Predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i time suštinski ima informaciju o svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora. ANB je imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesantnu ličnost. Takođe, ona je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju

MONITOR: Kako vam se čini cijela situacija oko hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo je najznačajnije pitanje za Crnu Goru u ovoj godini i prilika za suštinske promjene. Ne uspijevam da osjetim zadovoljstvo što možda bude iskoraka u izgradnji pravne države i benefita za proces pregovora, što su ciljevi do kojih mi je veoma stalo – od toga koliko mi je neprijatno što sam iz zemlje u kojoj je predsjednica Vrhovnog suda možda članica kriminalne grupe koja se bavi švercom.

Ovo je nacionalna sramota i trenutak za samorefleksiju šta smo svi mogli bolje da uradimo u prethodnom periodu. Naravno, nismo svi jednako odgovorni: neki smo imali širu društvenu odgovornost, a drugi odgovornost po osnovu državne funkcije koju nisu ispunjavali. Takvi nemaju pravo da sebe smatraju patriotama jer su sjedjeli skrštenih ruku dok je  uništavan međunarodni ugled države. Prikačena nam je oznaka „hibridnog režima”, postali smo svjetski poznati po klanovima i tonama kokaina.

Sumnje o nepočinstvima su poznate od ranije, ali i pored toga, sada kada se ovo klupko pred nama odmotava, jednako je poražavajuće. Ako se u ozbiljnom pravnom postupku potvrde sumnje, još značajan broj ljudi mora da odgovara. Tu vidim tri grupe ljudi: neke koji nisu ni znali šta se dešava a bili su plaćeni da znaju; neke koji su znali, nisu ništa preduzeli a bili su plaćeni da preduzmu, i treće, koji su direktno učestvovali u kriminalnim radnjama.

Ljudski je razumljivo da se pošten čovjek iz institucija plaši da „nagazi” narko-mafiju, tu je disbalans moći ogroman, pogotovu kada ne može da računa na nezavisno pravosuđe koje bi do kraja rasvijetlilo slučajeve. Ali takvi ne bi smjeli ni  da prihvataju funkcije i privilegije pozicija na kojima je to osnovni opis posla.

Implikacije ovog predmeta su ogromne, ako se dokažu. Poštujem pretpostavku nevinosti jer bi sve drugo vodilo u divljaštvo. Ipak, moram da podsjetim da, između ostalog, predsjednica Vrhovnog suda odobrava prisluškivanje ANB-u i samim tim suštinski ima informaciju o bukvalno svim njihovim predmetima u kojima zakonito koriste mjere tajnog nadzora, dok je ANB imala odgovornost da nju prepozna kao bezbjednosno interesnantnu ličnost. Takođe je imala snažan upliv u rad drugih državnih organa i suštinski držala pod kontrolom postupke protiv bilo koga, uključujući one koji bi ukazali na poslove njenog sina ali i na sinovljevu konkurenciju.

MONITOR: Da li je reakcija nadležnih instutucija bila adekvatna?

BAJRAMSPAHIĆ: Uz ogradu da se situacija mijenja iz minuta u minut, ovo što se posljednjih dana dešava djeluje relativno dobro, iako ničega ne bi bilo da nije bilo EUROPOL-a da pošalje dokaze i Libertasa da alarmira javnost. Ovo je tek početak, a do sada smo nažalost imali iskustava da nakon inicijalnih predstava za javnost, ostane samo gorak ukus.

Dobro je što potencijalno odgovornoj nije dozvoljeno da napusti državu, dobro je da su uhapšena povezana lica, važno je da se onemogući svaki pokušaj da utiču na svjedoke i one koji vode postupak. Ovaj predmet je najveći izazov za državne organe imajući u vidu ogromnu moć koju Vesna Mednica ima. Ona zna mane i tajne svake osobe sa kojim će se sresti tokom trajanja postupka. Nema sumnje da će biti mnogo onih unutar sistema koji će pokušavati da opstruiraju postupak. Jednako je važno i da ne bude nikakvog šikaniranja. Neophodan je rigorozan pravni postupak, profesionalan, neostrašćen, pravičan. Presudna okolnost je da je jedan od dokaza došao od međunarodnog aktera pa ne može biti osporen. To je očvrsnulo predmet do tačke sa koje više nema povratka, niti se može gurnuti pod tepih. Šta god da se bude dalje dešavalo, jedna era je neslavno završena.

Iako će ovo biti najvažniji predmet do sada, ne treba imati zabludu da, čak i ako bude pravilno vođen, to samo po sebi mijenja sve. Nijedan predmet, ma koliko veliki bio, nije dovoljan za transformaciju sistema. Pogledajte iz današnje perspektive takozvane „budvanske predmete“, koji su u datom trenutku bili veliki iskorak. Logična bi pretpostavka bila da će nakon osuđivanja Marovića, Marovićevog brata, Rađenovića, Pavićevića i niza drugih, ostali funkcioneri koji su uključeni u nezakonite poslove, da se zabrinu i pokušaju da se preorijentišu na legalne poslove ili barem pritaje. To se o nije desilo. Naprotiv – čini se da je organizovani kriminal buknuo i rascvjetao se, sudeći po kamionima i tonama koje defiluju, a Medenicin sin se u julu 2020. hvali tim koliko je razvio posao. I nije on jedini. U periodu od 2016. do 2022. godine je bio zabrinjavajući broj zloupotreba svih vrsta, i u javnim nabavkama i spornim ugovorima, davanja i primanja mita, rada u privatnom interesu tajkuna, palih optužnica i presuda, itd. Izgleda da je pohlepa tolika da dok se radi na jednom predmetu, drugi grabe da pokriju „tržište“.

MONITOR: Šta Vam govori podatak, koji je objavljen u medijima, da je Miloš Medenica napustio zemlju uoči hapšenja Lalovića?

BAJRAMSPAHIĆ: Mnogo lica je izmaklo pravdi. Nikakvu tajnu neću reći ako podsjetim da imamo još jedan broj kontroverznih osoba, u ovom smislu, u svim političkim krugovima. Oni ne smiju više biti teret za Crnu Goru.

Zaprepašćujuće je koliko ljudi koji nisu morali, koji nisu bili gladni, se okrenulo kriminalnim radnjama. Moramo se kad-tad zapitati šta sve pospješuje ovu društveni pojavu, koliko je društvo doprinijelo tome da se osjećaju opijeno i nedodirljivo, a da imaju neutaživu glad za materijalnim bogatstvom.

Moramo da prestanemo da ukazujemo društveno poštovanje onima čiji je novac prljav i nezakonito stečen. Ne možemo mlade ljude koji se uključuju u klanove da odbijemo od kriminala ako uspješnim smatramo svakog ko se „napuni para” pa na koji bilo način. Siromaštvo jeste veliko i kriminal ovdje dođe kao privredna grana, ali zbog toga je bilo 60 smrtno stradalih u ratu klanova. To je 60 porodica koje su gurnute na marginu kad su izgubile člana koji im je bio veza sa finansijskom moći. Borba protiv organizovanog kriminala nije naša obaveza reda radi već zato što kriminal ostavlja krvave tragove i uništava živote.

MONITOR: Šta bi slučaj Medenica mogao značiti za pregovore u Poglavlju 23?

BAJRAMSPAHIĆ: Ovo bi mogla da bude odskočna daska za pregovore. Institucije bi mogle sada da se istrgnu iz ruku moćnika i pokušaju da rade na kvalitativno drugačiji način. Međutim, ta reforma mora da bude temeljno vođena. To nisu ad hoc odluke ni revolucija već evolucija, koja mora da bude pažljivo osmišljena jer se radi o građenju novih organizacionih kultura i društvenih obrazaca ponašanja. Mnogi protivnici Medenice suštinski o moći misle isto što i ona, a na njenoj poziciji bi se ponašali isto kao ona. To je naš paradoks koji je potvrđen neuspjehom promjena nakon 30. avgusta.

Moramo imati na umu da je organizovani kriminal žilav, vitalan i brzo se adaptira na nove okolnosti. Pogledajte ponovo primjer „Budve“ – stare ekipe više nema ali novo rukovodstvo ima isti način upravljanja, samovoljan, bahat, kaubojski. Nije došlo do transformacije moći: jednu tajkunsku vlast zamijenila je druga koja se uopšte ne uznemirava što se svakodnevno objavljuju afere o njenim spornim odlukama.

Podsjetila bih i da danas neustavni treći mandat koji je bilo jedna od kočnica u pregovorima ima potpuno novi kontekst, sad odbrana neodbranjivog dobija drugi smisao. Vidimo šta je bio ulog pa je i sramota svih koji su to branili još veća. Dok je Medenica bila na vrhuncu moći nije bilo glasa mnogih koji danas likuju i predstavljaju se kao veliki borci protiv bivše vlasti. Moram da podsjetim – 11 NVO je potpisalo pismo kojim se ukazuje na neustavnost trećeg mandata: Akcija za ljudska prava, MANS, Institut alternativa, Crnogorski komitet pravnika za zaštitu ljudskih prava, ANIMA, Adamas, CEGAS, Udruženje za zaštitu i promociju prava građanina Pravozastupnik, Media centar, CGO i CRNVO.

Nova vlast nastavila praksu hronične neodgovornosti

MONITOR: Koliki je napredak (ili nazadovanje) u pregovorima u poglavljima 23 i 24 ostvarila vlast formirana nakon avgustovskih izbora 2020?

BAJRAMSPAHIĆ: Međunarodna zajednica samo što nije molila DPS da se vrati, uprkos svemu što znaju o DPS-u. Ako to apostolskoj garnituri nije dovoljno da se zapitaju o svojim rezultatima, onda nikad i neće. Pri tome, zaključak do kojeg treba da dođu nije taj da je trebalo da zavedu diktaturu da bi zaustavili povratak DPS-a, ka čemu njihovo promišljanje ide – nego da je trebalo da rade na demokratizaciji i evropeizaciji, umjesto na revanšizmu, nepotizmu, politizaciji uprave, klerikalizaciji, grabljenju resursa za svoju novu partiju, pokušaju sjedjenja na dvije stolice u vezi sa pitanjem agresije Rusije na Ukrajinu i još mnogo toga. Oni nastavljaju praksu hronične neodgovornosti javnih funkcionera koji vide problem u svemu oko sebe, samo ne u sebi, a zbog toga nemaju sposobnost da uče i da se popravljaju u hodu.

Ivan ČAĐENOVIĆ