Povežite se sa nama

DRUŠTVO

DEMISIJA MARKA BATA CAREVIĆA: Odlazak sa vlasti popločan nekretninama

Objavljeno prije

na

Kraj Carevićevog mandata obilježio je skandal sa kupovinom hipotekarnog duga kompanije Safiro beach resort iz Podgorice, koja je vlasnik atraktivne građevinske parcele na Jadranskom sajmu u Budvi. Kompanija Carinvest RS, registrovana u Novom Sadu, čiji je osnivač istoimena firma iz Kotora u vlasništvu Carevićevog sina Milana, nedavno je preuzela kreditna potraživanja kiparske firme u iznosu od nepunih 10 miliona eura

 

U susret prijevremenim izborima u Budvi, predsjednik opštine Marko Bato Carević najavio je odlazak iz politike. On neće biti nosilac liste Demokratskog fronta 5. juna, za kada su zakazani lokalni izbori, što je bio slučaj u dva ciklusa, na izborima 2016. i 2020.

U fotelji prvog čovjeka grada proveo je tri i po godine u dva mandata. Prvi mandat na čelu Opštine dijelio je sa Demokratama na po dvije godine, da bi drugi obezbijedio u cjelosti, osvojivši 30. avgusta sa listom DF-a „Za bolju budućnost Budve“ 42 odsto glasova Budvana, odnosno 14 odborničkih mandata. Mandat je završio neslavno poslije 18 mjeseci, uvođenjem prinudne uprave u Skupštini Opštine Budva i raspisivanjem prijevremenih izbora za lokalni parlament.

Izbornu listu DF-a u Budvi predvodiće Milo Božović. Kako se nezvanično saznaje, DF će na izbore izaći sam, odnosno sa svoje tri stranke – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija i Pokret za promjene, za razliku od prethodnih izbora na kojima su na zajedničkoj listi bile i partije SNP, Prava CG, Demos, Demokratska srpska stranka i Ujedinjena CG.

Uvjeren u izbornu pobjedu svoje liste pod sloganom koji će se razlikovati od prethodnih, Božović je podnio ostavku na funkciju poslanika u Skupštini Crne Gore. Da li je Carević svojevoljno odlučio da se povuče, ili je dobio sugestije da ode nakon neuspjeha u Budvi i skandaloznih poslovnih poduhvata, može se samo nagađati.

Carević nije pokazao koalicioni kapacitet i sposobnost da formira vlast sa drugim političkim partijama, odnosno sa Demokratama koji su osvojili 6 odborničkih mjesta. Poslije 30. avgusta politička scena u Budvi bila je opterećena  netrpeljivošću i svađama Demokrata i DF-a oko podjele mandata, koje su dovele do nezavidne situacije u kojoj godinu i po nakon izbora nije potpisan koalicioni sporazum o formiranju izvršne vlasti. Vlast je funkcionisala naizgled stihijski, sa kadrovima koji su manje-više bili u v.d. stanju, ali se pokazalo da je takva situacija odgovarala Careviću. Vladao je sam. Nije imenovao dva potpredsjednika Ooštine na šta ga obavezuje Zakon o lokalnoj samoupravi. Donosio je ključne odluke o budžetu, javnim investicijama i namještenjima, bez konsultacija sa bilo kim. Svoje kadrove instalirao je u vodeće opštinske firme i sekretarijate, kada bi procijenio da mu drugi mogu biti smetnja u pojedinim projektima i planovima. Pokazalo se, ipak, da je to bila gubitnička taktika bahatosti i samovlašća koja je dovela do uvođenja prinudne uprave u najbogatijoj turističkoj opštini.

Mada je Budvu, prvi put u njenoj istoriji, ostavio povjerenicima koji će donositi odluke do izbora, Carević može biti zadovoljan postignutim na ličnom planu. U medijima je prikazivan kao najbogatiji političar u Crnoj Gori. Sudeći prema prijavljenoj imovini u imovinskom kartonu, Carević posjeduje ogromno bogatstvo u nekretninama. Stanovi, hoteli, restorani, poslovni prostori, poljoprivredno gazdinstvo u Krimovici, livade, šume, parcele, građevinske firme…

Znao je da se vajka kako mu bavljenje politikom donosi samo štetu, jer njegov biznis trpi. Pitanje je da li je baš tako. Funkcija predsjednika opštine Budva pomogla je da se bogatstvo Carevića uveća. Kompanija Carinvest koju je nakon stupanja na funkciju predsjednika Opštine Carević prenio na sina, bila je angažovana na uređenju i asfaltiranju gradskih saobraćajnica tokom trajanja njegovog mandata. Najzaposleniji je bio Sekretarijat za komunalno-stambene poslove u lokalnoj upravi. Tu se „na sitno“ radilo, projektovalo i betoniralo po Budvi, kako bi se građevinska operativa Carinvesta uposlila. Predsjednik Carević svjesno se našao u svojevrsnom sukobu interesa, što  uglavnom negira. Ali se pohvalio da je kompanija višestruko povećala prihode.

Kraj Carevićevog mandata obilježio je skandal sa kupovinom hipotekarnog duga kompanije Safiro beach resort iz Podgorice, koja je vlasnik atraktivne građevinske parcele na Jadranskom sajmu u Budvi. Kompanija Carinvest RS, registrovana u Novom Sadu, čiji je osnivač istoimena firma iz Kotora u vlasništvu Carevićevog sina Milana, nedavno je preuzela kreditna potraživanja kiparske firme Safiro beach u iznosu od nepunih 10 miliona eura. Riječ je o kompaniji iza koje stoje Milo Đukanović i Branimir Gvozdenović, kako je nedavno izjavio Duško Knežević, bivši vlasnik Jadranskog sajma. Knežević tvrdi da su mu njih dvojica oteli ovu atraktivnu parcelu površine 8,500 hiljada kvadrata na kojoj je planirana izgradnja hotelsko-apartmanskog kompleksa sa dvije kule od 15 i 16 spratova.

Osnivač kompanije Safiro beach resort je kiparska firma Expom hotel partner ltd, nepoznatih vlasnika. Ova firma je 2018. godine zaključila ugovor o zajedničkoj izgradnji čudovišnog kompleksa vrijednog oko 70 miliona eura, sa turskom kompanijom Mia Investments. Namjera turske kompanije da gradi kompleks na mjestu Jadranskog sajma posvađala je koalicione partnere Demokrate i DF. Da je Carević od prvog dana uključen u priču o izgradnji stanova za prodaju na lokaciji koja je planirana za izgradnju kongresnog centra, pokazuje podatak da je još 2019. u tajnosti potpisao protokol o donaciji sa investitorom iz Turske. Protokolom je bilo predviđeno da Opština Budva dozvoli izgradnju kula i da će zauzvrat Mia Investments gradu pokloniti dječji vrtić.

Poklonom vrijednim oko 2 miliona eura investitor je pokušao da kupi saglasnost  lokalne uprave. To je izazvalo burnu reakciju Demokrata, URA i Crnogorske. Zakazana je hitna sjednica parlamenta na kojoj bi se raspravljalo o poništenju protokola, ali do nje nije ni došlo, jer su rad parlamenta blokirali odbornici DF-a, DPS-a i SD-a. Parlament je bio četiri mjeseca u blokadi, da bi Carević na kraju poništio protokol koji je potpisao.

Tri godine kasnije porodica Carević ulazi u projekat izgradnje velelepnog kompleksa na Jadranskom sajmu kao legalni suvlasnik zemljišta ili kao partner Đukanoviću i Gvozdenoviću kupovinom njihovog kreditnog duga kod grčke Pireus banke. To je kraj predsjedničke karijere istaknutog člana DF-a kakav je malo ko očekivao.

Povodom najnovijih vlasničkih špekulacija na zemljištu koje je pripadalo Jadranskom sajmu u kojim učestvuje aktuelni gradonačelnik Budve, Dragan Krapović, poslanik Demokrata, uputio je dopis v.d. vrhovnog državnog tužioca Maji Jovanović, glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću i direktoru Uprave policije Zoranu Brđaninu da ispitaju sve kontroverze oko projekta izgradnje solitera turske kompanije Mia Investments.

Krapović traži da se ispita porijeklo novca za gradnju kula ispred hala Jadranskog sajma, ali i veze političara u ovom projektu – od Mila Đukanovića i Branimira Gvozdenovića, sve hipoteke koje su bile upisane na zemljište u korist Pireus banke, „u nevjerovatnom iznosu od 36 miliona eura“ pa sve do nedavne – kompanije Carinvest RS porodice predsjednika Opštine Budva Marka Carevića. Krapović je u dopisu citirao izjavu Duška Kneževića u vezi transakcija sa zemljištem Jadranskog sajma koju je ovaj dao medijima u oktobru 2020:

„To je parcela koju sada kontrolišu Milo Đukanović, Brano Gvozdenović i njegov sin, i drago mi je što će jedan epilog reketiranja stranih investitora doći na dnevni red. Trebalo je da se gradi kompleks, ali su Đukanović i Gvozdenović to prebacili na lažne firme u inostranstvu”, kazao je Knežević.

U podužem dopisu Krapović navodi genezu vlasničkih promjena na atraktivnom zemljištu kojim je kao korisnik gazdovao Jadranski sajam. Zemljište je u postupku restitucije, deeksproprijacije i utvrđivanja prava svojine u korist ranijih vlasnika. Ni po jednim od tih postupaka nije odlučeno pa se ne zna da li će ono biti vraćeno vlasnicima ili plaćeno. Dok se ne odluči čije je zemljište na Jadranskom sajmu, kao vlasnici jedan kroz jedan milionski vrijedne nekretnine, smjenjuju se bivši i sadašnji biznismeni, ministri, predsjednici države i opštine. Ovaj poslednji po poslovici – konac djelo krasi.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

BIVŠI MINISTRI POLJOPRIVREDE PONOVO NA METI SDT-A: Preoravanje DPS zaostavštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

IZ SDT-a su pojasnili da je predmet krivične prijave i postupka nezakonito dodjeljivanje novčanih sredstava pojedinim nevladinim organizacijama, u periodu od aprila 2014. do jula 2019. godine, a suprotno Uredbi o uslovima, načinu i dinamici sprovođenja mjera agrarne politike Agrobudžeta za te godine

 

 

Po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) policija je u petak 13. decembra uhapsila bivše ministre poljoprivrede Petra Ivanovića i Milutina Simovića, bivšeg sekretara tog ministarstva Nemanju Katnića i bivšu načelnicu Službe za finansije Vukicu Perović. Krivičnom prijavom obuhvaćen je još jedan ministar poljoprivrede Budimir Mugoša. I on je saslušan u tužilaštvu.

Nakon saslušanja kod specijalnog tužioca Jovana Vukotića, Simović je pušten da se brani sa slobode, dok je Ivanoviću i Katniću određeno zadržavanje do 72 sata. Ipak, Viši sud nije prihvatio prijedlog tužilaštva da se nekadašnjem državnom sekretaru Katniću odredi pritvor, nakon čega je pušten na slobodu uz mjeru nadzora zabrane sastajanja sa određenim licima. Po saslušanju, i bivša načelnica za finansije Perović puštena je da se brani sa slobode.

SDT sve njih sumnjiči za zloupotrebu položaja, odnosno da su državni budžet oštetili za više od 300 hiljada eura nezakonitim isplatama nevladinim organizacijama iz agrobudžeta.

Simovićev advokat Miroslav Adžić saopštio je medijima da je njegov klijent detaljno iznio odbranu pred tužiocem u vezi sa isplatom iz agrobudžeta u iznosu od 8.200 eura za koju je, prema sumnjama tužilaštva, bila nepotpuna dokumentacija u arhivi ministarstva.

Advokatica Budimira Mugoše, Ana Stanković-Mugoša, saopštila je da je njen branjenik dao izjavu u SDT-u na okolnosti krivične prijave da je 2016. godine odobrio da se iz agrobudžeta isplati 1.860 eura u korist NVO Udruženje vinara i vinogradara Crne Gore. Advokatica je navela da je tadašnji ministar imao ovlašćenje za tu isplatu jer u agrobudžetu postoji stavka za tu namjenu.

Advokat Veselin Radulović,  podsjetio je da su osumnjičeni u ovom slučaju navodno oštetili budžet za oko 300.000 eura, ali je i upozorio da se ,,Simoviću stavlja na teret pronevjera od oko 8.200 eura. Ako je to zaista tako, možda nije bilo potrebe za pravljenjem spektakla. Ne treba praviti spektakularna hapšenja,” kazao je Radulović i dodao da u slučaju Simovića nije ni predložen pritvor.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROJEKAT VELJE BRDO NA JAVNOJ RASPRAVI: San, plan ili preskupa obmana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on uopšte, za sada, zaslužuje taj epitet

 

 

Pošto je Vlada, krajem novembra, usvojila nacrt izmjena i dopuna Prostorno-urbanističkog plana Podgorice (PUP), taj dokument se, u srijedu, trebao naći na centralnoj javnoj raspravi. Ona je, međutim, odložena. To su tražili prisutni građani, oni koji su uspjeli ući u salu (nije bilo mjesta za sve), obrazlažući da je zakazana rasprava neadekvatno pripremljena i organizovana. Nastavak je zakazan za petak, 13.

Sastavni dio ponuđenog PUP-a je stambeno-poslovno naselje Velje brdo, ili Novi grad kako ga zovu promoteri te ideje. Krajem ljeta premijer Milojko Spajić i ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović, predstavili su plan izgradnje naselja od 11,5 hiljada stanova uz prateće poslovne, zdravstvene, obrazovne, turističke objekte… Stanovi će, čuli smo, pod povoljnim uslovima biti namijenjeni prvenstveno sadašnjim podstanarima, mladim bračnim parovima, odnosno, onima koji, po riječima premijera Spajića, “do sada nijesu bili privilegovani i na koje se ni država, ni privatni, ni bankarski sektor nijesu okretali”. Dok je ministar Radunović dodao da će, kada sve bude završeno, ukupan broj stanovnika novog naselja/grada biti “oko 42 hiljade”.

Naknadno, Spajić je najavio da bi se broj stanova izgrađenih na Veljem brdu mogao popeti do 20.000 (tada bi to naselje moglo postati, po broju stanovnika, drugi najveći grad u Crnoj Gori). A da Vlada očekuje da se Glavni grad odrekne komunalnih naknada za novo naselje u iznosu od, približno, 200 miliona eura (ovogodišnji budžet Podgorice iznosio je 133,5 miliona). Premijer očekuje da tu odluku donese novoizabrani saziv Skupštine Glavnog grada i zbog toga je važno, kazao je na RTCG, da se vlast u Podgorici formira što prije i na pravi način.

“To će biti  crnogorski san”, ponavlja premijer Spajić od septembra. Ne obazirući se mnogo  ni na činjenicu da se ispostavilo kako je  računica koju je prezentovao, a koja se tiče cijene od hiljadu eura po kvadratu, planirane kamate od 1,2 odsto i mjesečne rate (390 eura za stanove od 100 kvadrata, 290 za manje, od 60 m2)  – matematički pogrešna. Preciznije: najavljena rata je prevelika za obećanu cijenu kvadrata i kamatu. Dok je obećanje da će prvi stanovi biti useljeni tokom 2026. godine, relativizovano neposredno nakon što je dato.

Ovakav projekat zahtijeva ozbiljne analize, koje su za sada izostale. Recimo, da li će i kako njegova realizacija  uticati na demografska kretanja, posebno na sjeveru zemlje. Tu je, naravno i pitanje mogu li Podgorica i Crna Gora sebi da priušte najavljeno subvencioniranje novog naselja tih gabarita…

Ponuđeni PUP Podgorice, uz pridodato generalno urbanističko rješenje Velje brdo,  pokazuje da način finansiranja, cijena i rokovi izgradnje nijesu jedina potencijalno sporna mjesta u najavljenom projektu. Ako on, za sada, zaslužuje taj epitet.

Planirano naselje obuhvata i prostor koji se nalazi u zaštićenom području Parka prirode Rijeka Zeta, a tu se nalazi i zaštićena zona vodoizvorišta Mareza u kojoj je zabranjena gradnja. U Vladi su došli na ideju da planiranom naselju daju status projekta od javnog interesa “kako ne bi morala da se poštuju stroga pravila o zabrani prenamjene šumskog i zaštićenog područja u građevinsko zemljište”. Fantastična ideja. Ali ne i dovoljna. Detaljnija ispitivanja karakteristika terena tek treba da se urade. Tada će se znati da li je moguće  planirano provesti u djelo bez velikog rizika za prirodno okruženje.

“Ukoliko gradnja na dijelu Veljeg brda koji se nalazi u zoni zaštite Parka prirode Rijeka Zeta ne bude moguća, predviđa se isključenje iz plana zone 5, koja obuhvata ovo zaštićeno područje a na kojem se sada predviđa izgradnja stambeno-poslovnih objekata”, navodi se u dokumentima koji su stavljeni na javnu raspravu. “To bi smanjilo ukupan broj planiranih objekata i veličinu naselja”,  konstatuju autori. Ne objašnjavaju šta će biti sa infrastrukturnim objektima planiranim na zaštićenom prostoru. Ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Među njima je uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz fekalne kanalizacije koji se planira graditi na rijeci Zeti, prije njenog ušća u Moraču. “Ovaj urađaj bi bio dovoljan za prvu fazu naselja, dok bi se za preostale četiri  zone, kako ih prepoznaje PUP Podgorica, naknadno pronašlo tehničko rješenje za priključenje na postojeću kanalizacionu mrežu Podgorice i njen budući uređaj za prečišćavanje otpadnih voda”. Valja podvući: naknadno će se tražiti rješenje kako bi kanalizacione vode sa Veljeg brda, preko Podgorice, stgle do “budućeg uređaja” za prečišćavanje otpadnih voda iz Glavnog grada. To je ono postrojenje (kolektor) čija se gradnja godinama najavljuje u Botunu, dok tamošnji mještani ponavljaju kako će to spriječiti “po cijenu života”.

Slično je i sa ostalom infrastrukturom neophodnom za početak gradnje na Veljem brdu. Voda bi se dovela iz magistralnog cjevovoda koji je izgrađen duž autoputa, pa pumpala na vrh brda, u rezervoar od pet hiljada kubika čija se gradnja planira. “Ovo pumpno postrojenje i rezervoar rješili bi pitanje vodosnabdijevanja za prvu fazu naselja, dok bi preostale četiri faze naselja vodu dobijale iz bunara u Zagoriču za šta bi se naknadno pravilo tehničko rješenje”, navodi se u PUP Podgorica.

Za potrebe prve faze naselja Velje brdo struja bi se obezbijedila povećanjem snage postojeće trafostanice u Vranjskim njivama, “dok bi za preostali dio naselja naknadno bilo neophodno izgraditit potpuno novu veliku trafostanicu 110/10kv”.

Na Veljem brdu nema puteva, pa bi se saobraćajna infrastruktura gradila od nule. Počev od postojeće saobraćajnice Podgorica-Spuž pa do vrha brda. Naknadno bi se centralna saobraćajnica povezala, preko petlje Velje brdo, sa budućom mrežom autoputeva. Ta petlja ne postoji kao dio podgoričke zaobilaznice u sadašnjoj verziji prostornog plana Crne Gore, čije se skoro usvajanje odavno najavljuje.

Iz struke su zamjerili Vladi što sa nacrtom PUP Podgorica na javnu raspravu kreću prije usvajanja krovnog zakona – Prostornog plana Crne Gore.

Prema ponuđenom dokumentu, prva faza naselja predviđa izgradnju pet stambenih blokova sa nešto više od pet hiljada stanova. “U ovom dijelu naselja živjelo bi 16.184 stanovnika”, navodi se, uz upitnu računicu po kojoj bi u izgrađenim poslovno-komercijalnim prostorima posao našlo skoro pet hiljada osoba. Problem može biti to što tek druga faza predviđa izgradnju “245 hiljada kvadrata prostora za školstvo, zdravstvo, socijalnu zaštitu, jedan vjerski objekat i veliki poslovni centar”. Uz još pet hiljada novih radnih mjesta.

Pitanje je gdje će stanovnici prve faze, dok čekaju drugu, da vode djecu u školu ili vrtić, a kako će stizati do doktora? U Spuž, Danilovgrad ili u neku od već prebukiranih podgoričkih škola ili domova zdravlja? Tim prije što se ne pominju rokovi gradnje, ni za prvu tako ni za bilo koju od narednih zona budućeg naselja. Prelazno stanje može potrajati godinama. A šta će biti sa potencijalnim stanovnicima koji počnu da žive crnogorski san na Veljem brdu ako realizacija projekta, iz nekog od brojnih mogućih razloga a najprije zbog finansija, bude osjetno usporena ili obustavljena? Da se ponovo vrate u podstanare?

Prošlo je već pola vremena odvojenog za javnu raspravu o PUP Podgorica, a ona praktično nije ni počela. Samo se vrijednost projekta Novi grad na Veljem brdu procjenjuje od dvije do preko tri milijarde eura, pa ispada kako svaki dan planirane rasprave vrijedi 100-150 miliona. Valjalo bi  pametno iskoristiti preostalo vrijeme.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAOTIČAN POČETAK ZIMSKE SEZONE: Kad se turizam dešava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak zimske sezone sa brojnim problemima i stupanje na snagu dvostrukog povećanja PDV-a na smještaj siguran su znak da će crnogorski turizam sa olovnim nogama trčati narednu 2025. godinu. Vapaje turističkih radnika nema ko da čuje. Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

 

 

Prošlogodišnja zimska sezona je u Crnoj Gori propala jer nije bilo snijega. Ove godine pao je već krajem novembra i iznenadio sve na sjeveru.  U Ski centru Kolašin 1600 mjesec dana nema struje, a tu  je i hronični problem sa vodosnabdijevanjem i nedostatak adekvatnih puteva i parkinga, da se ne govori o visokim cijenama. Pritom, za samo nekoliko sedmica kreću novogodišnji praznici i đački raspusti.

„Vremenski uslovi omogućili su skijanje već prije 15 dana, ali zbog nepostojanja sistema za osnježavanje staze su neiskorištene. To je apsurd u 21. vijeku“, kaže Dragana Bećirović iz Privredne komore Crne Gore.

U državi gdje se turizam u kontinuitetu dešava, logično je da prihodi padaju. I to ove godine zvanično – po pokazateljima Centralne banke Crne Gore za 50 miliona eura su manji nego 2023. godine ili za četiri odsto. Pad posjeta još veći – više od pet odsto. To je prvi put od obnove nezavisnosti, isključujući 2020. odnosno godinu korone, da je u turizmu žetva opala.

Finansijski rezultati bi bili još gori da ove godine nijesu značajno povećane cijene usluga, praktično u rangu sa svim evropskim mediteranskim zemljama. Baš kao i one u vanpansionu i u supermarketima. Crna Gora više nije jeftina destinacija, svakako ne za goste iz našeg regiona koji su najbrojniji. U situaciji kada se pogoršava ekonomsko stanje i u zapadnoevropskim zemljama, to onda vrijedi i za te goste. Istraživanja pokazuju da oko 80 posto Evropljana mijenjaju navike putovanja zbog klime, sigurnosti i cijena.

Turističke radnike i sve one koji žive od turizma posebno brine to što je  gotovo izvjesno da će se, ukoliko se nešto brzo ne uradi, ovaj trend nastaviti i u 2025.

“Ako ne preduzmemo korake prije svega u kvalitetu upravljanja našom destinacijom i ne počnemo strategijski da planiramo, jasno je da će se stanje pogoršavati“, smatra izvršni direktor Hotelsko-turističkog preduzeća “Ulcinjska rivijera“ Ćamil Hodžić.

Profesor turističke ekonomije Rade Ratković je uvjeren da je turizam žrtva Vladinog programa Evropa sad 2, jer je zbog njegove realizacije povećan porez na dodatnu vrijednost na smještaj sa sedam na 15 odsto. „Naš turizam je u fazi tihog odumiranja i pretvaranja u biznis za nekretnine“, navodi Ratković.

Sličan je stav predsjednika države Jakova Milatovića. “Ne smijemo dozvoliti da turizam, kao glavni pokretač naše ekonomije, uđe u opasnu zonu stagnacije. Umjesto strateških odgovora dobili smo povećanje poreza koji će dodatno ugroziti naš najveći ekonomski sektor dok konkurencija u regionu grabi krupnim koracima naprijed”, upozorava Milatović.

Niko se iz Vlade i Ministarstva turizma ne oglašava, kao ni iz Nacionalne turističke organizacije, dok cijene usluga rastu, ulaganja u turizam je malo i nedovoljno, a kvalitet usluga opada.

U tom kontekstu je, na primjer, razumljivo što je britanski magazin Time Out na listu najpotcjenjenijih evropskih destinacija za 2025. godinu, na prvo mjesto stavio Ulcinj, grad sa najvećim turističkim razvojnim potencijalom u Crnoj Gori.

“Dok se mnoga mjesta širom kontinenta bore sa prekomjernim turizmom, ove zanemarene destinacije čekaju da budu istražene”, navodi se u analizi ovog časopisa koji od 1968. godine izlazi u Londonu.

A da bi bile istražene, mora se do njih nekako doći. Upravo je dostupnost naše države, kako tvrdi dugogodišnji turistički radnik Branko-Diki Kažanegra, najveći problem crnogorskog turizma. „Albanija je 1993.godine  imala tri avionske linije dnevno. Zgrada aerodroma u Tirani je bila jedna baraka. A, šta mi danas imamo, a šta ima Albanija? To je najbolji primjer kako je neko išao naprijed, a mi smo išli unatrag“, ističe Kažanegra.

Zato ova privredna grana i turistički radnici u narednu godinu kreću u trku sa konkurencijom sa olovnim nogama. Izazova je previše – globalna geopolitička situacija, nepovoljna ekonomska kretanja na tržištima, izostanak ulaganja u hotelsku industiju, digitalizaciju i radnu snagu…

U svakom slučaju, turizam je precizan seizmograf koji registruje sve potrese u našem društvu i privredi. Crveni alarm je već upaljen za sve one koji nijesu zaslijepljeni od privilegija, nemara i neodgovornosti.

                                                                                                                                            Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo