Muamer Mustafaj, rođen je na Kosovu, a živi na Koniku gdje i većina njegovih sunarodnika. Već duže vrijeme posvetio se islamskoj vjeri. Jedan je od redovnih posjetilaca mesdžida, od njegovog otvaranja na Koniku 2012. godine. Mustafaj ima funkciju predvodnika džemata, a više puta je bio diskriminisan zbog vjere, odnosno fizičkog izgleda, brade koju nosi.
,,Mi, Romi sa bradama doživljavamo duplu diskriminaciju. Zbog toga što pripadamo romskoj nacionalnosti i zbog vjere koju praktikujemo”, kaže tridesetčetvorogodišnji Mustafaj.
Na Koniku postoje dva mesdžida. Za vrijeme namaza i slave kao što su: Kurban Bajram i Ramazanski Bajram, vjernici se okupljaju i vjerske obaveze obavljaju u mesdžidima. Petkom dolazi najveći broj ljudi kada klanjaju Džumu. Tada se okupi do stotinu mladih i starijih vjernika. U jednom mesdžidu može stati i do 150 ljudi.
,,Petkom kljanjamo Džumu, poslije Džume Akšam, a nakon toga imamo Islamski kviz. Kroz taj kviz se družimo, a i učimo jedni od drugih. Međutim, ako se nalazimo u gradu i kada je vrijeme za molitvu, dužnost obavljamo u najbližijim džamijama. U svakom slučaju, molitva mora da se obavi na vrijeme, gdje god da se u tom vremenu nalazimo”, priča naš sagovornik.
Međutim, kaže, on se ne osjeća slobodno, da može bezbijedno da obavlja svoje vjerske dužnosti gdje god da se nalazi za vrijeme molitve. ,,Jednom prilikom, dok sam obavljao fizičke poslove u jednoj kući, pitao sam gazdu da li mogu da vjersku dužnost obavim u njegovim prostorijama. Nije mi dozvolio pa sam molitvu obavio pored puta u blizini njegove kuće”, objašnjavao je. ,,Skoro pa uvijek kada uđem u banku ili u poštu, imam utisak da me ljudi odmjeravaju i čudno gledaju. Uglavnom zbog fizičkog izgleda ne budemo dobro usluženi i prihvaćeni, već sa strane čekamo nepotrebno”, kaže.
Sljedećeg primjera Mustafaj se nerado i ljutito prisjeća: ,,Čekajući autobus na stanici preko puta hotela Hilton pored mene se nalazilo još petnaestak ljudi, koji su takođe čekali autobus. U jednom trenutku je naišla policija sa džipom u kojem su policajci zadržavali poglede na mene i parkirali se. Tražili su mi lična dokumenta, koja su mi nakon provjere vratili. Od svih prisutnih samo su mene provjerili. Grozno sam se osjećao jer su svi na stanici gledali u mene, isto kao da sam neki kriminalac ili Bog zna šta”, kazao je Mustafaj.
,,Islam je vjera tolerancije, razumijevanja i mira”, dodaje.
Mehmed Beriša rođen je 1994. godine, takođe na Kosovu. Kao i većina njegovih sunarodnika i on živi na Koniku. Svoje vrijeme najviše posvećuju vjeri.
Iz vjerskog ubjeđenja Beriša nosi bradu i kratke pantalone. Zbog toga je, kaže, često diskriminisan.,, A to nikome ne bi trebalo da predstavlja problem”, kaže mladić.
Tražio je posao u Čistoći i u Zelenilu, ali ga nijesu zaposlili. Radio je, objašnjava, i u Agenciji za stanovanje, gdje je dobio otkaz. Sada je nazaposlen, i povremenim fizičkim poslovima pokušava da finansijski pomogne porodici.
,,Prije dvije godine su moj brat i njegovi prijatelji krenuli na kupanje na Cijevnu. Pošli su kombijem i naišli na policiju koja ih je zaustavila. Kada su ih vidjeli sa bradama, tražili su im isprave i konačno priveli, a da nijesu počinili nikakvo krivično dijelo. Do policijske stanice su ih pratila dva policijska vozila, kao da su izvršili neko ubistvo. Pustili su ih tek nakon tri sata”, priča Mehmed.
Mehmedov stariji brat Muhamed se sjeća događaja kada je zbog brade bio izmaltretiran na granici sa Srbijom. Teže mu je, priča, palo što su i njegovu suprugu maltretirali. ,,Nakon što su mene izmaltretirali, od moje supruge su tražili da skine maramu, hidžab. Kada smo upitali zašto mora potpuno da skine maramu ako je već otkriveno lice da se može identifikovati, odgovorili su nam: ‘Šta mi znamo šta vi krijete ispod te marame’. Žena je objasnila da neće skinuti hidžab iz vjerskih razloga. ,,Ukoliko je potrebno, slobodno me možete vratiti nazad u Crnu Goru”, dodala je ona. Tek nakon četiri sata zadržavanja, granična policija ih je pustila da prođu.
,,Zbog brade nas gledaju kao da smo svi teoristi. Pojedini nas nazivaju i ‘vehabijama’. Ako je jedan loš, ne mora da znači da su svi muslimani ili Romi loši. Prsti nijesu isti. Razlikuju se jedan od drugog. Čovjek se od čovjeka razlikuje kao i brat od brata i sestra od sestre. Na žalost većina ljudi ovdje ima loše mišljenje o nama”, kaže on.
Navodi ipak pozitivan primjer, svog prijatelja pravoslavne vjeroispovjesti koji je prihvatio Islam. ,,Već je četvrta godina kako se druži sa nama i dolazi u naš Mesdžid. Nije bitno koje je čovjek vjere, samo je bitno da zaista bude čovjek. Razlikuje se čovjek i nečovjek, zato svima toplo poručujem, volite vaše a poštujte tuđe”, dodaje Beriša.
Dvadesetsedmogodišnji Brahim Zumeri praktikuje svoju vjeru i voli, kaže, to što radi. Rođen je u Podgorici gdje živi i radi. Zaposlen je u Čistoći, za stalno, kako se to kaže. Iako je odrastao ovdje, ne osjeća se, kaže, sigurno. Na poslu nailazi na razne provokacije.
,,Dok sam radio na Tuškoj pijaci, sklonio sam se u neki ćošak kako bih obavio vjersku dužnost. Naišao je muškarac i počeo da viče: ‘Ti si terorista! Ovdje si došao da klanjaš!’ Dobacivao mi je još pogrdnih riječi”, priča mladić.
I on ukazuje da ima dobrih I razumnih ljudi. Njegov šef mu, kaže, nikada ništa nije prigovorio zbog brade i skraćenih pantalona. Naprotiv, podržava ga u tome.
Prisjeća se i kako se nedavno zatekao u centru Podgorice kada su počele pripreme za Prajd. ,,Dok sam obavljao poslovnu dužnost u Bokeškoj ulici, čuo sam da je neko od policajaca dobacio: ‘Pazite se ovoga, ovaj može da nas raznese!’ Iako su se oni samo našalili, ja sam se osjećao jako loše. Nijesam reagovao jer ne nailazim po prvi put na takve provokacije. Trudim se da to ignorišem i krenem dalje”, priča naš sagovornik.
,,Ni našim suprugama i sestrama nije lako. Na ulicama budu nerijetko diskriminisane i propraćene pogrdama zbog hidžaba koji nose. Moja supruga je bila u drugom stanju i otišla na pregled u Dom zdravlja na Konik. Usput je svratila do pekare da kupi kiflu, a kada je izašla iz pekare, djeca uzrasta od petnaest do šesnaest godina su je gađali kamenjima. Ona se branila i sklanjala sve dok nije došla do ambulante. To je bio veliki stres i rizik za nju”, priča Zumeri. ,,Većina imamo problema na granicama zbog brade. Maltretiranja, ispitivanja, istraživanja, zadržavanja po tri do četiri sata, sve to dok naša djeca čekaju u kolima”, dodaje.
,,Glumac može da ima bradu, pjevač, pop, lopov može da ima bradu, a kada tamnoputi muškarac ima bradu, onda je on terorista, fundamentalista i slično”, konstatuje naš sagovornik i dodaje: ,,Kada bi pripadnici većinske zajednice uzeli da čitaju Kuran, vidjeli bi da je to knjiga lijeka i svjetlosti, knjiga istine koja unosi mnogo radosti”.
Enis EMINOVIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
SVIJET3 sedmice