Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, MANS: Korupcija i organizovani kriminal i dalje najveći problem

Objavljeno prije

na

Floskule kako je ,,pravda krenula” i kako ,,nema nedodirljivih” i javni nastupi koji se graniče sa nadrealnim ne  očekuju se  od ozbiljnih tužilaca, a ponajmanje mogu  zamijeniti konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou

 

MONITOR: Godišnjica je ubistva Duška Jovanovića. Ni nakon 15 godina taj slučaj nije riješen. Ocijenili ste  da vlast na taj način šalje opasnu poruku, i da je to pokazatelj koliko je crnogorsko društvo stiglo u procesu demokratizacije. Gdje smo u tom procesu?
MILOVAC: Proces EU integracija je neminovnost Crne Gore, bez obzira na datume sa kojima se licitira radi dnevnopolitičkih potreba, a mnogo češće zbog prikrivanja stvarnog stanja  u zemlji. Zbog toga u javnosti postoji percepcija da uspjesi u integracijama koje  plasira vlast, ne prati opšta demokratizacija crnogorskog društva i unaprijeđena vladavina prava.

Nažalost, činjenica da ni poslije 15 godina nije riješen slučaj ubistva glavnog i odgovornog urednika DAN-a, Duška Jovanovića, govori da se ne radi samo o percepciji, te da je u mnogim oblastima reforma crnogorskog društva imala samo kozmetičke efekte, a da su korupcija i organizovani kriminal i dalje najveća  prepreka ka  iole uređenoj državi.

Za običnog građanina, pravna država je  i dalje nedosanjani san, bez obzira na to koliko se  vlast trudi da najprizemnijim metodama sve nas ubijedi u suprotno. Zbog toga se nacionalna i identitetska pitanja i dalje izdašno koriste kao zamjena za odgovore na brojna goruća egzistencijalna pitanja. Sve te zastave, grbove i ostale državne simbole bih radije volio da vidim na novim fabrikama, školama, bolnicama i drugim objektima koji bi doprinijeli novim radnim mjestima i većem kvalitetu života građana, umjesto što se na dnevnoj osnovi devalorizuju od strane većine političkih partija u Crnoj Gori.

 

MONITOR: Predsjednik Đukanović je ocijenio prošle sedmice da su nezavisni mediji i dio NVO sektora središte opozicione politike, i da su njihovi interesi finansijski i politički. Kako vidite tu izjavu, kao još jednu opasnu poruku sa vrha?
MILOVAC: Imao je Đukanović i mnogo opasnije i direktnije poruke za medije i civilni sektor, a takvo obraćanje je postalo imanentno njegovom javnom vokabularu. Kao i svaki dugogodišnji diktator, i Đukanović nastoji da neprijatelje bezakonja i nepravde, koji čine suštinu njegove vlasti, drži u strahu, crtajući im mete u svakoj prilici.

Ne čudi što Đukanović otpor  dominatno prepoznaje u redovima civilnog sektora i medija, pa tek onda onim opozicionim. Mediji i civilni sektor mnogo fokusiranije adresiraju ključne probleme u radu vlasti od političkih partija koje se lako daju okupirati različitim temama, zbog čega su i osjetljivije na zamke koje nosi bitisanje u crnogorskoj političkoj kaljuzi. U toj kaljuzi Đukanović odlično pliva već trideset godina, koristeći je za obesmišljavanje otpora njegovom režimu. Kada neko godinama odbija da se spusti na njegov nivo, a pri tome predano radi na otkrivanju korupcije i organizovanog kriminala na kojima dobrim dijelom počiva njegova vladavina, jasna je i frustracija i nervoza koja je posljednih godina i više nego primjetna.

 

MONITOR: Tužilaštvo je ove sedmice odbacilo vašu prijavu protiv direktora ASK Sretena Radonjića, zbog sumnje da je zloupotrijebio položaj jer je odbio da pokrene postupak protiv predsjednika Đukanovića.  Možete li zamisliti da tužilaštvo ili ASK za bilo šta procesuiraju Đukanovića?
MILOVAC: Radonjić je na tu funkciju instaliran kao najobičniji poslušnik, sa zadatkom da obesmisli tu instituciju, a prije svega da uguši svaki pokušaj da se zbog očigledne korupcije i nezakonitog bogaćenja procesuiraju najviši državni i partijski funkcioneri. Radom ove institucije se i ove godine bavi  Evropska komisija u najnovijem izvještaju o napretku Crne Gore, ponavljajući zabrinutost u vezi sa njenom nezavisnošću, kredibilitetom i načinom na koji definiše prioritete u svom radu.

Kada je u pitanju  tužilaštvo, dovoljno je reći da se na vrijeme ,,apsolutne tišine tužilaštva” pod vođstvom Ranke Čarapić može gledati kao na njegov zlatni period kada ono nije bezprizorno korišćeno za pranje biografija prljavih političara i sa njima povezanih kriminalaca. To su jedini rezultati tandema ,,Stanković-Katnić” koji do sada nije uradio ništa da građanima vrati povjerenje u tu instituciju, i da korumpiranim političarima i pripadnicima podzemlja pošalje poruku da Crna Gora više ne želi da bude igralište za domaće i svjetske kriminalce, sigurna luka za pranje novca, šverc cigareta, oružja i narkotika, i konačno mjesto gdje nesposobni tužioci svjesno ili nesvjesno rade u njihovom interesu.

Floskule kako je ,,pravda krenula” i kako ,,nema nedodirljivih” i javni nastupi koji se graniče sa nadrealnim ne očekuju se od ozbiljnih tužilaca, a ponamjanje mogu  zamijeniti konkretne rezultate u borni protiv organizovanog kriminala i korupcije na visokom nivou.

Kada je u pitanju procesuiranje Đukanovića, novo vrijeme donosi nove dokaze protiv njega, njegove porodice i sa njime povezanih lica u Crnoj Gori i van njen. Za sada se ti dokazi gomilaju u fiokama tužilaštva, ali želim da vjerujem da se gomilaju i na nekim drugim adresama. Zbog toga mislim da je neophodno i važno dokumentovati svako krivično djelo posljednjeg evropskog diktatora, bez obzira na demotivišući odnos koji prema tim naporima imaju institucije sistema, u prvom redu tužilaštvo.

Đukanović je sve, osim nepametan političar i dok u Crnoj Gori ima nepodijeljenu političku moć neće dozvoliti da na čelna mjesta u institucijama koje su zadužene za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala bude postavljen kadar koji ga  može ugroziti. Da li su Stanković i Katnić  takvi došli na čelo tužilaštva, ili su ,,gađenje” na dokaze protiv Đukanovića razvili tokom vremena,  manje je bitno od činjenice da istrage u najvećim slučajevima i dalje zaobilaze Prvu familiju Crne Gore.

 

MONITOR: Upravo smo saznali da ćemo morati izdvojiti dodatnih pet miliona eura za izgradnju auto puta, za radove nepredviđene ugovorom. Mi i dalje ne znamo šta je konačno dogovoreno sa Kinezima, na šta MANS odavno upozorava. Kako je moguće da je jedan takav projekat toliko netransparentan?
MILOVAC: Ogromna većina građana još  nije svjesna posljedica koje će ovako dogovoreni aranžmani sa CRBC-jem i kineskom razvojnom EXIM bankom imati na generacije koje dolaze. Ovo dobrim dijelom mogu da zahvale  Vladi Crne Gore koja čini sve da sakrije ključne informacije o ovoj investiciji, otvarajući tako širom vrata za zloupotrebe i korupciju.

MANS je od početka realizacije ovog projekta tražio da se uspostavi nezavisna kontrola realizacije Ugovora o izgradnji i projektovanju autoputa i Ugovora o kreditu na nivou parlamenta Crne Gore, ali je to  glasovima poslanika vladajuće koalicije odbijeno. To za rezultat ima državne komisije sa ,,omerta” načinom kontrole, potuno nekontrolisane subvencije na PDV, gorivo, kamen i pijesak, radnu snagu i mašine, gdje gotovo niko nema preciznu informaciju ili kontroliše da li podizvođači zloupotrebljavaju pomenute beneficije.

Što se tiče dodatnih, naknadnih, vandrednih i neplaniranih radova na autoputu, kako u Vladi pokušavaju da nazovu dodatne milione eura koje moramo da platimo, na tome možemo da zahvalimo prije svega bivšem ministru saobraćaja Ivanu Brajoviću koji je uradio gotovo sve da sa Kinezima napravi ovakav dogovor.

Jako je teško ozbiljno shvatiti objašnjenja nadležnih da pristupni putevi, petlja Smokovac, elektro i vodosnadbijevanje nisu sastavni dio projekta na osnovu kojeg je dogovorena gradnja. Ne postoji način da se to u praksi i provjeri,  jer je Glavni projekat proglašen za tajni dokument. Uprošteno, sa Kinezima smo dogovorili da nam sagrade kuću u kojoj ćemo moći da živimo, da bi se ispostavilo, kada je kuća skoro gotova, da nisu bili predviđeni krov ili prozori pa  treba i za to posebno da platimo.

MANS već duže upozorava da sve više državnih institucija i kompanija pribjegava praksi da krije podatke o svojim finansijama, a ugovore o potrošnji budžetskih sredstava proglašava za poslovnu tajnu. Za razliku od oznake ,,povjerljivo” ili ,,interno” koje državne instuticije mogu stavljati na dokumenta samo na određeni vremenski period, u postojećem zakonodavstvu oznaka ,,poslovna tajna” nije vremenski ograničena. To čini ovaj institut veoma pogodnim za zloupotrebe.

Naše iskustvo govori da državne institucije i kompanije oznaku poslovna tajna stavljaju i na dokumenta i informacije koji moraju biti javni, odnosno  postoji nesporan javni interes da njhovim sadržajem šira javnost bude upoznata. Nerijetka je praksa da se ugovori sa trećim licima i plaćanja po tim ugovorima iz državnog budžeta proglašavaju za poslovnu tajnu što je nedopustivo.

I u najnovijem Izvještaju EK  o napretku Crne Gore  se izražava ozbiljna zabrinutost zbog narastajućeg trenda da Vlada informacije proglašava tajnim, i upozorava da takva praksa onemogućava efikasnu građansku kontrolu nad radom javne administracije.

 

MONITOR: Mještani Bukovice brane tu rijeku od ,,stavljanja u cijev”. Za čije interese se crnogorske rijeke stavljaju u cijevi?
MILOVAC:  Prije nego što je i pomenuta ideja o izgradnji malih hidroelektrana MANS je upozoravao da Vladina energetska politika nije usmjerena na ispunjavanje evropskih kvota za održivu energiju, već da država pravi ozbiljan zaokret ka jednoj od važnijih izvoznica struje u regionu. Jedan od prvih koraka je bio početak izgradnje energetske konekcije sa Italijom sa neskrivenom idejom da Crna Gora postane regionalno energetsko čvorište.

Posao sa malim elektranama je neskriveno fokusiran na generisanje profita  privilegovanih tajkuna i nema nikakve dodirne tačke sa povećanjem udjela energije iz održivih izvora u ukupnoj potrošnji struje u zemlji. Udio proizvedene energije je zanemarljiv u odnosu na ukupnu proizvodnju u državi i isplativ je samo vlasnicima elektrana koji imaju privilegiju da se samo oni „nakače“ na prirodni resurs koji pripada svima, i da ga u trci za profitom nekažnjeno devastiraju.

Koliko je javnost bila uključena u donošenje odluka koje imaju ovo za posljedicu pokazuju i gotovo svakodnevni protesti građana koji traže da njihove rijeke budu zaštićene. Najava iz Ministarstva ekonomije da će svi ugovori sa koncesionarima biti „ponovo kontrolisani“ na odstupanja od zakona i propisa je sramna i bezobrazna i govori koliko malo je država posvetila vremena i truda na  zaštiti javnog interesa u tim poslovima.

 

  Milena PEROVIĆ – KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo