Na prvoj otvorenoj farmi magaraca u Crnoj Gori smo. Pauni, kokoške i neka pernata živina kojoj ni vrstu ne znamo, slobodno šetaju. Naziv ” farma” možda i nije bio dobar izbor, kaže naš domaćin Darko Saveljić . ” Asocira na farme kokošaka ili krava, na kojima se životinje tretiraju kao mašine za proizvodnju mlijeka, jaja ili mesa”. Na ovoj farmi životinje žive
Prohladno zimsko predvečerje. Uskim putem, uz poneku rupu i neravninu , stigli smo do Martinića, sela, oko osam kilometara udaljenog od Danilovgrada. Dočekali su nas domaćin Darko Saveljić, idiličan prizor seoskog imanja, uredjenog i čistog i njegovih šezdeset magaraca. Njakanje krznenih bića, a u pozadini, tiho se čuo Šopenov Nokturno. Klasična muzika ovdje svira stalno.
Na prvoj otvorenoj farmi magaraca u Crnoj Gori smo . Pauni, kokoške i neka pernata živina kojoj ni vrstu ne znamo, slobodno šetaju. Samo mužjaci pasa nisu dobro došli.Vučjak Hans odredio je pravilo. Na imanje mogu samo ženke. Naziv ” farma” možda i nije bio dobar izbor, kaže Darko. ” Asocira na farme kokošaka ili krava, na kojima se ove životinje tretiraju kao mašine za proizvodnju mlijeka, jaja ili mesa”. Na ovoj farmi životinje žive. Slobodne, najedene, njegovane i zadovoljne. ” Imaju veći kvalitet života nego većina gradjana Crne Gore”, tvrdi Darko.
Darko ne dozvoljava ni da se jašu njegovi magarci. Rado objasni djeci da to možda maga boli, da mu može biti teško, jer i životinja ima dušu. Češkanje i pravljenje frizura četvoronožnim mazama, dozvoljeno je. Oni imaju svoja imena, rado se maze za posjetiocima, i onim toplim očima zahvalno trepću na ukazane im pažnje. Jahati se može na magarenčetu izlivenom u betonu.
Mladunče zvano pule pored majke je. Darko ga spretno uzima u ruke, dok majka magarica prati svaki njegov pokret. ” Rijetko koja životinja je tako dobra majka kao magarica”, priča nam . Ima Darko i svoju ”sekretaricu”, magaricu Drinu. Od početka je na imanju, uvijek spremna da neposlušno magare vrati u krdo.
Na farmi, sve je uradjeno od recikliranog materijala. Stolovi, klupe, štale, stolice… Sve se ovdje kompostuje, u stakleniku sije i uzgaja, njeguju agrumi…Ovdje je Darkov život, mjesto gdje prazni ali stvara kreativnu energiju.
Magarce je Darko zavolio još kao dijete. Sanjao je da će, kada se penzioniše, sve magarce i konje u Crnoj Gori, smjestiti na neku farmu i tako ih spasiti od mučenja, gladi i teškog rada. Dječački san ostvario je 2015. Na porodično imanje u Martinićima, na koje su se Darkovi roditelji tada vratili nakon penzionisanja, doveo je dvije magarice, Drinu i Martu. Priče o njima i njihove fotografije objavljene na Darkovoj fb strani privlačile su veliki broj pratilaca.Nisu izostale ni posjete imanju, ljudi su željeli da „uživo“ vide fb zvijezde i pokažu ih djeci. „ A djeca su u magarce gledala kao u krokodile. Za njih ona su bila neka nova vrsta životinje…”.Darko je nastavio da kupuje nove ženke. I jednog jedinog mužjaka. „ Jer, mužjak je netrpeljiv prema drugom mužjaku na farmi.“
Darko Saveljić je radio kao ornitolog na Ulcinjskoj solani. Branio je i odbranio i pelikane i Ulcinjsku solanu, štitio prirodu gdje god je mogao. Nije odustajao ni kada je njegova borba smetala politici i mafiji. Sa istim žarom i ljubavlju nastavio je borbu za opstanak magarca, kojima je, priča Darko, u Crnoj Gori prijetila opasnost odumiranja.
” Krajem devedesetih vozeći putem od Livara, Ostrosa pa do Vladimira, često sam zaustavljao auto da bih, kako bih prošao, potjerao desetine maragca koji su ležali po putu. Vremenom sve rjedje ih sreće. U Monstatu, a po podacima poljoprivrednog popisa iz 2010. dobija podatke da je u Crnoj Gori registrovano 500 muli, magaraca i mazgi.” Kada sam ja počeo sa ovom pričom 2015., sigurno ih nije bilo više od 150. Na stočnim pijacama magarce su prodavali za 25 eura. Kupovali su ih lovci jer su tako za mali iznos dobijali stotinjak kila mesa kojim su hranili svoje pse. „ A magarac je dio crnogorske kulturne baštine“, objašnjava Darko. „ Nije bilo kuće u ovom dijelu države da nije imala magarca za različite potrebe. To je životinja koja je gradila Crnu Goru. Bez magaraca seljani nisu mogli da nose ni vodu, ni drva. Malo je jeo. Nikad za jelo ne dobijajući kvalitatinu hranu već ostatak onoga što je od krava ostajalo. Uz to on je životinja prilagodjena za sušne predjele, kopito mu je takvo da može da se kreće po kamenju. Magarac je bio najveći saveznik čovjeku na tom crnogorskom selu“
Na tom panoramskom putu oko Skadarskog jezera, biolog Darko Saveljić shvata da je magarac jedna od najugroženijih vrsta u Crnoj Gori. „ Kupujem magarce da ih spasim od mučenja, gladi i teškog rada. “ Kupuje ih kako bi ih spasio. Imanje u Martinićima postalo je njihov novi dom.
Farmu magaraca otvorio je za posjete nedeljom od 10 do 13 sati. Ulaznica, kilo šargarepe ili kilo jabuka.”Radnim danima ja mnogo radim na farmi. Nije to butik, nema tu stajanja.“ Radnim danima posjete se najavljuju. Djeca iz vrtića, škola… Interesovanje je veliko. „ Tokom postojanja, farmu je posetilo oko 100.000 ljudi“ , saznajemo od Darka.
Ovdje se može i prespavati. Posljednje dvije godine farmu je posjetilo dvadesetak hiljada Njemaca. Darko je uspio da pokaže kako ne moraju biti uloženi miloni u objekte od stakla i mesinga, kako bi se privukao strani gost. „Malo je lijepo”, kako Francuzi kažu.
Sve je minimalizam a opet sve je funkcionalno. „Ovdje, posebno strani gosti, dolaze da odmaraju, ali i da rade. Ujutro posle doručka čiste farmu, kupe sijeno, rade u vinogradu.,, Doživjeti mirise djetinjstva, lijepe priče, tišinu daleko od gradske buke i zvukova automobila.” Otud, ne čudi što je Nacionalna turistička organizacija farmu magaraca 2019. godine nagradila kao ” jedinstven turistički proizvod”, mjesto gde turisti dolaze da rade, ali i da plate. Za 68 eura noće i dožive ono što u gradovima iz kojih dolaze ne mogu ni vidjeti ni doživjeti.
Podsticaj za otvaranje farme Darko Saveljić je dobio na Pelješcu. „ Tamo postoji farma na koju možete da dodjete sa kruzera. Sat i po vožnje od Dubrovnika. Možete provesti dan sa magarcem, jahati ga, čistiti štale, musti, ali se program završi ručkom od magarećeg mesa. Meni je to nevjerovatno, mučno, mazimo grlimo životinje da bi ih poslije pojeli”, objašnjava Darko. „Upravo iz tih etičkih razloga, iz poštovanja prema životinjama ja sam vegetarijanac“.
Iz poštovanja prema životinjama, napravio je nešto gdje će životinja biti poštovana. ” Htio sam i da pokažem Crnoj Gori kako je moguće da se napravi farma, ali i turistička artakcija, da se napravi biznis, ali sa dušom.“
Našao je ovdje svoj mir izgubljen onih godina u mučnoj borbi sa onima koji su željeli za 265 miliona da prodaju Ulcinjsku solanu, te da tu naprave novi Dubai. Bili su to dani mučne i svakodnevne komunikacije sa Briselom, sa stranim ambasadama, sve sa željom da se zaštiti biljni i životinjski svijet mediteranskog dragulja. Uspio je, ali napominje da mu se čini da ne bi bio mentalno zdrav da nije ovo napravio.
„ Postavio sam na farmi nekoliko ciljeva. Prvi ‘edukacija’, da onima koji dolaze u posjetu pričam o potrebi zaštite prirode u Crnoj Gori. Da im ponavljam da živimo u najljepšoj zemlji u Evropi, ali da smo joj u isto vrijeme krvnici. Mašemo zastavama i stojimo dok svira himna i to smatramo patriotizmom. Patriotizam je puno više no što mi pokazujemo prema ovoj lijepoj zemlji ..”,kaže Darko Saveljić.
Farma je otvorena besplatno za djecu sa problemom autizma i za djecu u invalidskim kolicima.” Ova djeca dolaze radnim danima i ta terapija može puno da pomogne. Njima magarci neće pomoći da ozdrave, ali magarci na djecu sa autizmom djeluju sedativno“, opisuje Darko. „ Ako roditelji to prepoznaju i dolaze redovno dijete postane puno opuštenije, smirenije. Nije rijetkost da djeca plaču kad odlaze odavde. Nažalost, roditelji češće djecu odvode u igraonice i zatvorene prostore…”
Magareće mlijeko smo probali i uvjerili se da je prijatnog ukusa. O njegovim ljekovitim svojstvima čuli smo od našeg domaćina. Mlijeko magarice bogato je imunoglobulinom, nezamjenjivim lijekom za bolesti respiratornih organa, kašalj, bronhitis ili astmu. Iako po cijeno od 60 eura po litru, na ovaj ljekoviti napitak čeka se i po petnaestak dana. Osobama koje boluju od raka, dijabetičarima dobrovoljnim davaocima krvi ili vatrogascima, Darko mlijeko daje besplatno.
Darko Saveljić, čovjek tu pokraj nas. Onaj koji brinući o ovim divnim bićima, svjedoči da i mi ljudi možemo biti drugačiji. Bolji.
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU3 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice