Povežite se sa nama

INTERVJU

DEJAN MIJOVIĆ, ČLAN BORDA DIREKTORA EPCG: Vlada tjera A2A na štetu Crne Gore

Objavljeno prije

na

Opozicija je bila jednoglasna u zahjevu da se u ugovoru jasno precizira da jedino država može kupiti akcije A2A u slučaju njenog izlaska iz EPCG, odnosno, dati saglasnost toj kompaniji da svoje akcije proda trećem licu. I to je na sastanku u utorak prihvaćeno, potvrđuje za Monitor Dejan Mijović, koordinator URA za ekonomsku politiku i, odnedavno, opozicioni predstavnik u bordu direktora EPCG. “Ne isključujem, međutim, ni mogućnost da se taj dogovor dezavuiše pošto je premijer rekao da za ovaj slučaj ne važi Sporazum o fer izborima prema kojem se za sve odluke od posebnog značaja i ugovore o privatizaciji mora postići consensus”.

MONITOR: Koja su moguća problematična mjesta novog aranžmana Vlade i A2A?
MIJOVIĆ: Prema postojećem tekstu ugovora italijanski partner mogao bi prodati svoje akcije bilo kome a ne samo – kako su nas uvjeravali – državi za 250 miliona eura u sedam godišnjih rata.

Međutim, čak i da preuzme tih 41,7 odsto akcija za 250 miliona eura, državu će čitav posao koštati mnogo više, na što sam skrenuo pažnju na sastanku. Za tih sedam godina A2A će ostati u EPCG i učestvovati u profitu srazmjerno svom udjelu u vlasništvu. Na bazi prosječnog profita od 35 miliona eura koji EPCG već sada ostvaruje, A2A bi za tih sedam godina prihodovala dodatnih 60 miliona eura. Ako država pusti menadžment da radi svoj posao, profiti će i dalje rasti, pa bi A2A pripalo možda i svih 90 – 100 miliona eura.

Ni to nije sve, izvjesno je da će nakon odluke o gradnji drugog bloka TE, država preko EPCG morati da otkupi akcije koje A2A (39,49 odsto) i drugi manjinski akcionari (29,4 odsto) imaju u Rudniku uglja. Naime, Rudnik ne može dobiti kredit od najmanje 50 miliona koji mu je potreban za sopstveno prestrukturiranje i razvoj da bi mogao snabdijevati novu TE. Država ne smije direktno dati toliku državnu pomoć, A2A neće imati interes da ulaže sopstvena sredstva, pa je jedino realno rješenje da država u svojstvu budućeg vlasnika skoro 99 odsto akcija EPCG preuzme Rudnik. Te dodatne milione eura koje će se platiti za akcije Rudnika takođe treba ukalkulisati u troškove razlaza sa A2A, a troškove prestrukturiranja i razvoja Rudnika u cijenu gradnje druge faze TE koji su samo djelimično obuhvaćeni u studiji Deloitte Touche.

MONITOR: Zašto se troškovi Rudnika koji su vezani za gradnju drugog bloka TE ne pominju u procjeni da će njena gradnja koštati 321- 325 miliona?
MIJOVIĆ: Pored kupovine nove opreme, troškova eksproprijacije i otvaranja novih kopova, potrebno je isplatiti i otpremnine za 450 prekobrojnih radnika da bi Rudnik mogao spustiti cijenu sa sadašnjih 26 eura na 17 eura kako bi nova termoelektrana mogla rentabilno poslovati. Dosad smo slušali od predstavnika vlasti da će gradnja druge faze kreirati novu zaposlenost u Pljevljima, ali radi se o velikoj manipulaciji jer ni Termoelektrana neće kreirati značajnu novu zaposlenost. O tome nam premijer ne reče ni riječ tokom nedavne predizborne posjete Pljevljima.

MONITOR: Jeste li naveli sve troškove mogućeg izlaska A2A iz Crne Gore?
MIJOVIĆ: Nisam još pomenuo onaj najveći. Radi se o stotinama miliona eura koje bi mogle – a neće – ući u našu zemlju narednih desetak godina. Naime, poslije odlaska iz Crne Gore jedne evropske firme koja se kotira na berzi, nema tog ozbiljnog investitora koji će nam povjerovati da mi nismo za to krivi i započeti ovdje neki posao, već će nas u dalekom luku zaobilaziti najmanje desetak godina. A šanse da A2A proda svoje akcije nekom uglednom evropskom proizvođaču električne energije još su manje.

Kad se sabere sve što sam naveo, jasno je da će i u najboljem scenariju da država otkupi akcije A2A za 250 miliona eura, ukupni društveni trošak te transakcije daleko prevazići iznos od 434 miliona eura koje je A2A unijela u Crnu Goru. Zato sam apelovao na sve učesnike sastanka da prije donošenja odluka svi zajedno dobro izvagamo sve konsekvence nepotrebne predizborne žurbe da se hitno zaključi ugovor o gradnji druge faze TE koji je sigurni okidač za skupi izlazak A2A iz EPCG.

MONITOR: Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović juče vas je optužio da zastupate interese A2A. Navodno ste im ponudili i neke svoje kontakte sa Italijanima?
MIJOVIĆ: Da nijesu maliciozne, te bi optužbe bile smiješne. Do sada sam sa predstavnicima A2A kontaktirao samo preko video linka na sastancima Borda EPCG. Imao sam i jedan susret, od oko sat vremena, sa Oreste Bramantijem, članom Borda EPCG u Podgorici, tako da gospodinu Lazoviću nisu potrebne moje usluge jer ih mnogo bolje poznaje od mene. Tačno je, međutim, da sam iznio stav da ih je svojim pregovaračkim umijećem praktično istjerao odavde, i to na štetu Crne Gore. Ne zbog rezultata poslovanja već zato što evropske kompanije pa i A2A ne dijele Lazovićevu i razvojnu filozofiju Vlade, koja nas je dovela tu đe smo – da se skoro pola prihodne strane budžeta mora popunjavati sve skupljim kreditima srazmjerno padu našeg kreditnog rejtinga.

MONITOR: Zašto je gradnja TE II bila toliko problem Italijanima?
MIJOVIĆ: Italijanima su mnoge stvari problem, među njima i to što im uprkos dobrom poslovanju ovdašnja vlast raznim zavrzlamama već nekoliko godina ne dozvoljava da dobiju svoj dio profita na koji imaju pravo kao vlasnici 41,7 odsto akcija. Kada ih, povrh toga, država kao većinski partner u EPCG još tjera da uđu u ogromnu investiciju u čiju komercijalnu isplativost nisu uvjereni, ne čudi da im je svega dosta i da žele što prije otići odavde.

MONITOR: Zašto mislite da oni neće povjerovati novim studijama koje, navodno, nepobitno dokazuju da je nova TE ekonomski isplativa?
MIJOVIĆ: Zato što oni kao velika evropska firma i suvlasnici EPCG i Rudnika bolje znaju kakva je ovdje realna situacija nego sve studije koje su naručile zainteresovane strane sa ciljem da se dokaže opravdanost ove investicije. Oni znaju kakvo je sadašnje i kako će izgledati buduće evropsko i regionalno tržište električne energije. Ne može njih koji godinama trguju na tom tržištu ubijediti hipoteza iz Poyry-eve studije da bi cijene električne energije u regionu mogle imati stalni visoki rast, niti da penali za emisiju štetnih gasova neće drastično rasti jer će se Poljska i neke druge članice EU sa evropskog istoka uspješno oduprijeti namjeri najjačih evropskih zemalja da se oni nametnu.

MONITOR: Vlada nije predočila javnosti efekte dosadašnjeg partnerstva sa A2A. Kakvo je vaše mišljenje o njima i njihovom dosadašnjem upravljanju EPCG?
MIJOVIĆ: Veoma je indikativno da to Vlada nije uradila, a pošto mi nije dostupna takva analiza ne mogu da ocjenjujem njihove rezultate. Potpredsjednik Lazović kaže da su realizovali preko 60 odsto ambiciozno postavljenih ciljeva iz ugovora o privatizaciji. Ipak, vidljivo je da se današnji EPCG razlikuje kao nebo od zemlje od onog od prije sedam godina. Svi menadžeri i članovi sa kojima sam razgovarao smatraju da A2A ima velike zasluge za to, što zna i potpredsjednik Lazović jer je čuo takve ocjene na prethodnoj sjednici KEP-a.

Uostalom, ne može se sakriti da EPCG trenutno ima preko 220 miliona eura oročenih u bankama, a nove desetine miliona eura keša i dalje pristižu i traže plasman. Taj ogromni novac je možda razlog što je sročen ugovor koji omogućava brzopotezni transfer vlasništva u potpuno nepoznate ruke, nekog ko se ne plaši da bi ovdje imao bilo kakav rizik u poslovanju.

Predlažem da postavite nagradno pitanje čitaocima ko bi to mogao biti i vidjećete da će skoro svi izgovoriti isto ime. S obzirom na to da nam je dobro poznato poslovno umijeće tog kupca, prihvatanje te ponude značio bi naš kraj, jer bismo ostali bez jedinog preostalog resursa koji je u stanju da generiše značajnu novu vrijednost.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ĐORĐE PAVIĆEVIĆ, PROFESOR NA FPN BU I NARODNI POSLANIK ZELENO-LIJEVOG FRONTA: Ne vidim razloge za veliku brigu kako će se studentski protesti razvijati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gdje se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi

 

MONITOR: Aleksandar Vučić je najavio „kontrarevoluciju“ i dolazak cijele Srbije u Beograd. Kako ocjenjujete načine kojima se on nosi sa studentskim manifestacijama i podrškom koju oni dobijaju iz raznih djelova društva?

PAVIĆEVIĆ: On je pokušavao sve iz svog repertoara kako bi ugušio proteste: pretnje, pritiske, nasilje, privođenja, targetiranja, razne ponude, sada je na red došla kontrarevolucija. Aleksandar Vučić se sa rečima igra kao Jajčić Ovalčić (Humpty Dampty) iz Alise, a u stvari očajnički pokušava da skrene temu sa zahteva protesta i ubistva ispod nadstrešnice u Novom Sadu i zaustavi pad podrške, ali mu to ne ide. Sada mu je cilj da se ta podrška ne okrene ka bilo kom političkom akteru i pokušava da političke partije i pokrete izoluje od protesta i društva, tako što će davati direktne ustupke, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju.

MONITOR: Studenti stalno ističu da njihovi zahtjevi nisu ispunjeni i da će u blokadama biti do njihovog ispunjenja. Mnogi se pitaju: Šta poslije? Kao da su se svi protivnici režima toliko oslonili na studentsku istrajnost i konzistentnost a, prije svega, na njihov mobilizatorski potencijal, da ne mogu bez njih?

PAVIĆEVIĆ: Trenutno je situacija takva jer su studenti uradili fenomenalnu stvar, ono što niko nikada nije uradio od pojave masovnih medija. Oni su svojim telima preneli poruku i pokrenuli neverovatan lanac solidarnosti u društvu. Ne vidim razloga za veliku brigu o tome kako će se njihovi protesti razvijati. Ne smemo zaboraviti i druge aktere, pre svega prosvetne radnike i radnice. Razlog za brigu jeste mogućnost da se režim odluči za oštriju represiju i da se društvo usled nekih poteza vlasti vrati u nasilje. To je teren gde se tvrdo jezgro pristalica vlasti najbolje snalazi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIRSAD TOKAČA, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKO DOKUMENTACIONOG CENTRA, SARAJEVO: VP Šmit se uzdržao od korišćenja Bonskih ovlašćenja, da bi ojačalo BiH pravosuđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dodik se pogubio u panici jer se, prvi put, susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Ovaj put on  ne može računati na jednodušnu podršku opozicije.  I njima je jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet… Populističke poruke Dodiku trebaju da bi  obezbijedio političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila

 

 

MONITOR: Milorad Dodik je prvostepeno-nepravosnažno, proglašen krivim za nepoštovanje odluka Visokog predstavnika. Skupština RS je odluku Suda BiH nazvala državnim udarom, Savjet za nacionalnu bezbjednost Srbije je reagovao sa sedam zaključaka…Očito je:   pravosuđe BiH priznaje odluke VP Kristijana Šmita kao  zakonodavne. Šmit je “pobijedio”, a da nije morao da koristi Bonska ovlašćenja?

TOKAČA: Od samog početka je jasno da se sudilo po Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine i da su dopune tog zakona koje je inicirao Visoki predstavnik zasnovane na njegvim ovlaštenjima, kao i svih njegovih prethodnika. On nije koristio Bonske ovlasti jer je intencija da se državne institucije Bosne i Hercegovine osposobe za samostalno  donošenje odluka i time ojačava vladavina zakona. Da je cilj drugačiji, bilo mu je mnogo jednostavnije da je upotrijebio Bonske ovlasti i trajno ga eliminirao iz političkog života. Mislim da je ovakav pristup  koji jača ulogu bosanskog pravosuđa potpuno ispravan.

Što se tiče marginalnih tipova koji Dodiku daju podršku, ona neće proizvesti nikakve posljedice, osim utiska koji oni žele proizvesti kod vlastite javnosti da predstavljaju nekakav politički faktor.

MONITOR: Visoki predstavnici EU parlamenta osudili su pritiske na Tužilastvo i Sud BiH, Altea snage su pomno pratile događaje…Aleksandar Vučić je, međutim, brzo došao u Banja Luku. Odluke donijete malo ranije u Beogradu  potcrtavaju stav da stranci ne bi trebalo da se miješaju u BiH prilike. Da li se Srbija- a Vučić se poziva na Deklaraciju Svesrpskog sabora, u stvari-miješa?

TOKAČA: Kada bi Bosna imala prijateljsko okruženje, a ne agresivne susjede koji imaju teritorijalne pretenzije, onda ne bi bilo ni potrebno za bilo kakvim prisustvom međunarodnog faktora. S jačanjem državnih institucija i ta uloga će slabiti. Mada je- već sada jasno, da se Bosna i sama može braniti od nasrtaja susjeda. Zar to nije dokazano devedesetih? Upravo bi Dodik i Vučić trebali biti zahvalni međunarodnim faktorima koji su bosansku armiju zaustavili pred Banja Lukom i častili ih entitetom.

Tzv. „srpski svet“ je roba upotrebljiva samo za srpsku mitomansku ideologiju. Osim toga, sva ova šarada je pokušaj Vučića i njegovog režima da skrene pažnju sa događaja u Srbiji-na jednoj strani, i testiranja bosanske odlučnosti da brani suverenitet i integritet države, na drugoj strani. Cilj je da se u miru postigne ono što nije uspjelo ratom. Ipak, svjestan je Vučić da nisu ovo devedesete. A miješanje u unutrašnja pitanja samo dugoročno šteti odnosima Bosne i Srbije.

Interesantan je sinoćnji poziv Dodika na pregovore. Svakom racionalnom je jasno da su razgovori u miru i bez tenzija i ucjena dobrodošli. Samo, on mora znati da se ti pregovori vrše unutar institucija bosanske države, u Predsjedništvu i Parlamentu. Dakle, Dodik je nenadležan i treba svoju funkciju obavljati unutar entiteta. Prije bilo kakvih pregovora mora povući sve antiustavne zaključke i odluke entitetskog parlamenta.

MONITOR: Podršku je prisustvom u Banja Luci Miloradu Dodiku, dao bivši tužilac i gradonačelnik Njujorka-a u skorije vrijeme i advokat Donalda Trampa, Rudolf Đulijani. Koliko se tu radi o motivima lične i „komercijalne“ prirode a koliko to može imati veze i sa promjenom administracije u Vašingtonu?

TOKAČA: Utopljenik se za slamku hvata. Đulijani-kao i mnogi slični njemu, ima svoje interese, a oni su striktno komercijalne prirode. Pitanje je da li ćemo ikada saznati kolika je cijena njegovog dolaska u Banja Luku?! Radi se o aktivnosti pojedinca koji, moguće, ima veze s novom administracijom, ali to neće proizvesti nikakve posljedice. Sve je to uzaludno bacanje novca poreskih obveznika.

MONITOR: Otvorenu podršku Dodiku dao je i predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović. On ovaj proces  smatra pokušajem da se Dodik „izbaci iz politike“. Milanović pominje i položaj Hrvata u Federaciji BiH. Dodik je, godinama,   rado viđen Milanovićev gost koji je podržavao intencije HDZ BiH i dijela zvanične Hrvatske, o samostalnom hrvatskom entitetu. To je savezništvo koje se, izgleda, lako ne napušta?

TOKAČA: Antibosanske snage u Hrvatskoj su uvijek na strani velikosrpskih namjera, a sve s ciljem da ostvare svoje velikohrvatske ciljeve. Takva politika je proizvela stanje u kojem trenutno u Bosni živi između 8 i  10% etničkih Hrvata, s tendencijom rapidnog smanjivanja. Ne postoji niti jedno Ustavom utvrđeno pravo Hrvata koje nije ispoštovano. Treba pogledati činjenice, jer oni na državnom nivou participiraju u vlasti s 33,33 posto a na nivou Federacije sa 50 posto.  Postoji li zemlja na svijetu u kojoj manjina ima takav stepen zastupljenosti u vlasti? Priča o novom „entitetu“ su pusti snovi, jer su i ovi koji postoje rezultat rata i zločina i nestat će, prije ili kasnije.

Što se tiče „izbacivanja iz politike“ Milorada Dodika, bilo bi interesantno čuti šta misli Milanović o učešću presuđenih kriminalaca u vlasti i političkom životu Hrvatske nakon odluka njihovih sudova?! On kao „europejac“ je valjda čuo za vladavinu zakona?! Njegovo petljanje u odluke pravosudnih institucija Bosne je diplomatski skandal i trajno remeti dobrosusjedske odnose između Bosne i Hrvatske.

MONITOR: Kako  gledate na Dodikove tvrdnje da je on bio jedini čovjek u Evropi kojem je suđeno za nepostojeće krivično djelo? Pozivao se na procedure donošenja zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, a da odluke Visokog predstavnika ne spadaju u zakonsku legislativu…

TOKAČA: Pa, i Bosna je jedina država u Evropi koja ima Visokog predstavnika s neograničenim ovlastima! Sada kada je njegova koža u pitanju, on se tako zdušno i patetično poziva na Parlament i institucije države, odjednom je samarićanski spreman na razgovore i dogovore. Pri tome, svjesno ignoriše „kraljevske“ ovlasti Visokog predstavnika koji su godinama postojanja postdejtonske Bosne donosili različite odluke i zakone koji su štitili ustavni poredak i mir u Bosni. Nekada su takve odluke odgovarale nekim političkim akterima, a ponekada nekim drugim. Treba biti jasno da su to populističke poruke koje Dodiku trebaju obezbijediti političku podršku i podršku naroda. Jučerašnje okupljanje par hiljada ljudi u Banja Luci pokazalo je da je i ta podrška izlapila i da je mogao napabirčiti paritjske funkcionere i entitetske službenike te simboličan broj onih koji su dovoljno indoktrinirani njegovom retorikom koja je galimatijas bemislenih ideja-tumačenja Ustava države kako se njemu svidi, te u isto vrijeme prijetnji sukobom i poziva na mir.

MONITOR: Dodik je izjavljivao  da će se od navodnog političkog progona „boriti do kraja“. Opozicija u RS nije bila spremna na podršku ovoj najavljenoj borbi, a Dodik je čak optuživao SDS da je „izdala Radovana Karadžića“. SDS je, tražio od Dodika da podnese ostavku. Koliko se i da li, opozicija u RS, politički razlikuje od SNSD i Dodika?

TOKAČA: Ako pažljivo analizirate njegov narativ vidite da je on kontradiktoran, da čas prijeti-čas nudi razgovore, čas ucjenjuje, čas optužuje vlastitu opoziciju, a čas Sarajevo. On se potpuno pogubio u panici koja ga je uhvatila, jer se  prvi put susreće sa situacijom koju ne može kontrolisati i diktirati. Priča o pregovorima sa Federacijom je besmislena. Bilo kakvi pregovori mogu se odvijati samo u okvirima institucija države, a ne između entiteta.

Drugo,  prvi put on ne može računati na jednodušnu podršku opozicije, jer je i njima jasno da se radi o ličnom problemu Dodika, a nikako problemu koji dotiče entitet. Razlike između SNSD i opozicije svode se na metode borbe za vlast i svijest opozicije da se ciljevi koje postavlja Dodik ne mogu realizirati mirnim putem. Gospodin Mirko Šarović je u nedavnom intervjuu jasno rekao da njegove političke pristalice neće izdati Bosnu-. To je radikalno suprotno onome što i Dodik i neki iz opozicije žele, a tu izjavu nisu s radošću primili.

MONITOR: BiH je u velikom zastoju sa EU integracijama. Dodik je u svom „planu B“, kao krajnje mjere pomenuo zahtjev Srbiji za konfederacijom sa RS, a kasnije i federacijom i monetarnom unijom.  Da li su ovo sasvim nerealni planovi ili im „vetar u leđa“ daje sve komplikovanija globalna situacija, posebno lakoća sa kojom Tramp i Putin uspostavljaju vezu?

TOKAČA: Zastoj je rezultat komplikovanog političkog sistema na jednoj strani, ali i radikalno različitih političkih ciljeva aktrera u procesu EU integracija. Mi smo zarobljeni u sukobu dva nepomirljiva koncepta. Na jednoj strani je većinska Bosna koja želi uređenje države na građanskim principima i visokim standardima ljudskih prava, dok je na drugoj strani koncept etničkih zajednica i pokušaji dominacije etničkog nad građansko-liberalnim. Plan rasta je blokiran jer se u njemu koristi terminologija koja entitete tretira kao države.

Dodatno, još su prisutne političke snage koje uz pomoć instruktora iz susjedstva žele ostvariti ratne ciljeve političkim sredstvima-jer to nije uspjelo ratom, genocidom i zločinima.

Mnogo je različite retorike koju Dodik koristi u zavisnosti od toga kome se obraća. U konačnici, svjestan je on da se to ne može ostvariti bez sukoba. Sve se svodi na retoriku očajnika koji se potpuno pogubio u iščekivanju sudske presude.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo