Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

Među predloženim kandidatima za ombudsmana našlo se i dvoje njegovih aktuelnih zamjenika.

Nakon Bakovićevog odlaska u penziju, čast i obaveza da bude vršilac dužnosti Zaštitnika pripala je njegovoj zamjenici Zdenki Perović. Njena kandidatura bila je očekivana. Problem je, međutim, to što v.d. ombudsmanku, uz prepoznatljive rezultate njenog odjeljenja, bije glas da ima ozbiljnih problema u radu sa svojim saradnicima.

„Gotovo u svim vašim obraćanjima, pojedinačno, sadržana je određena doza proganjanja i omalovažavanja“, stoji u jednom od dopisa koje je Perovićevoj uputio Generalni sekretar te institucije. Njen nekadašnji savjetnik D.R. podnio je sudu tužbu za mobing i ta proces još traje. Jedna od svjedoka na suđenju, takođe savjetnica u odjeljenju koje vodi Perovićeva, u svom iskazu navodi kako su ona i koleginica od šefice dobile visoko intelektualni zadatak „da presložimo i čistimo njen lični plakar“. Druga tvrdi da je Zdenka Perović sama potpisala izvještaj koji su zajedno uradile.

Siniša Bjeković nema takvih problema. On je pjesnik koji se zaštitom ljudskih prava profesionalno bavi već dvadesetak godina, od Centra za ljudska prava Pravnog fakulteta u Podgorici do institucije Zaštitnika. Na život osuđen, naziv je njegove pete zbirke poezije objavljene prije sedam godina. Tek ostaje da se vidi da li će i koliko ta njegova lirska crta uticati na odluku Predsjednika Đukanovića.

Procedura je sledeća: poslije dodatnih konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, ili neka, u  parlamentu naići na podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata. Ali, naučili su nas, postoji mnogo načina za pravljenje kompromisa.

Nalik Bjekoviću, ni sutkinja Jelena Ružičić ne slovi za jednog od favorita u predstojećem odabiru. „Nemaju leđa“, objašnjavaju naši sagovornici. Pravosudno iskustvo Ružičić je sticala u Osnovnom sudu u Nikšiću i Registraru Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Trenutno je sutkinja Upravnog suda.

Advokat sa Cetinja Nikola Belada javnosti se, najčešće, obraća kao član pravnog tima Crnogorske pravoslavne crkve. „U praksi građanske Crne Gore postaje normalno da se u izjavama crkvenih velikodostojnika SPC vrijeđa i nipodaštava crnogorski narod…“, objašnjavao je Belada u jednom razgovoru vođenom početkom godine. „Svaka civilizovana država i ukupna društvena javnost burno bi reagovala na ove pojave. Crna Gora ćuti. Ćuti država, ćuti crnogorski narod, ćuti stručna javnost, ćute organizacije za zaštitu ljudskih prava“.

Prije desetak dana, kada je iz nezvaničnih izvora stigla informacija o kandidaturi advokatice Azre Jasavić, analitičari su zaključili kako je vladajuća partija konačno pronašla svog kandidata. Vidjeće se koliko su te najave tačne, mada razloga za sumnju ima na pretek.

Jasavić je već poslovno povezana sa institucijom ombudsmana. U pomenutom sudskom sporu zbog mobinga nad jednim bivšim savjetnikom, Jasavić je advokat institucije Zaštitnika. Sličan status (advokat optužene državne kompanije) imala je i tokom suđenja EPCG po tužbi za nezakonitu kupovinu akcija Rudnika uglja.

Jasavić je bila jedan od tri poslanika opozicione Pozitivne CG koji su, u januaru 2016, svojim glasovima spasili Đukanovićevu Vladu. Posljedica tog pakta bilo je to što je opozicija u narednu (tehničku) vladu ušla po uslovima koje je diktirao DPS. A iz nje izašla nakon operacije „državni udar“ i formiranja tzv. sinđelićeve vlade.

Jasavić se uz pomoć paradržavnih medija branila optužbi za korupciju Pozitivne, navodeći kako je njihovo paktiranje sa DPS u skladu sa Programom stranke i sa očekivanjima njihovih birača. Pošto su oni „ranije, uglavnom, glasali vlast koja nije dobra i za koju su bili svjesni da mora da se mijenja, ali su im prioriteti bili mir, stabilnost i bezbjednost Crne Gore“.

Zato je napadala opoziciju. „Dosta je bilo buncanja o političkoj korupciji, vrijeme je za jezik razuma i brojeva koji su neumoljivi“, govorila je,  „Pa da vidimo, šta je u ponašanju funkcionera Pozitivne Crne Gore devijantno?“

U najkraćem: Pozitivna nije prešla izborni cenzus. Njen tadašnji predsjednik Darko Pajović nagrađen je ambasadorskim mjestom u Kini. Jasavić je preuzela partiju i vratila se advokaturi. Uz dobre konekcije sa državnim firmama i institucijama.

Prelazi li sada saradnja na novi nivo?

U sjenci kandidature bivše poslanice Pozitivne, svoju priliku čeka Valentina Radulović-Šćepanović. I nije bez šanse. Nekadašnja profesorica i direktorica škole stigla je, preko angažmana u Skupštini Crne Gore, do mjesta savjetnika predsjednika Filipa Vujanovića i šefa biroa za komunikaciju u kabinetu (tadašnjeg) premijera Đukanovića. Potom je bila članica komunikacionog tima Savjeta za članstvo u NATO, pa direktorka Zavoda za intelektualnu svojinu. Tu je zatekla nagrada Dama godine. Ali i odluka Vlade da ugasi Zavod.

Gubitak posla nije komentarisala. „Odluka Vlade o ukidanju Zavoda za intelektualnu svojinu mene je iznenadila. Ipak, neću je komentarisati. Vlada je tu da vlada, a ostali da poštuju njene odluke.“

Da li je taj stav dovoljna preporuka za posao ombudsmana? Ako nije da pritvrdimo. Na pitanje koga bi preporučila za narednu dobitnicu nagrade Dama godine Radulović Šćepanović nema mnogo dileme: „Odlučila bih se za gospođu Vesnu Medenicu. Oduvijek sam se divila njenoj harizmi, stavu, odlučnosti, istrajnosti, uljudnoj komunikaciji i stilu u svakom smislu te riječi. Vjerujem da takva žena zaista zaslužuje da nosi titulu Dama godine.“

Takva nam treba?

Zoran RADULOVIĆ