Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Licemjerje nove vlasti

Objavljeno prije

na

Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović

 

MONITOR:  Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura  na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?

MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.

Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.

MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?

MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića.  Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.

MONITOR: MANS je objavio nedavno fotografije, na kojima su skupa sin bivšeg državnog tužioca Ivice Stankovića i osuđeni narkobos Drako Šarić. Prethodno su dokumenta Europola pokazala da je u trgovinu narkoticima bio uključen sin predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. To nije prvi slučaj da se djeca ovdašnjih  visokih funkcioner apovezuju sa kriminalom?

MILOVAC: Nije neuobičajeno da strukture organizovanog kriminala pokušavaju da pronađu načine da za sebe obezbijede zaštitu od strane države, pa tu  Crna Gora ne predstavlja izuzetak. Definicija organizovanog kriminala podrazumijeva konkretne i neposredne veze sa polugama vlasti države. Specifično za Crnu Goru je to  što su te veze neometano trajale godinama i da je sam vrh  pravosuđa bio uključen u sumnjive poslove. Slučajevi koje pominjete pokazuju da je organizovani kriminal u Crnoj Gori postao porodični biznis, odnosno da postoji sumnja da su organizovane kriminalne grupe koristile i djecu visokih državnih funkcionera kako bi ostvarile uticaj na njih. Potpuno je neshvatljivo u kom životnom scenariju se može desiti da se preklope društveni krugovi Šarića i porodice bivšeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića ili Miloša Medenice sa krijumčarima cigareta i dilerima kokaina. I dok takve veze dijelom možemo da otpišemo na dekadentno ponašanje podmlatka takozvanih „pobjednika tranzicije“, podaci koje je prikupio Europol pokazuju da se tu nije radilo samo o bahaćenju djece funkcionera, već o veoma konkretnim poslovima koji inkriminišu sami vrh pravosudne organizacije.

MONITOR:  Tu je i  hapšenja predsjednika Privrednog suda, te  podaci Europola o uključenosti  policijskih funkcionera u organizovani kriminal?   Da li je to prilog tezi  Forin Afers da smo „mafijaška država“?

MILOVAC: Sasvim je  sigurno da  nismo „država vladavine prava“. Korupcije i organizovanog kriminala ima u svakoj državi na svijetu, pa čak i slučajeva korumpiranih sudija, tužioca i policijskih funkcionera. Ali,  uvjeren sam,  ne postoji zemlja, makar ne iz reda onih koje se definišu kao „zemlje u razvoju“ gdje  su organizovane kriminalne grupe toliko dugo i tako direktno imale pristup samom vrhu pravosudne organizacije. Slična situacija je i sa policijskim funkcionerima Petrom Lazovićem i Ljubom Milovićem za koje u podacima Europola postoje vrlo konkretni dokazi da su bili u samom vrhu organizacije lanca šverca kokaina u saradnji sa jednom od organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori.

Iz ovoga se može zaključiti da su upravo te veze blokirale svaki pokušaj borbe protiv kriminala i korupcije, a da su sve reforme pravosuđa i policije, pri ovakvom stanju stvari, unaprijed osuđenje na propast.

Uopšte govoreći, organizovane kriminalne grupe svoje ciljeve ostvaruju na dva glavna načina – nasiljem i korupcijom. Ovaj prvi način je prilično vidljiv kroz takozvani rat klanova koji traje već gotovo deceniju u Crnoj Gori. Drugi je mnogo teže, ali ne i nemoguće detektovati. To nam sada pokazuju podaci Europola koji su plasirani u medijima i to može, ukoliko tužilaštvo bude odlučno, da označi prve ozbiljne antikorupcijske reforme u ovoj zemlji.

MONITOR:   Može li se od ove Vlade očekivati napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije?

MILOVAC: Mislim da je jasno da će ovih godinu dana na koliko je limitiran njen mandat isključivo poslužiti partijama koje je čine da osnaže svoju poziciju pred naredne lokalne i vrlo vjerovatno vanderne parlamentarne izbore. Expoze koji je iznio premijer Abazović je nerealan i za vladu u punom četvorogodišnjem mandatu i svjesno je sastavljen kao reklamni pamflet prije svega URA-e, i nažalost ništa više od toga.

Kada su u pitanju prvi potezi Vlade vidjeli smo da je automatski povučen predlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama čime je još jednom odložena reforma jednog od ključnih antikorupcijskih alata I još jednom poslata poruka koliko će borba protiv korupcije biti visoko na listi prioriteta njegove administracije.

Na djelu su pokušaji Vlade Abazovića, ali i njegove partije, da za sebe u javnosti prigrabe zasluge za akcije koje sprovodi tužilaštvo. Taj  proces je doveden do nivoa koji više nije samo degutantan, već i opasan. Javnosti šalje poruku da je tužilaštvo pod političkim uticajem partija koje su trenutno na vlasti, jako slično onome što smo imali prilike da iskusimo u prethodnih 30 godina. Nakon 30 godina privatnog pravosuđa Mila Đukanovića, nikome ne treba era tužilaštva Dritana Abazovića ili bilo kog drugog pojedinca koji je na legalan ili ilegalan način stekao dovoljno izvršne moći da na taj način može uticati na pravosuđe.

Sva ta halabuka oko hapšenja, ,,ruke pravde” i toga kako više ,,nema nedodirljivih” ima za cilj da sakrije činjenicu da ni nakon gotovo dvije godine od smjene DPS-a sa vlasti, političke strukture koje se plasiraju kao ,,bolje od DPS-a” nisu uspjele ni da odškrinu vrata onome što se zove borba protiv korupcije i organizovanog kriminala sa održivim rezultatima.

Smatram da će Abazovićeva administracija ,,dati” samo onoliko koliko se od nje bude tražilo uz limit koji postoji zbog koalcije sa DPS-om. To će biti premalo da konačno pravda ,,zakuca” na bilo čija vrata u ovoj zemlji, bilo da se iza njih nalazi Milo Đukanović ili Dritan Abazović.

MONTIOR: Kako komentarišete ocjene Brisela u novom non paper dokumentu?

MILOVAC: Još  nemamo zvaničan dokument Evropske komisije koji se odnosi na ispunjavanje kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24. Ono  što je do sada prezentovano u domaćim medijima pokazuje da osim konstatovanja određenog pomaka kada je u pitanju rad pravosuđa (na račun nedavnih hapšenja), stare boljke ostaju i dalje ključna prepreka za zatvaranje ovih važnih poglavlja. Kao primjer imamo Agenciju za sprječavanje korupcije kod koje jeste zabilježen određeni napredak u broju procesuiranih javnih funkcionera, ali i dalje stoji zamjerka kada je u pitanju nezavisnost i selektivnost u postupanju ove institucije.

Sve to govori da su promjene od avgusta 2020. naovamo bile kozmetičke, te da je pravda kao jedno od najvećih očekivanja crnogorskih građana nakon poraza DPS-a, i dalje u dobroj mjeri uslovljena političkim dogovorima elite na vlasti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo