Dok razmjenjuju uvrede, čelnici zakonodavnih i izvršnih vlasti razmatraju alternative – od rekonstrukcije do rušenja Vlade. Krivokapić, navodno, nudi ministra Spajića kao svog nasljednika, a DF traži dogovor koalicionih partnera o novoj vladi. Svi popunjavaju osvojene fotelje

Ovo  nije bajka, ovo je basna reče neko nakon najnovijih dešavanja na relaciji izvršna-zakonodavna vlast. Pošto je jedan od šefova poslaničkih klubova (Milan Knežević – NDP) koji čine vladajuću većinu u Skupštini premijeru prebacio da je pijanica. Drugi (Nebojša Medojević – PzP) je njegov kabinet okrivio za nastavak duvanskog šverca, insinuirajući da su se neki članovi Vlade i novoizabrani čelnici policije uključili u podjelu ilegalne zarade. Lider DF-a Andrija Mandić (NOVA), iako nije u parlamentu, premijeru poručuje da je lažov i izdajnik SPC-a i njenih vjernika. I da više nema povjerenje koalicije koju predvodi.

Nije ni Zdravko Krivokapić ostao dužan doskorašnjim saborcima koje je predvodio na listi Za budućnost Crne Gore. Od njega slušamo priče o nezajažljivim foteljašima i političarima kojima je uzor glavni junak filma Balkanski špijun. Uz nove najave o ispunjenju starih obečanja.

U međuvremenu, Crna Gora ostaje jedina zemlja u Evropi koja nema usvojen Zakon o budžetu za ovu godinu. Niko se ne bavi pripremom ljetnje turističke sezone. Poljoprivrednici, njih skoro sto hiljada, prepušteni su sami sebi. I nelojalnoj konkurenciji iz inostranstva koja preko i dalje aktivnih uvozničkih lobija kupi kajmak sa ovdašnjeg tržišta. Saobraćajna policija nema službena vozila, njihove kolege kubure sa gorivom, dok svi zajedno strepe za ličnu egzistenciju. Skupa sa građanima. Dok raste broj nezaposlenih, a cijene skaču u nebo.

Nijesmo dobili ni obećane zakone o preispitivanju porijekla imovine i lustraciji. Prvi je navodno u pripremi, sve bezvoljnije saopštavaju glasnogovornici izvršne i zakonodavne vlasti. Potvrđujući tezu o vlastitoj nespremnosti da se uhvate u koštac sa kriminalizovanim djelovima bivšeg režima. Ili, možda, nespremni da se podvrgnu preispitivanju vlastitog imetka. Kakve je ono jahte pominjao Miodrag – Daka Davidović tokom izborne kampanje u Nikšiću?

Od zakona o lustraciji se izgleda  odustalo. Navodno zbog toga što se zakasnilo sa njegovom pripremom i usvajanjem, čime su stvoreni uslovi za moguće manipulacije. I što se tiče skrivanja dokaza za one koji su se, u ime starih vlasti, ogriješili o ljudska prava i slobode. Ali i za one druge, pristojne i slobodne ljude, koji bi mogli postati žrtve fabrikovanih dokaza, lažiranih tokom višemjesečnog vakuma (septembar – decembar) u procesu primopredaje vlasti. Sve to smo  gledali nakon smjena vlasti u zemljama bivšeg Istočnog bloka.

Smirivanju tenzija na relaciji Vlada – Skupština i obećanom procesu demokratizacije Crne Gore ne doprinosi ni to što vladajuća većina ne pokazuje naum da usvajanjem zakona u Skupštini i Vladi definiše vlastite obaveze i normira svoj rad. Da imamo te zakone bilo bi jasno do kada Vlada može funkcionisati bez budžeta. I kako. Šta se dešava ako parlament odbije Krivokapićev prijedlog o opozivu ministra pravde Vladimira Leposavića. U kom roku se Skupština mora izjasniti o tom zahtjevu. Do kada može trajati v.d. stanje na funkcijama u pravosuđu, tužilaštvu, javnoj upravi, državnim preduzećima, koje poprime obrise epidemije. I služi, mnogima iz vladajuće većine, za udomljavanja rođaka, prijatelja, partijskih funkcionera i simpatizera. Sa najavom osvajanja novih pozicija po dubini.

Premijer ne nudi ni izlaz ni objašnjenje za nastalu situaciju. Plan za razrješenje krize nijesmo dobili ni od Vladinih oponenata iz redova vladajuće većine. Čelnici DF-a nemaju konkretan odgovor na pitanje da li će pokrenuti postupak za izjašnjavanje o povjerenju premijeru i njegovoj Vladi.

Prebacuju loptu u tuđe dvorište. Oni, kažu, očekuju da Krivokapić postavi pitanje svog povjerenja u parlamentu. Ali ne objašnjavaju zašto bi on to uradio, kada je još od 4. decembra i izbora njegove Vlade svjestan da nema podršku većine, osim za konkretne projektne zadatke. Koje, sve je jači utisak, diktira neko drugi.

Ako nemaju svoj plan, ili ga taje, čelnici DF-a rado govore o tuđim zamislima. Tako su  objelodanili  da je Krivokapić, „u jednoj stranoj ambasadi“ predlagao svog nasljednika –  ministra finansija Milojka Spajića.

,,Možemo i o tome da razgovaramo, mi ne bježimo od toga“, kazao je Medojević u ime trojke DF-a. I pozvao Demokrate i GP URA da potpišu koalicioni sporazum kojim će izabrati novu vladu i novog premijera.

Nedugo zatim saznali smo da su lideri DF-a ministru kapitalnih investicija Mladenu Bojaniću predložili da Medojevića izabere na poziciju koordinatora za izradu Nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP) i zelenu tranziciju u energetici. Kao probni balon za njihov ulazak u Vladu. Makar na mala vrata. I pored svih kritika koje slušamo, posebno od Medojevića, na račun njenog rada. „Cijenimo da bi izbor Medojevića obezbijedio neophodnu političku volju i doveo do inkluzije i sinergije svih aktera u što efikasnijoj pripremi strateških dokumenata iz ove oblasti…“, navodi se u dopisu koji su, prema informacijama Vijesti,  potpisali Mandić, Knežević i Nebojša Medojević.

Iz Krivokapićevog kabineta nijesu ni potvrdili ni demantovali ove informacije. Možemo samo da nagađamo o razlozima koji su premijera rukovodili da tamo đe treba, ponudi svog nasljednika. Ako je to zaista i uradio.

Spajić je očito ambiciozan ali i neiskusan u poslu koga se prihvatio. Način na koji je, prvih dana mandata, zadužio zemlju za 750 miliona eura i dalje je sporan. Pri tome,  možda uzeti kredit ne bude dovoljan da dovoljno dugo pokrije deficit u državnoj kasi. Pa se vrlo brzo pokaže potreba za novim zaduženjima. Ili rezanjima troškova (plate, penzije, socijalna davanja…). Ni jedno ni drugo ne bi doprinijeli njegovoj popularnosti.

Kao ministar finansija bez budžeta, on je podložan kritikama i, što je mnogo opasnije, pokušajima političke trgovine. Makar do glasanja o njegovom prijedlogu. U međuvremenu, advokati štrajkuju zbog nesporazuma vezanih za primjenu Zakona o fiskalizaciji. Proteste najavljuju i poljoprivrednici (stočari), ukoliko Vlada ne udovolji njihovim zahtjevima. A već im je rečeno da su u pravu ali – novca nema. Ministarstvo finansija je, naknadno, djelimično usvojilo kritike i umanjilo iznose za koje će biti povećane akcize na duvan, slatkiše, gazirana pića. Tek treba da vidimo da li će to biti dovoljno da spriječi, pretpostavljeni, rast sive ekonomije. Svemu treba dodati i političku borbu u kojoj bi se Milojko Spajić našao kao apsolutni početnik.

Sve to pod uslovom da vladajuća većina prihvati njega kao mandatara. Što baš i nije izvjesno. Demokrate Alekse Bečića kažu da premijer Krivokapić ima njihovu podršku. Dritan Abazović se i ne izjašnjava na tu temu, ali smo od njega čuli da se koalicioni partneri koji čine vladajuću većinu ponašaju „kao rogovi u vreći“. A da se on, prema ličnoj impresiji, osjeća „kao ta vreća“. Jasno je – treba podijeliti teret. Ali, u basnama je većina uloga standardizovana i unaprijed podijeljena. To važi i za publiku. Stanovnike Crne Gore. Njih i njihovih interesa nema nigdje u pričama o rekonstrukciji i dekonstrukciji vlasti.

Zoran RADULOVIĆ