Posljednji parlamentarni izbori bili su 29. marta 2009. Naredni bi, dakle, trebali biti u martu 2013. Mjesecima se, međutim, govori kako će izbori zapravo biti na jesen – u oktobru, pominje se i kraj septembra. Navodno će Demokratska partija socijalista, ako Crna Gora dobije datum pregovora o pristupanju Evropskoj uniji, pokušati da na tom valu osvoji još četiri godine vladanja. Prema toj računici, do izbora su ostala tri-četiri mjeseca. Dok DPS vrijedno radi, opozicione partije malo čime pokazuju da su tu činjenicu primile k znanju.
Sama izborna kampanja, iz izbora u izbore sve primjetnije, za DPS je tek ukrašavanje već spremljenog delikatesa. Otpjevaju po jednu porciju na sjeveru i jugu i jednu u Podgorici, odvrte neuporedivo skromnije neko nekad reklamne spotove u medijima i – to je to. Njihov stvarni rad počinje i završava se mjesecima prije izbora, podalje od očiju javnosti. Za malo biračko tijelo, kakvo čini Crna Gora važne su i banalne kupovine ličnih katara, ali tajna uspjeha DPS-a krije se u suptilnijim vidovima trgovine. Od milionskih poslova do socijalne pomoći, svaki stub i svaka nit, čine armirani temelj korupcije koja je postala ne samo preovladavajući način, nego često i jedina mogućnost opstanka. Živim u Crnoj Gori, dakle, korumpiran sam. Nekako. Neđe. Takvu smo zemlju napravili.
DPS više i ne pokušava da ubijedi ljude kako su oni najbolji. Mjesecima unaprijed, najvažnija karika njihove propagande je tihi šapat da će – ponovo pobijediti. Duša svakog birača u Crnoj Gori zna šta to znači: oni će kontrolisati novce, poslove, zemlju, vodu, vazduh. Svaki otpor je uzaludan, najstrašnija je i najuspješnija poruka vlasti.
Manje-više tehničko je pitanje hoće li vladajuća koalicija ponovo nastupiti zajedno ili će Socijaldemokratska samostalno izaći na izbore. Sami su sebi godinama kopali i na kraju iskopali poziciju da, bez DPS-a ostaju – sirak tužni bez iđe ikoga. Najnoviji događaji u Podgorici potvrđuju da postoje samo dva pojavna oblika esdepeovca: kupljen ili marginalizovan. Onima koji su uopšte raspoloženi da se sjete devedesetih pomalo je tužno što se od SDP-a napravila partija koju može da zamijeni Slaviša Guberinić. Šta ćeš.
Razgledanje opozicionih slika uoči izbora znatno je komplikovanije, ali boja koja bode oči je – kašnjenje. Opozicija gunđa da zakoni propisuju četvorogodišnji mandat i da nema razloga da izbori budu prije proljeća, ali, naravno, nema nikakvu ideju o tome kako odgovoriti na argument vlasti da svaka opozicija jedva čeka izbore, samo naša ih želi što kasnije.
Najjača opoziciona, Socijalistička narodna partija, iako to uporno demantuje, očigledno prolazi kroz unutarpartijske bitke. Podgorički odbor SNP-a pozvao je sopstveno stranačko rukovodstvo da onemogući namjeru vlasti u Crnoj Gori da se parlamentarni izbori održe u terminu i ambijentu koji samo njoj odgovaraju i da se obezbijedi korektna komunikacija svih antirežimskih snaga.
Zvanično je saopšteno da se Odbor SNP Glavnog grada “upoznao sa ocjenama i zahtjevima članstva o potrebi ofanzivnijeg političkog djelovanja i jasnog isticanja da je SNP od osnivanja bila, i da je ostala na poziciji nepokolebljivog borca za rušenje DPS-SDP režima demokratskim sredstvima”.
„Odbor SNP-a glavnog grada smatra da predsjednik i rukovodstvo SNP-a treba da hitno preduzmu aktivnosti koje pripadaju SNP-u, kao najjačoj i najorganizovanijoj opozicionoj političkoj partiji u Crnoj Gori, kako bi se stvorile pretpostavke za korektnu i odgovornu komunikaciju svih relevantnih antirežimskih snaga, sa ciljem iznalaženja optimalnog modela nastupa na parlamentarnim izborima koji će garantovati pobjedu nad režimom Mila Đukanovića”, piše u saopštenju SNP-a.
Podgorički odbor bavio se i predsjednikom poslaničkog kluba SNP-a Aleksandrom Damjanovićem. Nijesu pokazali razumijevanje za njegovu ,,korektnu građansku komunikaciju” sa porodicom Đukanović. Damjanović je, očigledno, postao simbol onakvog SNP-a kakav jedan dio članstva ne želi. Esdepeovanog SNP-a, reklo bi se.
Doduše, predsjednik SNP-a Srđan Milić poručio je nakon izbora u Herceg Novom i Tivtu da njegova partija ne smije preuzimati rizik učestvovanja na izborima gdje nijesu obezbijeđeni fer i demokratski uslovi. ,,Da sam ovo rekao prije lokalnih izbora bio bih optužen sa raznih strana da sam se prepao rezultata. Danas svima jasno poručujem – igrati se demokratije sa SNP-om neće niko”, rekao je Milić.
Pozive na bojkot parlamenta dio opozicije prihvatio je u načelu, ali ne i u pojedinosti koja bi podrazumijevala napuštanje Skupštine. O eventualnom bojkotu izbora, niko još nije progovarao.
Šta tačno za crnogorsku opoziciju znače fer i demokratski uslovi za izbore precizno nije znano. Istinski fer i demokratski bilo bi da pola buduće poslaničke liste DPS-a pristane na fer i pošteno suđenje. Samo je teško izvodljivo.
Poslanički klubovi Nove srpske demokratije i Pokreta za promjene tražili su da posmatračka misija Savjeta Evrope bude proširena za naredne parlamentarne izbore u Crnoj Gori. U tim partijama izgleda su zaboravili kako su posmatrači, nakon izbora 2009. zaključili da su ,,osjetili dozu pritiska prema običnim građanima, pogotovo onima koji zavise od države, državnih institucija i vlasti, direktno ili indirektno”, ali da oni ocjene ne mogu da daju na osnovu indirektnih ili neprovjerenih navoda. Generalno, bili su impresionirani demokratičnošću izbora u Crnoj Gori. Šef delegacije Parlamentarne skupštine savjeta Evrope Andreas Gros izjavio je kako se optužbe o kupovini ličnih karata mogu čuti u svim zemljama u regionu. ,,Nekada se pitam da li se te glasine namjerno šire sa ciljem da se destabilizuje razvoj i ometu dalje demokratske promjene”. Svako slovo bi potpisao DPS.
Na prethodnim izborima biralo se između 16 izbornih lista, pola nije ušlo u parlament. Rasutih glasova bilo je, prema ocjenama stručnjaka, između 12 i 15 odsto. Za glasove građana ovoga puta će konkurisati još minimum tri nove partije. To, naravno, ne znači da će baš njihovi glasovi biti oni koje će pojesti DPS. Zvijeri oko hrane nijesu probirljive.
Veseljko KOPRIVICA