Povežite se sa nama

INTERVJU

ĐURO KOZAR, VOJNI ANALITIČAR IZ SARAJEVA: Rastu tenzije u BiH, ali rata neće biti

Objavljeno prije

na

Dok na izborima pobjeđuju Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Savez nezavisnih socijaldemokrata u BiH nacionalno će biti na vlasti, a to znači da će se i dalje sve teže dolaziti do kompromisa

 

Đuro Kozar je novinar veteran i vojnopolitički analitičar. U “Oslobođenju” i u drugim medijama više od  pedeset godina pisao je, a i sada piše, o vojnim temama. Iako rođen u Hrvatskoj kaže da je bosanski patriota, jer je u BiH od svoje šeste godine. Ne izbjegava da kaže da je bio član SKJ i da poštuje Titovu politiku. Sada nije ni u jednoj političkoj stranci. Osvjedočeni je antifašista i ljevičar.

Na pitanje  kako kao vojni anaitlčar komentariše sporazum, koji su o uspostavi državne vlasti kao izborni pobjednici potpisali lideri SDA, HDZ-a i SNSD-a, a realizacija tog sprozuma je zapela u vezi sa predajom Prvog godišnjeg nacionalnog plana BiH za NATO, Kozar je odgovorio:

To je  apsurdna situacija koja je stvorena u nedostatku kompromisa.  Podnošenje Prvog nacionalnog plana NATO-u nije prijem u taj vojni savez, nego tehnička stvar, ali establišment u Republici Srpskoj, pozivajući se na Rezoluciju o vojnoj neutralnost RS-a koju je donijela Narodna skupštna tog entiteta 2017. godine, neće ni da čuje ni o kakvom približavanju Bosne i Hercegovine NATO-u. Oni slijede politiku Republike Srbije kao da su njen dio, a ne samo jedan od dva entiteta u BiH. Najviša zakonodavna i izvršna vlast u BiH mnogo prije ove entitetske rezolucije odlučila je da zatraži poziv u NATO, tzv. MAP i kad je to dobijeno ispostavilo se da je rezolucija nižeg nivoa (entitetskog) jača od državnih akata. I sada je pitanje: ko će popustiti? Zastoj u funkcioniranju državne vlasti mnogo šteti BiH, a najviše je negativnih posljedica na ekonomskom planu jer dosta zakona čeka zasjedanje domova Parlamenta BiH (Predstavničkog i Doma naroda), budući da je Milorad Dodik zabranio da poslanici i delegati iz RS-a dolaze u Sarajevo. S druge strane bošnjačka politička eliteta tvrdo insistira na slanju Prvog godišnjeg nacionalnog polana NATO-u i tako i ona koči državu, a stalno ističe da joj je BiH na prvom mjestu. Bilo bi pametno da se cijeli proces otkoči i da se insistira na onome o čemu postoji kompromis, a to je put u Evropsku uniju.

MONITOR: Šta bi za BiH značilo učlanjenje u NATO? 

KOZAR: To bi bilo odlično za Bosnu i Hercegovinu, jer bi ušla pod odbrambeni “kišobran” što znači da više ne bi bilo rata ni pokušaja secesije nekog njenog dijela. NATO doprinosi novim ulaganjima u industrijsku proizvodnju i izgradnju infrastrukture. Gotovo sve zemlje iz istočne Evrope putem članstva u NATO-u i EU ostvarile su veliki ekonomsii napredak. Kad se znaju svi benefiti članstva u NATO-u u najmanju ruku je nelogično što rukovodstvo RS-a odbija da se BiH približi ovom vojnom savezu i, kad ispuni uvjete, bude primljena. Međutim, već pri otkrivanju sadržaja predloženog Prvog godišnjeg plana BiH za Alijansu saznalo se da reforme koje taj plan podrazumijeva ne odgovaraju vlastima manjeg bh. entiteta.  NATO neće da uvozi probleme, želi zemlju koja je na visokim standardima razvijenosti ekonomije, funkcionalne države, vladavine prava, demokratskih principa i riješenih sigurnosnih i odbrambenih pitanja, dobrih odnosa sa susjedima, riješenih unutrašnjih bitnih pitanja, itd. i onda tek NATO razmatra šansu za prijem. Bosna i Hercegovina  za sada ne može ispuniti jedan od prvih uvjeta – da bude funkcionalna država, jer RS mnogo toga čini da oteža funkciju onoga na razini BiH.

MONITOR: Naoružavanje u Bosni i Hercegovini, ali i regionu, ponovo je u centru pažnje javnosti. Vlasti tvrde da se to radi zbog očuvanja mira, a građani strahuju od novih ratnih sukoba….

KOZAR: Prvo i najvažnije: rata u BiH ne može biti i neće ga biti, ali možda bude sukoba niskog intenziteta jer iz nekih usijanih glava rat još nije izašao.   BiH je što se tiče eventualnih vanjskih i unutrašnjih konflikata zaštićena. Uz vlastitu policiju i vojsku u BiH su snage Evropske unije EUFOR-a iz 22 članice EU i 11 drugih zemalja sa ukupno 7.000 vojnika. Tu uz Štab NATO-a sa stotinjak ljudi i oni prate sigurnosnu situaciju i sve promjene da bi mogli djelovati preventivno i spriječiti konflikt. Ako bi se eventualni sukobi proširili za nekoliko sati u BiH bi sletjeli borbeni heliklopteri “apači” iz američke vojne baze “Bondstil” koja se nalazi kod Uroševca  na Kosovu.

Susjedi Srbija i Hrvatske se naoružavaju, a to zbog balansa u regionu ne mora biti loše, jer zemlja koja je spremna za odbranu u pravilu ne bude napadnuta.  Ali, opet Balkan ne bi bio to što jeste da se pošuju sva pravila. Kamo sreće. U Republici Srpskoj policijske snage, po naoružanju i obuci, sve više poprimaju vojna svojstva. Kad se  9. januara na Dan RS-a održi parada policije to umnogome podsjeća na nekadašnje vojne parade u bivšoj socijalističkoj Jugoslaviji. Estrablišmentu RS-a očito je jako stalo do toga da pokaže moć i opremu svojih policijskih snaga koje Rusi obučavaju u nekadašnjoj kasarni u Zalužanima kod Banjaluke koja je sada baza MUP-a Repubike Srpske.

MONITOR: Koji su uslovi da se države Zapadnog Balkana uspješno bore protiv terorizma?

KOZAR:  Države u ovom regionu trebale bi mnogo više da surađuju tako što će razmjenjivati bezbjednosne informacije. Njihovi vojni i policijski ministri morali bi se češće sastajati i procjenjivati situaciju kako recimo teroristi ne bi mogli nesmetano prelaziti granice ovih zemalja. Terorista Mevlid Jašarević, koji je u oktobru 2012. ispalio 105 metaka  na zgradu Američke ambasade u Sarajevu i služi kaznu zatvora od 15 godina, do dolaska u BiH prelazio je nekoliko granica, a nijedna država, pa ni BiH, to nije evidentirala. Valjda se smatralo da on kao pripadniik vehabijskog pokreta ne predstavlja sigurnosnu prijetnju. Da se razumijemo, nisu sve vehabije potencijalni teroristi, ali među njima ima i onih koji imaju zle namjere i to bi trebalo prepoznati i preduziamti mjere. Najgore je kad obavještajna agencije jedne države ljubomorno čuva informaciju koja bi susjednoj državi mnogo značila. U stilu “šta ćemo im išta davati, neka se sami potrude…” Takva sebičnost  lako se može obiti o glavu onih koji tako misle. Zapravo, nema uspješne borbe protiv organiziranog kriminala, posebno protiv terorizma, bez zajedničke akcije u regionu.

MONITOR: Mnogi tvrde da u BiH postoje samo konstituentni narodi i nacionalne manjine, ali ne i građani u političkom smislu?

KOZAR: U Bosni i Hercegovini se godinama vode debate o etničkom i građanskom, pri čemu nacionalne stranke smatraju da su narodi prioritet, a  multietničke (lijeve) da građanskoj opciji treba dati prednost. Dok na izborima pobjeđuju Stranka demokratske akcije, Hrvatska demokratska zajednica i Savez nezavisnih socijaldemokrata u BiH nacionalno će biti na vlasti, a to znači da će se i dalje sve teže dolaziti do kompromisa. Svako će vući na svoju strranu i to smatrati logičnim. Uz to će stalno svoje narode plašiti onim drugim i tako ih homogenizirati. Dok ne bude važno kako se ko zove, nego je li stručan i sposoban, teško će pravi ljudi dolaziti na najvažnije funkcije u vlasti i realnom sektoru.

MONITOR: Milorad Dodik kazao je da je Programska deklaracija SDA, usvojena na kongresu te stranke i koja predviđa Republiku BiH, rezolucija muslimanskog naroda u BiH, da poziva na sukobe, da je antiustavna, antidejtonska …

KOZAR: Stranka demokratske akcije s pravom se bori za jedinstvenu, cjelovitu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu i to naglašava u svim svojim stranačkim dokumentima. To je strateški cilj SDA, ali ova kongresna deklaracija dolila je ulje na vatru u politički ambijent u BiH u kojem već skoro godinu nisu provedeni rezultati izbora i formirana državna vlast. Zbog toga mislim da nije gori trenutak da se ponavlja pomenuti strateški cilj SDA tim prije jer Dodiku ni na koji način ne treba davati povoda da ruši BiH, budući je njemu je nestanak BiH strateški cilj. Podsjećam, Republika Srpska je dejtonska tvorevina i ona se ne može ukidati u ime neke Republike BiH, barem do daljnjeg.

 

Dejtonski sporazum nije švedski sto

MONITOR: Šta je najbitnije da BiH postane prosperitetna, moderna evropska država?

KOZAR: Najvažnije je da se u cjelini poštuje Dejtonski mirovni sporazum, a ne da se iz njega, kao sa „švedskog stola“, izvlače i potenciraju  samo oni dijelovi koji odgovarjau jednom, drugom ili trećem narodu, a da se ostali dijelovi ne samo zanemaruju nego i krše. Taj dokument je usvajan nakon dosta muke u u vojnoj bazi u Dejtonu da bi prestao rat u BiH i ima felera, ali ono što je u njemu dobro, sa dopunama visokih prestavnika koji su prihvaćeni u entitetima, treba realizirati. Jer, cilj Dejtonskog sporazuma bio je da se održi i razvija BiH sa entitetima, a ne da se država destruira do ukidanja. U krajnjem BiH ima državni suverenitet, a u svakoj državi, pa i u BiH, suverenitet je jedan i on pripada samo i isključivo državi, dok je nositelj suvereniteta građanin. Suverenitet je neprenosiv, nepodjeljiv i neotuđiv.

 

Vučiću godi Dodikova servilnost

 

MONITOR: Kako komentarišete nedavnu poruku Aleksandra Vučića sa drvarskog „Dana sjećanja“  da će Srbija štititi svoj narod gdje god da je?

KOZAR: Milorad Dodik se ne bi ponašao ovako kako se ponaša i radi da nema apsolutnu podršku Aleksandra Vučića. Indikativno je da predsjednik Republike Srbije često ističe da poštuje suverenitet i cjelovitost BiH, ali ne upozorava Dodika da ne ugrožava tu istu državnu suverenost. Vučiću očito godi Dodikova servilnost, pa je tako Milorad više u Beogradu nego u Sarajevu. Na raznim manifestacijama širom Srbije, na koje ide privatno, Dodik je uvijek uz Vučića kao da mu je šef kabineta ili tjelohranitelj. Takvo dodvoravanje smeta mnogima u BiH, pa i nekima iz srpskog naroda koji kažu “što je previše, previše je”.

Poznate su Vučićeve izjave da Srbija štiti svoj narod gdje god da je, a srpski ministar odbrane Aleksandar Vulin otišao i korak dalje, pa je izjavio da “RS nema vojsku, ali je ima srpski narod”. Time je želio  poručiti da je Vojska Srbije ujedno i vojska srpskog naroda u BiH namjerno pri tome prelazeći preko činjenice da vojsku imaju države, a ne narodi. U reakcijama na ovu izjavu u SDA su naveli  da su Oružane snage BiH vojska svih građana BiH, pa tako i srpskog naroda što ministar odbrane Srbije svojim izjavama negira. “Vulinu je puno pametnije da se pomiri s tim da će za Srbiju i njenu vojsku granica uvijek biti na Drini, bez obzira na to ko živi u BiH” – saopćeno je iz SDA. Na ovo još bih dodao i slijedeće: kao što dopušta Dodiku da svojim postupcima ugrožava suverenitet BiH, Vučiću ni na kraj pameti nije da upozori ministra Vulina da svojim izjavama ne provocira Bošnjake, Hrvate i ostale koji BiH smatraju svojom domovinom, a Oružane snage BiH vlastitom vojskom. Ili, možda Vučiću baš trebaju ovakve ministrove uznemirajuće izjave. Što predsjednik države misli to ministar odbrane te iste države javno iznosi.

               Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo