Zašto etnoelite u BIH ne žele normalno uređenu zemlju odavno je jasno, ali je ključno pitanje zašto dobar dio Zapada ovoreno ili u rukavicama koketira s njima
MONITOR: Izbori u BiH su završeni. Kako ocjenjujete njihove rezultate kao i nivo zakonitosti?
ČARKADŽIĆ: Što se rezultata tiče, nije bilo iznenađenja. Jedina bitna promjena u odnosu na 2018. godinu je pobjeda kandidata SDP-a BiH, Denisa Bećirovića, protiv Bakira Izetbegovića, ali i ona je bila očekivana s obzirom da je Bećirovića podržalo 11 politčkih subjekata. Kada je riječ o intergitetu Izbornog procesa, on je i ovoga puta više nego upitan i tako će ostati sve dok se ne promijeni način izbora biračkih odbora čijim se sastavima trguje, a zakon je takav da je to skoro nemoguće dokazati. To je rak rana izbornog procesa u BiH i mjesto gdje se odigravaju ključne izborne malverzacije u smislu krađe glasova. Sve dok se to ne riješi na pravi način, nikakav CIK tu neće moći pomoći. Jedan od načina da se to riješi je uvođenje elektronskog glasanja.
MONITOR: Denis Bećirović je najistaknutije novo lice poslije ovih izbora. Kao kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda glatko je pobijedio Bakira Izetbegovića. Može li se očekivati da njegovim ulaskom u Predsjedništvo dođu do većeg izražaja objedinjujući interesi svih građanki i građana u BiH?
ČARKADŽIĆ: Treba reći da njegov prethodnik, Bakir Izetbegović tokom svog mandata nije činio ništa čime bi pogoršao odnose BiH i Srbije, tako da, što se tiče poboljšanja odnosa, smatram da je loptica i sada, kao i ranije, u Beogradu. Kada su objedinjavajući interesi svih građana u BiH u pitanju, to su u prvom redu osiguravanje stabilnosti i vladavina prava. U tom kontekstu smatram da su NATO integracije ključne. Temelj za njih postavio je odlazeći sastav Predsjedništva BiH usvajajem Programa reformi BiH nakon što je naša zemlja primljena u MAP. Kako će se stvari dalje razvijati u tom smislu ostaje da se vidi, a nadam se da će Bećirović znati odgovoriti toj vrsti izazova.
MONITOR: Srbija i Hrvatska tvrde da nastupaju kao države-garanti sprovođenja Dejtonskog sporazuma. Hrvatska, faktički, traži treći entitet, a Dodik sada izjavljuje da se sa Draganom Čovićem već dogovorio o zajedničkom nastupu pri formiranju centralne vlasti BiH. Postoji li u BiH relevantna politička i društvena snaga koja bi postala preprekom negativnim uticajima sa strane?
ČARKADŽIĆ: Srbija i Hrvatska nisu nikakvi garanti Dejtonskog sporazuma, već „potpisnice”, „sudionice” i „strane” u Dejtonskom sporazumu. U BiH postoje političke i društvene snage koje se suprotstavljaju negativnim vanjskim uticajima, ali ključni problem s tim u vezi je politički sistem u BiH koji daje široke mogućnosti i nebrojene mehanizme za djelovanje, a sa njima i zaštitu, onima koji neskriveno rade za interese susjednih, ali i nekih drugih zemalja. Iz tog razloga su političkim akterima koji čine sve da zaštite inerese svoje zemlje, Bosne i Hercegovine, ruke često vezane, ili su im mogućnosti da to čine u punom kapacitietu ograničene. Sve dok je politički sistem u BiH takav, mogućnosti da susjedne zemlje na najdirektniji mogući način utiču na procese u našoj zemlji bit će velike, i ne treba imati sumnju da će ih one nastaviti koristiti, uz najužu saradnju sa svojim filijalama.
MONITOR: Ako je Dejtonski sporazum, kako to neki tumače, tek sporazum čiji je prevashodni cilj bio da se prekine rat, da li bi za neki novi sporazum o unutrašnjem uređenju BiH bio neophodan neki Dejton 2?
ČARKADŽIĆ: BiH je suverena država sa svojim institucjama i Ustavom i bilo kakav Dejton dva u smislu nekave međunarodne konferencije na kojoj bi se odlučivalo o njenom uređenju nije moguć. Između ostalog, i iz ranije navedenog citata presuda Suda za ljudska prava u Strazburu, jasno je kojim putem ona ne samo da treba, već mora ići, s obzirom na to da su navedene presude obavezujuće i natkrovljuju ustavnu legislativu svake zemlje, pa tako i BiH. Dakle građansko uređenje je obaveza i jedino sukladno sa opštim demokratskim standardima i načelima. Postojeće stanje je takvo jer je ustanovljeno Dejtonom a koji je, pored određenih pozitivnih elemenata, savršena platforma prvo za opstanak, a vrijeme je pokazalo i za jačanje etnonacionalnih snaga, što borbu za građansko uređenje, na kakvom čitav normalan svijet egzistira, čini teškom, ali ne i nemogućom. Zašto etnoelite ne žele normalno uređenu zemlju odavno je jasno, ali je ključno pitanje zašto dobar dio Zapada ovoreno ili u rukavicama koketira sa njima, što je sve očitije.
MONITOR: U Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu donijeto je više presuda kojima se državnim institucijama BiH nalaže da promijene ili dopune više zakona i zakonskih odredbi. Najpoznatija je ona iz „slučaja Sejdić-Finci“, ali do sada ta važna presuda Suda, kojom se predviđa ne samo izmjena Izbornog zakona već i Ustava BiH, nije sprovedena. Šta su razlozi?
ČARKADŽIĆ: Mislim da sam u nekim od vaših prethodih pitanja dao dobar dio odgovora i na ovo. Dodao bih još da bi svako dosljedno i suštinsko provođenje tih presuda direktno udarilo u temelje načina dosadašnjeg vladanja u ovoj zemlji, te nije za očekivati da oni koji se pitaju sjeku granu na kojoj sjede.
MONITOR: Ukrajinska kriza je izmijenila, u značajnoj meri, globalnu političku geografiju. SAD i EU, Ujedinjeno Kraljevstvo i druge zapadne političke i ekonomske faktore brine „uticaj ruskog faktora“ na Zapadnom Balkanu, posebno u RS i Srbiji. Koliko je taj uticaj jak kada se radi o RS kao dijelu BiH? Kako razumijete prilično nediplomatsko ponašanje ruskog ambasadora u BiH Igora Kalabuhova?
ČARKADŽIĆ: Moj je utisak da je taj uticaj dugo vremena, od strane onih koje ste nabrojali, potcjenjivan što sada dolazi na naplatu. Uticaj Rusije u Srbiji, Republici Srpskoj ali i čitavoj BiH je dovoljno veliki da prije svega održava status quo, odnosno zakoči sve suštinske procese koji vode napretku ka NATO-u i EU, pa čak i da ih vrati nazad. No, tu problemima nije kraj, naprotiv. Održavajući status quo jačane su retrogradne snage koje danas otvoreno prijete, i koje čak i nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu i jasne podjele svijeta po tom pitanju, ovdje, u srcu NATO zone, ne kriju da su na strani Moskve. Sve skupa izgleda da je prepalo Zapad koji im ovdje u BiH povlađuje, a sve u strahu da bi te iste snage, koristeći zaokupljenost Ukrajinom, mogle početi raditi konkretnije na destabilizaciji Regiona koji je meki trbuh NATO zone u ovom dijelu Evrope. Sve to skupa daje mogućnost, a bez posljedica po njene interese, da se Moskva ovdje ponaša, kako ste rekli, i nediplomatski, znajući da joj interese štite unutrašnje snage kojima je upravo Zapad dozvolio da se u ovolikoj mjeri razmašu i ojačaju, i zapravo vode igru i diktiraju pravila.
Šmitovom odlukom povećan disbalans između etničkog i građanskog u BiH
MONITOR: Izborima u BiH je prethodila intenzivna aktivnost međunarodne zajednice, posebno SAD i EU kako bi se promijenio Izborni zakon, ali nije bilo rezultata. Visoki predstavnik Kristijan Šmit je nametnuo izmjene tog zakona u dva maha: u julu – kada su te izmjene okvalifikovane kao tehničke i u noći poslije izbora. Ove druge izmjene su naišle i na značajne kritike u kojima se insistiralo na tome da Šmit povlađuje zahtjevima HDZ BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?
ČARKADŽIĆ: Rezultata nije bilo jer se nije moglo ni smjelo pristati na prijedloge koji su dolazili od HDZ-a BIH a koji su išli u pravcu daljeg jačanja kolektiviteta, odnosno etničkih gupa tj. „konstitutivnih naroda” u odnosu na individulana, građanska prava. Na kraju, taj i onako ogroman disbalans, odnosno diskriminaciju građanskog u odnosu na etničko – koja je ustanvljena Dejtonom, povećao je Šmit svojim intervencijama u Ustav Federacije BiH i sam Izborni zakon BiH. Ono što je uradio Šmit, bez ikakve dvojbe, protivno je konvencijama za ljudska prava, presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, protivno je i onome što se u okviru Mišljenja Evrospske komisije o članstvu BiH u EU nalaže našoj zemlji da uradi a to je, pored ostalog, redukovanje kako izbora, tako i načina odlučivanja na osnovu etničke pripadnosti. Šmit je dodatno ojačao elemente koji će sutra biti nova prepreka ne samo evropskim, već i NATO integracijama.
Podsjetiću na jedan citat iz presude suda u Strazburu u predmetima „Zornić”, i „Sejdić i Finci protiv BiH”, iz kog se jasno vidi kojim pravcem BiH mora ići: „U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“. Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir. Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine”.
Da je vlast u Beogradu željela pobjedu Jelene Trivić, ona bi pobijedila
MONITOR: Najdramatičniji postizborni događaj je bila borba Milorada Dodika i Jelene Trivić za dokazivanje da su pobijedili. Šta bi novo a bolje, RS-oj donijela pobjeda Dodikove protivkandidatkinje?
ČARKADŽIĆ: Sud BiH je stavio tačku na to pitanje, a CIK potom proglasio konačne rezultate na osnovu kojih je pobijedio Milorad Dodik. Da je vlast u Beogradu u punom kapacitetu bila tu za Trivić, siguran sam da bi ona sada slavila pobjedu. Ko je od njih dvoje bolji za RS neka sude građani koji tamo žive. Što se odnosa spram države Bosne i Hercegovine tiče i njenih interesa, ne vidim neku krucijalnu razliku. Također, govoreći u kontekstu ideološkog i vrijednosnog, teško je u nekom ko, poput Jelene Trivić, veliča lik i djelo Draže Mihajlovića, vidjeti kvalitatitvnu promjenu u odnosu na trenutnu vlast u Republici Sprskoj.
Nastasja RADOVIĆ
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
OKO NAS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice