Stanje na crnogorskom tržištu kapitala je veoma loše, obavijestili su ovdašnji brokeri Komisiju za hartije od vrijednosti (KHOV). I argumentovali: za osam mjeseci ove godine berze su imale najmanji promet od 2004. godine, dok je broj zaključenih poslova na nivou iz 2003. Teško je vjerovati da su pristigle informacije iznenadile Zorana Đikanovića, predsjednika KHOV, i njegove saradnike. Ako ni zbog čega drugog, a ono makar zbog toga što bi članovi KHOV-a morali biti svjesni uticaja vlastitog (ne)rada na crnogorsko tržište kapitala. A on je, najkraće rečeno, bio – poguban.
Prošlo je ono vrijeme kada se Đikanović, i preko plaćenih oglasa, hvalio reformskim dometima tržišta kojim gazduje. Oni koji su uložili na tržište kapitala jedan euro 2000. godine, u maju 2007. imali su 400 eura, slavodobitno su isticali Đikanović i njegovi prijatelji i saradnici okupljeni oko samoproglašenog tvorca crnogorske ekonomske škole Veselina Vukotića.
Pokušavali su, istovremeno, da sebe i druge ubijede kako su baš oni najzaslužniji što se Crnogorcima pružila prilika da, zahvaljujući tadašnjem skoku vrijednosti svih akcija na ovdašnjim berzama, jedu hljeba bez motike. I sanjaju san Del Boja (sljedeće godine u ovo doba bićemo milioneri!) iz kultnih Mućki, koje su na ovdašnju ekonomsku eliti imale veći uticaj čak i od kolumni profesora Vukotića.
Nije manjkalo ni bahate umišljenosti pri vrjednovanju sopstvenog lika i djela. Tako je, kada su ga novinari zamolili da prokomentariše ocjenu MMF-a iz 2008. po kojoj je zakonska regulativa tržišta kapitala i njena primjena u Crnoj Gori na nivou Njemačke, Đikanović odgovorio: «Ne znam da li je to baš neki upoređujući parametar. Njemačka je po mnogim stvarima razvijena zemlja, ali naši ciljevi su malo viši”.
A onda nas je iz berzanskog sna prenula nevidljiva ruka tržišta, uz zahtjev: da naplatimo, molim!
Tada je počeo Đikanović povratak u ilegalu. Prvo je strmoglav vrijednosti akcija ovdašnjih preduzeća tumačio kao korekciju. Onda je pravdao privremenom seobom kapitala na susjedna tržišta, pa navodnom pometnjom koju je proizvela odluka da se Termoelektrana u Pljevljima ne proda (pokloni) Olegu Deripaski… Uslijedio je dvogodišnji muk.
Kada bi predsjednik KHOV bio dosljedan u poštovanju pravila koje je lično propisao, danas bi u medijima objavljivao reklamu u kojoj, otprilike, stoji: ko je u maju 2007. godine na crnogorskom tržištu kapitala uložio 100 eura, danas ima 25. Pod uslovom da je pametno investirao. Inače, nema ni deset.
Đikanović, međutim, nije dosljedan. Izuzev u pokušajima da donošenjem i primjenom postojećih pravila ide na ruku ovdašnjim vlastodršcima i njihovim poslovnim partnerima. Zato crnogorsko tržište kapitala i danas boluje od istih bolesti kao i prije desetak godina.
Mladen Bojanić, nekadašnji direktor NEX Montenegro berze, je još 2004. godine preko Monitora upozorio: ,,Na crnogorskim berzama, uglavnom, imamo trgovinu koju bih opisao kao tržište preduzeća, a ne tržište hartija od vrijednosti. Sve se, u suštini, svodi na kupovinu akcija dok neko ne bi dostigao većinski paket od 51 odsto”. Naš sagovornik je, istovremeno, identifikovao najveće mane domaćeg tržišta kapitala: ”To su nedovoljno razvijeno korporativno upravljanje, slabi poslovni izvještaji kompanija, nezaštićenost malih akcionara i neodmjerene izjave raznih analitičara i političara”.
Šta se u međuvremenu promijenilo?
Svjedoci smo da čak ni preduzeća kotirana na ovdašnjim berzama ne poštuju obavezu objavljivanja godišnjih i polugodišnjih poslovnih rezultata i mišljenja revizora. Nadležnima u Podgorici nije smetalo to što je nekadašnji Telekom Crne Gore godinu dana bio bez završnog računa. Onima u Njujorku jeste, pa je Dojče telekom, zbog sumnjivih poslova u Podgorici kažnjen u SAD. Kao što KHOV-u nije smetalo ni to da vlasnici firmi kotiranih na berzanskoj A listi (Prva banka Crne Gore) vještački naduvavaju cijenu svojih akcija trgujuću po jednu, dvije ili najviše desetak akcija dnevno, uz maksimalan dozvoljeni rast od deset odsto. Điknovića i saradnike nije zabrinulo ni odomaćeno pravilo po kome manjinski akcionari nemaju pravo ni na elementarne informacije o stanju ili poslovnoj politici preduzeća u kojima su vlasnici. Pa su, suprotno međunarodnim običajima i standardima, očekivali da taj problem riješi neko drugi umjesto njih. Ali, ono što su crnogorski regulatori morali i htjeli da tolerišu, pravi investitori – nijesu. I zato su otišli tamo gdje se njihova prava poštuju makar u mjeri koja im je, kao minimum, garantovana zakonom.
Početkom septembra, predsjednik Udruženja manjinskih akcionara Elektroprivrede Vasilije Miličković najavio je da će podnijeti krivičnu prijavu protiv specijalnog tužioca za suzbijanje organizovanog kriminala Đurđine-Nine Ivanović zbog zloupotrebe službenih ovlašćenja. Na taj potez se, kaže, odlučio iritiran rješenjem specijalnog tužioca kojim je odbacila tri krivične prijave Udruženja protiv podgoričkog Monte adrija broker dilera, milanske kompanije A2A i KHOV ,,odgovornih za propuštanje i sprečavanje pljačke 9.000 malih akcionara EPCG”. Podsjetimo, akcionari EPCG su prodajući svoje akcije platili proviziju četiri puta veću od uobičajene. I to samo zato što su Monte adria broker (osnovao je Đikanovićev brat, potom je većinski paket poklonio supruzi Veselina Vukotića a njen direktor je do imenovanja u KHOV bio Zoran Đikanović) i Đukanovićeva Prva banka dobile monopolsku poziciju pri realizaciji ove transakcije.
Zoran Đikanović je, u medijima, proglasio KHOV nenadležnom za ovaj posao.
To mu, ipak, nije smetalo da na zahtjev specijalnog tužioca objasni kako su transakcije sa A2A obavljene po redu i zakonu. Miličković se čudio što je Tužilaštvo, uopšte, tražilo mišljenje od KHOV, znajući da su i oni obuhvaćeni krivičnom prijavom. ,,Nijeste valjda očekivali od lopova da prizna da je lopov”, zapitao se. Odgovora, podrazumijeva se, nije bilo.
A, i zašto bi. Zvaničnici KHOV su proljetos saopštili da istraga o prošlogodišnjim berzanskim transakcijama između Eurofonda i Veselina Barovića još nije završena, «ali će uskoro biti». Od tada, nema ni jedne riječi o poslu koji je akcionare Eurofonda koštao nekoliko stotina hiljada, a možda i više miliona eura. Potrošenih bez njihovog znanja i saglasnosti.
Podsjetimo, KHOV duže od godinu dana ispituje transakcije komplikovane, bezmalo, kao i divlja gradnja na Zavali: Tek što su dobili pare od prodaje akcija EPCG, menadžeri Eurofonda (kompanija Euroinvest koju kao direktor predvodi Bojša Šotra a u čijem bordu kao osnivač sjedi i Veselin Barović) odlučili su da dobijeni novac potroše tako što su od Barovića kupili akcije HTP Mimoze po cijeni od 15 eura. Iako su iste akcije na berzama mogli kupiti za četiri puta manji iznos. Potom su, po istom obrascu kupovali i akcije EPCG i Bjelasica Rade iz Bijelog Polja.
,,Po zakonu je”, objasnio je Đikanović, pojašnjavajući da pravila trgovine akcija u bloku dozvoljavaju da se kupac i prodavac dogovore o cijeni nezavisno od stanja na tržištu. Po tom su principu na crnogorskim berzama, minulih godina, počinjena mnoga nepočinstva.
Zato je vijest da je KHOV odlučila da promijeni pravila blok trgovine unijela nadu da bi se stvari, konačno, mogle promijeniti na bolje.
Početkom septembra je, naime, nakon objavljivanja u Službenom listu, zaživjelo pravilo KHOV koje propisuje da cijena u trgovini blokom akcija ne može odstupati više od deset odsto od prosječne cijene na berzi. Nije zvučalo baš logično. Lično je Đikanović, ljetos, javnosti ukazao na nelogičnost po kojoj paket akcija na berzi vrijedan 200 eura, u slučaju likvidacije firme vlasniku donosi makar pet puta veći iznos. A onda je donio pravilo po kome se ta tržišna anomalija mora prihvatiti zdravo za gotovo!?
Ne baš, Komisija je predvidjela da ,,u slučaju vanrednih okolnosti, na obrazložen zahtjev učesnika u blok transakciji, može dati saglasnost da se cijena akcija utvrdi uz veće odstupanje od prosječne cijene”. Šta to, prektično, znači.
Pretpostavimo da ste vi i osoba V.B. vlasnici po 450 hiljada akcija preduzeća koje na računi ima pet miliona eura. Druge imovine nema.Ostali akcionari, njih tri hiljade, zajedno posjeduju 100 hiljada akcija kojima se na berzi trguje po prosječnoj cijeni od jedan euro. Kao što nema ni dugova prema bilo kome. Sada se, recimo Bil Gejts ili ako više volite Roman Abramović, zainteresovao za kompaniju u kojoj ste suvlasnik. Ali on želi da kupi samo jedan veliki paket akcija – vaš ili vašeg partnera V. B. Po realnoj cijeni od 2,5 eura po akciji. Novac treba i jednom i drugom. Ali, posao će napraviti samo onaj kome KHOV odobri veće odstupanje od prosječne cijene. Ko će to biti?
Ovom se odlukom, dakle, KHOV od regulatora direktno transformisala u učesnika na tržištu kapitala. To je nešto što nikako neće pogodovati rastu interesovanja pravih investitora za kupovinu akcija crnogorskih preduzeća. Taj problem ne može nadomjestiti ni zahtjev 16 brokerskih kuća da KHOV donese pravila koja bi ovdašnje tržište učinila interesantnijim za trgovinu međunarodnim špekulantima na duge i kratke staze.
Zapravo, to je samo poziv u pomoć stranim špekulantima da svojim novcem pomognu očuvanje likvidnosti ovdašnjim prevarantima. Ceh bi, naravno, platili mali berzanski igrači.
Suština je u tome da će crnogorske berze ostati mjesto za dozvoljene i nedozvoljene manipulacije sve dok se na njima ne pojave domaći preduzetnici spremni da svoje kompanije iznesu na berze, tu prikupe novac potreban za poslovanje a zauzvrat sa investitorima podijele prava i benefite vlasnika. Model koji je osmislio Veselin Vukotić a provodi ga Zoran Đikanović sušta je suprotnost toj potrebi. Zato neće trajati.
Zoran RADULOVIĆ
Izdvojeno3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
FOKUS4 sedmice