Slogan ovogodišnjeg Montenegro prajda Ne preko naših leđa je simboličan. Odnosi se na sve one koji preko leđa LGBT osoba i na račun njihovih osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. Podrška ovoj zajednici iz godine u godinu raste, ali još nije na nivou na kom bi morala biti
Sedma Povorka ponosa Montenegro Pride 2019 je i ove godine protekla bez incidenata. O tome koliko je u Crnoj Gori savladan jezik tolerancije prema različitostima, koji su zahtjevi ovogodišnjeg Prajda, na čemu još uvijek treba raditi, za Monitor govori Danijel Kalezić, predsjednik Upravnog odbora NVO Kvir Montenegro i jedan od organizatora protesta
MONITOR: Montenegro Prajd obilježen je 21. septembra. Koliko se atmosfera promijenila od prvog Prajda koji je održan u Crnoj Gori?
KALEZIĆ: Na prvom Montenegro prajdu 2013. godine imali smo mali rat na ulicama. Obezbjedjivao nas je veliki broj policijskih službenika i bili smo svjedoci sukoba protivnika prajda sa policijom. Već od 2014. godine, možemo da kažemo da se situacija promijenila na bolje, jer nemamo incidenata tokom održavanja Montenegro prajda. Prajd održan prije samo nekoliko dana nam je to i pokazao. Bio je to najveći, najradosniji i Prajd sa najmanje policijske zaštite do sada. Posebno je važan i koncert koji je u saradnji sa Podgorica Art Festivalom održan u Bokeškoj ulici a tokom kojeg su se učesnici prajda, LGBT osobe, okupili sa svim ostalim građanima našeg grada.
MONITOR: Koji je glavni zahtjev ovogodišnjeg Prajda?
KALEZIĆ: Glavni zahtjev ovogodišnjeg Montenegro prajda usmjeren je na one političare i poslanike koji pokušavaju da preko naših leđa i na račun naših osnovnih ljudskih prava biju svoje političke bitke. To je direktno oslikano u sloganu Ne preko naših leđa. Mi smo ove godine bili žrtve brutalnog nasilja koje je dolazilo od dijela poslanika Skupštine Crne Gore koji su se protivili usvajanju Zakona o životnim zajednicama lica istog pola ili su svojim izbjegavanjem glasanja za ovaj zakon direktno doveli do toga da ovo, jedno od najznačajnijih zakonskih rješenja za LGBT osobe, u Crnoj Gori ne bude usvojeno. Mi to nećemo ni dozvoljavati ni trpjeti jer ti isti poslanici primaju plate iz budžeta koji se puni od poreza koji plaćaju i LGBT osobe.
MONITOR: Da li ste zadovoljni odazivom, kako ljudi koji su spremni da se “autuju”, tako i onih koji su došli da podrže svoje sugrađane?
KALEZIĆ: Uzevši u obzir činjenicu da je ovaj Montenegro prajd bio najveći do sada, sa najviše ljudi iz same LGBT zajednice, te i koncert koji je uslijedio nakon Prajda, više smo nego zadovoljni. Međutim, ne smijemo smetnuti sa uma činjenicu da ogroman broj LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje živi skriveno i u strahu. Podrška je sve veća ali i dalje ne na nivou na kom bi morala biti. Očekujemo da će se to promijeniti već na sljedećem Prajdu dogodine.
MONITOR: Šta je u stvari Montenegro Prajd, koliko on pomaže u borbi za ljudska prava?
KALEZIĆ: Montenegro Prajd je najveći centralni godišnji događaj koji podiže vidljivost LGBT osoba u Crnoj Gori i vidljivost problema sa kojima se susrijećemo u svakodnevnom životu. Ovo je jedini kontinuirani protest protiv društvene opresije LGBT osoba u našoj istoriji. Iz godine u godinu možemo pratiti trend ispunjavanja zahtjeva Organizacionog odbora Montenegro prajda, te je to dokaz potrebe za organizovanjem ovog događaja i njegove uloge u ukupnom unapređenju poštovanja naših osnovnih ljudskih prava i unapređenja društvenog prihvatanja.
MONITOR: Kakav je život LGBTIQ osoba u Crnoj Gor, koliko je ona zapravo zemlja slobodnih građana?
KALEZIĆ: Život LGBT osoba u Crnoj Gori i dalje je neslobodan. Proces unapređenja našeg društvenog položaja započeo je prije samo deset godina. Za to vrijeme ostvareni su značajni rezultati brzinom koja je nezabilježena u mnogim drugim zemljama. Ovo ne znači da je stanje dobro, ali znači da je iz godine u godinu sve bolje. Uprkos svemu urađenom i dalje većina LGBT osoba živi sputano, zbog društvene opresije i duboko ukorijenjenog patrijarhata, te nas čeka još desetak godina rada svih društvenih činilaca kako bismo došli do trenutka u kojem ćemo moći da kažemo da smo u potpunosti zadovoljni postignutim. Crna Gora je zemlja u kojoj su LGBT osobe sve slobodnije ali i dalje nedovoljno slobodne usljed ogromnog društvenog pritiska i zloupotreba naših osnovnih ljudskih prava određenih političkih struktura u dnevno političke svrhe.
MONITOR: Je li Crna Gora spremna za gej brakove?
KALEZIĆ: Crna Gora, nažalost, nije spremna za gej brakove. Ali je i te kako spremna za zakonsko uređenje životnih partnerstava lica istog pola. Nakon ovog Prajda možemo da očekujemo usvajanje tog zakona, što je već sasvim izvjesno u ovom trenutku. Možemo da očekujemo i veću vidljivost LGBT osoba, vidljivost naših zajednica, povećanje prihvatanja od strane opšte zajednice, ali i dalju snažniju borbu za naše puno društveno prihvatanje i punu ravnopravnost u društvu.
Andrea JELIĆ