Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dnevnik žrtve

Objavljeno prije

na

Mlada žena sa traumatičnim iskustvom, S.R., dala je na uvid aktivistima NVO SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja u Plavu dnevnik koji je dugo vodila. Ona je, kako se može zaključiti iz dnevnika, žrtva teškog porodičnog nasilja, od djevojačkih dana na Kosovu, do nesrećnog braka u Gusinju. Njene ispovijesti potresna su svjedočenja o batinama i seksualnom podvođenju i zlostavljanju. Od prve dojave SOS telefonu prije šest godina, do sada, niko nije sankcionisan niti je snosio bilo kakve posljedice.

Koordinatorka SOS telefona u Plavu Esmeralda Šuvakić ističe kako je to slučaj koji njoj lično veoma teško pada.

„Najveći problem R.S. je taj što je niko nije shvatio ozbiljno, tretiraju je kao duševno bolesnu osobu. Modrice na njenom tijelu koje sam mnogo puta vidjela svjedoče i potvrđuju, međutim, da je ova žena ko zna koliko puta bila predmet teškog fizičkog nasilja”, priča Šuvakić za Monitor.

S. R je u dnevniku koji joj je stavila na uvid detaljno opisala zlostavljanja.

„Tu su bili zapisi o podvođenjima još dok je bila sasvim mlada djevojka u Kosovskoj Mitrovici. Zatim ispovijest o tome kako su joj se razišli roditelji kada je počeo rat. Majka, pravoslavne vjere, ponovo se udala i otišla za Šibenik, a ona sa ocem Bošnjakom stigla u Gusinje. Mislila je da će se udajom spasiti, ali je ispalo da je došla u još goru situaciju. Izrodila je djecu. Sada trpi nasilje zbog djece, jer nema drugog izbora”, prenosi Šuvakić neke detalje iz dnevnika R.S.

U tom dnevniku, kako kaže, lijepe riječi se mogu naći samo za njenu pokojnu svekrvu E.L., koja je, dok je bila živa, štitila.

„Posebno je opisano kako je i na koji način R.S. zlostavljalo šest osoba, za koje je, imenom i prezimenom, napisala da će im se osvetiti. Tri osobe su iz Mitrovice, i tri iz Gusinja, odnosno Plava. Ne znam šta je sa dnevnikom, da li ga još uvijek čuva, s obzirom na loše zdravstveno stanje i na muža nasilnika”, priča Šuvakić.

R.S. se za pomoć SOS telefonu u Plavu posljednji put obratila prije pola godine, kada je bila toliko premlaćena da je morala biti prebačena u plavsku bolnicu.

„Imala je povrede u predjelu usta i čitave glave. Smjestili smo je u bolnicu. Ali šta se desilo? Ona je pobjegla iz bolnice. Policija ju je pronašla u kući, u izbjegličkom naselju u Gusinju ‘nakljukanu’ ljekovima za smirenje. Vratila se djeci. Policija je neko vrijeme čuvala. Ona nema gdje da ode”, kaže Šuvakićeva.

Prema njenim riječima u plavskoj opštini porodično nasilje je veoma izraženo. „Upravo smo zaokružili deset godina postojanja SOS telefona za djecu i žene žrtve nasilja. Za to vrijeme registrovali smo oko šest stotina slučajeva. To bi značilo da smo svaki šesti dan imali po jedan slučaj nasilja, što je poražavajuće”, kaže Šuvakić.

Ona naglašava kako je, uprkos usvajanju novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici, u posljednjih nekoliko mjeseci taj broj u drastičnom porastu.

„Jedna zlostavljana žena nam je ispričala kako joj je muž zaprijetio da će tek sada da vidi svoga Boga. Zaista, od avgusta, kada je zakon stupio na snagu, mi bilježimo drastičan rast nasilja. Za tri-četiri mjeseca imali smo najmanje trideset regitrovanih slučajeva”, kaže Šuvakić.

Kao karakterističan navodi slučaj Taibe Drašković koja je zbog teških tjelesnih povreda nanesenih najvjerovatnije pesnicama i daskom, završila na hirurgiji beranske bolnice. Ona se poslije izlaska iz bolnice nije vratila u Plav. Otišla je zauvijek iz toga grada.

Svome suprugu se nije vratila ni Velika Vučinić iz Murine, koja je tako pretučena, da se jedva živa izvukla. Za nju je pronađen nužni smještaj u izbjegličkom naselju u Gusinju.

U Plavu je prije nekoliko godina zabilježen i slučaj porodičnog nasilja koji je imao tragični kraj, kada je od posljedica batina preminula prosvjetna radnica Milunka Turković. Njen suprug Bogoslav, takođe prosvjetni radnik, je osuđen prvo na četrnaest, a kazna mu je potom smanjena na devet godina.

Esmeralda Šuvakić ističe kako je od ogromnog broja slučajeva nasilja, sudski, i to najčešće sa blagim i uslovnim kaznama, završeno svega oko četrdeset.

„Mnogo je teško kada se zakaže suđenje i čekate pred sudnicom, a žrtva se ne pojavi. Odustane. Sjutra vas gleda na ulici kao da ništa nije bilo. Misli da je završeno sa nasiljem, ali najčešće nije. Onda dođe ponovo da traži pomoć”, kaže Šuvakić.

Koordinatorka SOS telefona u Plavu priča kako je sa svojim koleginicama pokušavala da za jedan broj najtežih slučajeva nađe smještaj u Podgorici ali da to nije moglo da se realizuje zbog nedostatka novca.

„Ovdje u Plavu smo pronašli jednu osobu, u čijem stanu sklanjamo žene na nekoliko noći. Nekada nam izlazi u susret i bolnica, koja pretučene žene hospitalizuje neko vrijeme, dok se malo ne oporave. Nemamo drugog rješenja, a ovom gradu je potrebno neko sigurno mjesto za žrtve nasilja”, smatra Šuvakić.

Jedan od posljednjih teških slučajeva u Plavu je registrovan prije dvadesetak dana, kada je D. T., udata žena i majka, prijavila da je silovao izvjesni taksista. Slučaj je, prema riječima Šuvakić, došao do policije, ali je žrtva insistirala da se završi sa upozorenjem, kako bi „sačuvala porodicu od blama”.

Dnevnik R.S. strašna je opomena. Alarm je uključen! Ako ima ko da ga čuje.

Talas nasilja

Da je posljednjih nekoliko mjeseci na sjeveru Crne Gore porodično nasilje u porastu govore teški slučajevi i u drugim gradovima. Jesenas su za samo nedjelju dana sjever potresle dvije porodične tragedije. Radenko Bošković (57) iz Bijelog Polja na nečuven način ubio je majku Danicu. Optužnicom je opisano kako je pretukao motkom i ostavio na livadi ne dozvoljavajući joj da uđe u kuću. Nesrećna starica je vani preminula, a njene tri kćerke su kasnije optužile policiju da nije učinila dovoljno, s obzirom na ranije Radenkove nasrtaje na roditelje, prijavljivanja i pritvaranja zbog nasilja. Koji dan kasnije u Rožajama, na Turjaku, Muamer Škrijelj, nožem je napao suprugu Elviru Tarhaniš, povrijedivši i nerođenu djevojčicu u njenom stomaku. Elvira i dijete su jedva spašeni.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svaki saziv  Vlade, odnosno svaki ministar donosi nova pravila i propise u sektoru planiranja prostora i izgradnji objekata, pojedini čak i po nekoliko puta tokom mandata, dok su izmjene i dopune važećih zakona postale redovna aktivnost. Rekorder je bio  Branimir Gvozdenović, koji je zakone mijenjao prema trenutnim potrebama moćnog građevinskog lobija. Zakonskim rješenjima aktuelnog ministra Slavena Radunovića poništavaju se sve „tekovine“ ministra  Pavla Radulovića

 

 

Poslanici Skupštine Crne Gore završili su u utorak 25. februara raspravu o Predlozima Zakona o uređenju prostora i Zakona o izgradnji objekata, koje je pripremila Vlada, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja, uređenja prostora i državne imovine, te se očekuje njihovo usvajanje. U narednom periodu planira se i donošenje posebnog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata.

U pitanju je set od tri nova zakona koji će zamijeniti aktuelni Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. godine, čije je donošenje pratila burna i duga kampanja tadašnjeg ministra, Pavla Radulovića, za razliku od novih zakonskih rješenja koja prolaze bez veće pompe i interesovanja javnosti.

Kao rijetko koji zakonski dokument prije toga, kontroverzni Radulovićev zakon sa uvođenjem novih pravila u oblasti planiranja prostora Crne Gore i izgradnji objekata, izazvao je veliko interesovanje građana, strukovnih i nevladinih organizacija i lokalnih samouprava. Tokom šest mjeseci javnih rasprava i debata, ubjedljvom argumentacijom osporavana je valjanost predloženih zakonskih odredbi. Međutim, ni struka ni nauka nisu pomogle da se zaustavi pokrenuta mašinerija Vlade premijera Duška Markovića i Ministarstva održivog razvoja i turizma u namjeri da se iz temelja promijeni sve ono što se prethodno primjenjivalo u toj oblasti u Crnoj Gori.

Radikalnim zakonskim rješenjima poslovi planiranja prostora bili su centralizovani, oduzete su sve ingerencije lokalnim upravama u poslovima planiranja prostora i izdavanja odobrenja za gradnju. Ukinute su građevinske i upotrebne dozvole, pa se čitav niz poslova koje su bile u nadležnosti opština, prenio na Ministarstvo održivog razvoja i turizma. Ukinuti su svi urbanistički planovi na nivou lokalnih samouprava, uvedena su dva bazna planska dokumenta za cijelu državu, Prostorni plan Crne Gore i Plan generalne regulacije. Zakon je usvojen po hitnom postupku, na vanrednom zasijedanju republičkog parlamenta 30. septembra 2017. političkom trgovinom uz čuvena noćna ubjeđivanja poslanika manjinskih partija.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

OTMICA U ŠTRPCIMA, 32 GODINE KASNIJE: Tišina koja govori

Objavljeno prije

na

Objavio:

I ovog 27. februara, 32 godine nakon zločina u Štrpcima, važi isto:  za zločin su  odgovarali samo direktni izvršioci. Nalogodavci i pomagači i dalje su  nepoznati

 

 

U četvrtak, 27. februara, navršile su se 32 godine od kako su pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske, u stanici Štrpci, na malom dijelu pruge Beograd – Bar koja prolazi kroz BiH, oteli 20 putnika iz brzog voza 671 Lovćen. Odveli, opljačkali, pa ubili. Njihova tijela bačena su u Drinu. Do danas su, u vještačkom jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve zločina dominantno su bile državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakiju, Šećo Softić, Rifat Husović, Halil Zupčević, Senad Đečević, Jusuf Rastoder, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Rasim Ćorić, Fikret Memović, Fevzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvjezdan Zuličić i jedno neidentifikovano lice koje su putnici voza, nakon njegovog prispijeća u Bar, opisali kao “osobu tamne puti”. Među žrtvama se, neplanirano, našao Tomo Buzov, prenzionisani oficir JNA, Hrvat po nacionalnosti. On se usprotivio odvođenju putnika probranih za egzekuciju po imenu i prezimenu, i to je platio životom.

Najstarija žrtva imala je 59 a najmlađa 16 godina.

Naknadno smo saznali da je zločin u Štrpcima brižljivo planiran. Sa njegovom pripremom bili su upoznati čelnici MUP-a i Ministarstva odbrane Republike Srbije a, najvjerovatnije (takav je bio dogovor na jednom sastanku u Užicu), i Ministarstvo odbrane tadašnje SRJ i savezno Ministarstvo unutrašnjih poslova. Kako se na čelu saveznog MUP-a nalazio visokopozicionirani kadar tada jedinstvenog DPS-a, Pavle Bulatović ( ubijen u Beogradu 2000. godine, dok je bio na funkciji ministra odbrane SRJ), postoji osnov za sumnju da su informacije o pripremanoj otmici stigle i do Podgorice. To ovdašnje institucije nikada nijesu ni pokušale da utvrde.  Van fokusa pravosuđa ostali su i tadašnji zvaničnici Srbije i Republike Srpske.  Razloga za istragu bilo je na pretek.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

INICIJATIVA ANDRIJE MANDIĆA O PROGLAŠENJU KARTELA TERORISTIČKIM ORGANIZACIJAMA: Kad porastem biću Tramp

Objavljeno prije

na

Objavio:

Inicijativa Andrije Mandića o proglašenju transnacionalnh kartela za terorističke organizacije, inspirisana je očito direktivom koju je Tramp potpisao koju sedmicu ranije. Stručnjaci smatraju da se radi o jeftinom prikupljanju političkih poena, te da bi vlasti trebalo da se pozabave efikasnošću postojećeg sistema borbe protiv organizovnog kriminala

 

Predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić na sjednici Savjeta za odbranu i bezbjednost,  7. februara, inicirao je proglašavanje transnacionalnih narko kartela terorističkim organizacijama. O njegovoj inicijativi raspravljalo se i na sjednici Savjeta održanoj prethodne sedmice.

Mandić je predlog uputio dvije sedmice nakon što je predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (SAD) Donald Tramp 20. januara potpisao direktivu koja označava narko kartele i međunarodne bande stranim terorističkim organizacijama.

I dok su u Trampovoj naredbi precizirane kriminalne organizacije koje su proglašene terorističkim (vidi boks), Mandićev predlog je uopšten.

,,Vodili bi se najboljom međunarodnom praksom, gdje posebno ističemo SAD sa čijim nadležnim državnim organima i bezbjednosnim agencijama treba uspostaviti neposrednu saradnju”, naveo je Mandić na mreži X. Pojasnio je i da u Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore treba transnacionalne narko kartele proglasiti terorističkim organizacijama i usvojiti novi Zakon o borbi protiv terorizma.

Važeća Strategija nacionalne bezbjednosti Crne Gore iz 2018. usvojena je godinu nakon što je Crna Gora primljena u NATO. U njoj se navodi da je prijetnja terorizmom prisutna ali niskog intenziteta. Za razilku od terorizma, aktivnosti organizovanih kriminalnih grupa i bivša vlast je označila kao najvišu prijetnju za bezbjednost Crne Gore.

Krivični zakonik Crne Gore tretira terorizam posebnim članom kojim je predviđena kazna zatvora od najmanje 12 godina. Javno pozivanje na terorizam, vrbovanje i obučavanje, kažnjava se od jedne do deset godina. S druge strane, za krijumčarenje i proizvodnju opojnih droga kazna je od dvije do 15 godina zatvora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo