Povežite se sa nama

INTERVJU

ĐORĐE RADULOVIĆ, SAVJETNIK PREMIJERA ZA SPOLJNU POLITIKU: Moramo se prvo mi integrisati

Objavljeno prije

na

Proces pristupanja je zamišljen da u EU ulazimo kao društvo. Ne kao vlada ili jedna politička grupacija, već svi. Za sve krupne političke odluke potrebno je obratiti se i drugoj strani, onima koji možda nisu politički istomišljenici. Možemo da zaboravimo na evropsku integraciju, dok se kao društvo ne integrišemo među sobom

 

MONITOR: Nakon što je smijenjen ministar vanjskih poslova, ostali smo i bez ministarke evropskih integracija. Šta to znači u smislu spoljne politike?

RADULOVIĆ: Resor spoljnih poslova, u svakoj vladi, zauzima jedno od ključnih pozicija u obavljanju Ustavom propisanih nadležnosti – vođenje unutrašnje i spoljne politike. Unutrašnju politiku pokrivaju brojni resori, spoljnim poslovima se bavi samo jedan. Crna Gora, kao i svaka država, ne može se posmatrati van međunarodnog okruženja. Od vitalne je važnosti, kakve poruke komuniciramo prema spolja – našim saveznicima, susjedima, ali i onim koji možda imaju drugačije stavove od nas. Upravo prepoznajući važnost ovog segmenta, u posebno osjetljivom geopolitičkom trenutku, kada je ratom u Ukrajini narušena evropska bezbjednosna arhitektura, premijer Abazović je preuzeo rukovođenje MVP. Ovakva situacija nije strana ni crnogorskim prilikama, ali ni međunarodnoj praksi.

MONITOR: U javnosti se spekuliše da je ostavka Jovane Marović u vezi sa inicijativom Otvoreni Balkan, odnosno Analizom koja je ukazala na negativne strane te inicijative.

RADULOVIĆ: Povodom ostavke potpredsjednice Marović bilo je dovoljno riječi i od same gospođe Marović, premijera Abazovića, ali i od političkih partija, pa se ne bih upuštao u dodatne opservacije. Nisam upoznat da je njena ostavka povezana s Analizom, a slične komentare, koliko sam ispratio, nismo čuli ni od gospođe Marović.

MONITOR: Kako komentarišete ocjenu potpredsjednika Vladimira Jokovića da će ova vlada uvesti Crnu Goru u Otvoreni Balkan, i kritike da tehnička vlada nema legitimitet za tako krupnu odluku?

RADULOVIĆ: Nevjerovatan je talenat našeg društva da pronalazi teme koje će do pucanja dovesti labavu društvenu koheziju. Imamo sposobnost da svako spoljno-političko pitanje uvedemo u domaći politički diskurs, kao potencijalni cassus belli među nama. Svjedočimo i lavini političkih komentara, sa svih strana političkog spektruma, o tome da Crna Gora mora/ne smije biti dio Otvorenog Balkana, ne poznavajući šta ta regionalna inicijativa predstavlja. Otvoreni Balkan je labava regionalna inicijativa za saradnju, koja nema osnivački akt, poput nekih međunarodnih organizacija (NATO, OEBS, EU, UN…), kojom država potpisom pristupa. Nema ni zajedničke organe, stalna tijela, sekretarijat, već je to set sporazuma između tri države u oblastima od njihovog međusobnog značaja. Naša država je članica preko 35 regionalnih inicijativa, trenutno predsjedava SEECP, ali većina njih nije poznata široj javnosti. Nijedna nije ispolitizovana kao OB.

MONITOR: Mislite li da Crna Gora treba da bude dio Otvorenog Balkana?

RADULOVIĆ: Dozvolite da ukažem na pogrešan narativ da Vlada favorizuje jednu inicijativu u odnosu na drugu. Kao bivši ministar spoljnih poslova, na ličnu inicijativu, preuzeo sam ulogu Nacionalnog koordinatora za Berlinski proces, imajući u vidu njegovu važnost za Crnu Goru. Predanim radom mojih kolega i mene, na samitu u Berlinu nedavno su potpisana tri sporazuma koji će donijeti konkretne benefite Crnoj Gori i državama Zapadnog Balkana. Sporazume u ime Crne Gore je potpisao premijer Abazović, stoga ne stoje tvrdnje o favorizovanju u odnosu na Berlinski proces. Podsjećam kako je ideja Berlinskog procesa i začeta – tokom 2013. godine imali smo ocjenu tadašnje Evropske komisije da neće biti proširenja tokom narednih pet godina. Ovakva izjava, politički kratkovida, dovela je do određenog obeshrabrenja među državama Zapadnog Balkana, stoga je kancelarka Merkel pokrenula inicijativu sa idejom da države regiona ne gube vrijeme tokom tog perioda, već da saradnjom s EU u region uvede evropske norme i standarde. U tom smislu, Berlinski proces je korisna, sveobuhvatna i inkluzivna inicijativa koja već pruža brojne konkretne rezultate za građane ZB. Kada je riječ o Otvorenom Balkanu, vjerujem da se ova inicijativa, koja je nastala zbog izvjesnog usporavanja u Berlinskom procesu, isključivo posmatra kroz prizmu dva nacionalizma u Crnoj Gori, što je nažalost naš politički omen. Potcrtao bih – Crna Gora je stalna, nepromjenjiva i nezavisna, nije stvarana preko noći, već je vjekovima postojana, da bi je bilo koja regionalna inicijativa ugrozila. Naša država je i članica NATO – a NATO države ne nestaju sa mape svijeta. Umjesto populističkog pristupa, kojim se sve od regionalnih centara a priori odmah odbacuje ili objeručke prihvata, prije nego odlučimo da li ćemo kao država biti dio OB, treba da odgovorimo na dva pitanja – da li ona doprinosi EU integracijama naše zemlje i kakve efekte ima na unutrašnju društvenu stabilnost.

MONITOR: Kako komentarišete ocjene analitičara da je spoljnopolitički bilans ove vlade jednako poražavajući kao unutrašnji?

RADULOVIĆ: Diplomatija svake države trebala bi da bude u službi ostvarenja i promovisanja njenih ključnih spoljnopolitičkih ciljeva. Ipak, čini mi se da je nerijetko bila praksa da se diplomatija koristi za sticanje saveznika u inostranstvu, zarad političke borbe sa oponentima na unutrašnjem planu. Svi moramo biti saglasni da se s takvom praksom i sklonostima, bilo koja strana da je u pitanju, mora prestati.

Ne dijelim stavove da su rezultati Vlade u na spoljnopolitičkom planu poražavajući – u odnosu na šta? Naši ključni spoljnopolitički ciljevi su jasni – NATO, EU, regionalna saradnja i dobrosusjedski odnosi. Vjerujem i da je primjetno da su odnosi Crne Gore u regionu, sa svima, bez izuzetka, znatno stabilniji. Ovo je neophodno ne samo zbog naše društvene kohezije i političke stabilnosti, već i zbog evropske integracije Crne Gore – proces donošenja odluka unutar EU je postao komplikovan zbog odnosa država članica, da mi je teško zamisliti da bi EU bila spremna da primi države regiona čiji lideri među sobom i ne razgovaraju. Kada je riječ o EU integracijama, istakao bih da su ključevi pristupanja Crne Gore EU u Podgorici, a ne u Briselu, kako se to pogrešno percepira. Mi na domaćem političkom terenu nismo uspjeli da ostvarimo ono što je neophodno zbog višegodišnjeg nedostatka konsenzusa, a ocjena o spoljnoj politici Crne Gore se ogleda u Poglavljima 30 i 31, gdje naša država stoji jako dobro, o čemu svjedoče izvještaji Evropske komisije.

MONITOR: Evropski parlament usvojio je Novu strategiju o proširenju. Koliko je Crna Gora spremna da ispuni  mjerila koja se od nje traže da bi ušla u EU?

RADULOVIĆ: Naše društo pati od hronične “političke depresije”, odnosno da politički akteri ne razgovaraju među sobom. Umjesto dijaloga, u parlamentu su generisane krize. Pristup pojedinih političara, da slavodobno tvrde, kako su samo oni zaslužni za EU integracije ili kako će isključivo jedna politička grupacija da nas uvede u EU – neminovno je bio osuđen na propast. Proces pristupanja je zamišljen da u EU ulazimo kao društvo. Ne kao vlada ili jedna politička grupacija, već svi. Za krupne političke odluke potrebno je obratiti se i drugoj strani, onima koji možda nisu politički istomišljenici. Možemo da zaboravimo na evropsku integraciju dok se kao društvo ne integrišemo među sobom.

Preporuke Evropskog parlamenta su ohrabrujuće i u novonastalim okolnostima EU je potrebna uspješna priča. Stvari se tektonski mijenjaju na geopolitičkom planu – Švedska i Finska, tradicionalno neutralne države, pristupaju NATO, dok EU želi da zatvori prostor za uticaj trećih strana na Zapadnom Balkanu, kome njegova geografska pozicija dodjeljuje specijalnu ulogu za očuvanje bezbjednosti i stabilnosti na evropskom kontinentu. Tokom kursa istorije, Zapadni Balkan je uvijek bio poligon gdje su velike sile demonstrirale svoju dominaciju. Za Crnu Goru članstvo u EU je najvažniji spoljno –politički cilj. Međutim, EU je potrebna funkcionalna država, otporna kako na stabilokratije, tako i na negativne efekte česte promjene vlasti. Politička stabilnost nije nužan preduslov za EU integraciju, imajući u vidu da i širom Evrope postoje države kratkotrajnih vlada, ali ih to ne ometa u njihovom funkcionisanju.

MONITOR: Jedno od gorućih pitanja danas je deblokada Ustavnog suda, što je bila tema i vašeg nedavnog sastanka sa evropskim komesarom za proširenje Oliverom Varheljijem.

RADULOVIĆ: Crnoj Gori je neophodan funkcionalan Ustavni sud. Ne samo zbog poruka Brisela, Vašingtona, Pariza, Berlina ili bilo kog od naših partnera, već zbog činjenice da ukoliko želimo funkcionalnu državu – politički nepristrasan i efikasan Ustavni sud je nužnost. Vlada nema ingerencije prilikom odabira sudija  to njena nadležnost, ali konstatujem da su i premijer i pojedini ministri uputili brojne apele oko odabira sudija, čime bi se stvorili uslovi za održavanje izbora i izlaska iz institucionalne krize. Nisam zapazio da je bilo ko od političkih poslenika ili akademika imao zamjerke na biografiju ili  profesionalni angažman kandidata. Zbog Crne Gore, njene funkcionalnosti, političke partije trebalo bi da stave javni interes ispred partijskih kalkulacija. Svako dalje odlaganje bi držalo našu zemlju u produženoj institucionalnoj krizi, a vjerujem da kriza ne bi smjela da bude ničiji politički credo.

 

Proces postavljanja ambasadora zaustavljen

MONITOR: Crna Gora danas nema ambasadore u 17 zemalja. Koliki je to u stvari problem i kako ga riješiti?

RADULOVIĆ: Po izglasavanju 42. Vlade zatečeni broj političkih imenovanja na čelu 38 diplomatsko konzularnih predstavništava je značajno prevazilazio propisanu zakonsku normu od 30 posto. Vlada je donijela odluku da povuče devet ambasadora, većinom političkih imenovanja, dok je ostalima ili istekao mandat ili su po sili zakona otišli u penziju. U uslovima složene kohabitacije, gdje sve strane iz početka uče pravila nove političke realnosti, pokrenuo sam proces postavljanja novih šefova DKP-a, uspjevši da na veoma važnim pozicijama poput EU, SE i Italije imenujem nove ambasadore. Duboko vjerujem u profesionalnu diplomatsku službu koju sačinjavaju kadrovi za to obučeni, koji govore jezike i posjeduju značajno profesionalno iskustvo. Diplomate, bez obzira na lične stavove, ne treba da se bave politikom, već da budu otporni na političke uticaje, promjene vlasti i da sprovode zvanične politike vlade.

Nakon nekoliko rundi razgovora sa predsjednikom Đukanovićem, postignut je dogovor oko imenovanja kandidata za ambasadore koji su bili predlozi MVP. Međutim, tokom saslušanja na Odboru za međunarodne odnose, zbog odnosa na relaciji parlamentarna većina – predsjednik, poslanici su odlučili da ne podrže predložene kandidate, pri tom ne osporavajući njihove profesionalne biografije. Time je proces postavljenja novih ambasadora zaustavljen, a nakon prestanka moje ministarske funkcije nije nastavljen.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

NERMA DOBARDŽIĆ, ZAMJENICA ZAŠTITNIKA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA CRNE GORE: Nedovoljno poznavanje instituta rodne ravnopravnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pored učešća žena u političkom životu i na izbornim listama, odnosno na mjestima gdje se donose odluke, isto tako je važno uključiti u sve sfere života žene sa invaliditetom, žene iz manjinskih zajednica, žene iz ruralnih područja, žene žrtve nasilja, lica drukčijih rodnih identiteta

 

 

MONITOR: Koje su najčešče predstavke koje kancelarija Ombudsmana razmatra a odnose se na povredu rodnih  prava?

DOBARDŽIĆ: Pritužbe se uglavnom odnose na lično svojstvo pol, rodni identitet, seksualna orijentacija i/ili interseksualne karakteristike u oblasti rada i zapošljavanja i zdravstvene zaštite. Takođe, pritužbe se odnose i na govor mržnje, na koji reagujemo, osim postupanja po pritužbama i po sopstvenoj inicijativi, kroz saopštenja za javnost, kao i preventivno, odnosno pojavljivanje institucije Zaštitnika u medijima i to ukazivanjem na načela zabrane diskriminacije i štetnost pojave govora mržnje, kao oblika diskriminacije.

MONITOR: Koji primjeri kršenja ovih prava su najdrastičniji?

DOBARDŽIĆ: Jedan od najaktuelnijih problema jeste porast rodno zasnovanog nasilja. U oblasti rada i zapošljavanja, u odnosu na porodični status; seksizam i mizoginija, govor mržnje zbog ličnog svojstva – seksualna orijentacija.

MONITOR: Kako institucije reaguju na preporuke koje upućujete a tiču se povrede nekih od ljudskih prava?

DOBARDŽIĆ: Institucija Zaštitnika prati u kontinuitetu izvršenje preporuka. Takođe, dajemo sistemske preporuke koje uključuju i izmjene zakona i podzakonskih akata, kao i preporuke za ubuduće kako bi se prevenirao neopravdano nejednak tretman. Ostajem nezadovoljna zbog neizvršavanja svih preporuka jer ipak imamo trend kontinuiteta kada je u pitanju neizvršavanje datih preporuka.

MONITOR: Kako biste ocijenili stanje ženskih prava u našem društvu, koji su ključni problemi?

DOBARDŽIĆ: Teže je uspostaviti balans između porodičnog i profesionalnog života. Ukazujem na posebno ranjiv položaj žena koje dolaze iz ruralnih područja, slabijeg socijalno ekonomskog statusa, žene Romkinje, žene lica sa invaliditetom, žene pripadnice LGBTIQ zajednice, kao i žene za vrijeme trudničkog i porodiljskog odsustva i korisnice psihoaktivnih supstanci. Ova ranjiva kategorija je u posebnom riziku od diskriminacije, pa i nasilja. Nasilje nad ženama je oblik diskriminacije, koji je kao takav prepoznat Istanbulskom konvencijom, a institucija Zaštitnika je institucionalni mehanizam za zaštitu od diskriminacije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 27. decembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MILOŠ VUKOVIĆ, FIDELITY CONSULTING: Istina će nas zaboljeti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Eurostat kaže da je kupovna moć građana danas manje-više ista kao 2019. godine. Sa druge strane, država i lokalne samouprave su, zbog inflacije i priliva velikog broj migranata, imali rekordne prihode. Kada ostanemo bez tog “goriva”, javne finansije Crne Gore će se suočiti sa bolnom istinom koja će rezultirati “hlađenjem” ekonomije

 

 

MONITOR: O prijedlogu zakona o budžetu za 2025. ne govori se mnogo. Da li bi trebalo?

VUKOVIĆ: Predloženi zakon o budžetu za 2025. godinu je rasipnički, nedomaćinski, nedovoljno razvojni i nadasve – nedovoljan da se građanima pruži potpuni servis od javnog interesa.

Evo par zanimljivih činjenica: Zakon o budžetu omogućava Vladi da se zaduži skoro tri milijarde eura ili 40 posto BDP-a. Fondu zdravstva fali 80 miliona eura, što znači da u četvrtom kvartalu 2025. može doći do nestašice ljekova. Resoru poljoprivrede, koji treba da pomogne diverzifikaciju privrede, nisu opredijeljena dovoljna sredstva. Smanjene su subvencije za podsticanje konkurentnosti privrede. Izdaci za materijalno obezbjeđenje porodice su ostali skromni. Povećani su izdaci za konsultantske ugovore i ugovore o djelu (kada se isključe sredstva u 2024. koja su opredijeljena popisu)…

Sa druge strane, zakon predviđa kupovinu aviona za Generalni sekretarijat Vlade od 25 miliona eura,  krši se zakon o budžetu i fiskalnoj odgovornosti jer tekući budžet raste brže od rasta BDP-a,  neproduktivna potrošnja je povećana.

MONITOR: Uporno ukazujete na moguće probleme sa predloženim zakonom o strateškim investicijama. Šta je sporno u tom propisu?

VUKOVIĆ: Nacrt Zakona o strateškim investicijama Crne Gore obiluje formalnim i suštinskim nedostacima koji mogu ugroziti javni interes i zahtijevaju hitnu reviziju i značajno unapređenje.

Zakon nije precizno normirao obaveze postupanja organa koji se bave procjenom uticaja na životnu sredinu niti zaštitu kulturnih dobara, ostavljajući prostor za moguće zloupotrebe i ugrožavanje prirodnog i kulturnog nasljeđa. Predloženi rokovi su kratki za rješavanje kompleksnih pitanja, što ugrožava kvalitet i transparentnost odlučivanja.

Zakon ne predviđa provjeru ugovora od strane VDT-a prije njihovog sklapanja, čime se povećava rizik od pravnih sporova, finansijskih gubitaka i mogućih koruptivnih praksi. Nacrt zakona ne reguliše jasno postupke raspolaganja državnom imovinom, što otvara prostor za netransparentnost i moguće zloupotrebe.

Sva ovlašćenja su koncentrisana u Ministarstvu finansija, bez nezavisnih nadzornih tijela, što smanjuje transparentnost i kontrolu. Imovina pod restitucijom nije posebno tretirana, što može izazvati pravne sporove. Sjeverni region je potpuno zanemaren, iako bi trebao biti prioritet u kontekstu regionalnog razvoja. Uloge Agencije za investicije, koja je zadužena za implementaciju složenih rješenja iz ovog zakona i operativnog tima nisu jasno definisane, što stvara pravnu i organizacionu konfuziju.

Nacrt zakona pokazuje ozbiljne koncepcijske slabosti, ne ispunjava osnovne standarde pravne preciznosti i zanemaruje ključne aspekte poput zaštite javnih resursa, regionalnog razvoja i podsticanja zapošljavanja. Neophodna je njegova temeljna revizija kako bi zakon služio interesima države i građana, umjesto uskih interesnih grupa.

MONITOR: U tom kontekstu kako komentarišete  PUP Podgorica, odnosno projekat Velje brdo…

VUKOVIĆ: Čisto radi čitalaca, malo podsjećanje: u aprilskom intervjuu za list Yomiuri Shinbun, premijer Spajic je istakao  “važnost realizacije ideje otvaranja ‘Montenegro biznis distrikta’ koji bi se nalazio na lokaciji između centra Podgorice i aerodroma. Premijer je, poredeći distrikt sa Marunoučijem (Marunouchi – distrikt u Tokiju gdje se nalaze predstavništva velikog broja vodećih japanskih i stranih kompanija), istakao da je cilj privlačenje investicija međunarodnih kompanija od kojih se očekuje da u Crnoj Gori otvore svoja predstavništva za Balkan i Evropu.”

Naravno, niko više ne pominje Montenegro biznis distrikt, nego se pažnja preusmjerila na iznenadni projekat Velje brdo (predizobno predstavljen od premijera i resornog ministra par dana pred izbore u Podgorici, bez konsultacije sa strukom), koji je pokrivalica za brojne tačkaste prenamjene prostora Podgorice u građevinsko zemljište, što je školski primjer koruptivnih poslova.

Na primjer, u ulici Baku, PUP Podgorica se mijenja tako što se parcela na kojoj je predviđena izgradnja gradskog bazena pretvara u lokaciju na kojoj može da se gradi stambena zgrada od preko 10.000m2, čija je vrijednost preko 30 miliona eura.

Biće veoma zanimljivo pogledati promjene u vlasništvu nad parcelama na pomenutoj lokaciji jer postoje indicije da je jedna parcela prodata prije predlaganja PUP, što budi sumnju u korupciju. Ovakvih primjera je mnogo u PUP-u, pa sam siguran da će predstavnici Ministarstva i oni koji su pripremali plan, morati puno toga pojašnjavati nadležnim tužilačkim organima.

MONITOR: Da ne zaboravimo novi grad

VUKOVIĆ: Kao jedan od indikatora koji prate realizaciju Strategije stanovanja do 2034 godine, navedeno je da će se broj pristupačnih stanova povećati za oko 10 posto  za oko 200 za 10 godina. Projektom Velje brdo se najavljuje 100 puta više stanova (20.000 stanova) od čega je 15.000 pristupačnih stanova?!

Trenutno je u Crnoj Gori više od 150.000 praznih stanova, od čega najviše u Podgorici, dok gotovo sve opštine na sjeveru imaju teške demografske probleme. Umjesto da se Vlada ozbljino pozabavi ovim stvarima, ona predstavlja taj projekat bez ikakve konsultacije sa stručnom javnošću, uz opravdanje ministra da ga je premijer zamolio da prošetaju…

Na kraju, član Savjeta za reviziju PUP-a koji se odnosi na prostorno planiranje, dao je negativno mišljenje na projekat: “U Planu nije iznijeta uvjerljiva argumentacija o potrebi izgradnje 20-tak hiljada novih stanova u Podgorici. Na osnovu važećih planova i strategija može se zaključiti da je ideja o formiranju grada sa oko 36 000 stanovnika Velje Brdo, suprotna osnovnim strateškim opredjeljenjima i ciljevima razvoja.”

Stoga, postavlja se pitanje: zbog čega se onda “pušta” priča o Veljem brdu? Jasno je da se tamo nikada neće izgraditi 20.000 stanova i da je to još jedna izborna fatamorgana kojom premijer otvoreno obmanjuje građane.

MONITOR: Kakav je vaš odgovor na to pitanje?

VUKOVIĆ: Ako posmatramo ponašanje premijera, može se uvidjeti sljedeća matrica: megalomansko obećanje za koje se zna da se ne može ostvariti, obmanjivanje građana da će se realizovati, ćutanje i relativizacija kritike i, na kraju, novo megalomansko obećanje koje je još “luđe” od prethodnog sa jednim ciljem – lukrativnim poslovima za odabrane “prijatelje”.

Kapitalni budžet ostaje pokriven velom tajne, kao i način izbora kapitalnih projekata koji se finansiraju iz budžeta. Kako je moguće da se projekat Velje brdo nalazi u kapitalnom budžetu, iako nije zadovoljvao uslove iz Odluke o izradi kapitalnog budžeta  na osnovu čega bi se, jedino, mogao naći u kapitalnom budžetu.

U pitanju je nastavak starih praksi kojima se u potpunosti ruši koncept strateškog planiranja, kako prostora, tako i javnih finansija.

MONITOR: Evropa sad nije donijela obećano povećanje plata i penzija.  Da prihvatimo „poklon“ bez komentara ili da konstatujemo da predizborna obećanja PES-a, godinu nakon formiranja Vlade, nijesu realizovana?

VUKOVIĆ: Da Vas ispravim: građanima Crne Gore ništa nije poklonjeno – oteta je polovina njihovih doprinosa za PIO i predata krupnom kapitalu, dok im je vraćen dio njihovog novca koji su uplaćivali u Fond PIO, čime je urađena nemjereljiva šteta po penzioni sistem.

Sa druge strane, u junu 2023. godine nije bilo riječi o povećanju PDV-a u sektoru turizma, uvođenju akciza na mirna vina, novim nametima za građane u formi naknade za naftne robne rezerve, uvođenja PDV na  sve on line isporuke i brojnih drugih nameta koje izvlače novac iz džepova građana.

Najgore od svega je to da su oni, koji su sve to obećavali u junu 2023.,  svjesno obmanjivali građane jer su znali da se ne može realizovati. Isti oni danas, ne trepćući, tvrde da su ispunili obećanja, iako svi vidimo da to nije istina.

Mislim da nivo obmane kojem smo svjedočili poslednje godine nije viđen u crnogorskoj ekonomskoj istoriji te da će se o tome pisati ozbiljne studije slučaja.

MONITOR: Zarada i penzije su povećanje. Da li je to donijelo i veću kupovnu moć?

VUKOVIĆ: Imate podatak CBCG da su građani u oktobru 2024. podigli 51 milion eura gotovinskih kredita, dok su se u oktobru 2023. zadužili “svega” 30 miliona eura. To govori da su građani iskoristili mogućnost skupog zaduživanja koji je usmjeren u potrošnju. Prirodno, to će izazvati inflaciju koja će u potpunosti “pojesti” povećanja već za nekoliko mjeseci. Mislim da je građanima koji idu u prodavnice i na pijacu sve kristalno jasno.

Podatak Eurostata da je kupovna moć građana manje-više danas ista kao 2019. godine, govori u prilog ovoj tvrdnji. Sa druge strane, država i lokalne samouprave su, zbog inflacije i priliva velikog broj migranata imala rekordne prihode, zbog čega je stvorena iluzija stabilnih javnih finansija. Kada ostanemo bez tog “goriva”, javne finansije Crne Gore će se suočiti sa bolnom istinom koja će rezultirati “hlađenjem” ekonomije. Posljedice će osjetiti svi građani.

 

Haos na tržištu rada

MONITOR: Kako komentarišete upozorenja da nam prijeti uravnilovka zarada?

VUKOVIĆ: Potpuno je prirodno da se ljute zaposleni sa VSS koji imaju 30 godina staža jer imaju oko 850 eura platu, dok tek svršeni studenti, čim odrade pripravnički, imaju 800 eura. Haos koji je izazvan zbog odluke da se uvedu dvije minimalne zarade (kako bi se pokušalo opravdati neispunjenje obećanja od 700 eura minimalne plate), neće biti moguće ispraviti bez dubokih, teških ali neophodnih reformi na tržištu rada.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, PROFESORKA FPN BEOGRADSKOG UNIVERZITETA I POSLANICA ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Studentkinje i studenti daju primjer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlast igra istovremeno dvije igre, smirujući i istovremeno raspirujući krizu. Da bi mogli da kažu da je bilo nekih mrvica odgovornosti, a da nekako ispadne da to nema veze sa njima

 

 

MONITOR: Studenti su pred institucije izneli nekoliko zahtjeva, prilično konkretnih i upućenih na određene adrese. Da li bi to moglo da znači da su nove generacije studenata u Srbiji, naučile i neke veštine efikasnijeg političkog djelovanja?

ĐORĐEVIĆ: Jedan deo zahteva je identičan zahtevima koje je odmah nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu iznela opozicija – tu posebno apostrofiram zahtev za objavljivanjem svih tajnih ugovora u vezi sa rekonstrukcijom železnice što se još uvek nije dogodilo. Specifično studentski zahtev je onaj koji se tiče odgovornosti svih onih koji su tukli studente koji su u znak solidarnosti sa žrtvama stajali mirno 15 minuta što je i bio povod za prvu blokadu, blokadu Fakulteta dramskih umetnosti-čije su studente napali, između ostalih, i Milija Koldžić, tadašnji većnik opštine Novi Beograd, iz redova SNS-a. Koldžić je, u međuvremenu, podneo ostavku ali ga je prethodno vladajuća većina na Novom Beogradu zadržala na tom mestu na sednici koju je sazvala opozicija tražeći njegovo razrešenje. Ovde je reč o odbrani sopstvenog dostojanstva a kada to traži omladina i istrajava u tome, to se teško da blatiti kao kad to radi opozicija-čak i ako izgovara iste stvari. Zato mislim da ovde nije reč o preciznosti zahteva, već o spremnosti i solidarnosti studenata da stanu iza njih na novi način.

MONITOR: Posle gromoglasne optužbe da se pobunjeni akademci grabe za nekakav novac koji je stigao za njegovo rušenje, Aleksandar Vučić je, kako tvrdi, ispunio sve studentske zahtjeve, uz raznorazna obećanja o životnim olakšicama. Da li je Vučić shvatio da mu dosadašnji stil rješavanja kriza, ovog puta, ne mora doneti uspijeh?

ĐORĐEVIĆ: Vučić se ne snalazi u ovome jer prvo potcenjuje i vređa studente i studentkinje da su neposobni da misle svojom glavom i da su korumpirani kako bi organizovali blokade-a onda kad shvati da je to greška, pokušava da ih pridobije tako da ih zapravo korumpira ponudama koje treba da nadomeste glavni uzrok njihovog nezadovoljstva. Danas je stigla najava da će i prevoz biti besplatan u Beogradu, pa onda subvencionisanje stanova za mlade… Verujem da će za koju nedelju i kuće biti od čokolade a prozori od marmelade. Naravno, Vučiću je to toliko puta polazilo za rukom da nije čudo što poseže sa istim rešenjima.

MONITOR:. Imaju li sadašnji studenti kapacitet da pokrenu društvo?

ĐORĐEVIĆ: Mislim da je ono što studenti rade i kako to rade – plenumima kao vidom direktne demokratije – mnogo delotvornije od konkretno ispostavljenih zahteva koji-mada izuzetno ozbiljni, nisu originalni u svom sadržaju. Studenti ne traže neke radikalne promene sistema- a nije reč ni o suštinski sindikalnim studentskim zahtevima za smanjenjem školarina koji su izuzetno važni ali su vezani pre svega za same studente. Mada ima zahteva za uvećanjem budžetskih izdvajanja za državne fakultete koji se tiču i studenata i profesora i zaposlenih na fakultetima uopšte. Reč je o tome da se tako izlizana rečenica “da institucije rade svoj posao” zaista i desi – da se lica koja su napala studente i profesore procesuiraju i da budu razrešeni sa javnih funkcija ako se pokaže da su funkcioneri. Oni su u poziciji da to mogu da zahtevaju jer su te okolnosti sami stvorili svojom solidarnošću kojom su onda pridobili i profesore i profesorke kako bismo svi zajedno branili i  poziciju autonomije univerziteta koja jeste bila sve brutalnije napadana u poslednje vreme. Od pokušaja kooptiranja studentskog organizovanja preko pokušaja diskriminacije domaćih univerziteta onim sramnim predlogom Zakona o visokom obrazovanju -koji je pod pretnjom štrajka univerzitetskih radnika Vlada povukla. Oni daju primer kako i ostali segmenti društva mogu da podnesu žrtvu da bi pokazali stav da ovako više ne ide. Drugo i ne možemo očekivati od njih kao studenata, ali možemo kao od građana da očekujemo da učestvuju u političkom životu uže shvaćenom, da glasaju, da se neki među njima ohrabre da se kandiduju, da učestvuju u izbornoj kampanji ili u kontroli izbora… A sve to je potrebno da rade i svi ostali građani.

 MONITOR:. Premijer Miloš Vučević je Vučićevo iznošenje fascikli sa dokumentacijom o renoviranju Železničke stanice, objasnio tako što je rekao da Tužilaštvo „nije bilo fer“, pa  je Predsednik preuzeo njihovu obavezu.  Kako  vidite reagovanje institucija, vlasti i opozicije nakon više od mjesec dana tragedije u Novom Sadu?

ĐORĐEVIĆ: Tužilaštvo od početka ne komunicira adekvatno sa javnošću u situaciji koja apsolutno to zahteva. I, generalno, naše institucije loše komuniciraju sa javnošću možda i zato što Aleksandar Vučić jedini non-stop komunicira, prevodi ko šta radi, obaveštava nas o istragama, objavljuje dokumenta koje ne bi trebalo da ima i tako dalje. Da nije tako, da stvarno živimo u zemlji sa podelom vlasti, mogla bih ozbiljno da shvatim žalbu da “tužilaštvo nije bilo fer”, ovako se iza toga ne krije premijerov zahtev da svako radi svoj posao-nego se prikriva packa zbog toga što možda neko više neće da radi baš sve onako kako joj se kaže. Vlast igra istovremeno dve igre, smirujući i istovremeno raspirujući krizu – da bi mogli da kažu da je bilo nekih mrvica odgovornosti a da nekako ispadne da to nema veze sa njima. Dok tim potezima pokušava da ugasi vatru, funkcioneri vladajuće stranke i batinaši povezani sa njima, svakodnevno nastavljaju da izazivaju incidente, da udaraju i gaze, da automobilima uleću među protestante i nose ih na haubama… Opozicija artikuliše zahteve i institucionalno i vaninstitucionalno i mnoge od tenzija bi bile manje da je vlast dopustila da se to razrešava u institucijama.

MONITOR: Opozicioni poslanici u Skupštini Srbije su inicirali smjenu Ane Brnabić sa mesta, a podnjeli su i novi predlog o izglasavanju nepovjerenja Vladi. Rad Skupštine je, faktički, bio blokiran odlukom Brnabić da ne poštuje proceduru u vezi sa predlogom budžeta za 2025-u. Vučić je ranije najavio rekonstukciju Vlade. Da li njegova izjava da mu nije neki problem debata o smeni Brnabić i Vučevića, znak da je spreman na „žrtve“ jer opozicija sama nema većinu za promjene?

ĐORĐEVIĆ: Ideja parlamentarizma podrazumeva da i poslanici opozicije imaju svoju ulogu u zakonodavnom telu, oni treba da predstavljaju neke građane koji su ih birali ali i da kontrolišu vlast. Strašno je što uvažavanje procedura, zakona, poslovnika o radu koji to omogućavaju opoziciji koja je svuda manjina jer bi inače bila vlast – uopšte možemo tretirati kao neku Vučićevu “žrtvu”. Ta priča koju priča Ana Brnabić – da ne bi trebalo da tražimo da se raspravlja o nečemu jer nemamo većinu-u stvari je priča o ukidanju parlamentarizma. Šta će nam onda opozicija, šta će nam onda parlament?

MONITOR: Niko, u stvari, ne traži vanredne izbore, jedino je Vučić hteo referendum o svom povjerenju. Pristalice opozicije očigledno zabrinjava „udvaranje“ zapadnih centara moći državnom vrhu u Srbiji, ali i problem izbornih uslova. Šta brine vlast?

ĐORĐEVIĆ: Ova vlast koristi izbore da pobegne od odgovornosti, posebno od krivične, a ne da bi položila račun građanima. Ono što su predstavnici vlasti-ponajviše Vučić, komunicirali jeste da im je najvažniji projekat EXPO 2027, te da neće biti izbora pre toga. Kao i da žele da okončaju pristupne pregovore sa EU u naredne dve godine…To sve nije moguće ako opet imamo izbore i nefunkcionisanje parlamenta i Vladu u tehničkom mandatu. Tu je i novac iz Plana rasta za Zapadni Balkan koji zahteva sprovođenje Reformske agende, a to sve zahteva ubrzani i merljivi rad.

MONITOR: Predsjednik ima informaciju da je NIS sankcionisan od administracije Džozefa Bajdena.Veliki dio građanstva u Srbiji ima pozitivna očekivanja od novog predsjednika SAD, Donalda Trampa, čiji članovi porodice namjeravaju da grade u Srbiji. Kako procjenjujete mogući „Tramp efekat“ na interese građana i građanki Srbije, a kako na interese njene aktuelne vlasti?

ĐORĐEVIĆ: Građani i građanke Srbije od toga neće imati ništa, a Trampova pobeda će ići u smeru legitimacije autoritarnog stila vladavine-kako u SAD tako i u Srbiji. Manipulisaće se nacionalizmom dok će se nastaviti rasprodaja Srbije… Onako kako se prostor od ogromnog kulturnog i istorijskog značaja daje Trampovom zetu i gazi se po kulturnom nasleđu i identitetu, ali i uopšte ideji moderne srpske državnosti.

 

Nisu me iznenadile prve blokade fakulteta, ali jeste zarazna solidarnost studenata

MONITOR: Oko pedeset fakulteta u Srbiji nalazi se u blokadi. Utisak je da se nezadovoljstvo studenata širi. Da li Vas je  iznenadio ovako snažan studentski bunt?

ĐORĐEVIĆ: Nije me iznenadilo što su se desile prve blokade, jer uvek ima angažovanih, samosvesnih studenata koji ne ćute, a i ranije generacije su s vremena na vreme organizovale blokade fakulteta- ali me jeste iznenadila zarazna solidarnost i to kako se prenosila štafeta od fakulteta do fakulteta, toliko da su u blokadu ušli studenti fakulteta gde to ne bismo očekivali. To se nije desilo tek tako i upućeni znaju da su se na više fakulteta u zemlji vodile borbe da studenti uopšte mogu da učestvuju na izborima za Studentski parlament-odnosno da ti izbori budu pošteni. Zato je Zeleno-levi front ove godine u skupštinsku proceduru predao izmene Zakona o studentskom organizovanju kako bi se obezbedilo pravo na studentsko predstavljanje. Verujem da su ih te prethodne borbe osnažile za ovu koju sada vode.

 

Srbija sa naprednjacima treba da pokaže da stvarno želi da bude u EU

MONITOR: Predsjednik Srbije je obećao da će država do kraja 2026-e, okončati suštinski pristupne pregovore sa EU, ali to  je dosta problematično. Da li se radi o Vučićevoj  sujeti i pokušaju takmičenja sa Crnom Gorom i Albanijom ili o ekonomskoj računici i sprječavanju nekih mogućih restriktivnih mjera Brisela?

ĐORĐEVIĆ: Neuspeh u vezi sa otvaranjem Klastera tri se pokušao predstaviti kao odškrinuće vrata, ali suštinski Srbija sa naprednjacima treba da pokaže da stvarno želi da bude u Evropskoj uniji. Verujem da to što su posebno Crna Gora a onda i Albanija trenutno ispred Srbije u procesu evrointegracija zaista budi takmičarski duh. Samo po sebi to nije loše ako je podsticajno na konstruktivan način. Samo što nije prvi put da čujemo obećanja o nekim rokovima, a da onda Vlada od tih svojih obećanja odustane. Sad, moram priznati, meni njihova obećanja ne zvuče kredibilno. Ima ljudi koji stvarno u to veruju i na tome rade, ali oni ne donose političke odluke koje će suštinski odrediti gde mi idemo. A onaj ko ih donosi, donosi ih isključivo u odnosu na računicu koja mu obezbeđuje opstanak na vlasti. I to nema, nažalost, nikakve veze sa interesima građana koji zaslužuju promene koje će im unaprediti kvalitet života – od obrazovanja, stanovanja, zapošljavanja i socijalne zaštite do zdrave životne sredine i poštovanja dostojanstva svih ljudi.

Nastasja RADOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo