Zabuna je nekome mogla donijeti veliku korist. U izgubljenom kamionu je, bilo oko 1.000 paketa cigareta, odnosno 500.000 paklica koje na uličnom tržištu vrijede od 1,9 eura do 2,5 eura po paklici. U trgovini na veliko njihova cijena je manja za, približno, 20 centi po paklici. U igri je bilo oko milion eura. Čijih?
Nepunih nedjelju dana po izbijanju još jedne duvanske afere, zvanične informacije o tom događaju do javnosti dolaze na kapaljku. Umjesto njih, medijski prostor zapljusnut je spekulacijama i „provjerenim informacijama“ političara koji ovaj događaj koriste za međusobne obračune i skupljanje predizbornih poena. U fokusu je rasprava da li je otkriveno bjekstvo šlepera zaplijenjenih cigareta upućenih na uništenje (spaljivanje) „pojedinačni incident“ ili „krunski dokaz“ da se vlast mijenja lakše i brže od uspostavljenih paradržavnih šema za zloupotrebu i bogaćenje.
Za sada je zvanično: kamion privatnog autoprevoznog preduzeća Brnović Trans koji se izgubio na putu Podgorica – Nikšić, nakon što je u skladištu Zetatransa u njega ukrcan tovar cigareta vrijedan blizu milion eura, pronađen je u subotu, nekih 30 sati nakon nestanka. Tovar u njemu, izgleda, (još) nije bio diran.
Sada već bivši direktor Uprave prihoda i carina (UPC) Rade Milošević saslušan je tim povodom u Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) u petak veče. U ponedjeljak se vratio na posao, a u srijedu podnio ostavku. „Iz moralnih razloga“, obrazložio je Milošević konstatujući da je, nakon petodnevne procjene, uočio da privođenje nekolicine njegovih saradnika i za njega „ipak predstavlja određeni oblik objektivne odgovornosti“.
U međuvremenu su, po zahtjevu tužilaštva, privedeni: načelnik Odjeljenja za sprječavanje krijumčarenja u UPC Ž. I., predsjednik i članovi Komisije UPC za uništavanje oduzetih cigareta E. A., R. V., M. S. i N. A., šef mobilnog tima za suzbijanje krijumčarenja UPC M. P. i vozač odbjeglog kamiona sa cigaretama – ujedno i direktor firme Brnović Trans – D. B. Dok pišemo ovaj tekst, u SDT-u u toku su nova saslušanja službenika UPC-a i Uprave policije (UP) o zaplijenjenim cigaretama koje su, umjesto u peći, završile na crnom tržištu. Upućeni očekuju dalje širenje liste osumnjičenih.
Mimo zvaničnih kanala, ovdašnji mediji iznose dodatne detalje priče. U četvrtak/ili petak iz Podgorice su, ka peći privatnog preduzeća M construction u Nikšiću, krenula dva kamiona natovarena cigaretama predviđenim za uništenje. Riječ je o akciznoj robi (duvanski proizvodi) koja je u posjed države došla tako što ih je uvoznik predao UPC-u uz zahtjev da budu uništena pošto im je, nakon višegodišnjeg skladištenja u Luci Bar, istekao rok trajanja. U Nikšić je stigao samo jedan kamion. Nestanak drugog ostao je neprimijećen. Pa nije prijavljen policiji i tužilaštvu. A, navodno, o njemu nije obaviješten ni direktor UPC-a Rade Milošević.
Tu se, već, priče dobro obaviještenih izvora razlikuju. Prema jednoj verziji, tovar iz oba kamiona trebalo je da završi u peći. Po drugoj, u M construction je, zvanično, upućeno samo jedno vozilo. Kamion koji je tamo i stigao. U drugom je bila „nepostojeća“ roba, odnosno, cigarete koje su prema zvaničnoj dokumentaciji UPC-a već spaljene u prethodnim akcijama. Ovu verziju potkrijepljuje informacija, opet nezvanična, da su u tom vozili pronađeni paketi cigareta koji su, sudeći po nazivu na pakovanju, spaljeni još krajem juna i početkom jula.
Taj kamion je, kaže dalje priča, iz skladišta Zetatransa „izvučen“ kao dio konvoja sa robom planiranom za uništenje, ali ga pratnja konvoja – službenici Uprave prihoda i carina i Uprave policije – nijesu i službeno zadužili. Zato nijesu ni našli za potrebno da prijave njegov nestanak. Pod uslovom da odbacimo pretpostavku da nijesu primijetili da su krenuli u pratnji dva, a stigli sa samo jednim kamionom. Ili onu po kojoj im je naređeno, ili plaćeno, da se malo zabroje.
Ta je zabuna nekome mogla donijeti veliku korist. U izgubljenom kamionu je, kažu, bilo oko 1.000 paketa cigareta. U svakom paketu ima 50 šteka, a u svakoj od njih 10 paklica cigareta. Ukupno 500.000 paklica koje na uličnom tržištu vrijede od 1,9 eura pa naviše. Do 2,5 eura po paklici. U trgovini na veliko njihova cijena je, kažu, manja za, približno, 20 centi po paklici (cijena zavisi od vrste, količine i lokacije). Malo više ili malo manje, u igri je bilo milion eura. Čijih?
Pošto je ilegalna roba zaplijenjena u vozilu prevoznika, na parkingu vlasnika preduzeća, za sada ne možemo znati kome je ona bila namijenjena i gdje je trebalo da završi. To nam, s pravom, zvuči poznato. Po sličnom obrascu, dvije ovogodišnje velike zapljene kokaina u Crnoj Gori takođe nijesu dovele do organizatora posla i onih kojima su narkotici bili namijenjeni za dalju distribuciju.
Pokazalo se, uglavnom, da Dritan Abazović, premijer aktuelne Vlade u tehničkom mandatu, nije u pravu kada, već mjesecima, ponavlja frazu kako je „šverc cigareta u Crnoj Gori klinički mrtav“. Zapravo, danas izgleda da je taj biznis mnogo žilaviji nego što su to mnogi očekivali. Razlog je, kažu verzirani, jednostavan – u pitanju je previše unosan posao da bi na njega, tek tako, uticala promjena vlasti, resornog ministra ili rukovodioca neke od institucija nadležnih za kontrolu i suzbijanje ilegalnih aktivnosti. Lanac je čvrst onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika, podsjećaju naši sagovornici. Uz konstataciju da je u našem sistemu tih slabih karika i dalje na pretek. A da je i sam sistem postavljen tako da je previše izložen spoljnim uticajima. Da ne kažemo rđanju.
Dvije poluinformacije i nekoliko nespornih činjenica potvrđuju izrečeno. Prošlonedjeljna operacija lažnog uništenja cigareta razotkrivena je, navodno, prvenstveno zahvaljujući angažmanu jedne „partnerske obavještajne službe“ (prema pisanju dijela ovdašnjih proopozicionih medija – britanske).
Prema istom obrascu, i prošlonedjeljni lov na ruske špijune podstaknut je i pomognut od strane „međunarodnih partnera“ ovdašnjih bezbjednosnih službi predvođenih Agencijom za nacionalnu bezbjednost (ANB). Ta se priča, nakon euforičnih najava i objava, svela na šest protjeranih ruskih diplomata, dvedesetak neimenovih stranaca kojima je uskraćena dozvola za boravak i dvojicu osumnjičenih državljana Crne Gore.
Jedan od njih, penzionisani službenik Ministarstva vanjskih poslova za sada se tereti za nedozvoljeno držanje oružja i municije. Pod istragom je i njegov kum, vlasnik automehaničarske radnje. Ni jednom ni drugom nije određen pritvor. „Izviđaj za krivična djela stvaranje kriminalne organizacije i špijunaža je u toku, pred ovim tužilaštvom, a zbog zaštite interesa postupka ne može se dati više podataka”, saopštio je portparol SDT-a Vukas Radonjić.
Interesi postupka, saopšteno je sa iste adrese, opredijeli su SDT da javnosti uskrati informacije i kada je u pitanju prošlonedjeljni pokušaj šverca cigareta koje se, izgleda samo formalno, nalaze pod kontrolom države. Pošto te procedure ne obavezuju političare, od Raška Konjevića, aktuelnog ministra odbrane i doskorašnjeg koordinatora službi bezbjednosti čuli smo kako „postoje indicije da je u medijskim performansima spaljivanja cigareta koje su organizovali premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović i direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević 90 odsto (zaplijenjenih cigareta – prim. Monitora) završavalo u švercu, dok je 10 odsto spaljivano“.
Konjević je tu „procjenu“ dao neposredno nakon ovonedjeljne sjednice Vijeća za nacionalnu bezbjednost na kojoj ga je premijer Abazović razriješio dužnosti koordinatora službi bezbjednosti. Kako bi, objasnio je, spriječio političke zloupotrebe šverca cigareta. „Cilj DPS-a, SDP-a i Bemaks koalicije jeste da na ovom potezu, gdje smo ih devastirali 30. avgusta, oni pokušaju istu stvar da prebace nama na teret“.
Prethodno je, pamtimo, Abazović Konjeviću spočitao da, uz poslanika DPS-a Predraga Boškovića, „pruža političku zaštitu švercu cigareta“. Da bi Konjević, prošle nedjelje, na sjednici Vlade insinuirao kako će ministri iz redova URA-e biti neprijatno iznenađeni kada saznaju ko je sve među privedenim ruskim špijunima. Pokazujući, istovremeno, kako je o događajima koji su tada bili u toku, bolje informisan od svojih kolega (kako i zašto?).
Zanimljivo je kako smo sličnoj situaciji svjedočili i početkom godine, tokom smjene Vlade Zdravka Krivokapića. Bivši premijer tada je Abazoviću spočitao ono što on sada spočitava Konjeviću. I pokušao da ga u parlementu smijeni sa mjesta potpredsjednika Vlade zaduženog za bezbjednost.
Krivokapić je tada kazao da Abazovića treba pitati zašto ruka pravde nije stigla mnoge ljude u Crnoj Gori. „Pod njegovom, a ne mojom kontrolom bio je i ministar unutrašnjih poslova i direktor policije. To je ekipa koja treba da nas ubijedi da je Crna Gora sa pravom najveći uvoznik banana u Evropi (dva tovara kokaina pomenuta u ovom tekstu pronađena su u bananama uvezenim iz Južne Amerike – prim. Monitora). To je radio i prethodni režim Mila Đukanovića, ubjeđivao nas da je svaki građanin mjesečno može da pojede 24 kilograma banana…”.
Za to vrijeme, Nebojša Medojević je obojicu, plus nekadašnjeg ministar finansija Milojka Spajića, javno optuživao da su postali novi pokrovitelji šverca duvana i narkotika preko Crne Gore. Doduše, bez konkretnih dokaza za te tvrdnje. Sumnjičavi, iz današnje perspektive, drugačije gledaju i na činjenicu da su Krivokapić i Spajić, pred kraj mandata prošle Vlade a u jeku obračuna sa Abazovićem i njegovim saradnicima, za direktora Uprave prihoda i carina imenovali Rada Miloševića, visokopozicioniranog funkcionera GP URA.
Vratimo li se četvrt vijeka unazad, sjetićemo se da su prilično sličnu komunikaciju o međunarodnom švercu cigareta preko Crne Gore u to vrijeme (1997 – 1998.) vodili dva prva čovjeka ondašnjih vlasti: pokojni Momir Bulatovi (tada predsjednik Crne Gore i DPS-a) i Milo Đukanović (tadašnji premijer, aktuelni predsjednik države i DPS-a). Dok je Bulatović brojao avione koji su, natovareni cigaretama, slijetali na podgorički aerodrom, Đukanović je zbog šverca cigareta uhapiso njegovog kuma – nikšićkog biznismena Miodraga Daku Davidovića. Onda ga je Bulatović, mimo reda i zakona, službeno amnestirao prije donošenja presude.
Tada su, sjećaju se stariji čitaoci, slijetali avioni. Sada nestaju kamioni. Ostalo je, manje više, slično. Koincidencija, navika ili nešto treće, uglavnom, Davidović i njegovi doskora bliski saradnici pominju se i u sadašnjoj priči o švercu cigareta. Kao i većina ostalih – nezvanično. Dok javnost licitira u čijoj je režiji, od nekoliko ovdašnjih odavno prepoznatih duvanskih klanova, vođen prošlonedjeljni posao. Uz sumnje da on, u ovom aranžmanu, nije započet u septembru nego znatno ranije. Još dok su cigarete „kradene“ iz carinskih magacina u Luci Bar.
Zato ne čudi: DPS i Đukanović danas su među rijetkima koji ne osjećaju potrebu da se javno izjašnjavaju o aktuelnoj duvanskoj aferi. Iz njihove perspektive, ravna je pobjedi sama činjenica da se njihovi nasljednici, s pravom ili ne, dovode u vezu sa švercerskim (tranzitnim) poslovima koji su zaživjeli tokom njihove trodecenijske vladavine. I od kojih su, sumnjaju mnogi, i oni imali dobre koristi.
Stekne li se utisak da su svi (političari) skloni poslovima sa strane kada im se ukaže prilika – onda su građani prinuđeni da se opredjeljuju po osnovu davno zauzetih nacionalnih/državnih/vjerskih rovova. I dok se kliče vječnoj (naciji, crkvi, državi…) šverc traje.
Zoran RADULOVIĆ
IN ENGLISH2 sedmice
IN ENGLISH2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
SVIJET3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU1 sedmica
DRUŠTVO2 sedmice
FOKUS3 sedmice