Povežite se sa nama

MONITORING

Darovi tranzicije izlaze iz mraka

Objavljeno prije

13 godina

na

oleg

Aleksej Kuznjecov, predsjednik odbora direktora KAP-a prihvatio je poziv skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije i učestvovaće na njenoj sjednici početkom naredne nedjelje. ,,Imam osjećaj da opozicija nema predstavu šta se dešavalo i kakva je situacija sada u KAP–u”, kaže Kuznjecov, ,,Zbog toga bih volio da gostujem u parlamentu i odgovorim na sva pitanja”. Koji dan ranije, takođe u parlamentu, održaće se konstitutivna sjednica Anketnog odbora za prikupljanje informacija o korupciji u privatizaciji Crnogorskog Telekoma. Najavljuje se da bi u okviru te istrage mogao biti ispitan i Milo Đukanović. Kao nekadašnji predsjednik, premijer, predsjednik Savjeta za privatizaciju, šef partije, biznismen, bankar, brat od sestre… Od njega nije stigla poruka kako bi i on volio ,,da gostuje u parlamentu i odgovori na sva pitanja…”.

Đukanović se u javnosti nije oglašavao od kako se afera Telekom iz SAD preselila u Crnu Goru. Možda i on na aferu gleda kao Vujica Lazovića, pa ne želi da odgovara na optužbe kako ne bi vršio pritisak na pravosuđe.

Predsjednik Parlamenta je ignorisao pismo prvog čovjeka KAP-a koji ga je zamolio da mu omogući da poslanicama objasni poziciju ,,ruske strane” u problemu teškom od 150 do 360 miliona eura (zavisi koje sve dugove, subvencije i garancije uključite u računicu). Čudo da Krivokapića na više fleksibilnosti nije motivisala makar činjenica da je Skupština nedavno potvrdila Vladinu odluku da preuzme i plati KAP-ov dug od 22 miliona eura prema Dojče banci. Podsjetimo se, Skupština je zadužila Vladu da raskine partnerstvo sa Olegom Deripaskom i njegovim skrivenim partnerima, preuzme upravljanje KAP-om i obezbijedi nezavisnu reviziju poslovanja Kombinata od njegove privatizacije 2005. godine. Nakon svega toga, predsjednik Parlamenta se ponaša kao neko kome nije satlo do istine o poslovanju nekada najveće kompanije u Crnoj Gori.

Ni Vlada ne žuri da izvrši obaveze. Umjesto da povrati izgubljeni (vlasnički) suverenitet u Kombinatu u kome je država – preuzimanjem tuđih dugova – postala pojedinačno najveći vlasnik bez upravljačkih prava, kabinet Igora Lukšića odriče se kontrole nad još jednim privrednim sistemom. Riječ je o Elektroprivredi Crne Gore. Bord EPCG, u kome predstavnici države imaju većinu, ovlastio je menadžment – u kome dominiraju predstavnici italijanske A2A – da samostalno odlučuje o daljem poslovanju sa KAP-om.

Tako imamo sljedeću poziciju: država je najveći vlasnik KAP-a, ali ne upravlja njim. To rade menadžeri Deripaskinog CEAC-a, dok država samo oprašta ili plaća njihove dugove. KAP za potrošenu struju Elektroprivredi duguje oko 30 miliona eura. Umjesto da se pozabavi rješavanjem tog problema, Vlada vruć krompir prebacuje u ruke italijanskog partnera. Ta je odluka sporna iz makar dva razloga. Menadžeri A2A nijesu dužni da brinu o tome što egzistencija blizu 1.500 porodica zavisi od rada rudarsko-metalurškog sistema (još uvijek postojećeg, iako su Rusi skoro uništili više od polovine nekadašnjeg repro lanca – Rudnike boksita, Glinicu, Anode, Kovačnicu, Preradu… ) Jednako važno: Lukšić i njegovi saradnici odlučili su da odnose između KAP- a i EPCG rješava A2A. A Italijani nijesu u stanju da ispune ni vlastite obaveze iz kupoprodajnog ugovora. Govorimo o obećanjima na osnovu kojih je A2A ušla u EPCG iako su za kupovinu njenih akcija ponudili 100 miliona manje od konkurencije.

CEAC – Vlada – A2A, eto ljubavnog trougla u kome svako sa svakim posluje, i svako svakoga vara. I svi nas – lažu.

Vlada je odlučila da požuri tamo gdje joj je proklamovana hitnost omogućila da zaobiđe pravila. Pomenuti ,,nezavisni” revizor koji će prekontrolisati poslovanje Kombinata angažovan je bez obaveznog javnog nadmetanja. I – kako neočekivana slučajnost – ispostavilo se da je Vlada za utvrđivanje istine o novčanim tokovima između KAP-a, CEAC-a i niza sa njima povezanih kompanija, angažovala firmu čija je direktorka Danijela Dimovska, godinama poslovno sarađivala sa vlasnicima Kombinata. Konačno, ni 35 hiljada eura, koliko je Vlada namijenila za posao revizije ,,u ovoj fazi”, ne garantuju rezultat. Naprotiv.

Sve u svemu: priča oko KAP-a sve više podsjeća na ono što se godinu dešavalo sa nikšićkom Željezarom. I tu se nešto mora presjeći u najskorije vrijeme. Miodrag Daka Davidović, vlasnik kompanije Neksan, je prošle nedjelje postavio ultimatum: ili će Vlada omogućiti da se Željezara strujom snabdijeve uz sve privilegije koje ima KAP, ili će on 15. marta izaći iz posla. Odgovor čekamo.

Država je prije 12 mjeseci platila 30-ak miliona eura umjesto vlasnika Željezare kompanije MNSS. Pošto su od nas uzeli taj novac i proslijedili ga u Švajcarsku, ministar ekonomije Vladimir Kavarić nas je dodatno obradovao tvrdnjom da su Holanđani (koji su prije toga bili Englezi) dobijeni novac “samo dijelom iskoristili za razvojni potencijal fabrike”. Potom je u Željezari uveden stečaj, a koji mjesec kasnije proglašen je i bankrot.

Vlada je dosljedna – preduzeće koje nas je, od dolaska DPS-a na vlast, koštalo makar 200 miliona eura (prema računici Vojina Đukanovića, nekadašnjeg direktora Željezare i ministra) prepušteno je na milost i nemilost stečajnom upravniku i Neksanu.

Da zasuče rukave i prihvati se posla od koga, navodno, zavisi sudbina Nikšića – to nikome u Vladi Crne Gore nije padalo na pamet. Mnogo im se više svidjela ideja da posao provjere nekom od provjerenih kadrova, pomažući mu nizom javnih i tajnih privilegija.

Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji, koji su prošlog proljeća potpisali Davidović i stečajni upravnik Veselin Perišić, predviđa Vladinu saglasnost da se na plate zaposlenih ne obračunavaju porezi i doprinosi; da Vlada Neksanu ustupi potraživanje od 1,25 miliona eura za isplatu zarada; da se u Željezari ne zaračunava amortizacija… Ujedno je, samo na ime socijalnog programa i otpremnina iz državnog budžeta potrošeno 20 miliona eura. Da li se taj novac mogao upotrijebiti tako da i zapošljenima i državi bude bolje?

Nakon niza pravosudnih zamki i smicalica, radnici Željezare, kojima kompanija duguje više od šest miliona eura, izgubili su svoje mjesto u odboru povjerilaca. Tu će ih, po svoj prilici zamijeniti – Miodrag Davidović. Sud je odlučio da Neksanu prizna osam miliona navodnih potraživanja od Željezare iako ne postoji ni jedan dokument koji bi potvrdio njihovu osnovanost.

Priča je neobična: Neksan je 2009. godine došao u posjed deponije Halda. Davidović je izračunao da je za četiri godine na njegovoj deponiji Željezara izručila oko 140 hiljada tona otpada. To je pomnožio sa 60 (eura po toni) i dobio iznos potraživanja. MNSS četiri godine nije odgovarala na dopise Neksana da se riješi pitanje naknada za odlaganje fabričkog otpada, tvrdili su iz te kompanije. Međutim, bivši direktor Željezare Daniel Brol priča drugu priču: ,,Neksan nikada nije spomenuo da želi da naplati Željezari za ovaj aranžman i nikada u ovom kontekstu nije dostavio bilo kakve fakture. Umjesto toga, Neksan je zaradio milione izvlačeći čelik i legure iz deponovanog ostatka proizvodnje”, kazao je Brol. Dok je to još bilo važno.

Sada, čekamo 15. mart da vidimo da li Davidović ide ili ostaje. U obrazloženju ultimatuma upućenog Vladi on kaže: ,,Za ovakvu inicijativu postoje neoborivi argumenti jer je Željezara u stečaju sa nerentabilnom proizvodnjom, starim postrojenjima i nefunkcionalnom opremom, tako da je sama ta okolnost poseban uslov za subvencije”. Negdje drugo, to bi bili neoborivi argumenti da se Željezara momentalno zatvori, ,,crne tačke” saniraju, a radnicima pomogne da nađu neki pošten i koristan posao.

Ali, u Crnoj Gori ništa nije nemoguće.

Stečajni sudija Privrednog suda u Podgorici Miodrag Anđelić odlučio je da poništi vlastitu odluku, desetak dana staru, o pokretanja stečajnog postupka u kompaniji Vektra Montenegro. Novo ročište Anđelić je zakazao za 20 mart. Sve to možda i ne bi bilo toliko neobično da mađarska OTP banka nije, zbog nagomilanih dugova, zahtijevala uvođenje stečaja u poslovnu imperiju Dragana Brkovića još u novembru prošle godine. Prije četiri mjeseca, dakle. Prema propisima Privredni sud bi se o zahtjevu za uvođenje stečaja morao izjasniti u roku jedva nešto dužem od mjesec dana.

Pa šta onda, reći će neko? I argumentovati: Nije li Dragan Brković kum od šefa? Nije li Privredni sud u Podgorici mjesto iz koga lopovi nekažnjeno nose dokumenta, gdje se, u skladu sa stečajnim postupkom, na licitacijama prodaju preduzeća u kojima prethodno nije uveden stečaj (Ski centar Bjelasica), gdje nepostojeća bića osnivaju i gase preduzeća koja posluju čak i sa Vladom Crne Gore (slučaj Juba i Edina Efovića). Zašto onda i Vektra Montenegro ne bi mogla dobiti pripadajući dio privilegija za koje su se njeni menadžeri i vlasnici srčano borili.

A makar onoliko koliko pripada, recimo, Veselinu Baroviću. Vlada je, nedavno, odložila izjašnjavanje o predlogu da Solana Bajo Sekulić dobije pravo svojine na zemljište kojim, za sada, može samo upravljati. Stvar je u sljedećem: kad do kraja upropasti kompaniju koja iz mora vadi so, Veselin Barović bi morao državi vratiti zemljište kojim raspolaže ova kompanija. Riječ je 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže koji su, u međuvremenu, preimenovani iz poljoprivrednog u građevinsko zemljište. Pa ih Barović pokušava prodati za nekih trista miliona eura. Dobio ih je, sjetimo se, za 800 hiljada, nakon što su propala nekolika pokušaja Mila Đukanovića i Veselina Vukotića da mu Solanu – kroz Savjet za privatizaciju – dodijele bez centa, kroz trampu za akcije HTP Fjord (tada u stečaju). Zakon nije na strani Barovića, ali mladi i pametni momci iz Vlade već su pokazali (Prva banka, FEP, A2A, Aman i Restis) da to za njih nije nepremostiva prepreka.

Neće biti ni posjeta Alekseja Kuznjecova u parlamentu. Što god on rekao. Da dolazi Sergej Šojgu – e to bi već bila druga priča. Milan Roćen zna zašto.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

VLADIKE I SRPSKI POLITIČARI U CRNOJ GORI: Srpski svet, Kremlj i Vučićeva drama 

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Joanikije  Mićović je nakon izbora za mitroplita ostao vjeran ideji i srpskog i ruskog sveta. Od šestorice arhijereja potpisnika pisma, kojim su dali podršku studentima u Srbiji, Joanikijev potpis je izazvao najviše iznenađenja, kako kod javnosti, tako i kod beogradskih vlasti

 

 

Kako raste nervoza srbijanskog režima zbog studentskih protesta u zemlji i povećanja uloga i tenzija u Bosni, usljed protivustavnih mjera vlasti u Banja Luci, dio arhijereja Srpske crkve (SPC) je opet javno oponirao beogradsku centralu (i svjetovnu i duhovnu). Mitropoliti njemački Grigorije Durić, crnogorski Joanikije Mićović, žički Justin Stefanović, hercegovački Dimitrije Rađenović i episkopi zapadnoamerički Maksim Vasiljević i istočnoamerički Irinej Dobrijević uputili su krajem februara otvoreno pismo javnosti. Reakcija je uslijedila nakon “različitih optužbi na račun studenata” režimskih medija ali i “crkvenih velikodostojnika…i putem zvaničnih glasila SPC”. Šestorica su pozvala na “poštovanje studenata i njihove pravedne i dostojanstvene borbe, kao i na odgovorno izražavanje i izveštavanje”. Usprotivili su se njihovom “dehumanizovanju”, “ponižavanju”,  “stavljanju u kontekst ‘obojene revolucije’“ i “srpskih ustaša“. Studentima je epitet “ustaša” stigao nekoliko dana ranije sa portala Eparhije kruševačke u kojoj stoluje, režimu odani, David Perović. U svom tekstu mitropolit David je podržao tezu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića da je studentski protest zapravo „obojena revolucija“. U tvrdio je da studenti imaju mentore “koji ih obučavaju kako da postanu ‘srpske ustaše’ i novi zlodusi Lubjanke (sjedište zloglasnog KGB-a ispod koga je i zatvor)“.

Mitropolit David je slovio za nasljednika Amfilohija Radovića kao kandidat Vučića i Irineja Bulovića, moćnog episkopa bačkog i uzdanicu Kremlja. Vlada premijera Zdravka Krivokapića nije bila za to rješenje i, uz lobiranje pojedinih uticajnih zapadnih ambasadora kod Vučića, ishodovano je  da Joanikije preuzme Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP).  Vučić i Patrijaršija su ukinuli Episkopski savjet Pravoslavne crkve u Crnoj Gori, uklonili mitropolitu titulu arhiepiskopa cetinjskog i sve ostale oblike autonomije koje je Amfilohije posljednjih godina počeo omeđavati u odnosu na Beograd i Vučića. Vučićev odboj prema Joanikiju je dodatno pojačan njegovim odbijanjem da predsjedniku Srbije dozvoli održati govor na sahrani u Podgorici budući da je za života s Amfilohijem bio u lošim odnosima. Vučić je javno negirao da je tražio da govori. Monitor je tada pisao da je imao uvid u brojne tekstualne poruke savjetnika predsjednika poslatih Joanikijevom najbližem okruženju u kojima se, maltene prijeteći, insistiralo da se Vučiću da riječ.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANKETNI ODBOR ZA CRNE TROJKE: Politička podgrijavanja

Objavljeno prije

2 dana

na

7 Marta, 2025

Objavio:

Za ozbiljan, zahtjevan i vrlo odgovoran posao, rad Odbora je oročen na tri mjeseca, sa mogućnošću produženja od 15 dana. Kako će se u tako kratkom roku uraditi ono što nova vlast nije uspjela za posljednje četiri godine, ostaje da se vidi. Za sada javnost nije detaljnije obavještena ni o načinu njegovog rada

 

 

 

Za šefa Anketnog odbora koji će se baviti istraživanjem politički motivisanih ubistava i napada na novinare i intelektualce iza kojih navodno stoje policijski službenici poznati kao Crne trojke,
Demokratska partija socijalista (DPS) predložila je šefa svog poslaničkog kluba Andriju Nikolića.DPS je to učinio nakon što im je predsjednik parlamenta Andrija Mandić uputio dopis u kom je naveo da imaju pravo da, kao najjača opoziciona stranka, predlože da čelnik odbora bude jedan od njihova dva člana tog tijela. Za drugog člana predložili su poslanika Oskara Hutera.

Iz DPS-a su razjasnili da pristanak da učestvuju u radu anketnog odbora ne znači povratak redovnom radu u Skupštini. Ponovili su svoj stav da je formiranje Anketnog odbora izraz političke nemoći trenutne vlasti da obezbijedi efikasan i nezavisan rad institucija. Pojašnjavaju da su se za učešće u radu odlučili da ne bi ostavljali prostor manipulacijama da nemaju političku volju ili institucionalnu odgovornost da se uključe u razgovor o događajima koji će biti u fokusu rada ovog parlamentarnog radnog tijela.

Odgovornost za nepočinstva čelnika ove partije tokom trodecenijske vladavine još uvijek nije institucionalno utvrđena.

Mandić je ranije najavljivao da će to tijelo voditi poslanik opozicione Ujedinjene Crne Gore Vladimir Dobričanin. Opozicija je poručivala da neće učestvovati u radu odbora ako ga Dobričanin bude vodio, uz opasku da on kao i njegova partija nijesu opozicioni već su dio vlasti.

Pet članova anketnog odbora biraće Administrativni odbor iz opozicije, a pet iz vladajuće većine.

Odluku o formiranju Anketnog odbora Skupština je donijela 20. februara – bez prisustva opozicije i rasprave. Najavljeno je da će se odbor baviti istragama slučajeva ubistva nekadašnjeg saveznog ministra odbrane Pavla Bulatovića i bivšeg urednika lista Dan Duška Jovanovića, policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, te o slučajevima napada na novinareTufika Softića, Oliveru Lakić, Željka Ivanovića, torturom u slučajevima Orlov let i Lim…

Mandić je otvarajući ove bolne teme poručio da se ne radi o političkoj priči niti prostoj proceduri već o „istorijskoj odluci“. Obećao je i rezultate kojima će se Crnoj Gori vratiti dostojanstvo.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak

Objavljeno prije

2 sedmice

na

21 Februara, 2025

Objavio:

Premijeru Spajiću ponovo je zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje  konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone

 

 

Jednonedjeljni bojkot najvećeg trgovinskog lanca u Crnoj Gori (Voli), uz brojne polemike koje je izazvao, doprinio je makar jednom: proširio se fokus priče o previsokim cijenama i maržama u maloprodaji. Sada se, makar uz manjak preciznih podataka, pažnja pomjerila i na proizvođačke cijene, domaće i uvozne, marže uvoznika i veletrgovaca i, konačno, na poziciju države u lancima snabdijevanja i podjeli zarade ostvarene u razlici između proizvodne i prodajne cijene.

Zanimljiva je pozicija države, odnosno Vlade, u aktuelnom sukobu kupaca nezadovoljnih previsokim cijenama i trgovačkih lanaca stiješnjenih, kako tvrde, visokim troškovima nabavke i velikim državnim dažbinama. Ako bi zbog bojkota potrošača ili iz nekih drugih razloga koji sada nijesu vidljivi ni na horizontu, maloprodajni lanci značajnije snizili svoje cijene, zadržavajući profit od nekih tri odsto (zvanični podaci), država bi se našla u ozbiljnim finansijskim problemima.

Prema računici koju nam je predočio Miloš Vuković, izvršni direktor Fideliti konsaltinga, Vlada je prošle godine na ime poreza na dodatu vrijednost (PDV) prihodovala 1,22 milijarde eura. Još 370 miliona donijela joj je naplata akciza, dok je na ime poreza na međunarodnu trgovinu i transakcije u državnu kasu ušlo još 60 miliona. Ukupno, 1,65 milijardi eura ili, približno, dvije trećine  budžetskih prihoda.

Vlada očekuje da će se tokom ove godine, na ime istih prihoda, u državnu kasu sliti makar 200 miliona više. Uslov za ostvarenje tih planova je da potrošnja nastavi da raste a da cijene ne budu bitno niže od aktuelnih. U suprotnom, mrka kapa za državnu kasu. A možda i za neke od  onih koji se iz nje finansiraju preko isplate plata, penzija, ugovora o djelu, izvođača kapitalnih investicija… Samo bi zajmodavci zadovoljno trljali ruke.

Međutim, računica ima i drugi dio. Vuković  pomenutih 1,65 milijardi državnog prihoda od PDV-a i akciza stavlja u srazmjeru sa ličnom potrošnjom građana koja, prema podacima Monstata, iznosi 5,5 hiljada eura godišnje (u prosjeku). Rezultat kaže da više od 30 odsto te potrošnje završi u državnoj kasi. Preciznije, da svaki stanovnik Crne Gore, plaćajući PDV i akcize tokom svakodnevnih kupovina, u državnu kasu tokom godine proslijedi, u prosjeku, 1.800 eura. “Proizilazi da država ima veću maržu od trgovinskih lanaca”, zaključuje osnivač Fideliti konsaltinga.

Tih 1.800 eura predstavljaju iznos identičan sa tri minimalne neto zarade. Proizilazi pride, pošto se Monstatova računica o prosječnoj ličnoj potrošnji ne odnosi samo na građane koji imaju redovna primanja (plate ili penzije), već i na one bez njih,  da zapošljeni i penzioneri, preko modela oporezivanja potrošnje svih članova njihovog domaćinstva, državi daju još veći dio ličnih prihoda.

Otud je konstituentima vladajuće većine jasno da, uz postojeće troškove života, njihov rad ne može dobiti prelaznu ocjenu. Posebno kada je najveći dio priče o uspjesima Vlade Milojka Spajića zasnovan na tvrdnjama da je, povećanjem plata i penzija, značajno povećan standard građana Crne Gore. Dok svaki odlazak u trgovinu tu priču dovodi u pitanje.

Zato nam sada izgleda kako su uhvaćeni u tamnom vilajetu vlastitog populizma. Utiču li svojim odlukama na pad cijena u maloprodaji imaće zadovoljnije građane ali će u državnoj kasi faliti još više novca za plaćenje sve većih obaveza. Na drugoj strani, nastavi li se dalji rast troškova života – kao što to obećava i najavljena stopa ovogodišnje inflacije od oko četiri odsto (pokazalo se da cijene hrane u Crnoj Gori rastu brže od zvanične stope inflacije) – imaće sve nezadovoljnije građane/glasače. Šta god urade, neće biti bez glavobolje. Ni oni ni mi.

Da se vratimo cijenama. I pomalo neobičnoj situaciji u kojoj nam se vlasnik najvećeg maloprodajnog lanca u Crnoj Gori Dragan Bokan žali na činjenicu da je “sve poskupjelo”, premijer podržava bojkot trgovina, dok resorni podpredsjednik Vlade Nik Đeljošaj ubjeđuje javnost da je akcija limitirane cijene “ubjedljivo uticala na stabilizaciju cijena osnovnih životnih namirnica, kao i na ukupnu nisku stopu inflacije”. Pa na šta se to onda, i kome, žalimo?

Prema podacima Monstata, cijene hrane u Crnoj Gori povećane su u periodu od 2021- 2024. za 41 odsto, znatno više od ukupne inflacije koja je, u istom periodu, iznosila 30,5 odsto. Najviše su, prema tim podacima, poskupjeli mlječni proizvodi i  jaja (blizu 50 odsto) pa meso (skoro 40 odsto), dok su najmanje porasle cijene voća (21,5 odsto).

Rast cijena hrane je globalna pojava, dok su pandemija i rat u Ukrajini, pokazalo se, glavni izgovori. Međutim, prema izvještaju Oksfama iz 2023, koji nosi naslov Profitiranje od bola, na tome skoku cijena ekstremno je profitiralo”samo četiri do šest” dominantnih firmi koje, zaključili su, globalno kontrolišu svaki aspekt prehrambene industrije, od proizvodnje poljoprivrednih mašina do izrade farmaceutskih proizvoda za životinje. U tom izvještaju piše kako su baroni hrane „maksimalno iskoristili sveobuhvatne krize kako bi još jače stisli svaku kariku u industrijskom lancu ishrane”, dok su time, uz potrošače, podrivena i “prava seljaka, malih zemljoposjednika, ribara i stočara koji proizvode hranu za svoje zajednicee”. Na drugoj strani, ti su baroni hrane  uvećavali svoje bogatstvo, između 2020. i 2022. godine, za milijardu dolara na svaka dva dana.

Jedina moguća odbrana od te pošasti je domaća proizvodnja hrane. A ona je u Crnoj Gori – u padu. Pride, kada uvoznicima dozvole da ubiju proizvodnju neke poljoprivredne kulture, ovdašnje vlasti zadrže uvedene carine. Da krajnji potrošači, prilikom kupovine uvezenih proizvoda, još jedan dio svog novca proslijede državi. Na jedan takav slučaj podsjetio je Nik Đeljošaj. Nakon konstatacije Miloša Vukovića (Reflektor, TV Vijesti) da smo 2019. mogli da kupimo gajbu domaćeg paradajza za 1,5 euro, a sada za te pare ne možemo kupiti ni jedan kilogram, Đeljošaj je najavio da će Vlada, pošto domaće proizvodnje paradajza više nema (besmisleno je proizvoditi gubitke) razmotriti mogućnost ukidanja postojeće carine od 30 euro centi po kilogramu.

Potpredsjednik Vlade dodatno nas je obradovao najavom mogućeg smanjenja stope PDV-a na voće i povrće. I ta najava je iznuđena, pošto je ovdašnja javnost od trgovaca saznala da su stope PDV-a koje se u Crnoj Gori obračunavaju na voće, povrće i  ribu preko četiri puta veće od onih u Hrvatskoj, kao najbližoj članici EU (21 naspram pet odsto). Opet, ta nas najava vraća na postavljeno pitanje: kolike gubitke u prihodima ovogodišnjeg budžeta Vlada smije sebi dozvoliti a da to ne proizvede potrebu dodatnog i neplaranog zaduženja?

Iz Volija pod bojkotom dobili smo i podatak da približno 900 proizvoda sa njihovih rafova u svojoj cijeni, uz PDV, sadrži i dodatne državne namete (carine, akcize) koji utiču na konačnu cijenu proizvoda. Država na te prozivke uglavnom ćuti, baš kao i ostali trgovinski lanci koji se, valjda, nadaju da se neće naći pod bojkotom ukoliko budu dovoljno tihi. I, eventualno, prošire katalog proizvoda na cjenovnim akcijama.

Sa aktuelnom skupoćom nije se tako lako izboriti.

Analiza Ekonomskog fakulteta u Podgorici, urađena prošle godine na inicijativu Privredne komore, pokazala je da su marže uvoznika i veletrgovaca slične ili čak veće od onih koje se zaračunavaju u maloprodaji. Dok im je ostvarena profitna stopa znatno veća. Prema tim podacima, prosječna bruto marža uvoznika, distributera i veleprodavaca u 2021. godini iznosila je 19,92 odsto, u 2022. – 19,48, a u 2023. godini je narasla na 23,54 odsto.  Paralelno, rasla je čista zarada koja je u svakoj od analiziranih godina bila značajno veća od stopa profita kod maloprodajnih lanaca. Prosječna profitna neto marža uvoznika i distributera u 2021. godini iznosila je 3,62 odsto, u 2022. bila je 3,34 odsto da bi u 2023. narasla na 5,6 odsto, konstatuje se u Analizi.

Rasle su dakle: nabavne cijene, troškovi transporta, povećale su se marže uvoznika i veleprodavaca, država je dosljedno ubirala svoj dio kolača, a ponegdje dodala i nove namete. Vlasnici maloprodajnih lanaca su, uglavnom, zadržali ili donekle smanjili svoje marže ali im je to, zbog većih cijena, donosilo veći prihod i profit.

“Glavni razlog rasta cijena prehrambenih proizvoda u periodu 2021-2023. godine je povećanje proizvođačkih i uvoznih cijena, dok je povećanje marži kod velikih trgovaca izazvano rastom bruto troškova za zarade koji je u 2024. u odnosu na 2021. godinu bio veći prosječno za 42 odsto i pored smanjenja dažbina na zarade”, navodi se u Analizi. Uz konstataciju da je produktivnost za to vrijeme – padala.

Pokazalo se da su detalji Analize Ekonomskog fakulteta najviše pogodili premijera Milojka Spajića. Dokument je nazvao “sramotnim” i, gostujući u Uniji poslodavaca,  najavio: “Popričaću sa tim ljudima koji su je radili, jer je to čista laž”.

Premijeru je ponovo zasmetalo “opšte mjesto” svih nezavisnih  analiza o ekonomskim kretanjima u Crnoj Gori, koje – praktično do jedne – konstatuju da je program Evropa sad 1 značajno podstakao inflatorna kretanja u Crnoj Gori. Zbog čega je ovdašnja inflacija, kumulativno, znatno veća od one u ostatku euro zone. Jednako, analitičari smatraju da će Evropa sad 2 cijene pogurati u istom smjeru – na gore – samo nešto manjim intenzitetom.

Premijerova ljutnja teško da može spriječiti dalji rast cijena. Mada, možda, može uticati na to da neke druge važne teme ostanu van fokusa javnosti. Recimo, podaci Uprave prihoda koji pokazuju da tri četvrtine zapošljenih u Crnoj Gori prima platu manju od prosječne. Dok se polovina njih nalazi između dva vladina minimalca (600 i 800 eura). Upravo te ljude, uz penzionere i nezaposlene, najviše pogađaju visoke cijene osnovnih životnih namirnica. Dok vlada sprema analize. I skida kajmak.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo