Povežite se sa nama

INTERVJU

DANIJEL KALEZIĆ, PREDSJEDNIK UPRAVNOG ODBORA KVIR MONTENEGRO: I dalje u sjenci

Objavljeno prije

na

Slogan ovogodišnjeg Montenegro prajda Ne preko naših leđa je simboličan. Odnosi se na sve one koji preko leđa LGBT osoba i na račun njihovih osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. Podrška ovoj zajednici iz godine u godinu raste, ali još nije na nivou na kom bi morala biti

 

Sedma Povorka ponosa Montenegro Pride 2019 je i ove godine protekla bez incidenata. O tome koliko je u Crnoj Gori savladan jezik tolerancije prema različitostima, koji su zahtjevi ovogodišnjeg Prajda, na čemu još uvijek treba raditi, za Monitor govori Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora NVO Kvir Montenegro i jedan od organizatora protesta

MONITOR: Montenegro Prajd obilježen je 21. septembra. Koliko se atmosfera promijenila od prvog Prajda koji je održan u Crnoj Gori?

KALEZIĆ: Na prvom Montenegro prajdu 2013. godine imali smo mali rat na ulicama. Obezbjedjivao nas je veliki broj policijskih službenika i bili smo svjedoci sukoba protivnika prajda sa policijom. Već od 2014. godine, možemo da kažemo da se situacija promijenila na bolje, jer nemamo incidenata tokom održavanja Montenegro prajda. Prajd održan prije samo nekoliko dana nam je to i pokazao. Bio je to najveći, najradosniji i Prajd sa najmanje policijske zaštite do sada. Posebno je važan i koncert koji je u saradnji sa Podgorica Art Festivalom održan u Bokeškoj ulici a tokom kojeg su se učesnici prajda, LGBT osobe, okupili sa svim ostalim građanima našeg grada.

MONITOR: Koji je glavni zahtjev ovogodišnjeg Prajda?

KALEZIĆ: Glavni zahtjev ovogodišnjeg Montenegro prajda usmjeren je na one političare i poslanike koji pokušavaju da preko naših leđa i na račun naših osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. To je direktno oslikano u sloganu Ne preko naših leđa. Mi smo ove godine bili žrtve brutalnog nasilja koje je dolazilo od dijela poslanika Skupštine Crne Gore koji su se protivili usvajanju Zakona o životnim zajednicama lica istog pola ili su svojim izbjegavanjem glasanja za ovaj zakon direktno doveli do toga da ovo, jedno od najznačajnijih zakonskih rješenja za LGBT osobe, u Crnoj Gori ne bude usvojeno. Mi to nećemo ni dozvoljavati ni trpjeti jer ti isti poslanici primaju plate iz budžeta koji se puni od poreza koji plaćaju i LGBT osobe.

MONITOR: Da li ste zadovoljni odazivom, kako ljudi koji su spremni da se “autuju”, tako i onih koji su došli da podrže svoje sugrađane?

KALEZIĆ: Uzevši u obzir činjenicu da je ovaj Montenegro prajd bio najveći do sada, sa najviše ljudi iz same LGBT zajednice, te i koncert koji je uslijedio nakon Prajda, više smo nego zadovoljni. Međutim, ne smijemo smetnuti sa uma činjenicu da ogroman broj LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje živi skriveno i u strahu. Podrška je sve veća ali i dalje ne na nivou na kom bi morala biti. Očekujemo da će se to promijeniti već na sljedećem Prajdu dogodine.

MONITOR: Šta je u stvari Montenegro Prajd, koliko on pomaže u borbi za ljudska prava?

KALEZIĆ: Montenegro Prajd je najveći centralni godišnji događaj koji podiže vidljivost LGBT osoba u Crnoj Gori i vidljivost problema sa kojima se susrijećemo u svakodnevnom životu. Ovo je jedini kontinuirani protest protiv društvene opresije LGBT osoba u našoj istoriji. Iz godine u godinu možemo pratiti trend ispunjavanja zahtjeva Organizacionog odbora Montenegro prajda, te je to dokaz potrebe za organizovanjem ovog događaja i njegove uloge u  ukupnom unapređenju poštovanja naših osnovnih ljudskih prava i unapređenja društvenog prihvatanja.

MONITOR: Kakav je život LGBTIQ osoba u Crnoj Gor, koliko je ona zapravo zemlja slobodnih građana?

KALEZIĆ: Život LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje je neslobodan. Proces unapređenja našeg društvenog položaja započeo je prije samo deset godina. Za to vrijeme ostvareni su značajni rezultati brzinom koja je nezabilježena u mnogim drugim zemljama. Ovo ne znači da je stanje dobro, ali znači da je iz godine u godinu sve bolje. Uprkos svemu urađenom i dalje većina LGBT osoba živi sputano, zbog društvene opresije i duboko ukorijenjenog patrijarhata, te nas čeka još desetak godina rada svih društvenih činilaca kako bismo došli do trenutka u kojem ćemo moći da kažemo da smo u potpunosti zadovoljni postignutim. Crna Gora je zemlja u kojoj su LGBT osobe sve slobodnije ali i dalje nedovoljno slobodne usljed ogromnog društvenog pritiska i zloupotreba naših osnovnih ljudskih prava određenih političkih struktura u dnevno političke svrhe.

MONITOR: Je li Crna Gora spremna za gej brakove?

KALEZIĆ: Crna Gora, nažalost, nije spremna za gej brakove. Ali je i te kako spremna za zakonsko uređenje životnih partnerstava lica istog pola. Nakon ovog Prajda možemo da očekujemo usvajanje tog zakona, što je već sasvim izvjesno u ovom trenutku. Možemo da očekujemo i veću vidljivost LGBT osoba, vidljivost naših zajednica, povećanje prihvatanja od strane opšte zajednice, ali i dalju snažniju borbu za naše puno društveno prihvatanje i punu ravnopravnost u društvu.

 

                                                                                                                                         Andrea JELIĆ

Komentari

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Logika Skarlet O’Hare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi

 

 

MONITOR: Dobili smo prijedlog budžeta za 2025. godinu, sa tri dana kašnjenja u odnosu na zakonsku normu. Kakvi su prvi utisci?

VUJOVIĆ: Da je Budžet koncipiran sasvim surotno od onog što je obećavala ova vlast kada je bila opozicija. On je prepun stavki koje govore o povećanju privilegija i beneficija za one koji su na vlasti, a dozirana su sredstva prava iz oblasti socijlne zaštite. Druga impresija je da se isuviše nonšalantno predstavljaju trenutna i buduća budžetska opterećenja.

Dva paramtera nam dosta govore. Prvi: uvećana su sredstva za reprezentaciju sa oko 650 hiljada eura koliko je planirano za ovu, na preko miliona eura za narednu godinu, službena putovanja su uvećana sa 5,8 na oko 8,2 miliona, dakle uvećanje od 41 posto dok je za porodiljsko odstvo uvećanje bilo sa 35 na 36 miliona, ili manje od 3 posto. Stavka ostala prava iz oblasti socijalne zaštite nepromijenjena je u odnosu na 2024. godinu. Poseban komentar ne treba.

Drugi: nedostajuća sredstva na nivou od 1,14 milijardi eura prilično su velika, bez obzira na zavodljivost određenih parametara o sveopštem rastu. Dionica autoputa Smokovac – Mateševo je koštala znatno ispod tog iznosa sa svim mogućim propustima, finansijskim nepromišljenostima i nedorečenostima. Naravno da nova vlast nasljeđuje dugove prethodne i da ih mora servisirati, ali to je ne lišava odgovornopsti da sistem uvede u stabilnije okvire. Jednog dana će i neka buduća vlast morati da menadžeriše vraćanja nekih ranijih dugova. Vidjeli ste trendove u socijlanim davanjama, to je indikator da stvari nisu ružičaste ni sada.

Ova dva parametra izazivaju nelagodu i sve je vidjivija površnost u prikrivanju problema koji su očigledni: postepena ekonomska marginalizacija socijalno ranjivijih, sveopšti pad preduzetničkog elana i dolazak na naplatu nagomilavanja zaposlenih u državnoj upravi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BODO VEBER, SAVJET ZA POLITIKU DEMOKRATIZACIJE, BERLIN: Šolcov poziv Putinu je štetan – samim tim što se desio

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako EU zaista želi štititi Zapadni Balkan od Trampa, ima samo par sedmica za sveobuhvatni strateški politički preokret prema regiji, baziran na čvrstoj i dosljednoj odbrani svojih demokratskih vrijednosti

 

 

MONITOR: Razrješenje ministra finansija Kristijana Lindnera iz liberalne FDP, povod je za gubitak većine njemačkog kancelara Olafa Šolca u Bundestagu. Šta su pravi uzroci raspada vladajuće „semafor koalicije“?

VEBER: Vladajuća semafor koalicija prva je u istoriji Savezne Republike Njemačke koja nije bila sastavljena od dvije nego od  tri stranke, što je značilo vise ideološko-programskih razlika nego što je uopbičajeno. A onda su svjetski politički tokovi-konkretno rat u Ukrajini, suštinski promijenili okvir vladavine naspram dogovorenog, kompromisnog vladinog programa. U prvoj godini, 2022. to je značilo uspješan krizni manadžment oslobođenja ovisnosti od ruskih energenata. Medjutim, ekonomske poslijedice i prethodne korona pandemije te tog skupog preobrata, bili su inflacija te ekonomska recesija zbog rasta energetskih troškova naše industrije. Politički se s time nositi zatijevalo je dogovor između ideološko suprotnih finansijskih politika koalicijskih stranaka – liberali sa politikom štednje, socijaldemokrati i zeleni s politikom novog zaduživanja. Našli su izlaz u triku – preusmjeravanje 60 milijardi eura predviđenih a nepotrošenih od prethodne vlade. Taj je kompromis 2023. godine iznenadno srušen od Ustavnog suda, kome se bila obratila opoziciona CDU. Od tada traje rat koalicijskih partnera – u 2023. su još uspjeli dogovoriti kompromis za budžet za 2024. Ove jeseni  spremnosti za kompromis oko budžeta došao je kraj.

MONITOR: Vanredni parlamentarni izbori se predviđaju za februar 2025., a ankete pokazuju veliku prednost CDU Fridriha Merca od oko 32 posto a prema njima, SPD ima oko 15 posto. Ako rezultat na izborima bude sličan, ko bi bio vjerovatan partner CDU-sem očekivane CSU?

VEBER: Već godinu sve tri stranke sada raspadnute koalicije imaju manje  nego opozicioni CDU-CSU. Međutim, pošto se koalicija razišla zbog ideologijskih razlika, mi u Njemačkoj- prvi put u najmanje dvije decenije, imaćemo izbornu kampanju između političkih vizija i programa građanskih parlamentarnih stranaka. To je  već smanjilo postotak populističkih stranaka, konkretno novoformirane stranke Savez Sarah Wagenknecht (BSW)  sa prethodnih 10 na šest pa sad pet posto, i blizu su- prvi put rizika da neće ući u Bundestag, dok tradicionalno prirodni partner CDU-a – liberali (FDP) i dalje rizikuju da ispadnu iz parlamenta. Pod tim okolnostima, CDU-CSU će imati koalicijsku opciju samo između Socijaldemokrata i Zelenih.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR NADIJA REBRONJA, DOCENTKINJA NA DRŽAVNOM UNIVERZITETU U NOVOM PAZARU: Brisanje bošnjačke književnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbacivanje predmeta iz bošnjačke književnosti i profesorke bošnjačke književnosti jasan je koncept. Protiv brisanja sam se  pobunila. Za svoj angažman brutalno sam kažnjena jer nisam pristala na cenzurisanje knjiga prema kojima osjećam ljubav

 

Nadija Rebronja je pjesnikinja i esejistkinja. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Predaje književnost kao univerzitetski docent. Njena poezija je prevođena na engleski, španski, italijanski, francuski, njemački, poljski, turski, persijski, makedonski, albanski i slovenački jezik. Kao naučnik-istraživač boravila je na Univerzitetu u Beču (2009) i Univerzitetu u Granadi (2010—2011). Kao predavač književnosti održala je nekoliko gostujućih predavanja na univerzitetima u Panami na španskom jeziku. Govori engleski, španski i turski, služi se ruskim i poznaje arapski jezik. Školovala se, duže ili kraće živjela u Novom Pazaru, Beogradu, Novom Sadu, Sarajevu, Granadi, Beču, Istanbulu. Ne vjeruje u adrese ni mjesta boravka.

MONITOR: Na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru radite od 2007. Očekivali ste da vas nakon odličnih preporuka stručne komisije izaberu u zvanje vanrednog profesora. Umjesto toga, odbijen je vaš reizbor u docenta, pa nakon isteka ugovora u januaru 2025. očekujete otkaz. Kako je došlo do svega ovoga?

REBRONJA: To nisam očekivala. Ispunila sam sve uslove za vanrednog profesora i od traženih 24 boda, koliko je potrebno za napredovanje, imam 76. Komisija je ocijenila da ja višestruko premašujem tražene uslove i da u svakom aspektu koji se vrednuje kao uslov pokazujem izvrsnost. U poslednjih 10-13 godina izbori u više zvanje na DUNP više liče na montirane procese protiv ljudi nego na ono što je akademska praksa. Izmišljaju se izgovori da kolege ne mogu da napreduju i biraju ih 2-3 puta u docentsko zvanje iako imaju uslove za napredovanje. Dešavalo se da kolegama traže da od matičnog odbora koji funkcioniše pri Ministarstvu prosvjete dostave potvrde koje ne postoje jer ih taj odbor ne izdaje. Neke kolege  pristaju na sve to da zbog egzistencije. Mnogi zbog svega napuštaju univerzitet, izgubili smo dragocjene kadrove, vodeće intelektualce. Mi koji smo gradili ovaj univerzitet od njegovog početka u želji da emancipujemo podneblje u kom živimo, što je valjda suštinski nagon intelektualca, u nekom trenutku osjetili smo da smo dio Potemkinovog sela, da igramo u teatru apsurda čiji je cilj da se uhljebe pojedinci a da se adekvatan razvoj tog kraja ne desi.

Praksa maltretiranje ljudi pri izboru u zvanje dovela je do toga da su jedine osobe koje su gradile svoju karijeru na DUNP od asistenta, a koje su uspjele da pređu put do redovnog profesora zapravo rektorka Zana Dolićanin i njen brat Edin Dolićanin. Oni su djeca prvog rektora koji je učestvovao u osnivanju univerziteta, Ćemala Dolićanina. Nakon svega, Zana je izabrana za rektorku jer nije bilo mnogo redovnih profesora koji su konkurencija.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 22. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo