Pokoljenja djela sude – zvečalo je ovih dana sa svih strana. Nebeska je tajna koliko je građana makar pomislilo na to da će neka pokoljenja suditi i ovom društvu i ovom vremenu. Sudeći po uslovima u kojima rastu pokoljenja iz naših dana, ne bi se reklo da im se dobro piše. U skladu s tim će i suditi, nama, današnjima.
U svijetu se 20. novembra obilježava Međunarodni dan dječjih prava.
Tog datuma 1989. Generalna skupština UN usvojila je Konvenciju o pravu djeteta. U Konvenciji se govori o obavezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obavezama brojnih društvenih činilaca u vezi sa zaštitom djeteta. To je prvi dokument u kojem se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi kojoj je potrebna posebna zaštita. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta iz 1959. koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona.
Osnovnim pravom djeteta smatra se pravo preživljavanja koje uključuje hranu, smještaj, zdravlje, životni standard. Slijedi grupa razvojnih prava na vaspitanje i obrazovanje, porodicu, kulturu, identitet. Djeca imaju pravo da učestvuju u donošenju odluka, pravo na druženje, izražavanje, pristup informacijama. Tu su i prava na zaštitu od zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije.
Jasno – Konvencijom se definiše da djeca imaju pravo na životni standard koji odgovara njegovom tjelesnom, duševnom, duhovnom, moralnom i socijalnom razvoju.Te uslove prevashodno treba da im obezbijede roditelji, ali se od države očekuje da preduzme odgovarajuće mjere pomoći i obezbijedi materijalnu pomoć i programe podrške, posebno oko prehrane, odijevanja i stanovanja.
Jedino istraživanje o siromaštvu djece u Crnoj Gori radio je UNICEF prije skoro deset godina. Rezultati objavljeni 2012. pokazali su da svako deseto dijete nije imalo dovoljno sredstava za minimalno zadovoljenje osnovnih potreba.
Državni činovnici kazali su tada kako će im podaci iz istraživanja biti dragocjeni kako bi definisali nove politike. Možda su neke politike ispisane, ali socijalna pomoć godinama ne mrda.
Pravo na materijalno obezbjeđenje u iznosu od 63,5 eura ima ,,pojedinac”. Uzmimo da ima suprugu, odnosno porodicu sa jednim članom – 65,86 eura. Porodicu sa dva člana sleduje 76,20, sa tri člana 91,50, sa četiri člana 108, sa pet i više članova 120,70 eura.
Nije otkriveno koje su mudre glave i po kojim kriterijumima odredile ove iznose. Ako se računa da u porodici sa oba supružnika prvo dijete spada u kategoriju ,,porodica sa dva člana”, država tom djetetu dodjeljuje pomoć od 10,34 eura. Naredno dijete, ,,vrijedi” 15,3 eura, sljedeće 16,5, i posljednje 12,7 eura. Metodologija pomoću koje je država došla do ovih cifara sigurno para valja.
Tu je i dječiji dodatak. Davno su prošla vremena kad su ga primala sva djeca. Danas tu privilegiju može ostvariti dijete: korisnik materijalnog obezbjeđenja; korisnik dodatka za njegu i pomoć;
korisnik lične invalidnine; bez roditeljskog staranja i dijete čiji je roditelj, usvojilac, staralac, hranitelj i tako dalje, kao korisnik materijalnog obezbjeđenja, zasnovao radni odnos na osnovu sporazuma o aktivnom prevazilaženju nepovoljne socijalne situacije.
Visina dodatka za djecu iznosi mjesečno, za dijete korisnika materijalnog obezbjeđenja 23,68 eura, propisuje zakon. Korisnici dodatka za njegu i pomoć imaju pravo na dječiji dodatak od 31,87 eura, lične invalidnine 39,57 eura, koliko je predviđeno i za djecu bez roditeljskog staranja. Opet se primjećuju fine nijanse koje je smislio zakonodavac. Nekome ko je siroče samo tri centa fale, pa da ga država pomaže sa 40 eura mjesečno.
Pravo na dodatak za djecu imaju troje djece u porodici. Za četvrto i narednu djecu država ne snosi nikakvu odgovornost.
Uslovi za odobravanje materijalne pomoći su rigorozni. Naravno, ako se ne računaju izborne godine, rođaci u socijalnom i slični kriminali.
Jedno važno pravo u vezi sa djecom kapitalizam još nije pojeo: ono da jedan od roditelja novorođenčeta ima pravo na 12 mjeseci plaćenog odsustva sa posla.Ono važi ako majku, zato što je bila trudna, nijesu izbacili sa posla. I ako ima posao na neodređeno, jer ako im ugovor istekne dok su na porodiljskom – istekao je. Žene u prosvjeti zaposlene na određeno vrijeme, čiji se ugovori produžavaju u septembru, često prekidaju porodiljsko bolovanje jer je to jedini način da im ugovor bude produžen.
Konvencija o pravima djeteta detaljno propisuje i pravo na obrazovanje i vaspitanje. Pored obezbjeđivanja osnovnog i besplatnog školovanja, od države se očekuje da podstiče i pomaže srednje obrazovanje, učini ga dostupnim za sve i obezbijedi materijalnu podršku.
Znamo koliko je kod nas osnovna škola besplatna. Veliki broj roditelja udžbenike može da kupi samo na kredit. Udžbenici se ne mogu ,,nasleđivati” zbog stalnih izmjena u nastavnim programima. Roditelji su prisiljeni da školske knjige kupuju u ,,kompletima” koji sadrže udžbenike koji se ne koriste, razne CD-e i ostala čuda na kojima, realno, država zarađuje.
O kvalitetu obrazovanja uporno govore rezultati PISA testiranja.
Istraživanje se radi svake treće godine. U decembru 2016. nakon objavljivanja rezultata najvećeg svjetskog obrazovnog istraživanja znanja i vještina, koje obuhvata više od pola miliona učenika iz preko 70 zemalja, uzrasta od petnaest godina pokazalo se da petnaestogodišnjaci iz Crne Gore zauzimaju 56. mjesto na svijetu. Po obrazovanju smo među najgorima i u regionu, iza nas su Makedonija i Kosovo.
Prosjek primijenjenog znanja učenika iz Crne Gore je u naučnoj pismenosti 411, matematičkoj 418, a u čitalačkoj 427. To je ispod prosjeka Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD), čiji je PISA projekat. Minuloga proljeća urađeno je novo istraživanje, rezultati se još čekaju.
,,Treba da učiš, jer će ti to donijeti dobar život”, rečenica je koju u Crnoj Gori ne može bez zazora izgovoriti nijedan roditelj. Djeca nijesu ćorava, već odavno je njihova okolina prepunjena dokazima da ovdje, prosto, nije tako.
Ujedinjene nacije Konvencijom su propisale i da države treba da preduzimaju ,,sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne, administrativne, socijalne i obrazovne”, za zaštitu dece od nelegalne upotrebe opojnih droga i psihotropskih supstanci.
Ovih dana je NVO Juventas objavila da sve više mladih u Crnoj Gori uzima psihoaktivne supstance, najviše kanabis. Najmlađa osoba koja je koristila drogu, sa kojom se ova nevladina organizacija susrela je dječak od 12 godina.
Zaštita djece od svih oblika seksualnog izrabljivanja i seksualne zloupotrebe, još je jedan standard UN-a. Monitor je pisao o preblagim kaznama koje se u Crnoj Gori izriču za ,,nedozvoljene polne radnje”. Silovatelj desetogodišnje djevojčice osuđen je na godinu dana zatvora; za silovanje djevojčice od 13 godina presuda je bila – tri godine. Maksimalna zaprijećena kazna je deset godina.
Možda je gori od sumnjivog kvaliteta ostvarivanja prava djece jedino ukupan ambijent u kojem odrastaju. Opšte je mjesto postala izloženost medijima čija su okosnica Zadruga i Parovi, ali može i gore. Od Mace Diskrecije se i očekuje da bude to što je, problem je kad je u određenoj ravni Maca Diskrecija moralna gromada za pokoju poslanicu crnogorskog parlamenta.
Da, tu je i osjećaj nepravde. Džabe sve konvencije, šepurenje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i i poglavlja o pravosuđu pride, kad sve okolo ječi od nepravde.
Prošle sedmice je objavljeno kako je sredovječni muškarac koji je pijan na pješačkom prelazu pregazio šesnaestogodišnju djevojčicu osuđen na pet mjeseci koje će provesti u kućnom pritvoru. Djevojčica je imala teške povrede, muškarac je sa mjesta nesreće pobjegao. Ako prvostepena presuda opstane u toplom domu sa familijom, pored televizora, izdržaće kaznu. Umanjenu za 13 dana, koliko je proveo u pritvoru. Olakšavajuća mu je okolnost što ranije nije osuđivan i što ima dvoje djece. Svakoga sa zrnom savjesti mora da boli tolika nepravda.
Prema istraživanju koje je prije dvije godine uradio Centar za građansko obrazovanje, polovina mladih želi da napusti Crnu Goru. To su oni koji su do juče bili djeca. Oni koji su djeca danas, taj procenat sigurno neće umanjiti, prosto zato što ništa nije bolje nego što je bilo.
Pokoljenja će djela suditi – tamo daleko.
Miloš BAKIĆ
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice