Prije desetak dana desetogodišnji Bojan Prelević, dječak iz Podgorice, vratio se iz Zagreba. Boravio je tamo na poziv skauta fudbalskog kluba Dinamo Ivana Gabrijelića. Tokom sedam dana je učestvovao na treninzima igrača – vršnjaka ovog kluba. Za dječaka su rekli da je potencijal i da su otvoreni za saradnju, te da će ponovo razgovarati na proljeće. Tada će vidjeti da li će Bojan nastaviti sa usavršavanjem i treninzima, ili će učestvovati na nekom od turnira kao njihov igrač.
Ovaj poziv je bio kulminacija gostovanja reprezentacije crnogorske Đetić lige na turnirima u Omišu kraj Splita u aprilu, a zatim i u Makarskoj početkom oktobra ove godine. „U Splitu smo osvojili srebrrnu medalju, i u Makarskoj smo dobro igrali, a onda me tamo primijetio skaut Dinama”, objašnjava Bojan. Inače ovaj mali golgeter je na turniru u Omišu postigao deset, a u Makarskoj pet golova.
,,Fudbalom se bavim od četvrte godine. Otkako se sjećam volio sam da šutiram loptu, igram se sa drugarima. Tata me kasnije odveo na prvi trening, i tako sam počeo. Sem što volim da igram za svoj tim i da se takmičim, okružen sam svojim drugarima i sa njima provodim dosta vremena”, odgovara Bojan na pitanje zašto voli fudbal.
Pobrojati sve nagrade, odličja i golove koje je učenik petog razreda Osnovne škole ,,Štampar Makarije” osvojio tokom šest godina bavljenja fudbalom je nemoguće. Zato smo se fokusirali na ovu godinu.
U januaru je na međunarodnom turniru Dadeks kup, Bojan dao šesnaest golova i bio proglašen za najboljeg strijelca. U maju se njegov tim, fudbalski klub Calcio, borio za Trofej Glavnog grada – Bojan je tada dao sedamnaest golova.
Dječaka prati i Crvena zvezda. Skauti iz Beograda su došli u Podgoricu tokom maja i posmatrali utakmice Đetić lige. Uslijedio je poziv da zaigra za njih na turnirima koji su predstojali. U julu je bio na turniru Siti kids Polino u Igalu, dao devet golova i slavio pobjedu sa Zvezdom na tom turniru. U oktobru je bio turnir u Trebinju, i Bojan je bio ponovo pozvan da brani boje crveno-bijelih. Tamo je za beogradski klub, postigao sedam golova. Dobio je pohvale i od Milana Mladenovića, direktora Omladinske škole Crvene Zvezde.
Dodaju li se tome trista golova u Đetić ligi u posljednje tri godine, samo se donekle može dobiti uvid u Bojanova postignuća i lakše shvatiti poređenje ovog dječaka sa Mesijem ili Aguerom iz Mančester sitija. Ipak on najviše voli Ronalda.
Za Bojana je sve počelo kao igra, ali je ,,kasnije postalo mnogo ozbiljnije”. Otkako ga je na prvom treningu, trener pohvalio riječima ,,Bravo majstore” shvatio je da odrasli misle da ima talenta. Otada ovog dječaka u novinskim naslovima nazivaju i vunderkindom, a to, objašnjava Bojan, znači čudo od djeteta. ,,I drugi novinari i treneri me hvale i govore lijepo o meni.”
Najbolje se osjeća kada igra za svoj tim. „Naš klub Calcio iz Bloka V se takmiči u Đetić ligi Crne Gore i prvaci smo već dvije godine.” To je liga za dječake rođene 2006. godine. Takođe igra i za tim koji je godinu stariji. Kaže da nema ljubomore među drugarima ,,jer mi svi igramo za naš klub i želimo da on pobijedi”.
Popularnost mu ne prija jer ga na nekim utakmicama čuvaju i po dva igrača. ,,I to je zbog toga što su treneri protivničkog tima pročitali nešto o meni. A jednom su me čuvala i tri igrača”, pojašnjava svoje viđenje popularnosti ovaj sjajni golgeter. I dodaje: ,,Ma nisam ja slavan, ali je dobro to što imam puno drugara i što neki ljudi cijene kako ja igram.”
U timu igra lijevog napadača. „Kada sam počinjao igrao sam centralnog napadača. To je neko ko vodi igru, razigrava, ali može i da šutira. A uloga lijevog napadača je da daje golove. I ja se uvijek nalazim u protivničkom šesnaestercu”.
Treninge ima tri puta nedjeljno. Poslije treninga ide u školu, onda odmara, pa radi domaći. Vikend je rezervisan za utakmice. „Imam dovoljno slobodnog vremena da se igram, da učim, da čitam. Najviše volim matematiku.”, kaže mali odlikaš.
Ima puno drugara i ne može izdvojiti samo jednog. ,,Oni su meni svi najbolji.”
Ništa mu nije naporno. Voli da putuje, da trči, da trenira, upoznaje nove zemlje i gradove. „Ove godine sam bio u Mostaru i Zagrebu. Ali mi je najdraži bio odlazak u Madrid”, prisjeća se Bojan. U martu je bio u kampu Real Madrida u Mostaru. Od 150 učesnika, njih desetoro je izabrano da ode na dalju obuku u Madrid.
,,Imao sam prilike da prošetam, vidim spomenike. To je ogroman grad. Real ima dva fudbalska terena u Madridu. Jedan je Val de Bebas i tu treniraju svi igrači Reala. Tamo sam i ja trenirao. Takođe imaju i čuveni stadion Santijago Bernabeo.”
Išao je i u obilazak Realovog muzeja i vidio sve pehare koje su osvojili. ,,Tu su i kopačke Mijatovića. Imao sam čak i priliku da ga upoznam. Prije dvije ili tri godine me je prepoznao i prišao mi. Rekao mi je da me je vidio na TV-u i da samo tako nastavim, da sam mu se svidio kao igrač.”, prisjeća se Bojan jednog od najuzbudljivijih trenutaka u svom životu.
O Bojanu su prvi put pisali kada je imao sedam godina. Italijanski klub Roma je organizovao svoj kamp ovdje u Podgorici. „Trener Marko Arćezi koji je vodio taj kamp je rekao da sam sjajan.” Iste godine sedmogodišnji Bojan učestvuje i na kampu Partizana u Igalu.
„Od Partizana sam dobio poziv da igram sa njima. I tako sam se našao u Beogradu sa njihovim igračima. Tamo sam bio pet dana. Mislim da sam tada dao više od deset golova. I tako je to krenulo. Ti kampovi su zahtjevni, ima puno testiranja poput trčanja, skokova, vođenja lopte, sprintovi… Ali meni to ne smeta, ne umaram se lako, i volim da se takmičim.”
A oduševljenje ovim dječakom dijeli i Mirko Šćepanović, trener koji za Bojana kaže da je polaznik škole fudbala FK Calcio od samog osnivanja. ,,Igra na poziciji lijevog špica i centralnog veznog igrača. Njega odlikuje nevjerovatna brzina,dobar dribling i odlučan šut lijevom nogom. Komunikativan je, druželjubiv i pravi vođa tima Calcio.”
I zaključuje da kao njegov trener misli da je pred njim blistava fudbalska karijera i da će opravdati naša očekivanja i postati pravi biser crnogorskog fudbala.
Aleksandra DRAGOVIĆ