Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN ZLATIČANIN, SVJETSKI BOKSERSKI ŠAMPION: Moram ostati najbolji

Objavljeno prije

na

Crnogorski profesionalni bokser Dejan Zlatičanin, poznat po nadimku Dinamit, osvojio je 11. juna 2016. godine titulu profesionalnog prvaka svijeta u lakoj kategoriji, u verziji WBC, nokautom u 54. sekundi treće runde. U američkom gradiću Veroni pobijedio je Frenklina Mamanija iz Bolivije, petog na listi WBC federacije. To mu je bila 22. pobjeda u karijeri, 14. do koje je došao nokautom i do sada nije imao nijedan poraz. WBC pojas u lakoj kategoriji prije njega nosile su bokserske legende Roberto Duran (Panama), Hektor Kamačo (Portoriko), Hulio Cezar Ćavez (Meksiko), Pernel Vitaker (SAD), Flojd Mejveder (USA), Mani Pakjao (Filipini).

– Ova 2016. godina je godina koja je prošla u mom znaku, godina u kojoj je Crna Gora dobila prvog svjetskog šampiona u profesionalnom boksu. Ovo je godina koja me je, tako da kažem, napravila besmrtnim u svijetu sporta. Godina u kojoj sam dobio veliko poštovanje i priznanje za moj rezultat od Pošte Crne Gore time što je izdala poštansku markicu sa mojim likom i veliko im hvala na tome, kaže Zlatičanin, koji se ovih dana nalazi u Americi, u razgovoru za Monitor.

MONITOR: Vi ste nakon Mate Parlova drugi bokser sa ex-yu prostora koji je osvojio svjetsku krunu u WBC, najkvalitetnijoj bokserskoj asocijaciji.
ZLATIČANIN: Upravo tako, ja sam drugi čovjek koji je postao šampion svijeta u najprestižnijoj federaciji WBC poslije Parlova. Mislim da ta činjenica govori koliko je značajan ovaj rezultat za mnogo veće i moćnije zemlje nego što je to Crna Gora. Znači, drugi sam poslije Parlova, a bojim se da ću biti i posljednji. Ipak, nadam se da se varam.

MONITOR: Nikad u svojoj karijeri niste bili nokautirani ili završili u nokdaunu. Koliko je teško napraviti vrhunsku boksersku karijeru, pogotovo kad se zna da niste imali podršku države Crne Gore?
ZLATIČANIN: Tako je, nikad u svojoj bokserskoj profesionalnoj karijeri nisam bio u nokdaunu ili nokautiran. Mislim da je to dobro a možda i nije, jer obično bokseri koji nikad nisu padali ako padnu teže im je da ustanu, ali hvala Bogu ja imam jaku bradu. Koliko je teško napraviti rezultat ravan ovom koji sam ja napravio? Ravan je naučnoj- fantastici… Kad se sjetim šta sam sve prošao i kakvu sam podršku imao od državnih institucija nikad ne bih više krenuo istim putem, ali sad sam na krovu svijeta i moram ostati najbolji.

MONITOR: Ipak, na Fejsbuku ste napisali: ,,Tako se bori za svoju zemlju. Crnogorci su vazda bili ponosni, tako mora i da se prezentuju u svijetu, ako želiš biti najbolji nema opravdanja. Ideš jasno i čvrsto i nema predaje!”.
ZLATIČANIN: Napisao sam na Facebook profilu odmah po silasku sa ringa poruku koja glasi – tako se bori za svoju zemlju. To sam tako osjetio u tom trenutku, jer sam bio ponosan što predstavljam jednu zemlju kao što je Crna Gora, koja je kroz istoriju poznata kao mala Sparta. Ali, vratile su mi se i neke slike koje su jako ružne, a to su – kako neki drugi sportisti iz moje zemlje, koji mi nisu ni do koljena, imaju veću pažnju i podršku od strane države.

MONITOR: Od koga ste imali najveću podršku? U jednom intervjuu rekli ste da je to Mijo Martinović, predsjednik Crnogorske profesionalne bokserske federacije.
ZLATIČANIN: Najveću podršku imam svakako od moje porodice, ali i od Martinovića jer da nismo zajedno ušli u sve ovo teško da bih sam mogao izaći na površinu i nezamislivo je da bih mogao da osvojim najznačajniji trofej u svijetu boksa, a vi znate šta znači taj pojas za prostor SAD i svijet uopšte!

MONITOR: Ko Vam je sljedeći protivnik? Da li ćete uspjeti da zadržite pojas koji najviše vrijedi u svijetu boksa?
ZLATIČANIN: Sljedeći protivnik mi je Amerikanac meksičkog porijekla. Zove se Majki Garsija. To je izvrstan bokser, bivši šampion svijeta u dvije težinske kategorije i jako je popularan u Americi. Sve su to neki detalji koji me motivišu da izađem sa ringa kao pobjednik. On ima odličan skor – bez poraza je sa 35 pobjeda, ali to me ni malo ne plaši, jer ja želim najjače u ringu a Garsija je jedan od takvih. Meč će biti održan 28. januara i vjerujem da ću odbraniti svoju titulu i vjerujem da će Garsija zabiljeziti prvi poraz!

MONITOR: Koja Vam je borba do sada bila najteža?
ZLATIČANIN: Svaka borba je sama po sebi teška, ali sve se to zaboravi kad vam sudija podigne ruku u vazduh i proglasi vas za pobjednika. Ja sam borac i utreniran sam da podnosim teret i teške mečeve. To nije borba samo sa protivnikom već i borba sa samim sobom, a to zna da ide do neviđenih granica.

MONITOR: Potpisali ste petogodišnji ugovor sa najmoćnijim čovjekom u svijetu boksa Al Hajmonom. Kako je došlo do toga?
ZLATIČANIN: Da, sa Al Hajmonom sam potpisao petogodišnji ugovor. Sa Hajmonom mogu da rade samo najbolji. Do saradnje je došlo poslije moje pobjede nad Škotlanđaninom Rikijem Brnsom, koji je poslije poraza od mene postao svjetski šampion u super lakoj kategoriji. Time je postao trostruki šampion svijeta i ušao u istoriju Škotske kao prvi Škotlanđanin koji je šampion u tri težinske kategorije.

MONITOR: Pažnju na sebe skrenuli ste pobjedom nad dvostrukim svjetskim prvakom Rikijem Brnsom na njegovom terenu u Glazgovu iako niste dobili odgovarajuću finansijsku ponudu. Zanimljivo – istog dana dobili ste kćerkicu Sofiju…
ZLATIČANIN: Da, ponuda koju su nudili Brnsovi promoteri bila je jako loša. Ja sam u početku tražio da se ona malo poveća, jer je bila poražavajuća, ali nisu htjeli, tako da sam poslije dužeg ubjeđivanja odlučio da se ipak borim za toliko. Bio sam ljut, jako ljut. I, eto, istog dana se dešava da par sati prije meča dobijem ćerkicu Sofiju. I u tim momentima ja sam bio kao u transu, bio je to neki osjećaj koji mi je dao snagu i izlaz da ja to mogu i hoću da pobijedim jedno veliko ime kao što je Riki Brns. Nije mi više ništa bilo važno samo da pobijedim protivnika. I naravno tu pobjedu sam posvetio mojoj ćerkici Sofiji.

MONITOR: Dobili ste ove godine u Crnoj Gori nekoliko velikih priznanja. Proglašeni ste za najuspješnijeg sportistu Podgorice, za najboljeg sportistu Crne Gore u 2016. godini, u tradicionalnom 62. izboru Udruženja sportskih novinara, a Pošta Crne Gore publikovala je prigodnu poštansku marku za posebne prilike posvećenu Vašem izvanrednom sportskom uspjehu… Šta Vam znače ta priznanja?
ZLATIČANIN: Sva priznanja koja sam dobio imaju veliki značaj u mom životu, pogotovo priznanje od Pošte Crne Gore jer to me učinilo posebnim kao kad sam postao i šampion svijeta. I ostala priznanja su mi značajna, ali sam nezadovoljan što nisam proglašen za sportistu Crne Gore u tradicionalnom izboru Crnogorskog olimpijskog komiteta. Kazali su da ne mogu da budem proglašen za sportistu Crne Gore prema pravilima Međunarodnog olimpijskog komiteta. A sve do sada nisam znao da nemam status reprezentativca.

MONITOR: Ko su trenutno najbolji bokseri u Crnoj Gori?
ZLATIČANIN: Najbolji bokseri u Crnoj Gori, mogu da govorim samo u prošlom vremenu, su Mijo Perunović, Dobrašinović, Mugoša, Sjekloća, Gajović… No, uvijek se neko preskoči. U ovom trenutku ne vidim nikog osim talentovanih klinaca, a oni tek treba da rade i da se dokazuju.

MONITOR: Zanimljivo je da ste se za mečeve pripremali na planini Rogla pored Maribora?
ZLATIČANIN: Na Rogli se pripremam uvijek kad radim bazične pripreme, tamo imam sve uslove tako da mi i najviše prija treniranje tamo.

MONITOR: Kakvi su Vam dalji planovi?
ZLATIČANIN: Planovi su jasni – sada slijedi odbrana titule, a za kasnije ću razmišljati nakon tog meča.

MONITOR: Dobili ste ponudu da se preselite sa porodicom u SAD. Hoćete li se preseliti iz Crne Gore?
ZLATIČANIN: Da, imam ponudu da se preselim sa porodicom u Sjedinjene Američke Države, ali nekako ne mogu da se odvojim od Crne Gore. Ja sam od onih kojima je moje ljepše, pa makar i kamenita Crna Gora, nego ne znam ni ja koja zemlja. Ali putevi su čudni – nekad se mjesto stanovanja mijenja iz prinudnih situacija ili, kako da kažem, ako me budu naćerali – onda nemam izbora.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo