Gdje je 18 stanova (oko 860 kvadrata) izgrađenih u Podgorici, preko Fonda za solidarnu stambenu izgradnju, koji su zvanično ostali neraspoređeni u proljeće 2008. godine? Zainteresovani – a njih ima toliko da se ne da nabrajati – vjeruju kako odgovor na ovo pitanje još nema ni Uprava policije. U suprotnom, sigurni su, saradnici direktora Uprave policije Veselina Veljovića i Vrhovne državne tužiteljice Ranke Čarapić odgovorili bi makar na jednu od najmanje tri krivične prijave podnijete protiv aktera ovog posla.
ČUVARI TAJNE: Istina se zagubila u „bermudskom trouglu” između Fonda za solidarnu stambenu izgradnju, Opštinskog sindikalnog povjereništva Podgorica i njegove Komisije za utvrđivanje prioriteta za rješavanje stambenih pitanja.
Šta se desilo sa nepodijeljenim sindikalnim stanovima trebalo bi da znaju Danilo Popović, tadašnji čelnik Saveza sindikata Crne Gore, koji je nakon godina i godina provedenih na toj funkciji prešao na mjesto predsjednika Odbora direktora Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju, njegov nasljednik na čelu Saveza Veselin Vujanović, u vrijeme realizacije spornog posla predsjednik OSP Podgorica i Zoran Masoničić, aktuelni vršilac dužnosti Generalnog sekretara SS CG, a 2008. – predsjednik Komisije koja je od približno 200 stanova na Starom aerodromu i Koniku koje je imala na raspolaganju podijelila nekih 180-tak, a ostale ostavila neraspodijeljene. Da bi im se potom izgubio svaki trag.
Popović, Vujanović i Masoničić su prozivke dočekali manje ili više spremno.
,,Priče o novcu koji uzimam su ispričane i prije svega su glupost”, saopštio je Popović zainteresovanima u Savezu sindikata prošlog septembra, podsjećajući kako je ,,priča o parama koje uzimam bilo i ranije, a sigurno će ih biti još”.
Vujanović je odgovornost za zagubljene stanove prebacio na Zorana Masoničića i Vidaka Đuranovića nekadašnjeg sindikalnog prvaka Titeksa, a potom i člana Komisije koja je stanove dijelila. Ne slučajno – tvrde upućeni u ovaj posao – Titeks je u toj raspodjeli profitirao tako što se 12 stanova, koji su mu pripali prema postavljenim kriterijumima, na kraju preobratilo u 14 podijeljenih (plus dva dodijeljena u nepostojećoj zgradi na Kakarickoj gori). Vujanović je, uglavnom, zainteresovane uputio na komisiju ,,u sastavu Zoran Masoničić – Vidak Đuranović” kao adresu na kojoj trebaju tražiti razrješenje svih svojih nedoumica.
U ime prozvanog dvojca odgovorio je Đuranović, tvrdnjom da je zapravo Vujanović, skupa sa Veselinom Begovićem uzurpirao ovlašćenja Komisije i mimo njenog znanja podijelio dio stanova JP Komunalno i RTV Crne Gore.
Prema dokumentaciji koju posjeduje Monitor makar jedno od ova dva preduzeća nije ni imalo pravo da učestvuje u raspodjeli izgrađenih stanova, pošto je odustalo od učešća u tom poslu, a ranije uložena sredstva su im vraćena. Ali, konačnu riječ o tome ko je od ovog posla profitirao a ko je njim oštećen mogu dati samo nadležni organi. Onda kad moćnici dignu embargo sa odluke da se u ovom slučaju što duže zadrži status quo.
Tada bi mogli dobiti i pravno tumačenje odluka iz 2009. Prvo one kojom je tadašnji gensek Sindikata Veselin Vujanović, u jeku javnog sukoba sa Masoničićem i Đuranovićem, praktično otpustio ovu dvojicu izdajući naređenje po kome oni ,,zaradu, naknade i druga primanja neće ostvarivati u Savezu sindikata Crne Gore”. Krajem iste godine, kada je Masoničić, kao vršilac dužnosti, dospio na Vujanovićevo mjesto on donosi rješenje po kome se prethodna odluka proglašava ništavnom, i Sektoru za finansije nalaže da njemu i Đuranoviću isplate i ,,zaostale zarade i druga primanja” koja im je uskratio njegov prethodnik. Tako se bori za radnička prava.
RAČUNDŽIJE: Čelnici Saveza sindikata u kontinuitetu – od Popovića da Masoničića – iskazivali su sklonost da se sindikalnim nekretninama bave, najblaže rečeno, olako i neozbiljno.
U decembru 1997. godine, Danilo Popović, tadašnji predsjednik SSS CG i Boško Vulović, predsjednik Mjesne zajednice Muo u kotorskoj opštini, potpisali su ugovor kojim se Sindikatu na 30-godišnji zakup daje zgrada mjesne zajednice „upisana u list nepokretnosti br 22KO MUO I u površini od 180 m2 sa dvorištem od 505 kvadrata”.
Ugovorene strane su se sporazumjele da zakupac nema obavezu da plaća zakupninu, obzirom da ulaže značajna sredstva za adaptaciju i sanaciju ove nepokretnosti, piše u članu 4. Ugovora.
Zgrada iznajmljena za potrebe „obrazovanja sindikalnih povjerenika” do danas je, adaptacijom, postala tri puta veća od onoga što piše u ugovoru. Stvarna površina zakupljene zgrade u Kotoru je 558 kvadrata, stoji u novoj dokumentaciji Uprave za nekretnine.
Ekstraprofit koji je, moguće, za račun Sindikata stekao u Kotoru Popović je raskrčmio u Beogradu. U septembru 2004. Danilo Popović je, skupa sa partnerima iz Srbije i Hrvatske osnova u Beogradu firmu Farmako komerc i potom, kao generalni sekretar SSCG sa njom potpisao ugovor o dvodecenijskom zakupu poslovnog prostora u Domu sindikata koji je bio u vlasništvu crnogorskog sindikata. Naknadno, Popović je ovaj posao ocijenio kao ,,glupost od koje nije imao nikakve materijalne koristi”. Savez je nakon njegovog odlaska sa čelne funkcije uložio značajna trud i novac da taj ugovor raskine.
Sredinom 2009. godine zabilježen je zanimljivo posao, čak i za standarde koje su uspostavili čelnici SSCG. Sindikalni Centar za informisanje i edukaciju kojim upravlja Veselin Vujanović prebacio je 74 hiljade eura sa svog na račun Crnogorskog fonda za solidarnu stambenu izgradnju. Transfer je pratio dopis kojim Vujanović obavještava čelnike Fonda da su sredstva Centra uplaćena na ime izmirenja duga Opštinske sindikalne podružnice Podgorica (kojom upravlja takođe Vujanović) ,,a vezano za kupovinu tri predmetna stana”. Koja su to tri predmetna stana, i gdje su oni završili – to članovi Nadzornog odbora Saveza sindikata Crne Gore do danas nijesu saznali. Tako tvrde. Kažu da su u pomoć zvali i policiju, ali odgovora nije bilo.
U međuvremenu, Vujanović je ljetos osnovao Udruženje sindikata državnih institucija. Naravno, na čelu treće sindikalne unije u Crnoj Gori je – on lično.
ON STADE – TI PRODUŽI: Stopama prethodnika nastavio je Zoran Masoničić. U martu ove godine, nadležni Saveza sindikata Crne Gore sačinili su Izvještaj o poslovanju po završnom računu za 2010. godinu. U tom dokumentu stoji da osnovna sredstva Saveza čine dvije nekretnine: poslovni prostor površine 345 m2, na trećem spratu poslovne zgrade u ulici Novaka Miloševa 29/III, (knjigovodstvene vrijednosti 255 hiljada eura ili 740 eura po kvadratu); Poslovni prostor u Beogradu površine 714 m2 u Domu sindikata, procijenjen na 1,6 miliona eura (2,2 hiljade eura za kvadrat).
Zanimljivo, najstarija crnogorska sindikalna asocijacija ima veće nekretnine u Beogradu nego u Podgorici.
Krajem juna ove godine Masoničić je tih 350 kvadrata /treći sprat zgrade u Ulici Novaka Miloševa, stavio pod hipoteku, kao zalogu za kredit od 180 hiljada eura dobijen od jedne ovdašnje banke. Kredit je dat za obrtna sredstva, stoji u Ugovoru. Što znači da će ga Sindikat, ako već nije, potrošiti za plate. Odakle će ga vratiti (kredit je dat na godinu dana) zapošljeni u Sindikatu mogu da nagađaju. I pretpostavljaju da je cio posao organizovan kako bi Savez izgubio vrijednu nekretninu u centru Podgorice.
Savezu sindikata, ipak, ne prijeti opasnost da postane beskućnik. Makar još neko vrijeme. Kada se pogleda list nepokretnosti KO Podgorica II, vidi se da organizacija kojom dvije decenije – direktno ili uz pomoć lojalnih saradnika – gazduje Danilo Popović, ima još poneki kvadrat u centru glavnog grada. Prema zvaničnim državnim dokumentima, Sindikat na istoj adresi (Ulica Novaka Miloševa 29) uz pomenutih 345 kvadrata posjeduje poslovni prostor od 61 kvadrat u podrumu, 55 kvadrata u prizemlju i 299 kvadrata na prvom spratu!
Ni to nije sve. Kad su stručnjaci iz Geofin-a doo, premjerili prostorije koje Sindikat posjeduje na prvom spratu zgrade ispostavilo se da njihova površina nije 300 (kao što stoji u listu nepokretnosti) nego 542 kvadrata.
Zašto popisivači Sindikata koji su pripremali finansijski izvještaj nijesu registrovali ovu imovinu? Nije valjda da se stide stečenog? I zašto je Skupština SSCG prihvatila netačan Izvještaj, i pored upozorenja Nadzornog odbora Sindikata.
„Na osnovu navedenih nedostataka, zloupotreba, kršenja Statuta, zakonskih propisa i svega onoga konstatovanog i utvrđenog ovim izvještajem, Nadzorni odbor u cijelosti odbacuje i ne prihvata finansijski izvještaj Saveza sindikata Crne Gore, kao i Fonda Solidarnosti”, stoji u Izvještaju o radu Nadzornog odbora upućenog Skupštini Sindikata. Bez rezultata.
Zoran RADULOVIĆ