Grdna situacija – Junački narod, vjekovima ratovao da sačuva ognjište, ostao je naglo bez neprijatelja. Nema više s kim ni zašto da se bije, a pusta navika osta. Kako da se ipak zametne neki megdan, makar trening, da se ne ispadne iz vjekovne junačke kondicije? Kako da se po vidljivim osnovama podijelimo, zavadimo, mlatimo i održavamo kondiciju?
Blago Americi. Oni imaju crnce. A što je nama činjet kad treba zametnuti kavgu, skrenuti fokus sa ozbiljnih, egzistencijalnih tema? A nemamo crnce, nego vala svima boja kože ista, možda su malo više bledoliki ovi što rade po kancelarijama – ali masa ih se kvarcuje, pa ih ne moš razdvojit?
Grdna situacija – Junački narod, vijekovima ratovao da sačuva ognjište, ostao naglo bez neprijatelja. Nema više s kim ni zašto da se bije, a pusta navika osta.
Kako da se ipak zametne neki megdan, makar trening, da se ne ispadne iz vjekovne junačke kondicije? Kako da se po vidljivim osnovama podijelimo, zavadimo, mlatimo i održavamo kondiciju?
Mršavi protiv debelih? Premalo debelih.
Kosmati protiv ćelavih? Premalo ćelavih.
Muški protiv ženskih – a đe ćeš to, samo nesoj može udarit ženu, taj rat bi muškarci izgubili sigurno, jer bi bilo mnogo preletača, izdajnika, ko bi tu bruku nosio na plećima?
Mladi protiv starih? Nije praktično – Stari su vlasnici nekretnina, pa ako im se mladi zamjere, onda će dobit šipak a ne đedovinu, taj se sukob nikom ne isplati.
A opet, ne bi bilo dobro ostavit stanje ovako, đe naš narod ne vidi između sebe nikakve razlike, pa onda traže bilo kakav osnov za megdan – zamislite samo da se ne daj bože počnu dijelit po tome šta ko i kako misli i kakav stav ima o zajedničkoj istoriji, kolektivnom identitetu ili škakljivim vjerskim pitanjima, koja su se kroz istoriju čitave civilizacije izvanredno pokazala kad treba da se zavadi narod između sebe.
To bi bilo nezgodno. Jer niko onda ne bi bio načisto, ne piše na čelu nikom šta misli, pa možeš da zabasaš slučajno u suprotni tabor, misleći da je tvoj, opuštiš se, kreneš da braniš “našu stvar” pa da prođeš ko bos po trnju.
Razgovor bi po kafanama i ulici utihnuo – svak bi prežo od svakoga, u kuću bi se dva brata, otac i sin, muž i žena gledali poprijeko, ne bi mogo da razlikuješ prijatelja od neprijatelja – svi izgledaju isto, ne bi znao okle i đe opasnost rodu prijeti.
Mislim da jedino vrijedi da napravimo još jedan fudbalski klub u našoj Metropoli.
Već ima “Budućnost”, ali fali pored ugledne “Budućnosti” još jedan respektabilan klub u istom gradu, pa bi moglo od “Budućnosti” da se naprave dva kluba – jedan da se zove FK “Sadašnjost” , a drugi FK “Prošlost” .
Vještom propagandom navijači bivše Budućnosti se podijele, jedni krenu da navijaju za “Sadašnjost” , a drugi za “Prošlost”.
Pa kad narod krene da sumnjiči političare – zakaže se veliki Derbi.
Napuni se stadion, odigra utakmica, rezultat obavezno razočara jedne, napuni egom one druge, nakon vješto ubačene provokacije zbog spornog rezultata. Eto belaja. Sukob bi bio kontrolisan, i vremenski i prostorno, svi navijači lijepo obilježeni znamenjima svojih timova, nema zabune.
Nakon okršaja, svi zadovoljni, ispuvani vraćaju se svom svakodnevnom životu, puni ljubavi i plemenitih osjećanja.
Junačka kondicija može da se održava redovno, stabilno, kontrolisano, i po ostale građane potpuno bezbjedno. Sasvim održiva ideja.
Ostali građani, kojima nije do sukoba, koji zadovoljstva traže u običnim svakodnevnim stvarima, porodici, prijateljstvu, kumstvu, ljubavi, radu, razonodi, prosperitetu, djeci, godišnjim odmorima – mogu da se osjećaju relaksiranim i sasvim bezbjednim, jer prisustvo derbiju nije obavezno.
Ovakva organizacija ima jedan mali nedostatak – mnogi bi ostali po strani, pa bi im onda fokus skrenuo u prave, socijalne, egzistencijalne probleme, možda bi onda nedajbože političare proglasili odgovornim za ponašanje navijača Sadašnjosti i Prošlosti, ili gašenje Budućnosti?
Možda bi se onda ti što su po strani udružili kaznili organizatore sukoba navijača Sadašnjosti i Prošlosti – i vratili nam Budućnost.
Antonije PUŠIĆ
(Zabranjeno je bez autorove dozvole, preuzimati i kopirati ovaj tekst ili njegove djelove)