Crna Gora je po Ustavu građanska država, pjesmicu o međunacionalnom skladu koji ovdje vlada znamo napamet. U državi živi blizu pola Crnogoraca, u državnim službama ih ima – tri četvrtine. Tu nadmoć pripadnici najbrojnijeg ostvaruju na račun drugih naroda – Srba, Albanaca, Bošnjaka, Muslimana, Roma i Hrvata.
Po defiiciji, diskriminisati znači odvajati, praviti razliku, uspostavljati socijalni odnos u kojem se nacionalnim manjinama osporavaju ona prava i građanske slobode što ih uživaju pripadnici vladajućeg naroda.
Ustav Crne Gore zabranjuje diskriminaciju i jemči manjinskim narodima srazmjernu zastupljenost u javnim službama, organima državne vlasti i lokalne samouprave. Zakon o manjinskim pravima i slobodama daje iste garancije. Mrtva slova.
Informaciju o zastupljenosti manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica u državnim organima, organima državne uprave, organima lokalnih uprava, sudovima i Državnom tužilaštvu, koju je Vlada razmatrala na posljednjoj sjednici, pripremilo je Ministarstvo za ljudska i manjinska prava. Prema podacima iz 141 organa, 74,76 odsto zaposlenih nacionalno su se izjasnili kao Crnogorci. U stanovništvu ih, prema popisu iz 2011. ima 44,98 odsto. Srba u državnoj službi ima 11,24, na popisu je 28,73 odsto ljudi kazalo da se nacionalno osjećaju kao Srbi. Albanaca u državnim službama ima 2,51 odsto, u stanovništvu Crne Gore 4,91. Bošnjaka među činovnicima ima 5,62, u Crnoj Gori 8,65, Muslimana 2,46 prema 3,31, Roma 0,02 od 1,01 odsto stanovnika Crne Gore i
Hrvata 0,76 procenata među onima koje platu primaju od države, a među stanovništvom 0,97.
Prethodne informacije o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih u državnim službama objavljene su 2011. U odnosu na to vrijeme, stvari su se ponegdje mrvicu popravile. Tada je Crnogoraca bilo 79,03, Srba 8,59, Bošnjaka 4,14, Muslimana 2,39, Roma 0,01. Za Albance i Hrvate gore je nego ranije: 2011. bilo ih je 2,80, odnosno 0,89 odsto.
Ljudi koji se ne izjašnjavaju kao Crnogorci, očigledno, najmanje šanse imaju da se zaposle u državnim organima i organima državne uprave. Na 6.808 upitnika, prikupljenih u 51 organu, uključujući i MUP i Upravu policije koji su poslali objedinjene podatake, u nacionalnom smislu, zaposleni su se izjasnili kao: Crnogorci 82,11 procenata, Srbi 7,30, Albanci 1,32, Bošnjaci 4,89, Muslimani 2,19, Romi 0,03, Hrvati 0,40.
Goran Danilović, funkcioner Demosa kaže za Monitor da deceniju i više, Srba u državnoj upravi ima nedopustivo malo u odnosu na broj ljudi koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi. ,,Svaku instituciju i organizaciju koja se bavi zaštitom ljudskih prava morao bi da alarmira ovaj podatak jer je riječ o očiglednom i drastičnom primjeru diskriminacije jedne, za Crnu Goru ogromne, nacionalne populacije”.
Prema Danilovićevim riječima za tu diskriminaciju Vlada snosi najveću odgovornost. ,,Pored toga što je istorijska, njihova odgovornost je i konkretna do te mjere da zaslužuje reagovanje tužilaštva”. Danilović naglašava da je pravo na rad ,bez obzira na nacionalnu pripadnost, ustavna kategorija. ,,Ovo predstavlja drastično kršenje Ustava. Bez obzira što svi teško živimo, očigledno je da državni organi nepotistički i korumpirano forsiraju pripadnost jednoj nacionalnoj zajednici ugrožavajući pri tom sve ostale, a posebno Srbe”.
Pravednost u zapošljavanju je daleko od Crne Gore, ocjenjuje u izjavi za Monitor i Dritan Abazović, poslanik i potpredsjednik Ujedinjene reformske akcije. On kaže da ,,Srbi imaju najviše prava da se ljute, jer ih ima kumulativno150 odsto manje nego što su zastupljeni u stanovništvu”.
,,Vlada Crne Gore nema aktivnu politiku prema manjinama. Situacija je poražavajuća”, kaže Abazović. Prema njegovom mišljenju, podaci o zastupljenosti manjinskih naroda među zaposlenima u državnoj upravi veliki su šamar nacionalnim strankama koje participiraju u vlasti, naročito albanskim. ,,Kada bi se u statistiku uključile i strukture obrazovanja, tek bi se tad vidjela stvarna struktura zaposlenih. U mnogim obrazovnim institucijama nema pripadnika manjina ili je njihov broj zanemarljiv.”
Uprava za kadrove tražila je podatke o nacionalnoj pripadnosti zaposlenih iz 141 institucije. Od 17.233 činovnika kojima su traženi, upitnike je dostavilo njih 11.571 ili 67,14 odsto. Tu se kriju razne zanimljivosti. U Direkciji za razvoj malih i srednjih preduzeća, na primjer, radi 13 ljudi, upitnik je popunilo njih četvoro. Procenat Crnogoraca – sto.
U službi Predsjednika, koji, je li, zastupa sve građane Crne Gore, od onih koji su se izjasnili, radi preko 90 odsto Crnogoraca. U brojkama – njih četrnaest plus jedan Bošnjak. Pet ljudi se prićutalo. Od 53 zaposlena u Ministarstvu pravde nacionalno se izjasnilo njih 19. Crnogoraca 18, Bošnjak jedan. Srba – nula.
,,Postoji ozbiljan problem sa slobodom izjašnjavanja. Zaposleni kalkulišu sa svojim nacionalnim identitetom”, smatra Dritan Abazović.
Sto posto Crnogoraca zaposleno je u Komisji za sprječavanje sukoba interesa i Ministarstvu nauke. Niko nije rekao da je Srbin u Apelacionom sudu, tamo nema ni Albanaca. U Fondu rada nema ni Srba ni Albanaca, ni Bošnjaka. Ima 16,67 odsto Muslimana. U ministarstvu održivog razvoja i turizma procenti onih koji nijesu Crnogorci su zanemarljivi.
Osnovno državno tužilaštvo u Beranama je etnički čisto – od dvanaest zaposlenih svi su Crnogorci. U toj opštini živi 42,96 odsto Srba. U državnom tužilaštvu na Cetinju takođe su svi Crnogorci, kao i u područnim organima za prekršaje u Danilovgradu, Kolašinu, Kotoru, Mojkovcu i Pljevljima.
Površno gledano narodi Crne Gore znatno su ravnomjernije zastupljeni među činovnicima kada je riječ o lokalnim upravama. Tamo je Crnoogoraca 57,58,Srba 20,69, Albanaca 5,67, Bošnjaka 7,54, Muslimana 2,77, Hrvata 1,55 odsto. Naravno da nije riječ o demokratskom fenomenu na nižim nivoima vlasti, već o prostoj činjenici da su u nekoliko opština manjinski narodi većina.
U Andrijevici, gdje Srba ima 61,86 odsto, među zaposlenima u lokalnoj upravi je 62,86 odsto. Crnogoraca među lokalnim činovnicima ima oko četiri odsto manje nego među stanovništvom.U opštini Rožaje živi 83,91 odsto Bošnjaka, u lokalnoj upravi ih je 89,08. Crnogoraca ima više među zaposlenima u lokalnoj upravi nego među stanovništvom, Srba manje. U Ulcinju živi 70,66 odsto Albanaca, u loklanoj upravi ih je 88,73 odsto. Crnogoraca u toj opštini ima 12,44 odsto, u lokalnim organima ih radi 2,82 odsto.
,,U mjestima gdje dominiraju manjine, većinski narodi su diskriminisani, što govori o istoj matrici vladanja, koja se odomaćila u Crnoj Gori”, kaže Dritan Abazović.
Na pitanje koliko su ljudi diskriminisani po nacionalnoj osnovi, a koliko po političkoj pripadnosti, Danilović kaže kako vjeruje da pored nacionalne postoji i politička diskriminacija koja je skoro iste snage. ,,Procenat Crnogoraca u državnim organima je u stvari partijski dirigovan, jer je riječ o ljudima koji predstavljaju dominantno biračko tijelo DPS-a.”
Danilović smatra da je u Crnoj Gori diskriminacija nametnuta od partije na vlasti, te da ne postoji u komunikaciji između običnih ljudi.
,,Veoma je važno da intelektualna zajednica u Crnoj Gori osudi ovakvu praksu, da se svi politički predstavnici neizostavno izjasne oko ove činjenice te da, ako nam je stalo do građanskog društva, drugi, a ne Srbi, konstatuju diskriminaciju drugog po brojnosti naroda u Crnoj Gori. To bi, definitivno, značilo mnogo i pokazalo da je samo izvršna vlast diskriminatorska, a da ovo društvo može da funkcioniše kao tolerantno.”
,,Ovo što državni organi rade se zove ‘antidržavna politika’ .To je politika isključivanja svih koji su po bilo kojem osnovu nepodobni za vlast. Na taj način povećavaju nepravdu, stanovništvo guraju u nezadovoljstvo i iseljevanje”, kaže Dritan Abazović. On smatra da se ni u buduće ne možemo nadati drugačijoj statistici: ,,Vlast koja bivstvuje na nacionalnim i politčkim podjelama, koja zapošljava isključivo svoje članove ili trguje sa svojim političkim satelitima, nema ni volje ni znanja da ovakvu situaciju promjeni”.
U prilog Abazovićevom mišljenju ide podatak da je broj onih koji se izjašnjavaju kao Crnogorci drastično veći među mlađim nego među starijim činovnicima. U državnoj administraciji Srba starih između 55 i 64 godine ima oko 15, među onima od 25 do 34 godine – blizu šest procenata. Kod ostalih naroda sličan trend se ne vidi.
,,U ovoj državi nijesu diskriminisani Srbi, nego oni koji nijesu u DPS-u. Srbi unutar DPS-a sigurno ne osjećaju diskriminaciju”, objašnjava za Monitor visokoobrazovana i visoko pozicionirana građanka. Na pitanje koliko Srba ima u DPS-u kaže: ,,Previše”.
Ne treba mnogo čekati da ispliva destilovan fašistički stav: ,,Ako radiš u državnim institucijama, no što ćeš, no bit’ Crnogorac. Ko neće da bude Crnogorac, neka radi u privatnu radnju ili neka ide u Srbiju. Ko hoće da bude Bošnjak, neka ide u Bosnu”. Bez trunke stida.
Miloš BAKIĆ