Mislili smo da smo sve vidjeli. Kako na ulici preuzimaju vlast, kako razulareni vojnici ulaze u Dubrovnik, kako naše vođe saučestvuju u zločinu, kako se retorički okreću Evropi a ne mogu da preskoče sopstvenu sjenku, kako po zemlji ubijaju i šipkama nasrću na oponente vlasti, kako gradonačelnik udara na novinare, kako voajeri sude u političkim procesima, kako su sudovi bolećivi prema premijeru i narko bosovima… Vidjeli smo kako nepodobnim medijima i aktivistima NVO prijeti direktor policije, jer samo ti mediji i aktivisti vide da ova država nekažnjenih zločina ima problem kriminala. Vidjeli smo kako prvi čovjek Pljevalja hvali glavnog kralja kokaina Darka Šarića, tog dobrog momka koji je mnogo učinio za svoj grad, kako Šarićeve ljude hapse policije od Latinske Amerike do Slovenije, a kako kod nas ti preduzetnici slobodno peru pare po bankama, finansiraju lokalne samouprave i javljaju se na tendere…
Vidjeli smo kako u serijalima nekontrolisane medije pretvaraju u kriminalne organizovane grupe, a opozicione lidere u pripadnike zemunskog klana, onog klana čijim je uglednicima crnogorska tajna služba dala legitimacije i oružne listove. Vidjeli smo kako visoki službenik tajne policije prisustvuje svadbi na kojoj sjedi 300 godina robije, a kako o toj svadbi ispituju predstavnika MANS-a i novinara Monitora i TV Vijesti…
Kako iscrpljuju opoziciju, kako ubacaju spavače u tačke otpora. Kako Đukanović sa skupštinske govornice prijeti kritičarima, eto on je tolerantan ali da to ne moraju biti prijatelji – vitezovi od Brana Mićunovića do Stanka Subotića. Kako se SDP pretvara u nevoljnog saučesnika.
Vidjeli smo kako se centri za demokratiju transformišu u centre za zaštitu dragog druga predsjednika, kako univerzitet Mila Đukanovića i Toma Čelebića uništava državni, kako to aminuje radna grupa puna uglednih naučnika i profesora. Kako se pisci i novinari pretvaraju u robove i apologete, istoričari u savjetnike agitpropa, analitičari u spin majstore, tužioci u saradnike organizovanog kriminala, sudije u đavolje advokate…
Vidjeli smo kako nam ubijaju privredu, kako prenose na ime familije i prijatelja državne resurse i to dok drže lekcije o liberalnoj ekonomiji i jednakim šansama… Vidjeli smo kako carstvo lakomosti i neznanja uništava KAP i pored ogromnih subvencija, bankarskih sistema, pored stotina miliona državnih para koje su se kao reket odlile bracu… Vidjeli smo šta se dešava kada pozorišnu umjetnicu pretvore u bankarku, švercera duvana u proizvođača vode, a prodavca auspuha u drvoprerađivača…
Vidjeli smo kako prljavim novcem uništavaju prirodu, kako sijeku stoljetna stabla i betoniraju najljepše predjele. Vidjeli smo kako cijelu crnogorsku istoriju bacaju pod noge, kako se kunu u mrtve Petroviće a gaze žive. Kako cupkaju uz Cecu i Jami i razbijaju čaše uz Džeja, kako rasipno troše na bahanalije, satove i hacijende.
Vidjeli smo kako ruše institucije, sve po zakonu, kad im se ne sviđaju ljudi onda donesu akte i skrate mandat, kao Krgoviću… Vidjeli smo kako se mladi prestolonasljednik ministar finansija pretvara u izvođača radova kojim se uništava nezavisnost Centralne banke. Vidjeli smo kako se evropske diplomate pred našim autokratom tope kao led i pretvaraju u blitvu…
Ali, nijesmo još sve vidjeli. Tek slijedi dno, rasplet raspadanja. Najavili su ga onim nasiljem nad djetetom Nebojše Medojevića i svim što je slijedilo nakon toga: smiješnim Veljovićevim komentarom da to nema veze sa politikom (a šta ima) i pozivom na raport što ga je ministar inostranih djela uputio ambasadorima Njemačke i Britanije. Jer, usudili su se da osude napad na dječaka od šesnaest godina.
Sjećate li se kako je u posljednjoj fazi odbrane Milošević krenuo na djecu iz Otpora i kako je psovao zapadne diplomate. Sada njegov najbolji crnogorski učenik ulazi u svoje najmračnije dane, od kada je raskinuo koaliciju Dubrovnik – Srebrenica.
U ovoj fazi sve je moguće, spremni su na sve i može se očekivati svašta. Zato, treba povezati redove otpora… I izdržati, jer što bi rekao vođa – sve što počne ima kraj, pa i ovo divljanje moći.
Milka TADIĆ MIJOVIĆ