Mlada žena sa traumatičnim iskustvom, S.R., dala je na uvid aktivistima NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja u Plavu dnevnik koji je dugo vodila. Ona je, kako se može zaključiti iz dnevnika, žrtva teškog porodičnog nasilja, od djevojačkih dana na Kosovu, do nesrećnog braka u Gusinju. Njene ispovijesti potresna su svjedočenja o batinama i seksualnom podvođenju i zlostavljanju. Od prve dojave SOS telefonu prije šest godina, do sada, niko nije sankcionisan niti je snosio bilo kakve posljedice.
Koordinatorka SOS telefona u Plavu Esmeralda Šuvakić ističe kako je to slučaj koji njoj lično veoma teško pada.
„Najveći problem R.S. je taj što je niko nije shvatio ozbiljno, tretiraju je kao duševno bolesnu osobu. Modrice na njenom tijelu koje sam mnogo puta vidjela svjedoče i potvrđuju, međutim, da je ova žena ko zna koliko puta bila predmet teškog fizičkog nasilja”, priča Šuvakić za Monitor.
S. R je u dnevniku koji joj je stavila na uvid detaljno opisala zlostavljanja.
„Tu su bili zapisi o podvođenjima još dok je bila sasvim mlada djevojka u Kosovskoj Mitrovici. Zatim ispovijest o tome kako su joj se razišli roditelji kada je počeo rat. Majka, pravoslavne vjere, ponovo se udala i otišla za Šibenik, a ona sa ocem Bošnjakom stigla u Gusinje. Mislila je da će se udajom spasiti, ali je ispalo da je došla u još goru situaciju. Izrodila je djecu. Sada trpi nasilje zbog djece, jer nema drugog izbora”, prenosi Šuvakić neke detalje iz dnevnika R.S.
U tom dnevniku, kako kaže, lijepe riječi se mogu naći samo za njenu pokojnu svekrvu E.L., koja je, dok je bila živa, štitila.
„Posebno je opisano kako je i na koji način R.S. zlostavljalo šest osoba, za koje je, imenom i prezimenom, napisala da će im se osvetiti. Tri osobe su iz Mitrovice, i tri iz Gusinja, odnosno Plava. Ne znam šta je sa dnevnikom, da li ga još uvijek čuva, s obzirom na loše zdravstveno stanje i na muža nasilnika”, priča Šuvakić.
R.S. se za pomoć SOS telefonu u Plavu posljednji put obratila prije pola godine, kada je bila toliko premlaćena da je morala biti prebačena u plavsku bolnicu.
„Imala je povrede u predjelu usta i čitave glave. Smjestili smo je u bolnicu. Ali šta se desilo? Ona je pobjegla iz bolnice. Policija ju je pronašla u kući, u izbjegličkom naselju u Gusinju ‘nakljukanu’ ljekovima za smirenje. Vratila se djeci. Policija je neko vrijeme čuvala. Ona nema gdje da ode”, kaže Šuvakićeva.
Prema njenim riječima u plavskoj opštini porodično nasilje je veoma izraženo. „Upravo smo zaokružili deset godina postojanja SOS telefona za djecu i žene žrtve nasilja. Za to vrijeme registrovali smo oko šest stotina slučajeva. To bi značilo da smo svaki šesti dan imali po jedan slučaj nasilja, što je poražavajuće”, kaže Šuvakić.
Ona naglašava kako je, uprkos usvajanju novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, u posljednjih nekoliko mjeseci taj broj u drastičnom porastu.
„Jedna zlostavljana žena nam je ispričala kako joj je muž zaprijetio da će tek sada da vidi svoga Boga. Zaista, od avgusta, kada je zakon stupio na snagu, mi bilježimo drastičan rast nasilja. Za tri-četiri mjeseca imali smo najmanje trideset regitrovanih slučajeva”, kaže Šuvakić.
Kao karakterističan navodi slučaj Taibe Drašković koja je zbog teških tjelesnih povreda nanesenih najvjerovatnije pesnicama i daskom, završila na hirurgiji beranske bolnice. Ona se poslije izlaska iz bolnice nije vratila u Plav. Otišla je zauvijek iz toga grada.
Svome suprugu se nije vratila ni Velika Vučinić iz Murine, koja je tako pretučena, da se jedva živa izvukla. Za nju je pronađen nužni smještaj u izbjegličkom naselju u Gusinju.
U Plavu je prije nekoliko godina zabilježen i slučaj porodičnog nasilja koji je imao tragični kraj, kada je od posljedica batina preminula prosvjetna radnica Milunka Turković. Njen suprug Bogoslav, takođe prosvjetni radnik, je osuđen prvo na četrnaest, a kazna mu je potom smanjena na devet godina.
Esmeralda Šuvakić ističe kako je od ogromnog broja slučajeva nasilja, sudski, i to najčešće sa blagim i uslovnim kaznama, završeno svega oko četrdeset.
„Mnogo je teško kada se zakaže suđenje i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi. Odustane. Sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčešće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć”, kaže Šuvakić.
Koordinatorka SOS telefona u Plavu priča kako je sa svojim koleginicama pokušavala da za jedan broj najtežih slučajeva nađe smještaj u Podgorici ali da to nije moglo da se realizuje zbog nedostatka novca.
„Ovdje u Plavu smo pronašli jednu osobu, u čijem stanu sklanjamo žene na nekoliko noći. Nekada nam izlazi u susret i bolnica, koja pretučene žene hospitalizuje neko vrijeme, dok se malo ne oporave. Nemamo drugog rješenja, a ovom gradu je potrebno neko sigurno mjesto za žrtve nasilja”, smatra Šuvakić.
Jedan od posljednjih teških slučajeva u Plavu je registrovan prije dvadesetak dana, kada je D. T., udata žena i majka, prijavila da je silovao izvjesni taksista. Slučaj je, prema riječima Šuvakić, došao do policije, ali je žrtva insistirala da se završi sa upozorenjem, kako bi „sačuvala porodicu od blama”.
Dnevnik R.S. strašna je opomena. Alarm je uključen! Ako ima ko da ga čuje.
Talas nasilja
Da je posljednjih nekoliko mjeseci na sjeveru Crne Gore porodično nasilje u porastu govore teški slučajevi i u drugim gradovima. Jesenas su za samo nedjelju dana sjever potresle dvije porodične tragedije. Radenko Bošković (57) iz Bijelog Polja na nečuven način ubio je majku Danicu. Optužnicom je opisano kako je pretukao motkom i ostavio na livadi ne dozvoljavajući joj da uđe u kuću. Nesrećna starica je vani preminula, a njene tri kćerke su kasnije optužile policiju da nije učinila dovoljno, s obzirom na ranije Radenkove nasrtaje na roditelje, prijavljivanja i pritvaranja zbog nasilja. Koji dan kasnije u Rožajama, na Turjaku, Muamer Škrijelj, nožem je napao suprugu Elviru Tarhaniš, povrijedivši i nerođenu djevojčicu u njenom stomaku. Elvira i dijete su jedva spašeni.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
INTERVJU3 sedmice