Dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović
MONITOR: Alternativa Crna Gora je objavila dokumenta o tome kako je porodica Đukanović navodno nakon pada DPS-a, a neposredno pred formiranje avgustovske Vlade, prebacila preko 100 miliona eura na inostrane račune. To je Prva banka braće Đukanović demantovala. Kako Vi vidite činjenicu da se od pada DPS-a do danas ne vodi nijedna istraga vezana za porodicu Đukanović?
MILOVAC: Podsjetiću vas da su Đukanovići u oktobru prošle godine, nakon što je MANS objelodanio priču u okviru Pandora papiri istrage, priznali da su formalni vlasnici kompleksne strukture offshore kompanija i porodičnih trastova, da su stvarno vlasništvo krili iza armije advokata i fiktivnih direktora i agenata. Nakon toga smo imali predstavu za javnost u izvođenju bivšeg glavnog specijalnog tužioca (GST), Milivoja Katnića koji je „formirao predmet“ i formalno započeo prikupljanje podataka, za sada bez vidljivih rezultata. Nije poznato ko je preuzeo taj predmet nakon odlaska Katnića iz Specijalnog tužilaštva, niti se novi GST oglašavao tim povodom. To je u potpunosti na liniji sa onim što smo mogli da vidimo, a to je odsustvo i naznaka političke volje ili namjere da se bilo ko u novoj vlasti ozbiljnije pozabavi onim političkim i kriminalnim strukturama koje su u predizbornim kampanjama označavali kao glavne krivce za sveopštu propast crnogorske države, odnosno njene društvene i ekonomske supstance.
Ni iz redova vladajuće URA- e i njenog predsjednika nemamo priliku da čujemo kao što je to bio slučaj u prethodnom periodu – da će ključni krivci biti procesuirani. Prethodne dvije godine Vlade Zdravka Krivokapića u kojoj je upravo Dritan Abazović bio koordinator službi bezbjednosti i pokušavao da sebe plasira kao „ruku pravde“ u potpunosti su izgubljene zbog toga što je iza formalno javno iskazane političke volje za borbu protiv korupcije, stojao politički marketing Abazovića i njegove partije. Zbog toga danas, dvije godine nakon smjene vlasti, i nula istraga koje su otvorene a povezuju se sa Đukanovićem ili nekim iz njegovog najužeg porodičnog ili kriminalnog okruženja, povici Abazovića i njegovih ministara kako „više nema nedodirljivih“ djeluju licemjerno i jako slično onome što je DPS radio kada je hapšen Svetozar Marović. Svi znamo kako se to završilo.
MONITOR: Kako vidite činjenicu da se u podacima Europola, koji stižu u Crnu Goru i razotkrivaju učešće visokih pravosudnih funkcionera u kriminalu, nema inkriminišućih podataka za one koji su u to vrjeme bili na vrhu piramide moći u Crnoj Gori?
MILOVAC: Ono što se dešava u vezi sa podacima Europola je sasvim očekivano na početku procesa koji želimo da vidimo kao demontažu ključnih poluga jednog totalitarnog režima. Do sada prezentovani podaci upućuju na konkretne i veoma bliske veze između organizovanog kriminala i onih institucija koje bi trebalo da predstavljaju prvu liniju odbrane od kriminala i korupcije. Važno je podsjetiti da je u javnosti prezentovan tek dio podataka Europola i da do kraja ne možemo biti sigurni da li oni ne uključuju i neke pojedince bivše vlasti, uključujući i one koji sada podržavaju manjinsku Vladu Dritana Abazovića. Vidjeli smo da je GST Katnić saopštio da je SDT razmotrilo podatke Europola još u februaru ove godine i zaključilo da tu nema ništa sporno. Pitanje je da li i u strukturama nove vlasti i novog tužilaštva postoje oni koji za dio podataka Europola smatraju da „nema ništa sporno“. Nakon dvije godine od smjene DPS-a, zahvaljujući političkom avanturizmu prije svega Pokreta URA, otvara se ogroman prostor za sumnju da se neki reformski procesi u Crnoj Gori neće pokrenuti sve dok vlast bude uslovljena političkom podrškom DPS-a u parlamentu. Biće zanimljivo vidjeti šta novo donose presretnuti razgovori preko SKY aplikacije.
MONITOR: MANS je objavio nedavno fotografije, na kojima su skupa sin bivšeg državnog tužioca Ivice Stankovića i osuđeni narkobos Drako Šarić. Prethodno su dokumenta Europola pokazala da je u trgovinu narkoticima bio uključen sin predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. To nije prvi slučaj da se djeca ovdašnjih visokih funkcioner apovezuju sa kriminalom?
MILOVAC: Nije neuobičajeno da strukture organizovanog kriminala pokušavaju da pronađu načine da za sebe obezbijede zaštitu od strane države, pa tu Crna Gora ne predstavlja izuzetak. Definicija organizovanog kriminala podrazumijeva konkretne i neposredne veze sa polugama vlasti države. Specifično za Crnu Goru je to što su te veze neometano trajale godinama i da je sam vrh pravosuđa bio uključen u sumnjive poslove. Slučajevi koje pominjete pokazuju da je organizovani kriminal u Crnoj Gori postao porodični biznis, odnosno da postoji sumnja da su organizovane kriminalne grupe koristile i djecu visokih državnih funkcionera kako bi ostvarile uticaj na njih. Potpuno je neshvatljivo u kom životnom scenariju se može desiti da se preklope društveni krugovi Šarića i porodice bivšeg vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića ili Miloša Medenice sa krijumčarima cigareta i dilerima kokaina. I dok takve veze dijelom možemo da otpišemo na dekadentno ponašanje podmlatka takozvanih „pobjednika tranzicije“, podaci koje je prikupio Europol pokazuju da se tu nije radilo samo o bahaćenju djece funkcionera, već o veoma konkretnim poslovima koji inkriminišu sami vrh pravosudne organizacije.
MONITOR: Tu je i hapšenja predsjednika Privrednog suda, te podaci Europola o uključenosti policijskih funkcionera u organizovani kriminal? Da li je to prilog tezi Forin Afers da smo „mafijaška država“?
MILOVAC: Sasvim je sigurno da nismo „država vladavine prava“. Korupcije i organizovanog kriminala ima u svakoj državi na svijetu, pa čak i slučajeva korumpiranih sudija, tužioca i policijskih funkcionera. Ali, uvjeren sam, ne postoji zemlja, makar ne iz reda onih koje se definišu kao „zemlje u razvoju“ gdje su organizovane kriminalne grupe toliko dugo i tako direktno imale pristup samom vrhu pravosudne organizacije. Slična situacija je i sa policijskim funkcionerima Petrom Lazovićem i Ljubom Milovićem za koje u podacima Europola postoje vrlo konkretni dokazi da su bili u samom vrhu organizacije lanca šverca kokaina u saradnji sa jednom od organizovanih kriminalnih grupa u Crnoj Gori.
Iz ovoga se može zaključiti da su upravo te veze blokirale svaki pokušaj borbe protiv kriminala i korupcije, a da su sve reforme pravosuđa i policije, pri ovakvom stanju stvari, unaprijed osuđenje na propast.
Uopšte govoreći, organizovane kriminalne grupe svoje ciljeve ostvaruju na dva glavna načina – nasiljem i korupcijom. Ovaj prvi način je prilično vidljiv kroz takozvani rat klanova koji traje već gotovo deceniju u Crnoj Gori. Drugi je mnogo teže, ali ne i nemoguće detektovati. To nam sada pokazuju podaci Europola koji su plasirani u medijima i to može, ukoliko tužilaštvo bude odlučno, da označi prve ozbiljne antikorupcijske reforme u ovoj zemlji.
MONITOR: Može li se od ove Vlade očekivati napredak u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije?
MILOVAC: Mislim da je jasno da će ovih godinu dana na koliko je limitiran njen mandat isključivo poslužiti partijama koje je čine da osnaže svoju poziciju pred naredne lokalne i vrlo vjerovatno vanderne parlamentarne izbore. Expoze koji je iznio premijer Abazović je nerealan i za vladu u punom četvorogodišnjem mandatu i svjesno je sastavljen kao reklamni pamflet prije svega URA-e, i nažalost ništa više od toga.
Kada su u pitanju prvi potezi Vlade vidjeli smo da je automatski povučen predlog Zakona o slobodnom pristupu informacijama čime je još jednom odložena reforma jednog od ključnih antikorupcijskih alata I još jednom poslata poruka koliko će borba protiv korupcije biti visoko na listi prioriteta njegove administracije.
Na djelu su pokušaji Vlade Abazovića, ali i njegove partije, da za sebe u javnosti prigrabe zasluge za akcije koje sprovodi tužilaštvo. Taj proces je doveden do nivoa koji više nije samo degutantan, već i opasan. Javnosti šalje poruku da je tužilaštvo pod političkim uticajem partija koje su trenutno na vlasti, jako slično onome što smo imali prilike da iskusimo u prethodnih 30 godina. Nakon 30 godina privatnog pravosuđa Mila Đukanovića, nikome ne treba era tužilaštva Dritana Abazovića ili bilo kog drugog pojedinca koji je na legalan ili ilegalan način stekao dovoljno izvršne moći da na taj način može uticati na pravosuđe.
Sva ta halabuka oko hapšenja, ,,ruke pravde” i toga kako više ,,nema nedodirljivih” ima za cilj da sakrije činjenicu da ni nakon gotovo dvije godine od smjene DPS-a sa vlasti, političke strukture koje se plasiraju kao ,,bolje od DPS-a” nisu uspjele ni da odškrinu vrata onome što se zove borba protiv korupcije i organizovanog kriminala sa održivim rezultatima.
Smatram da će Abazovićeva administracija ,,dati” samo onoliko koliko se od nje bude tražilo uz limit koji postoji zbog koalcije sa DPS-om. To će biti premalo da konačno pravda ,,zakuca” na bilo čija vrata u ovoj zemlji, bilo da se iza njih nalazi Milo Đukanović ili Dritan Abazović.
MONTIOR: Kako komentarišete ocjene Brisela u novom non paper dokumentu?
MILOVAC: Još nemamo zvaničan dokument Evropske komisije koji se odnosi na ispunjavanje kriterijuma iz pregovaračkih poglavlja 23 i 24. Ono što je do sada prezentovano u domaćim medijima pokazuje da osim konstatovanja određenog pomaka kada je u pitanju rad pravosuđa (na račun nedavnih hapšenja), stare boljke ostaju i dalje ključna prepreka za zatvaranje ovih važnih poglavlja. Kao primjer imamo Agenciju za sprječavanje korupcije kod koje jeste zabilježen određeni napredak u broju procesuiranih javnih funkcionera, ali i dalje stoji zamjerka kada je u pitanju nezavisnost i selektivnost u postupanju ove institucije.
Sve to govori da su promjene od avgusta 2020. naovamo bile kozmetičke, te da je pravda kao jedno od najvećih očekivanja crnogorskih građana nakon poraza DPS-a, i dalje u dobroj mjeri uslovljena političkim dogovorima elite na vlasti.
Milena PEROVIĆ