Bez obzira na mnogo nepočinstava prema prirodi posljednjih godina, bez obzira na nedostatak vizije razvoja ove zemlje, i dalje imamo ogroman potencijal da od Crne Gore napravimo raj na zemlji, što u suštini i jeste
MONITOR: Požari su nas opet iznenadili, gledali smo kako gori Gorica. Šta to ne funkcioniše pa smo svakog ljeta nemoćni pred vatrenom stihijom koja guta hektare šume?
SAVELJIĆ: Nije samo Gorica problem. Ona nam je tu, ispod nosa, pa smo posebno na nju slabi. Svake godine u Crnoj Gori nestanu hektari šuma, daleko od očiju ljudi. Sa njima milioni životinja koje nijesu u stanju da bježe. Ptići iz gnijezda, kornjače, zmije, sisari koji budu zarobljeni u plamenu… Sve gori naživo i u najstrašnijim mukama. Posljedice požara, ako se sve stavi u kontekst klimatskih promjena, su nesagledive: stvaraju se trajne goleti, jer šuma, upravo zbog sve intenzivnijih suša, nije u stanju da se regeneriše. Onda imamo strašne erozije, klizišta, napuštanje teritorija od strane divljih životinja. Svaki požar za sobom povuče mnogo problema koje priroda, koja je u sve lošijoj kondiciji, nije u mogućnosti da sanira. Klimatske promjene nam stavljaju do znanja da se za ovakve pojave moramo ozbiljnije pripremiti, raditi na prevenciji, prije svega, a onda na jačanju organizacije zaštita od katastrofa. I, ono što treba da znamo: danas se požari ne gase iz kamiona: ja kao jedino rješenje vidim gašenje iz vazduha i to kanaderima. Mali avioni koje Crna Gora posjeduje nijesu dobro rješenje. Nedostatak vizije u borbi protiv požara datira od prije tridesetak godina kad je nekadašnja Vlada SRJ, kojoj je Crna Gora bila druga polovina i svesrdna podrška (zahvaljujući tada troprstom DPS-u), u krvavoj 1993. godini, prodala je četiri kanadera Grčkoj za 8,4 miliona dolara. Sa avionima je odletjelo i 13 rezervnih motora i više od 3.500 komada rezervnih djelova. Danas kanader košta 40 miliona i isporuka se čeka par godina. Ovo je jedino rješenje za Crnu Goru, prije svega zbog nepristupačnosti terena a i činjenice da ima velike, otvorene vodene površine za lak prihvat vode, samim tim i brže gašenje požara.
MONITOR: Nedavno je Solana vraćena u državno vlasništvo. Kako ocjenjujete taj potez, s obzirom na to da ste učestvovali u borbi za zaštitu tog prirodnog rezervata?
SAVELJIĆ: Kome nije jasno: 0.0533 EUR koštao je kvadrat solane 2004. godine (slovima: pet centi). Za jednu šećernu vunu kojoj se djeca raduju, mogli ste da kupite (da ste bili bliski tadašnjoj vlasti) 20 kvadrata solane. Za espresso, ako ga pijete u Budvi, i više. Računica je prosta. Tih pet centi toliko su jadni da ih mnogi ostavljaju na kasi ne uzimajući ih kao kusur. I upravo za tu mizeriju plaćan je kvadrat raja. I ja bih volio da sam te 2004. godine imao i mogao da za 800.000 eura kupim 15 miliona kvadrata zemljišta na pjeni od mora. I da sam uspio sebe da ubijedim da je to pravična kupovina. Da za milka čokoladu mogu da kupim dobar telefon…
Za 20 punih godina mog svjedočenja propasti solane, Agata Kristi ne bi mogla da napravi priču kriminala, opstrukcije, korupcije, obmana, bahatosti, bestiđa i sipanja magle u oči Evropskoj komisiji, Evropskom parlamentu i ambasadorima kako je to radila nevješto i providno bivša vlast. Isti oni kojima su danas puna usta patriotizma i brige za državu koju su prodavali za šećernu vunu.
Bitka za Solanu će biti završena kad zaposli radnike, počne da proizvodi i prodaje građanima ove zemlje najkvalitetniju so na Mediteranu. I servisira milione ptica. Uslov imenovanja vlasnika, koji je bivša vlast izbjegavala, put je ka nalaženju partnera koji će u Solani vidjeti rudnik novca tako što će pokrenuti proizvodnju, zarađivati od soli i ekoturizma. Na sreću i Ulcinjana i prirode.
MONITOR: Vidite li još neke pomake, ima li nade da odrednica ekološka ne bude samo mrtvo slovo u Ustavu?
SAVELJIĆ: Crna Gora jeste ekološka država. Koliko se god to nekome činilo gledajući haotičnu gradnju, masakriranje crnogorskih šuma ili nesređene gradske deponije. Ona i dalje ima najdjevičanskija jezera, bistro more, čiste rijeke (ili rijeke koje, uz izgradnju kolektora mogu da postanu raj za pastrmske vrste riba), solane, kanjone, zaravni, šume i planine. Posjetio sam desetine zemalja i s pravom mogu da kažem da je Crna Gora fascinantna u toj svojoj različitosti staništa i njihovom i dalje izvornom kvalitetu. Ona fraza koju političari rado koriste „da na manjem prostoru nema veće raznolikosti i bogatstva“ možda je i jedna od rijetkih istina koje izgovaraju. Uzmite primjer ptica: one se nalaze na vrhu piramide ishrane (hrane se vegetacijom, ribama, vodozemcima, gmizavcima, sisarima) i sve što se desi sa njihovom prehrambenom bazom reflektuje se na njihov opstanak. Zato se kaže da su najbolji indikator stanja životne sredine. Od 533 evropske, gotovo 352 vrste ptica registrovano je u Crnoj Gori. Populacije pojedinih vrsta su na zadovoljavajućem nivou, što ukazuje na zdravu prirodu. Ipak, Crvena lista ptica na kojoj radimo ukazuje da se prema nekima ne odnosimo baš najbolje i da im prijeti opasnost od izumiranja. Ili zbog načina gazdovanja njihovim staništima ili zato što ih ubijamo. Dakle, bez obzira na mnogo nepočinstava prema prirodi posljednjih godina, bez obzira na nedostatak vizije razvoja ove zemlje, i dalje imamo ogroman potencijal da od Crne Gore napravimo raj na zemlji, što u suštini i jeste. Priroda je najveći resurs Crne Gore. Uništimo li je, nemamo svijetlu budućnost. Ja mislim da je to narodu sve jasnije.
MONITOR: O Vašoj Farmi magaraca piše se i snima, posjećuju je građani, studenti, diplomatski kor, da li je riješen problem sa izrovanim putem koji vodi do farme?
SAVELJIĆ: Farma magaraca Martinići ušla je u svoju sedmu godinu postojanja. Dosad je posjetilo više od 75.000 ljudi. Na socijalnim mrežama naše objave pogledaju milioni ljudi. Preporučio je i niskotarifni Ryanair kao jednu od 11 atrakcija u Podgorici, turistički vodič Lonely planet (i mnogi drugi), često je u inostranim medijima. Nedavno smo izabrani kao jedna od četiri lijepe priče iz Crne Gore preko kojih će njemački automobilski gigant Porše reklamirati svoja auta.
U ljeto 2019. godine otvorili smo prvi muzej Magarca u regionu sa Centrom za posjetioce. U Muzeju smo izložili sva oruđa za rad a čija je pogonska snaga bio magarac: plugove, kose, sadilice kukuruza, vadilice krompira i sl. Imamo i jedan samar za nošenje granata iz Drugog svjetskog rata, jer su Italijani, koji su nas okupirali, a pošto Crna Gora tada nije imala putnu mrežu, dovezli i magarce da nose granate. Mi to zovemo Muzej magarca, a magarci, da znaju da pričaju, nazvali bi ga Muzejom terora nad magarcima, jer nije bilo lako sve to tegliti.
Farma je jedino mjesto u državi gdje stranci dolaze da rade. I za to plate. Posjetile su nas i mnoge poznate ličnosti, čija imena ne smijemo da objavljujemo. Nedavno su i ambasadori Evropske unije u Crnoj Gori na farmi imali radni sastanak i proveli dan. Samo nas nije posjetio nijedan ministar poljoprivrede Crne Gore, a ni gradonačelnik Danilovgrada.
Mi smo uspjeli bez ičije podrške. Ali smatram da je bitno da se, posebno mladim ljudima, da vjetar u jedra od strane lokalnih i centralnih vlasti. Crnogorsko selo je zapostavljeno a država bez sela ne može. Korona je pokazala koliko smo krhki i koliko je seljak bitan. Ako to nijesmo shvatili za ove dvije godine, onda nam se ne piše dobro.
MONITOR: Proizvodite mlijeko, koje je lijek.
SAVELJIĆ: Jedini smo proizvođači u Crnoj Gori koji na svaka tri mjeseca obavještavamo javnost o kvalitetu analiza svog proizvoda. I ponosni smo što je naše mlijeko najčistije i najkvalitetnije u državi. Farma pola proizvedenog mlijeka donira za oboljele od raka, za djecu sa problemom šećerne bolesti, a u želji da ohrabrimo dobrovoljno davalaštvo krvi, i dobrovoljnim davaocima. Farma donira mlijeko i medicinarima oboljelim od korone, ljeti i vatrogascima. Sala od 25 mjesta u Centru za posjetioce, koja je u potpunosti opremljena tehnikom, besplatna je za sve organizacije koje imaju dobre ideje za Crnu Goru, samo politika i religija nijesu dobrodošle.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
SVIJET3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice