUS

Dnevno šesto kila, godinama

Objavljeno prije

na

Prema tvrdnjama Monitorovog izvora iz policije, klan kontroverznog kosovskog biznismena Nasera Keljmendija samo u jednom poslu u toku prošle godine prebacio je preko Kule, kroz Crnu Goru 250 kilograma droge. Naš izvor navodi da je taj posao precizno isplaniran, tako da je čak ,,žrtvovan mali dio pošiljke kako bi se skrenula pažnja policije i carine s glavnog tovara”. ,,To se u švercerskim krugovima naziva ‘priprema za rizik’. Prepusti se policiji, kao što je to tada učinjeno da, recimo, na makedonskoj granici uhvati dvadeset kilograma. Žrtvuju se i neki sitni kuriri. Policiji na Kuli je praktično poklonjen jedan kontrolni kilogram. I crnogorska i makedonska policija bile su zadovoljne zaplijenjenom drogom i mediji su naveliko pisali o ‘uspješnoj’ akciji. Skrenuta je pažnja, i kroz Crnu Goru nesmetano je prošlo skoro čitavih 250 kilograma”, objašnjava izvor iz policije.

Prema njegovim riječima istim metodama kontrolnih pošiljki i ,,žrtvovanja” minimalnih količina, dok glavni tovari prolaze, služi se i rožajski kriminalni klan, koji je direktno naslonjen na klan Keljmendi, o čemu govori slučaj iz 2008. godine.

,,Dvanaestog avgusta te godine u dvadeset časova granicu preko Kule, sa izvjesnom količinom droge, prešao je Valjdet Keljmendi. Njegovo odredište je bilo Berane. Ono što je bitno, Valjdet je koristio automobil ‘audi’ A4 beranskih oznaka, koji je bio registrovan na Samira Musića, bliskog rođaka Safeta Kalića. Taj auto je bio u voznom parku klana Keljmendi, što govori o direktnoj vezi toga klana s rožajskim klanom”, priča policijski izvor.

Monitorov izvor iznosi užasan podatak da šverceri narkotika kroz Crnu Goru dnevno transportuju čak šesto kilograma raznih droga, ili 18 hiljada kilograma, odnosno osamnaest tona mjesečno.

„Kada to pomnožite sa dvanaest mjeseci, onda dobijate informaciju da kroz Crnu Goru godišnje prođe oko 219 tona heroina, kokaina i marihuane, tj. skanka, kao modifikovane marihuane”, kaže izvor iz policije.

On kaže da je ta „roba” uglavnom u tranzitu kroz našu državu, i da policija nema podatak da li se kod nas eventualno negdje skladišti, da bi se dalje distribuirala.

Sa Kosovom stvari ne stoje tako. Međunarodne agencije za borbu protiv droge već su odavno ucrtale na mapama ,,avganistansku transverzalu”, na kojoj je Kosovo označeno kao veliko skladište heroina i distributivni centar za Evropu, pa i ostatak svijeta. Mađarski mediji su, recimo, pisali da sa Kosova samo u toku jednog dana izađe oko stotinu kilograma heroina. Kada je taj podatak saopšten prije sedam osam godina, to je djelovalo kao preuveličavanje. Danas je sasvim jasno da je to bila najblaža slika onoga što se stvarno dešava na putu heroina i kokaina.

Jedan zapadni diplomata na službi na Balkanu iznio je procjene obavještajnih izvora da se na području Kosova, Albanije i zapadne Makedonije u svakom trenutku nalazi „bar sedam tona heroina” spremnog za put na Zapad.

U analizi koju je Centar za mir na Balkanu uradio te dvijehiljadite godine, podsjeća se na podatak njemačke policije koja tvrdi da kosovski kriminalci uvoze 80 odsto evropskog heroina. U ovoj analizi se navodi da je heroin vrijedan 12 puta svoje težine u zlatu. Kilogram heroina vrijedan na Tajlandu hiljadu američkih dolara, u Kanadi ima veleprodajnu vrijednost 110 hiljada USD, dok mu ulična vrijednost dostiže čak 800 hiljada američkih dolara. Vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište još tada je procijenjena na oko 400 milijardi američkih dolara godišnje.

„Pouzdano mogu reći da se u Suvoj Reci u svakom trenutku nalazi lagerovano dvije i po tone heroina. U tom mjestu na Kosovu nalazi se i laboratorija za preradu narkotika. U ovom kosovskom gradiću postoji i zasad hašiša površine od jednog hektara”, tvrdi Monitorov policijski izvor.

Kada su pali prvi kilogrami kokaina na putu od Luke u Baru, pa dalje preko sjevera Crne Gore, Berana i Rožaja, postalo je jasno da su se u ovim gradovima ukrstili putevi droge. Heroina, koji je dolazio sa Istoka, i kokaina iz Južne Amerike, odnosno s druge strane svijeta. Takođe je postalo jasno da su se ukrstili i kriminalni krugovi u ovom regionu, i da veoma dobro međusobno sarađuju.

Ako je riječ o heroinu, naš izvor podsjeća da se Crna Gora nalazi na jednoj trasi takozvane avganistanske transverzale. Heroin, naime, iz Avganistana, preko Turske, jednim krakom ide prema Kosovu i Makedoniji i odatle stiže u Crnu Goru i dalje prema zapadu. Druga avganistanska ruta iz Turske vodi preko Bugarske, Srbije i Mađarske do zapadne Evrope.

Kokain iz Južne Amerike dolazi do Hamburga u Njemačkoj, Antverpena u Belgiji, Marbelje u Španiji, zatim do luka Đoja di Turo i Đenova u Italiji, Marseja u Francuskoj, Gdanjska u Poljskoj, kao i Soluna u Grčkoj.

„Kada se radi o bivšim jugoslovenskim republikama, kokain iz Južne Amerike stiže do Bara u Crnoj Gori, Rijeke u Hrvatskoj i Kopra u Sloveniji”, objašnjava izvor iz policije.

Nije isključeno da kokain u Crnu Goru dolazi takođe sa Kosova, jer jedan krak puta ove droge iz Grčke , odnosno Soluna, stiže do Kosova.

„Ovaj put kokaina iz Grčke do naših prostora vodila su tri beogradska klana – rakovački, zemunski i novobeogradski. Novobeogradski predstavlja staru Arkanovu liniju. Klan Darka Šarića takođe je dosta naslonjen na Grčku”, kaže policijski izvor.

Marihuana u Crnu Goru stiže uglavnom iz pravca Albanije, kao i sa Kosova, da bi dalje bila distribuirana prema Hercegovini. Sa marihuanom u Crnoj Gori rade dvije kriminalne grupe iz Podgorice koje su povezane sa deset narko bandi u Bileći, Trebinju i Mostaru, o kojima je Monitor ranije detaljno pisao. Marihuana se preko graničnih prelaza transportuje uglavnom uz pomoć udresiranih životinja, magaraca i konja. Tu se takođe koristi sistem probne pošiljke, gdje se uputi jedna životinja, bez ikakve pratnje. Ako ona stigne na odredište sa druge strane granice, onda se upućuje i čitav konvoj. Na taj način vrlo je teško otkriti ko šalje i ko je naručilac robe. Marihuana se transportuje i automobilima koji se kupuju samo za tu priliku.

„S kokainom u Crnoj Gori rade dvije zavađene strane, odnosno dva klana iz Kotora, kao i dvije barske kriminalne grupe. Transport se obično obavlja brodskim kontejnerima koji se vode na lažne otpremnice, upućene na neku fiktivnu firmu i treće lice”, priča policijski izvor.

Ovaj izvor kaže da u transportu heroina kroz našu državu radi rožajski klan koji se naslanja na Kosovo i Novi Pazar.

„Transportom i švercom heroina bavi se i beranska kriminalna grupa. Ova grupa je naslonjena na Jagodinu i Novi Beograd. Ove kriminalne grupe posebno su angažovane na transportu droge do skandinavskih zemalja, naročito Danske. Zbog toga i imate mnogo njih iz ovih gradova i kriminalnih grupa koje Danska potražuje zbog droge”, kaže ovaj izvor.

Ranije je šef međunarodne asocijacije za borbu protiv droge Marko Nicović izjavio kako kriminalci iz Berana i Crne Gore nijesu slučajno odabrali Dansku za omiljenu adresu. To je, prema njegovim riječima, skandinavska, bogata zemlja, sa visokom standardom, a krijumčari idu uvijek za novcem. Ekonomski bogatije zemlje su, razumljivo, interesantnije za krijumčarenje od siromašnih. Tamo se droga prodaje skuplje i zarade su bolje.

Monitorov izvor iz crnogorske policije kaže da je pored rožajskih i beranskih grupa u transport heroina kroz Crnu Goru uključen i jedan narko kriminalni klan iz Podgorice.

„Heroin se kroz našu državu krijumčari putničkim autima, pa i automobilima koji se često iznajmljuju u rent a car agencijama, zatim teretnim vozilima s duplim dnom ili specijalno napravljenim bunkerima. Tu je angažovano mnogo drumskih špedicija i privatnih prevoznika”, kaže policijski izvor.

Malo matematike. Ako je vrijednost heroina u Crnoj Gori oko 2,5 hiljada eura po kilogramu, to bi značilo da je klan Keljmendi samo u jednom poslu u prošloj godini, koji su, prema našem policijskom izvoru, organizovali Flamur Redža i Redžep Keljmendi, kroz Crnu Goru tranzitovao 625 hiljada eura.

Ako bi se 600 kilograma droge koja dnevno prolazi kroz našu državu pretvorilo u novac, računajući prosječne cijene heroina, kokaina i marihuane, to bi iznosilo oko 1,3 miliona eura. Puta trideset dana – trideset devet miliona mjesečno. Puta dvanaest mjeseci – 468 miliona godišnje.

Kroz Crnu Goru, dakle, tokom jedne godine narkodileri prokrijumčare oko pola milijarde eura, po ovdašnjim cijenama droge. Ova se brojka na tržištima zapadnoevropskih zemalja najmanje udvostručava. Naravno, govorimo samo o drogi, ne računajući druge švercerske robe. Za to što kroz Crnu Goru droga prolazi lakše no bižuterija službeno su najodgovorniji čelni ljudi carine, Uprave policije, ANB -a i Ministarstva unutrašnjih poslova: Božidar Vuksanović, Veselin Veljović, Vladan Joković, Ivan Brajović. Najavljeno je da će neki od njih ovih dana otići a drugi popuniti njihova mjesta. Organizovani kriminal ima da se – stravi.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo