Zapošljavajući ih preko ugovora o djelu, DPS je godinama hiljade ljudi pretvarao u zavisnike i sigurne glasače. Nova Vlada je ukinula ugovore o djelu i prije njihovog isteka u većini ministarstava. Razlog – nijesu zakoniti
Tiho, u sjenci velikih priča, prošla je odluka nove Vlade o ukidanju svih ugovora o djelu. Iza suve formulacije ugovor o djelu, čije značenje mnogi ne razumiju, skriva se model kako je DPS godinama držao ljude na uzici. Pretvarao ih u zavisnike.
Rad po ugovoru o djelu nije radni odnos. Ugovor o djelu je regulisan odredbama Zakona o obligacionim odnosima i kao takvog ga ne prepoznaje Zakon o radu. DPS ne bi ni bio to što jeste, da od 2012. godine nije našao model zapošljavanja ,,preko ugovora o djelu, ugovora o privremenim i povremenim poslovima i ugovora o dopunskom radu”. Na taj se način izbjegavalo zapošljavanje na neodređeno vrijeme.
Pocedura je bila jednostavna. Organ državne uprave na sjednici užeg kabineta Vlade traži saglasnost za zapošljavanje određenog broja osoba na već pominjani način. Nakon dobijene saglasnosti ministar ili direktor, na lijepe oči, bez oglasa ili provjere sposobnosti, dovode svoje ljude. Tako, jednoga jutra, u državnom organu osvanu nova, nasmijana lica.
Ali, osmijeh je često tu da prikrije tugu. Službenicima i namještenicima koji su potpisivali ugovore o djelu nije išao puni radni staž. Način obračuna ugovora bio je takav da je uposlenik sa visokom stručnom smjenom imao za godinu rada staž 4 mjeseca, a sa srednjom 2. Mnogi rukovodioci nijesu ni to ispoštovali. Zaposleni preko ugovora o djelu iz Narodne biblioteke Đurađ Crnojević, na primjer, bili su na birou, nije im tekao radni staž, a evidentirani su kao korisnici budžetskih primanja u svojim ustanovama.
Zapošljeni preko ugovora o djelu nijesu imali prava na plaćene odmore i odsustva, bolovanja, materinstvo i posebnu zaštitu žena, nadoknade za smrt članova porodice, prekovremeni i noćni rad, zaštitu od diskriminacije… Sve zajedno: nijesu imali prava regulisana Zakonom o radnom pravu. I što je možda najteze – ovi ugovori vukli su se unedogled po 7- 8 godina. Nezakonito.
Da organi Drzavne uprave ne bi smjeli da koriste ovaj vid ugovora ukazvala je i Državna revizorska komisija. –Organi drzavne uprave ne treba da zaključuju ugovore o djelu i ugovore o privremenim i povremenim poslovima za sistematizovana radna mjesta -Organi drzavne uprave ne treba da zaključuju ugovore o djelu, ugovore o privremenim i povremenim poslovima za poslove koji zahtijevaju posebno znanje i stručnost, kao i sa licima koji imaju visoku stručnu spremu, već samo za najjednostavnije poslove, u nivou niskokvalifikovanih.
Preporuke DRI nije imao ko da čuje. DPS je imao svoj cilj, važniji od svih stavova DRI, važniji od zakona i od samog Ustava – na jednog, kako – tako zaposlenog, računala su se četiri glasa na izborima.
U protekle četiri godine po osnovu ovih ugovora isplaćeno je 31,5 miliona eura. To je 8,6 miliona više od iznosa planiranih godišnjim budžetima. U tri ministarstva – ekonomije, vanjskih i unutrašnjih poslova- kao i dvije samostalne uprave – za nekretnine i za statistiku- najvise je trošeno za ovaj način angažovanja radnika.
Nova Vlada je ukinula ugovore o djelu i prije njihovog isteka u većini ministarstava. Razlog – nijesu zakoniti. Oko 5000 ljudi ostalo je bez posla. U većini slučajeva nije im isplaćena zarada za januar koji su odradili. Njihovi predmeti predati su Agenciji za mirne sporove.
Ovakva zapošljavanja bila su samo jedan od nezakonitih načina na koji je DPS održavao mehanizme režima u punom pogonu.To nije bio incident, niti prestup, već logika sistema. Njegova svrha. Operacija je bila djelo samog vrha režima. Valja ponoviti: iza ovih ugovora stajala je Vlada, ministar finansija i resorni ministar.
Svoje potpise su, naravno, stavljali i oni koji nisu bili u situaciji da se raspituju koja će im sve prava biti uskraćena. Zahvalni, suvišni ljudi.
Stela O. KOVAČ