Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama
MONITOR: Kako komentarišete najnovije istraživanje DAMAR-a i CGO, koje kaže da pola ispitanika smatra da Crna Gora ide pogrešnim putem?
BAJRAMSPAHIĆ: Ovo istraživanje, ali i nekoliko ranijih, pokazuje da su naši građani i građanke razboritiji i racionalniji nego što politička elita misli. Pored intenzivne propagande sa svih strana, građani uspijevaju da razlikuju utemeljene od neutemeljenih narativa i izražavaju otpor prema nazadnim tendencijama. Mislim da bi svi iole ozbiljni političari morali da ih temeljno pročitaju i da prestanu da se potcjenjivački odnose prema javnosti jer takvi pristupi očigledno nemaju prolaz. Mene veoma raduje što građani šalju poruku političarima da im je muka od nacionalizma i da hoće ozbiljnije javne politike.
MONITOR: Slažete li se sa ocjenom da je ovo Vlada „iznevjerenih očekivanja“?
BAJRAMSPAHIĆ: Da. Ako ostavimo po strani ideološke razlike i sporni klerikalni karakter ove vlasti, propuštena je velika šansa. Šteta je što prva Vlada, koja je mogla stvarno biti ekspertska i postaviti javnu upravu na zdrave osnove, nije to bila. Odluke joj većinom nisu bile zasnovane na visokim stručnim standardima. Vlada se nije postavila kao brana nezakonitim i nedemokratskim praksama. Ona je punom parom nastavila sve sporne tehnike prethodne vlade, čak je i prevazišla zaprepašćujućom kadrovskom politikom, netransparentnošću (posebno u vezi sa dnevnim redom vlade i budžetskom potrošnjom), nedostatkom dijaloga i javne rasprave, samovoljom u vođenju resora i javnih politika, kršenju zakona kad god im zakon smeta da urade šta hoće, opsjednutošću identitetskim i vjerskim pitanjima. Uspijevaju da unište i rijetka do sada uspješna javna preduzeća koja su monopolisti na tržištu i naprave od njih gubitaše! Kada pogledate honorare savjetnika ministra finansija i spiskove na kojima su partije podijelile škole, vidite da se i nova vlast iznenađujuće brzo osilila.
Vladajuća većina je preuzela prethodni sistem i eksploatisala sve što je pogrešno u njemu. Svjesno je izbjegla da ograniči svemoć i da u kompletan proces odlučivanja ugradi principe koji treba da smanje hirovitost osoba u foteljama i haotično donošenje odluka, bez utemeljenja, strategije, analize, dugoročnog pristupa. Konačno, najveće razočarenje je što ekspertskoj vladi evropska integracija Crne Gore uopšte nije bila prioritet. Naprotiv, nova vlast se toliko oglušivala o jasne standarde EU da je uspjela da izgubi saveznika koji joj je u početku bio najveća podrška.
MONITOR: Kako vidite aktuelnu inicijativu opozicije za izglasavanje nepovjerenja Vladi, kuda ona može odvesti?
BAJRAMSPAHIĆ: Opozicija javno izražava optimizam i mislim da mora da postoji neki razlog za to. Ali čak i ako postoji neki scenario, čini mi se da će biti neizvjesno sve do trenutka glasanja jer vidimo da sve strane „tvrde pazar“ i učestvuju u psihološkom ratu ne bi li izvukli maksimalno za svoju partiju iz ove krize. Mislim da u svakoj varijanti neko nešto gubi i da nema lakog rješenja. Postojeća Vlada je već preživjela mnogo afera, ne bi me začudilo da preživi opet, ali to rješenje je takođe neodrživo i štetno za društvo. Vlada bez podrške Skupštine ne može da funkcioniše, još manje da vodi reforme, tako da je to gubljenje vremena. Ako Vlada preživi, nastaviće se konflikti unutar vladajuće većine koji na kraju jačaju opoziciju. Vladajuća većina je sama najviše zaslužna što DPS nije propao nakon izbora nego se revitalizovao. Mislim da još uvijek okreću glavu od te činjenice.
MONITOR: Kako čitate najnoviju platformu Demokratskog fronta za prevazilaženje političke krize, i uopšte poziciju tog političkog saveza u cijeloj aktuelnoj političkoj postavci?
BAJRAMSPAHIĆ: Misilim da je DF do kraja potrošio svoju šansu i doveo sebe u ćorsokak i izolaciju. Međusobna žestoka vrijeđanja u vladajućoj većini su uspjela da unište njihovu ujedinjenost protiv DPS-a i da pretvore pobjedu u poraz. URA se ne smije upustiti u rekonstrukciju kojom bi se povećao uticaj DF-a u Vladi, budući da URA nije uspijevala da utiče dovoljno ni na postojeću Vladu. S druge strane, ako do rekonstrukcije ne dođe, DF će sa svakim danom ove Vlade da trpi štetu zbog toga što demohrišćanski kadrovi koriste državne resurse za razvoj i promociju svoje stranke a opstaju na vlasti glasovima DF-a. To je pat pozicija.
Šteta je po DF što nije vodio politiku sa fokusom na ravnopravnosti i zajedničkoj budućnosti svih građana i građanki Crne Gore, umjesto što se povodio željom za dominacijom i sprovodio sumanute ideje iz susjedne države. Ogromnoj većini ovdje neće nikada biti prihvatljivo da se ekstremno-autoritarni Aleksandar Vučić bilo šta pita u Crnoj Gori. On je nesrećno rješenje i za Srbiju.
DF svojim djelovanjem homogenizuje crnogorski pol i klatno već preteže na drugu stranu. DF je na kraju krajeva svojim greškama sam kreirao prostor da se formiraju neki novi prosrpski politički akteri koji nisu anticrnogorski, koji neće više da se zanose izgubljenim bitkama već da se posvete realnim stvarima i bez inferiornog odnosa prema Beogradu. Ne isključujem da će se više činilaca izdvojiti iz DF-a kako ne bi plaćali cijenu politike koja nikada neće uživati podršku većine.
MONITOR: Gdje vidite izlaz iz političke krize?
BAJRAMSPAHIĆ: Mislim da su najpoštenije rješenje novi izbori i da će biti uskoro. Nova vladajuća većina treba da bude zasnovana na jasnom programu, mjerljivim ciljevima, dobrim projektima, preciznom planu. Za proces evropske integracije bi bilo sjajno kad bi se formirala Vlada koju podržava najmanje 50 poslanika. Takva Vlada bi mogla da odblokira pregovore, da napravi značajne reformske iskorake, a takođe bi bila Vlada koja povezuje dva pola, koja bi bila reprezentativna slika društva. To bi bilo ljekovito jer nam je takva kohezija neophodna. Živjeti se zajedno mora. Mislim da je „društvena kohezija“ najvažnija sintagma za budućnost Crne Gore. Tome mediji i civilno društvo moraju dati doprinos, prelaženju zamišljenih granica, traženju zajedničkog minimuma između različitih koji i treba da ostanu različiti, ali neke potrebe su nam svima osnovne a životni problemi su nam isti. Nova vlada treba prvenstveno da se posveti onome što nam svima jednako treba, kvalitetu života, a druge sporne stvari treba ostaviti za bolja vremena. U protivnom ćemo nastaviti da se gušimo u antagonizmima, što nas drži prikovane u mjestu, na periferiji Evrope. Već je izgubljeno previše vremena.
MONITOR: Kako ocjenjujete stanje u institucijama, blokadu pravosuđa i čekanje na izglasavanje novog Tužilačkog savjeta?
BAJRAMSPAHIĆ: Vlada nema političku podršku pa ne može da riješi nijedan krupan društveni problem. Premijer a i većina ministara su izgubili sav autoritet. Istovremeno, vladajuće partije su dozvolile da im međusobna borba za šačicu glasova potpuno zamagli širu sliku i javni interes. Stanje koje je ostavio DPS je bilo mnogo loše a oni su uspjeli da i to zakomplikuju i da ne riješe probleme u institucijama za koje nije potrebna dvotrećinska odnosno tropetinska većina, kao što su Tužilački savjet ili Državna izborna komisija.
MONITOR: Da li je tokom protekle godine nove vlasti bilo pozitivnih pomaka kada su u pitanju vladavina prava i depolitizacija institucija?
BAJRAMSPAHIĆ: Nova vlast je selektivna u primjeni zakona, pa se ne može reći da joj je vladavina prava prioritet, a takođe baštini ideje da njihovi politički kadrovi, rođaci i prijatelji bez stručnih znanja i iskustva, imaju pravo da zauzmu institucije, pa ni o depolitizaciji nema riječi. Međutim, promjena vlasti je bila neophodna. Trideset godina bilo koje vlasti, pa i da je bila najbolja je problem, a kamoli što se radilo o vlasti koja je bila pretolerantna prema koruptivnom ponašanju svojih kadrova. Dobro je da se razbijaju monopoli, da se pretresaju papiri, da se objavljuju zloupotrebe, da postoji princip smjene vlasti. Problem je što nova vlast radi to isto i čak javno brani takve prakse. Oni time u stvari legitimizuju DPS, jer ispada da je DPS radio pametno kad je zapošljavao samo one sa njihovom članskom kartom pošto i novi misle da je to jedino „normalno“, da samo partijski drugovi mogu „pravilno“ da sprovedu njihove programske ideje. Partitokratija je takođe korupcija i guši razvoj društva. Partitokratija truje rad svakog organa jer kadrovi bez komptencija ne mogu da donose kvalitetne odluke ni kad bi htjeli. Posljedice trpe svi, uključujući i podržavaoce vlasti.
MONITOR: Kako komentarišete opozicionu scenu, gdje se Crna Gora danas nalazi, šta su joj alternative?
BAJRAMSPAHIĆ: Često se pitam da li su opozicione partije naučile lekciju iz svega ovoga, ili bi se sjutra istog trena ponovo opili vlašću i bahatili. Mislim da unutrašnje reforme ovih partija nisu završene i da moraju da pokažu još više samokritičnosti i naprave otklon od kompromitovanih članova. Neprihvatljivo je da nam iko naplaćuje svoj patriotizam a i da opstaje na vlasti u strahu od gorega.
Ipak, promjena vlasti je probudila iz dubokog sna mnoge društvene aktere koji su spavali od referenduma, pojavljuju se nove neformalne grupe, nikad više kritičara, nikad više monitora rada vlasti. Mijenja se društvena klima i razvijaju se neki novi potencijali. Međutim, dug je put od kritičara na društvenim mrežama do ozbiljnog programa. Podignutu svijest građana i građanki, koju otkriva CGO-Damar istraživanje, treba pretočiti u konkretne reformske programe u svim sferama života.
Crna Gora je mala i ja sam uvjerena da bi se mogla transformisati za jako kratko vrijeme, kad bi se svi njeni potencijali, posebno ljudski, povezali i angažovali. Potrebni su progresivni, emancipatorski projekti. Nažalost, javni prostor je zatrovan govorom mržnje, uvredljivim govorom, šovinizmom, mizoginijom, što djeluje odbijajuće za aktivnije učešće u javnom životu još dosta kvalitetnih građana i građanki. Mora se stvarati prostor da najbolji preuzimaju odgovorne funkcije jer sve što se dešava u politici ostavlja traga na naše živote.
Milena PEROVIĆ