Povežite se sa nama

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Nigdje prostora za kulturu

Objavljeno prije

na

Crna Gora je malo tržište. I tu je problem. Ljudi nemaju motiv da se uopšte bave umjetnošću. Nemamo ni prostor. Sva vrata su nam zatvorena, nažalost. Stoga nema novih, mladih snaga u ovom poslu

 

MONITOR: Ovih dana Vam je stiglo jedno važno priznanje iz Portugala. Recite nešto više o tome.

DRLJEVIĆ: Da, radi se o priznanju koje mnogi karikaturisti žele i sanjaju. Posebno važno i prestižno priznanje, afirmacija i satisfakcija za svakog ko se bavi ovim poslom. Radi se o najvećem svjetskom festivalu novinske karikature. Po organizaciji, nagradama, katalogu i uopšte budžetu ovog festivala, nesporno je da je najznačajniji trenutno u svijetu. Iako su posljednjih nekoliko godina nagrade smanjene na pola, opet se može reći da je fond za nagrade najveći od svih ostalih festivala na planeti. Uz to, pobjednički trofej je jedan od najljepših i najprestižnijih, za kojeg se umjetnici posebno bore i ponose njime. Festival je neobičan i po tome što autori moraju da bi učestvovali na takmičenju poslati naslovnu stranu novine u kojoj je rad objavljen, stranicu na kojoj se nalazi rad i originalni rad. Takođe morate poslati i adresu novine, njenog urednika ili direktora, jer i novina u kojoj je rad objavljen dobija na adresu redakcije određeno priznanje od strane festivala. Drago mi je što je u mom slučaju to baš Monitor. Inače takmičenje se odvija u tri kategorije: Geg, editorial i portret karikatura. Za sve kategorije su određene prva druga i treća nagrada. Postoji i pet specijalnih. Na kraju, od ova tri prvonagrađena rada, jedan se određuje kao grand prix. Dobitniku se oduzima suma novca od prve nagrade, ali dobija tu najveću novčanu, u iznosu od 10.000 eura. Nekada su ispred hotela gdje su smješteni, pobjednike čekali devet smart automobila, na kojima je bio odštampan svaki pobjednički rad sa imenom nagrađenog autora. Ti automobili su bili na raspolaganju pobjednicima sve vrijeme njihovog gostovanja tamo, a vozile su ih prelijepe djevojke u uniformama. Sve je bilo ekstravagantno i na visokom nivou. Dodjele nagrada su se održavale u ogromnoj dvorani prepunoj ljudi, TV kamera… Kao na dodjeli Oskara. Ove godine po prvi put pobjednici nisu imali priliku da to dožive. Valjda što sam ja dobio nagradu. Šalim se! Za to je, naravno, kriva trenutna situacija u svijetu, ali  potrudiću se da opet osvojim neku nagradu. Možda i veću, pa nadoknadim izgubljeno. U svakom slučaju, i sa ovim sam prezadovoljan i jedva čekam da mi stigne ovaj, dugo željeni i prelijepi trofej, koji mi je i najvažniji od svega.

MONITOR: Nedavno je poznati belgijski karikaturista Luc Descheemaeker Vaš rad uvrstio među 23 odabrana karikaturista za izložbu u toj zemlji. Kakav je osjećaj biti u samom vrhu?

DRLJEVIĆ: Tačnije, Luc je određen za selektora, da isključivo po pozivu odredi 23 po njegovom sudu najbolja karikaturista u svijetu. I bio sam veoma ponosan i počastvovan što je i mene uvrstio u tu grupu. Imali smo zajedničku izložbu koja još traje i koja će se premještati po raznim gradovima Belgije. Ova prva je organizovana u vrtu velelepnog dvorca i samim tim je veoma neobična. Tema je bila streličarstvo i streličari, jer je organizator svega bio kraljevski klub streličara Belgije.

MONITOR: Ko su po Vašem mišljenju danas najproduktivniji svjetski autori i da li se možda neke zemlje ili regije naročito ističu na ovom polju?

DRLJEVIĆ: Pa nesumnjivo da je to Angel Boligan iz Meksiko sitija, inače Kubanac po rođenju. On radi za nekoliko svjetskih novina i nevjerovatno je produktivan. Uz to, jedan je od najboljih crtača za koje znam. Znamo se lično. Lijepo smo se družili na festivalu u Danskoj. Inače, latino-američki karikaturisti su za mene najbolji na svijetu. Tu su Moro, Ares, Darlcio i drugi. Što se tiče sile u karikaturi – to je Iran. Kod njih se karikatura studira na akademijama umjetnosti. Kao grafika kod nas. Na svakom konkursu, pola učesnika je iz Irana, a polovina iz ostatka svijeta. Inače, poznato je da siromašnije zemlje imaju mnogo bolje karikaturiste, ali to ipak nije pravilo. Najbolji po nagradama svih vremena je bio Yurij Kosobukin iz Kijeva. Na vijest o njegovoj smrti bio sam šokiran i veoma tužan. Ostala je anegdota. Moja mlađa kćerka Tamara, koja sada studira grafički dizajn u Italiji, gleda me i tješi: „Tajo, ne budi tužan. Barem te više neće pobjeđivati!“

MONITOR: Crna Gora osim Vas ima još neke izuzetne karikaturiste. Između ostalih Luku Lagatora. Da li ima nekih novih imena ili je sve palo na leđa nekolicine?

DRLJEVIĆ: Crna Gora je malo tržište. I tu je problem. Ljudi nemaju motiv da se bave uopšte umjetnošću. Nemamo ni prostor. Sva vrata su nam zatvorena, nažalost. Stoga nema novih, mladih snaga u ovom poslu. Kada sam ja počinjao, imao sam na desetine novina na raspolaganju. Od svih sam dobijao lijepe honorare. Danas, kada sam svjetsko ime, ne objavljujem nigdje u svojoj državi. Danas bi svi sve za džabe. Krade se puno bez objave imena autora. Ni duha više nema. Pogledajte vijesti. Sve sama ubistva, krađe, razbojništva, prevare, droga… nigdje lijepe vijesti. Nigdje prostora za kulturu. Koga to više zanima? To nije interesantno! Ali, i te kako će biti interesantno jednog dana, kada ljudi shvate do čega ih je doveo način života i pogrešan sistem vrijednosti. Imamo mi u Crnoj Gori potencijala. Pored Luke Lagatora, tu su Mirko Zulić, Vjekoslav Bojat, Miljan Obrenić, koji je najmlađi i velika nada po mom mišljenju. Tu su i Lazo Sredanović, bard stripa i karikature, Dragomir Đukić Čarli… Govorim o onima koji su dosta aktivni. Ima ih još, ali ovi su najpoznatiji. Za mlađe nažalost ne znam. Niko mlad mi se ne obraća za savjet. Ja takav u mladosti nisam bio. Gledao sam u nekog renomiranog umjetnika kao u Boga. Danas svi sve znaju. A to je loš znak. Ili predznak lošeg vremena.

MONITOR: S obzirom na to da ste jedan od „krivaca” za organizaciju festivala karikature u Kolašinu imate li uvid koliko se mladi interesuju za ovaj vid umjetnosti. Koliko ih on dotiče, intrigira…?

DRLJEVIĆ: Upravo se dogovaram sa direktorkom Centra za kulturu Kolašin o raspisivanju konkursa za ovogodišnji, sedmi po redu Internacionalni festival karikature Kolašin 2022’. Već je postao tradicionalan i to me puno raduje. Ovo je ujedno i prvi i jedini svjetski festival karikature u Crnoj Gori. Na njemu učestvuje preko 60 zemalja svijeta i imali smo više puta preko 1000 pristiglih radova! Tokom trajanja festivala, organizujemo i malu školu karikature i stripa. Imamo dosta mladih polaznika i to me raduje. Samo ne znam hoće li od njih neko poći mojim stopama. Volio bih da i to vidim.

MONITOR: Znamo da je prošle godine bilo problema sa dodjelom sredstava Ministarstva kulture, ali se Festival karikature ipak održao. Postoje li uslovi da se i ove godine održi Festival karikature u Kolašinu?

DRLJEVIĆ: Ministarstvo nas je podržalo do sada samo jednom. Vidjećemo šta će se desiti ove godine. Aplicirali smo kod njih za dodjelu sredstava za razvoj kulture na sjeveru. Ako bismo dobili pomoć i od njih i od Opštine Kolašin, podigli bismo sve na mnogo veći nivo i dobili bismo sjajan katalog.

MONITOR: Ako postoje planovi, moram pitati – Šta možemo očekivati?

DRLJEVIĆ: Planovi su uobičajeni. Da radim, dobijam nagrade i putujem malo po svijetu. Vrijeme bi bilo poslije dvije tri godine izolacije. Evo sam dobio i poziv od egipatskog festivala karikature da budem na jesen njihov počasni gost. U Kairu će se organizovati moja samostalna izložba, paralelno sa svjetskom izložbom karikature. To mi predstavlja izuzetnu čast i jedva čekam da tamo pođem!

MONITOR: Mislim da sam naš prvi razgovor prije dosta godina počeo pitanjem koliko je nagrada u Vašoj biografiji. Evo sada za kraj da postavim isto pitanje. I koje su od njih najdraže?

DRLJEVIĆ: Poslije ove nagrade u Portugalu, prije neki dan sam obaviješten da sam nagrađen i u Indoneziji. Tako da mi je to do sada 232. nagrada za karikaturu. Kažem karikaturu, jer imam još nagrada za slikarstvo, scenario, kratke priče, aforizam, a dobio sam i najveću nagradu grada Kolašina prošle godine. Što se tiče toga koja mi je najdraža, pa sigurno da su mi najdraže one koje sam osvojio na najvećim svjetskim festivalima. One su najprestižnije i po trofeju ili plaketi, a i po novcu. Pošto imam više od stotinu prvih, gran prix, drugih i trećih, one su mi najdraže. Ipak izdvajam velike trofeje iz Irana, nagradu Gete instituta iz Minhena, nagradu Ujedinjenih nacija iz Nju Jorka , najveće trofeje iz Istanbula, Ankare, Brazila, Kine, Japana – tri medalje Tokija, Portugala, Danske, Italije, Estonije, Španije, Rumunije, Azerbejdžana… ma nabrajao bih puno. Dođite kod mene, pa ćete da vidite kako su to velika i divna priznanja! Dobro došli!

Dragan LUČIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA: Potraga za zagubljenim reformama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stalno odlaganje reformskih koraka i moguće “bolnih” odluka nije dobro. Ako zaista želi da promijeni zatečeno stanje, predsjednik vlade se nekome mora i zamjeriti

 

 

MONITOR: Hrana je skupa pa, na poziv vaših imenjaka (Alternativa), neki građani bojkotuju supermarkete. Da li je država skupa i kako bi se građani trebali odnositi prema toj skupoći?

SOŠIĆ: Država je skupa, iz godine u godinu nas košta sve više, a pritisak da smanji nepotrebne troškove, da se bori sa gubicima i uzaludnim trošenjem, opada. Fokus je, možda s pravom, bio na prihodnoj strani, na razmišljanje što će nadoknaditi doprinose kojih se država odriče i koje sve nove izvore prihoda možemo pronaći i produbiti.

Valjalo bi da ova bude godina rezova i pripremnih radnji koje će učiniti da u budžetu za 2026. godinu imamo veći prostor za ulaganja u infrastrukturu, odnosno, ciljane programe socijalne podrške na račun ostvarenih ušteda u tekućem budžetu.

Kod situacije sa bojkotom, sve sličnosti prestaju sa nazivom. U svakoj vijesti o bojkoti, bilo bi ispravno reći da je organizator na parlamentarnim izborima 2023. godine bio na listi PES-a. Novinari su dužni da tu činjenicu pomenu kada izvještavaju o njihovim aktivnostima, kako bi građani dobili punu informaciju. Inače, ne mislim ništa dobro o takvom načinu djelovanja, previše je populističko u metodama i sadržaju, a to uključuje i ovu posljednju akciju. Više me brine pažnja koju im poklanjaju svi mediji – to je zabrinjavajući pokazatelj koliko je i u tom sektoru situacija loša.

MONITOR: Da ostavimo to za neku drugu priču. Državna administracija raste do mjere da, kako smo vidjeli i čuli, to ni premijer više ne može da isprati. Šta dobijamo za uzvrat?

SOŠIĆ: Predsjednik Vlade je rekao da je centralna vlast smanjila broj zaposlenih u odnosu na novembar 2023. godine za 400 zaposlenih. A, prema podacima Ministarstva finansija i Ministarstva javne uprave, broj zaposlenih u tom periodu povećan je za 617.

Spajić je, takođe, najavio tri reformske mjere: smanjenje ugovora o djelu za 20 odsto, smanjenje broja zaposlenih na centralnom nivou za 20 odsto i zamrzavanje novih zapošljavanja u upravi. Mi smo u Institutu alternativa bili iznenađeni tim najavama, jer par mjeseci ranije, kada smo slične akcije sa sistemskim obrazloženjem predlagali za Fiskalnu strategiju, Vlada je iste odbila.

Iako broj zaposlenih u javnom sektoru stalno raste, Ministarstvo javne uprave uspijeva da to prikaže kao pozitivan indikator u svojoj refomi. Trik je sledeći: MJU mjeri procentualno učešće zaposlenih u upravi na centralnom i lokalnom nivou u ukupnom broju zaposlenih u Crnoj Gori. To znači da ako ukupna zaposlenost  raste, a raste zbog raznih faktora, onda će njihov indikator biti pozitivan i pored novih zapošljavanja,  pošto će pomenuti odnos, procentualno, biti u padu. Na sličan način su vlade DPS-a pokušavale da manipulišu, prikazujuću broj zaposlenih kroz udio troškova za plate u BDP-u.

U stvarnosti: prema mjerenju primjene principa javne uprave OECD SIGMA za potrebe Evropske komisije (januar 2025.), Crna Gora je u oblasti “upravljanje ljudskim resursima” najgora u regionu. Najgore su ocijenjeni zapošljavanje, tranparentnost postupka, kao i stručno usavršavanje i učinak državnih službenika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠAN DRAKIĆ, V.D. DIREKTORA AGENCIJE ZA SPREČAVANJE KORUPCIJE: Odlučni smo da ASK postane referentna antikorupcijska institucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

ASK je naslijedio preko 250 predmeta koji se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta

MONITOR: Nakon šest godina ASK je utvrdio da je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije. Zbog neprijavljivanja duga od 16.741,24 eura na VIP rivolving kartici uputili ste ovaj predmet Specijalnom državnom tužilaštvu. Đukanović tvrdi da ste prekršili zakon i najavio je tužbu Upravnom sudu. Šta očekujete od prijave SDT-u i najavljene tužbe?

DRAKIĆ:Postupajući u okviru svojih nadležnosti, u skladu sa utvrđenim činjenicama i okolnostima, donijeli smo odluku u ovom postupku. Nažalost, u ovom periodu od šest godina, ovoj našoj odluci prethodile su dvije odluke ASK i dvije presude Upravnog suda koje su vratile na ponovno odlučivanje. Ukoliko dođe do tužbe javnog funkcionera, Upravni sud će se odnijeti i prema ovoj odluci. Bitna činjenica je da je ispoštovan upravni postupak, da je odluka donijeta u skladu sa utvrđenim činjenicama u postupku, te da je ASK pokrenula dalje postupke usled činjenica utvrđenih ovom odlukom ali i da smo kompletne spise predmeta proslijedili nadležnim institucijama na dalje razmatranje i postupanje.

MONITOR: Da li ima još predmeta koji čekaju izjašnjenje u vezi Đukanovića, kao na primjer ,,satovi”, ili nekih drugih bivših i sadašnjih najvećih funkcionera?

DRAKIĆ:ASK je naslijedio preko 250 predmeta koje se odnose na javne funkcionere i političke subjekte. Pored tih predmeta i onih koji su sada aktuelni, prioritet u rješavanju imaju predmeti koji su vraćeni od strane Upravnog suda na ponovno postupanje. Ukupno smo u periodu od šest mjeseci donijeli odluke u 142 predmeta.

O kojem obimu posla je riječ pokazuju i to da smo, kad je samo ova godina u pitanju, dobili sedam presuda kojima su poništene odluke ASK iz 2018, 2019. i 2022.g. a koje se odnose na više javnih funkcionera (B.Gvozdenović, D.Abazović, M.Radulović, G.Rakočević) i jednog medija. Po službenoj dužnosti ili po prijavama ove godine smo otvorili 24 predmeta.

Svi ovi predmeti moraju dobiti institucionalni odgovor, moraju biti riješeni u odgovarajućem postupku, neselektivno, profesionalno i stručno.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR POPOV, DIREKTOR CENTRA ZA REGIONALIZAM I KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE, NOVI SAD: Predsjedniku Srbije ne smeta mapa Velike Mađarske na šalu oko vrata Viktora Orbana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovdje su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema

 

 

MONITOR: Na mitingu SNS u Sremskoj Mitrovici aklamacijom dvadesetak hiljada pristalica stranke, usvojena je Narodna deklaracija o Vojvodini. Predsjednik Srbije je najavio i njeno usvajanje u Narodnoj skupštini Srbije. Kako  razumijete ovu „ideju“?

POPOV: SNS-ovci nemaju mašte pa sada pokušavaju da imitiraju svoje trenutno najjače političke protivnike a to su studenti. Kada to kažem onda mislim na način usvajanja Deklaracije aklamacijom, što bi trebalo da bude adekvatno studentskim plenumima na kojima se donose odluke. Međutim, to je bila samo karikatura od toga. A i sve drugo je bio bledi pokušaj imitacije veličanstvenih studentskih okupljanja – u tom slučaju istog dana u Kragujevcu. Da parafraziram Balaševića – bio je miting i šta da se priča, parada obmane i kiča… A što se tiče same njegove ideje, to je po onoj narodnoj “držte lopova”, pokušaj da se borbom protiv navodnog vojvođanskog separatizma skrene pažnja sa studentskih protesta koji su najozbiljnije do sada uzdrmali korumpiran i kriminalan režim SNS i njegovih satelita.

MONITOR: Povod Deklaraciji, Aleksandar Vučić vidi u porastu vojvođanskog separatizma i postojanju organizacija koje koriste tragediju Nadstrešnice za forsiranje odvajanja Vojvodine od Srbije. Deklaracija se bazira na pet tačaka, pominje se i namjera da se formira vojvođanska nacija, standardizuje poseban jezik i osnuje pravoslavna crkva. Kakvo može biti pravno dejstvo ove Deklaracije?

POPOV: Priče o vojvođanskom separatizmu su najobičnije podvale i-kao što neko reče, ovde su glavni separatisti zapravo Vučić, premijer u ostavci Vučević i Ana Brnabić, jer jedino oni prizivaju vojvođanski sepratizam kojeg nema. Oni postave tezu, polemišu sa tom izmišljenom tezom o separatizmu i oponente režimu iz Vojvodine optuže da su glavni separatisti. Tako je Ana Brnabić, predsednica Narodne skupštine, nedavno izjavila: “Ti ljudi su separatisti, da li vi razumete? Ja kao predsednica Skupštine pozivam institucije da rade svoj posao. Čekaj bre, jel’ Pućdemon u Španiji može tako separatistički da se šeta i priča? Ne, nego će biti uhapšen, pa će biti u egzilu“, kazala je Brnabić. Dakle ona je od izmišljene teze o separatističkim namerama dvojice trenutno najčešće spominjanih političkih protivnika-Dinka Gruhonjića i Gorana Ješića, došla do toga da su oni već postali vlast u Vojvodini-kao svojevremeno Pućdemon u Kataloniji, i već sproveli referendum o izdvajanju i zato kao sepratisti i izdajnici treba da sede u zatvoru. Jeste da je ovo van svake pameti, ali i veoma opasna teza jer pokazuje da bi ona i cela vladajuća garnitura, najradije svoje političke protivnike videla u zatvoru, pa makar i pod iskonstruisanim optužbama. Podseća li vas ovo na neka druga vremena i neke druge države gde se to zaistinski dešavalo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo