Skoro dvadesetak ćumurana na području kolašinske opštine, smještenih tik uz magistralu ili na nekoliko desetina metara od stambenih i ugostiteljskih objekata, ne prestaju da izazivaju revolt mještana, vlasnika restorana i kafana, ali i njihovih gostiju. Od prošlog ljeta sve su učestalije i pritužbe vozača, koji, kako kažu, često na desetak kilometara od Kolašina do prevoja Crkvine, nailaze na „dimnu zavjesu” koja im smanjuje vidljivost, a poneka i onemogućava vožnju.
Vlasnici kuća u vikend naselju na Crkvinama prošlog ljeta najavljivali su da će apelovati na lokalnu upravu da naredi izmještanje ćumurana, jer ih dim „teškog” mirisa tjera iz vikendica. Oni najistrajniji, bez obzira na vrućine, tokom cijelog ljeta u poslijepodnevnim satima prinuđeni su da drže zatvorene prozore i ne izlaze iz kuća.
,,Godinama je to problem, ali je sve gore jer nove ćumurane stalno niču. Toliko je dima da se moramo zatvarati u kuće, ne može se disati. Zbog toga mnogi vikendaši ljeti i ne dolaze na Crkvine. Dešavalo se da je dim toliko gust da automobili zbog smanjene vidljivosti udaraju u bankine a na desetine se zaustavlja pored puta jer je prosto nemoguće bezbjedno voziti. Nedopustivo je da lokalna uprava ćuti na naše probleme”, ispričao je jedan od vlasnika vikend kuća na Crkvinama.
Zatvoreni prozori kuća i kafana i usred ljeta, tvrde mještani, ipak su mnogo manji problem od teškoća koje dim stvara vozačima, a na koje niko od nadležnih do sada nije adekvatno reagovao.
Da dim iz ćumurana ugrožava saobraćaj, smatraju i u kolašinskoj Komunalnoj policiji. Međutim, oni samo mogu da konstatuju takvo stanje. Nemaju ovlašćenja da urade bilo šta drugo, osim da obavijeste državne inspekcije. To su, kako je nedavno kazao načelnika te službe Dragan Vlahović, i učinili.
,,Svi vlasnici ćumurana rade nelegalno. Svakodnevno pokrećemo inicijative nadležnim organima ali niko ne reaguje. Nadležni za zaštitu životne sredine i uređenje prostora koje smo obavijestili tvrde da je procenat zagađenosti veoma mali. Ipak ovakva „dimna zavjesa” direktno ugrožava sigurnost vozača koji prolaze dionicom od grada do Crkvina. Teško je to ne zaključiti. Zakon nam ne daje mogućnost da bilo šta drugo učinimo osim da obavijestimo inspekcije”, kazao je Vlahović.
Vlasnici ćumurana nerado razgovaraju s novinarima. Strahuju da bi objavljivanje njihovih imena za posljedicu imalo „dolazak inspektora i pisanje kazni”, jer su, kako kažu, svjesni, da ne posluju baš po pravilima. Spremaju se, tvrde, da „potpuno ozakone svoje poslovanje”. Smatraju da su problemi koje stvaraju ti objekti predimenzionirani. Napominju i da bi nadležni trebalo da podstiču proizvodnju ćumura, odnosno preradu drveta i da dopuste, kako kažu, „onima koji to žele da zarađuju onako kako sada jedino mogu”.
„Ne mogu da razumijem kako može biti zagađivač vazduha dim od sagorijevanja drveta. To, ubijeđen sam, ne može štetiti zdravlju, a vi pitajte i stručnjake . To o ometanju saobraćaja takođe je pretjerano. Ta „dimna zavjesa” spusti se na magistralu rijetko, pod određenim meteorološkim uslovima. Vjetar najčešće diže dim visočije. Pritužbe naših komšija više su stvar ljubomore i ličnih netrpeljivosti, nego stvarnih problema”, kaže jedan Kolašinac koji se već desetak godina uspješno bavi proizvodnjom ćumura suvom destilacijom i karbonizacijom drveta.
On i njegove kolege godinama nesmetano proizvode ćumur i zarađuju od toga, iako je u toj oblasti mnogo šta neregulisano. Poslove su samo neki od njih registrovali kod Privrednog suda. Međutim, da bi im zarada bila legalna nedostaje još mnogo „papira”, iako je bivši ministar poljoprivrede Tarzan Milošević, prilikom posjeta Kolašinu, u nekoliko navrata lokalnoj vlasti savjetovao da pomognu vlasnicima ćumurana da ozakone svoje poslove.
,,Mislim da se o nekom većem stepenu zagađenosti ne može govoriti jer se radi o preradi drveta. Preradu drveta, odnosno drvnog otpada treba podržati i ljudima pomoći da legalizuju ovaj posao. Lokalna vlast treba da nađe prostor u svom prostornom planu i svojoj dokumentaciji na koji način će to da definiše. Nijesmo za to da se ćumurane dime ispod nečijeg prozora, ali sam siguran da se za njih može naći adekvatan prostor”, kazao je tada Milošević.
U Opštini, međutim, kažu da to nijesu uspjeli ni poslije dvije godine, jer nije bilo moguće. Ni početni koraci, kao što je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu, nijesu se mogli realizovati. Jednostavno, ćumurana u zakonu koje regulištu tu oblast nema.
,,Do sada se Sekreterijatu za uređenje prostora, komunalno stambene poslove i zaštitu životne sredine obratilo nekoliko privatnih preduzetnika, koji su tražili da im se odgovori da li je izrada elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu objekata koji suvom destilacijom drveta i karbonizacijom proizvode ćumur zakonska obaveza. Analizirajući taj zahtjev Sekreterijat je dao mišljenje da u zakonu ne piše da se elaborat za takve objekte mora raditi. Čak ni u drugoj grupi, u kojoj je precizirano za koje se objekte može tražiti takav elaborat, nema ćumurana”, kaže sekretar za uređenje prostora, stambeno komunalnu djelatnost i zaštitu životne sredine Vladan Bulatović.
On smatra da je ,,dikutabilno da li je zakonodavac trebalo da uvrsti i ćumurane u objekte za koje je obavezan elaborat”. Bulatović je Monitoru potvrdio da ni jedan od vlasnika ćumurana do sada nije podnio zahtjev za izdavanje tehničko- urbanističkih uslova. Tako niko od njih i nema taj dokument, ali ni građevinsku dozvolu, koja bi uslijedila kasnije. Ukoliko to u budućnosti učine, nadležni će voditi računa, tvrdi on, da ti objekti, shodno prostorno urbanističkim planovima, budu smješteni daleko od magistrale, naseljenih mjesta i turističko ugostiteljskih objekta.
,,Prema postavkama plana, biće im dat uslov prema kome će ti objekti morati da budu na nekoliko stotina metara od saobraćajnica, objekata u kojima se živi i radi, kako bi minimalno smetali. Nakon tih urbanističko tehničkih uslova slijedila bi građevinska dozvola. Sve to, naravno, ukoliko neko od njih i podnese zahtjev, do tada mi ne možemo da reagujemo”, kaže Bulatović.
U Opštini objašnjavaju da je kontrola rada ćumurana nadležnost različitih državnih inspekcija. Za početak, s obzirom na to da su bez građevinskih dozvola to bi trebalo da bude predmet pažnje inspektora za uređenje prostora. Koliko je poznato, oni do sada nijesu dolazili tim povodom u Kolašin. Nakon nekoliko prijava mještana, nedavno je reagovala jedino inspektorka za ekologiju Jelena Nikčević. Kako kažu u Opštini, prema onom što je vidjela na terenu kada je riječ o ćumuranama, obećala je da će obavijestiti ostale inspekcije na državnom nivou, kako bi oni reagovali u skladu sa svojim nadležnostima.
Brzoj reakciji nadležnih nadaju se svi koji bi rado zatvorili ćumurane a od inspekcije i kontrole strahuju vlasnici tih objekta. No, s obzirom na dosadašnje iskustvo na kolašinskoj teritoriji, ,,dimna zavjesa” sa Crkvina neće se tako skoro dići.
Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Izdvojeno2 sedmice
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice