Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Tražiti međunarodnu pomoć oko Pandora papira

Objavljeno prije

na

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati

 

MONITOR: MANS je  u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavio da su predsjednik Crne Gore i njegov sin, 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih of-šor kompanija. Šta ste u stvari otkrili? Šta je bio cilj Đukanovića ?

MILOVAC: Podaci do kojih je MANS došao u okviru globalne istrage „Pandora papiri“ pokazuju da su Milo i Blažo Đukanović formirali kompleksnu mrežu trustova i kompanija na offshore destinacijama, da je poslovna dokumentacija čuvana u Švajcarskoj, da su iznajmljivani fiktivni direktori i vlasnici kompanija, londonski i panamski advokati, da su kćerke firme otvarane u Londonu, ali i u Crnoj Gori.

Iz dokumentacije, u koju smo imali uvid, je očigledno da su predsjednik Crne Gore i njegov sin uložili ozbiljan trud i vjerovatno značajna sredstva kako bi u poslovima na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, ali i u Londonu, pa i u Crnoj Gori, ostali sakriveni iza komplikovane mreže kompanija koja se prostire na dva kontinenta i pet zemalja.

Možda je to u Đukanovićevoj vizuri normalno poslovanje i logičan slijed koraka u okruženju u kojem se on kreće, ali iskustva sa offshore trastovima i političarima koji se kriju iza kompanija u poreskim rajevima govore nešto sasvim suprotno.

Činjenica da su Đukanovići uspostavili takozvane „neopozive trastove“ kojima se obezbjeđuje zaštita skrivene imovine od krivičnih postupaka u matičnoj zemlji je prilično zabrinjavajuća, kao što je i situacija u kojoj je Blažo Đukanović smatrao da je najbolje da u Crnoj Gori otvori firmu tako što će obići pola zemljine kugle angažovati londonske i panamske advokate, direktore i formalne vlasnike sa Djevičanskih Ostrva i Gibraltara koji su mu poslovnu dokumentaciju čuvali u Švajcarskoj, da bi se u Crnoj Gori pojavio kao skriveni vlasnik firme Resilton Investments.

Jasno je da u postupanju Đukanovića nema zdrave poslovne logike, ali i da izbor načina na koji će pokušati da sakriju svoj identitet i imovinu upućuje na potrebu da se u ovom slučaju sprovede ozbiljna finansijska istraga uz tijesnu saradnju sa međunarodnim partnerima.

Nakon 30 godina sistematskog iscrpljivanja resursa ove zemlje kroz porodične, kumovske, ortačke, kriminalne i slične dogovore, nakon nebrojeno mnogo afera i gomile dokaza koji se nalaze u tužilaštvu a svjedoče o korupciji i kriminalu, nakon činjenice da od dolaska na vlast devedesetih, Đukanovićev brat ima cijelu jednu banku i nekretnine površine jednog prosječnog grada, a da mu sin već ima kompanije nakačene na državne resurse i dobija milionske državne ugovore, crnogorska javnost je sada suočena sa informacijom da je predsjednik Crne Gore, hiljadama kilometara daleko od zemlje, sklopio tajni ugovor o zaštiti svoje imovine. Koje imovine? Sigurno ne one koju je zvanično prijavio ASK-u koja je na nivou crnogorskog prosjeka i nikako ne oslikava životni stil koji vodi predsjednik Đukanović.

MONITOR: Kako vidite odbranu predsjednika Đukanovića,  da je on samo otvarao firme koje u stvari nijesu poslovale?

MILOVAC: To je priča koju smo već čuli kada je Đukanović u živom programu pred cijelom Crnom Gorom uhvaćen u neistini oko vlasništva nad jednom kiparskom kompanijom. Zbog toga sa Đukanovićem nemamo iskustvo da govori istinu kada su u pitanju njegovi poslovi koje prvo skriva od javnosti, pa onda kada bude suočen sa konkretnim papirima, kaže da tu nije bilo ništa, da to nikada nije profunkcionisalo.

Istovjetna situacija je i sada sa Pandora papirima, gdje po tvrdnji Đukanovića ponovo nije bilo ništa, a konkretna dokumenta doživljava kao „organizovanu kampanju protiv njega i njegove porodice“.

Sa druge strane, kada se razgrne jedna nevjerovatna količina buke koju su DPS poslanici kreirali početkom ove sedmice u pokušaju da odbrane svog šefa, ostaje činjenica da Đukanović nije demantovao niti jednu jedinu rečenicu iz istraživanja koje je MANS prošle nedjelje objavio.

MONITOR:  Da li bi predsjednik trebao da, mimo krivične, ako se utvrdi, snosi političku odgovornost?

MILOVAC: Ne očekujem da Đukanović nakon 30 godina apsolutne i apsolutističke vladavine može da razumije koncept političke odgovornosti. Do sada je bilo nebrojeno prilika da to pokaže i preuzme je za poteze koje je povlačio kao premijer u sedam mandata, a koji su za rezultat imali nezapamćeno pustošenje resursa ove zemlje, procvat korupcije i organizovanog kriminala i u konačnom potpuno zaustavljanje EU integracija zbog hroničnog nedostatka konkretnih rezultata u sprovođenju reformi.

U sistemu vrijednosti koji je Đukanović kreirao u posljednje tri decenije i nametnuo ga kompletnom društvu, tajni trastovi i kompanije na egzotičnim ostrvima potpadaju pod onu „snašao se“ i to je narativ koji će nažalost još neko vrijeme „piti vodu“ kod određenog dijela ljudi koji ga podržavaju.

U atmosferi gdje se Đukanović izdiže na pijedestaj „oca nacije“, a on sebe lično doživljava kao državu Crnu Goru, teško je očekivati bilo kakvu političku odgovornost.

Ne mislim da bi za Crnu Goru bilo dobro da se Đukanović samo politički penzioniše i tako „otvori prostor za neophodne reforme“ kako često imamo prilike da čujemo u javnosti. Smatram da nakon tri decenije pravda mora biti zadovoljena i da konačno moramo dobiti odgovor na pitanje gdje je završio novac građana Crne Gore. Ako Milo Đukanović nema odgovor na to pitanje, nema ga niko.

MONITOR: Direktorica MANS-a Vanja Ćalović – Marković ocijenila je da vjeruje da će specijalni tužilac pokušati da zataška ovu aferu. Da li dijelite njeno mišljenje, i, šta će onda biti epilog ove nove afere?

MILOVAC: Smatram da je instant reakcija SDT Katnića na istraživanje MANS-a prvi znak da ćemo vrlo vjerovatno imati još jednu istragu koja će za rezultat imati konstataciju da „ne postoje ni udaljene sumnje“ da se bilo ko od Đukanovića ogriješio o zakon. Katnić je kadar koji ima previše hipoteka da bi bilo ko zdravorazumski razmišlja mogao da računa da bi od njega mogla da krene iole ozbiljnija istraga.

Svjedočili smo posljednjih godina da je Katnić hirurški precizno uspijevao da iz svake svoje istrage, i pored dokaza koji su postojali, izuzme članove predsjednikove porodice i zato smatram da će i u ovom slučaju nastaviti da tvrdoglavo zagovara bezgrešnost Đukanovića i pokušati da relativizuje njegove offshor poslove.

SDT Katnić ima nula iskustva sa kompleksnim finansijskim istragama, posebno onim koje je potrebno voditi na nekoliko kontinenata i uz blisku saradnju sa međunarodnim finansijskim službama koje ne prave kompromise kada je Đukanović u pitanju.

Epilog ove afere ne mora neophodno biti onaj koji Katnić odredi ukoliko budemo imali dovoljno svijesti da sa drugih nadležnih adresa u državi potekne incijativa za uključivanje nezavisnih finansijskih eksperata i traženje međunarodne pomoći bez koje se klupko Đukanovićevih poslova ne može uspješno raspetljati.

MONITOR: Premijer Zdravko Krivokapić kazao je da podržava rad vaše organizacije, te pozvao tužilaštvo da ispita slučaj. Ipak, vi ste nedavno saopštili i da nova vlast ne radi transparentno, te da ministarstva Krivokapićeve Vlade objavljuju i manje podataka nego vlade DPS-a. Kako to komentarišete?

MILOVAC: Više je nego očigledno da Vlada Zdravka Krivokapića nije ispunila očekivanja kada je u pitanju transparetnost, naročito pristup informacijama. Mi smo već imali određena istraživanja kada je u pitanju proaktivno objavljivanje informacija, ali i vrlo konkretne slučajeve veoma loše prakse koju je nova vlast preuzela od stare. Nakon godinu dana u vlasti, ne mislim da više možemo da govorimo o nesnalaženju i početničkim greškama, tim prije što MANS u konktinuitetu ukazuje na oblasti koje treba popraviti kada je SPI u pitanju. Ono što je posebno opasno kada je u pitanju ovakav način odnosa vlade preka SPI jeste da će on dugoročno uticati na kvalitet borbe protiv korupcije, kao jedan od ključnih alata koji stoje na raspolaganju civilnom društvu i medijima.

MONITOR: Idu li procesi u smjeru koji smo očekivali –  neke nove, odgovorne i transparentne vlasti, koje bi nas konačno uvele u red evropskih zemalja, i koje bi odgovarale nakon afera? I kad bi se to uopte moglo desiti?

MILOVAC: Smatram da smo 30. avgusta prošle godine dobili dugo očekivane promjene i jedan od najvažnijih rezultata prošlogodišnjih izbora je upravo osjećaj da je vlast smjenjiva što mnoge generacije koje su stasavale pod režimom Mila Đukanovića nisu imale kao iskustvo.

Šta su političke partije koje čine novu većinu uradile sa tom pobjedom, mislim da je svima više-manje jasno. To je prosto odraz političkih kapaciteta koje trenutno imamo u zemlji i sa čime se moramo prije ili kasnije suočiti.

Iako bi povratak DPS-a na vlast označio novi krug onoga što smo, uz manje kozmetičke korekcije, već navikli, ne smatram da političke partije koje su na vlasti mogu još predugo da se oslanjaju na strah od toga i na tome zasnivaju svoj opstanak na čelu države.

Opšta percepcija da su partije vladajuće većine dominantno fokusirane na lične interese, političke poente i dobru startnu poziciju na nekim sljedećim izborima, postala je isuviše utemeljena u konkretnim potezima vlasti i nikako ne korespondira sa onim što je građanima obećavano na prošlim izborima.

Smatram da je smjena DPS-a bila prvi, veoma važan korak ka demokratizaciji ove zemlje. Ali ne i dovoljan.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo