O suzbijanju siromaštva i stvaranju države jednakih šansi najrječitije  govori podatak da svaki četvrti građanin i svako treće dijete u Crnoj Gori žive u riziku od siromaštva

Svjetski dan socijalne pravde obilježava se 20. februara. Ustanovila ga je Generalna skupština Ujedinjenih nacija 2007. da bi ujedinila napore država u suzbijanju siromaštva i u stvaranju svijeta jednakih šansi.

Crna Gora je daleko od zemlje jednakih šansi, iako je Ustavom davno definisana kao država socijalne pravde.

Institucije se hvale da je ove godine bolje nego prethodne. Tokom ovog mjeseca, izdvojeno je oko 18,6 miliona eura za materijalna davanja, a najveći dio novca, oko 4,4 miliona, izdvojen je za refundaciju naknade zarade po osnovu porodiljskog odsustva i naknade za novorođeno dijete. Prema podacima Ministarstva rada i socijalnog staranja, za dodatke za djecu za januar ove godine uplaćeno je 4.192.607 eura, a za ličnu invalidninu oko 742.160 eura. Za materijalno obezbjeđenje više od 6.000 crnogorskih porodica ovog mjeseca uplaćeno je 742.276 eura.. Obeštećenje bivših korisnica naknade po osnovu rođenja troje i više djece iznosilo je oko 3,8 miliona eura…

Iz Akcije za ljudska prava (HRA) su povodom Dana socijalne pravde konstatovali da su ekonomske i socijalne nejednakosti u državi sve izraženije. „Uvećanje socijalnih davanja od februara 2023. nije ni približno dovoljno, jer je materijalno obezbjeđenje četvoročlane porodice (MOP) još uvijek skoro šest puta manje (136,52 €) od cijene minimalne potrošačke korpe u Crnoj Gori (800,02 €, decembar 2022, MONSTAT). Ovakva socijalna pomoć ne obezbjeđuje preživljavanje već podstiče razvoj sive ekonomije i ekonomsko izrabljivanje najsiromašnijih“, istakli su iz HRA.

Izvještaji Svjetske banke (SB) i UNICEF-a pokazuju da je Crna Gora u posljednjoj deceniji ojačala sistem socijalne i dječje zaštite, ali i da materijalna davanja stižu do ograničenog broja najugroženijih. Česte su i kritike da pomoć ne stiže do svih građana kojima je potrebna.

Udruženje mladih sa hendikepom Crne Gore (UMHCG), povodom 20. februara, pozvalo je sve grane vlasti da „umjesto politike milosrđa, koja ne suzbija ni siromaštvo niti socijalnu isključenost, niti umanjuje diskriminaciju i neravnopravnost osoba s invaliditetom, štaviše produbljuje je, počnu s kreiranjem i sprovođenjem politika koje će biti u duhu socijalne pravde, principa javnog poretka Crne Gore i pružiti osobama s invaliditetom neophodne uslove za istinsku društvenu uključenost (socijalnu inkluziju), društvenu aktivnost, pristup pravdi i doprinos ovoj državi u ekonomskom razvoju“.

Marina Medojević iz Banke hrane naglasila je da se mora imati ,,opšta sigurnosna mreža koja obuhvata visinu dohotka ispod koje ne bi smio pasti nijedan član društva. Ne postoji strateški pristup javnih politika za podizanje značajnog broja ljudi iznad granice siromaštva na kratak i srednji rok”. Naglasila je i da pomoć za stanovanje mora biti riješena na održiv nači i zavisiti od visine dohotka, imovine, broja članova porodice, stambenih troškova. Ona je saopštila i da pozitivna lista lijekova mora biti proširena, kao i dostupnost liječenja, ocjenjujući da je učestalost javnih apela za liječenje upozoravajuća. „Socijalne penzije moraju zaživjeti što prije, a najstariji stanovnici bez ikakvih prihoda ne smiju ostati bez ikakve podrške”, rekla je Medojević.

Iz HRA su upozorili da je Svjetski dan socijalne pravde dočekan i ove godine bez preciznih podataka o broju siromašnih i onih koji ne mogu da zadovolje ni osnovne egzistencijalne potrebe, kao i bez podataka o broju beskućnika ili osoba koje nemaju adekvatno stanovanje ni pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje, sanitarije i struja, kao i bez broja onih koji žive u prenatrpanim i strukturno nebezbjednim stanovima. Ističu i da država do danas nije usvojila ni Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano, sudeći prema Srednjoročnom programu rada Vlade 2022–2024.

I dok država nema ni podatke, iz Mitropolije crnogorsko-primorske su istakli da Narodna kuhinja Hrama Hristovog vaskrsenja obezbijedi svakodnevno oko 300 obroka za građane Podgorice, a na nivou Crne Gore 700 obroka, te da im 1.340 korisnika dolaze jednom nedjeljno ili jednom u nekoliko mjeseci. Nevladine organizacije, vjerske zajednice, pojedinci, u većini crnogorskih gradova preko narodnih kuhinja pomažu ugroženim sugrađanima.

„Ako mi danas doživljavamo da ispred vrata Narodne kuhinje, gdje se obroci dijele od 11 i 30 h, ljudi već u osam časova čekaju u redovima da dobiju taj obrok koji će im možda biti jedini do sjutra, kad imamo puno primjera da djeca žive u nekim kartonskim kutijama, kada vidimo invalide i teško bolesne koji ne mogu kupiti ljekove… Kakva je to socijalna pravda, svakodnevno se pitamo”, izjavila je za TV Vijesti, Ljiljana Vujović iz NVU Žene Bara.

„Nesporni su pozitivni efekti koje su određene ekonomske mjere usvojene i realizovane u prethodnom periodu imali na standard zaposlenih i građana (dječiji dodatak, program Evropa sad, naknade za majke sa troje i više djece; besplatni udžbenici, povećanje penzije; ograničenje akciza na gorivo; ograničenje tragovačkih marži na određene prehrambene proizvode,…). No, socijalna pravda je mnogo više od toga. Brojni su pokazatelji koji u jednom društvu govore o nivou postignutog blagostanja i socijalne pravde. Brojni su pokazatelji koji nam danas, i pored naprijed navedenih, nužnih pomaka, govore da u Crnoj Gori moramo još mnogo, uporno i dugo da radimo da dosegnemo socijalnu pravdu“, istakli su iz Unije slobodnih sindikata.

Nabrojali su podatke koliko građana osjeća socijalnu nepravdu: na crno radi 40.000 građana i građanki, i samim tim ne uživaju nijedno pravo iz radnog odnosa i socijalne zaštite; 44.849 naših građana i građanki su nezaposleni (više od polovine – 25.668 su žene); 21,2 odsto naših građana i građanki su u stopi rizika od siromaštva, u kom procentu stope rizika, djeca starosti od 0–17 godina učestvuju sa zabrinjavajućih 30,5 odsto; preko 61.000 građana i građanki primaju iznos minimalne zarade od 450 eura, a minimalna potrošaka korpa je skuplja od  800 eura;  između 15 i 20 hiljada građana i građanki primaju iznos ispod minimalne zarade…

„Sve ranjive kategorije stanovništva (lica sa invaliditetim, pripadnici romske i egipćanske populacije, žene, pripadnici LGBTQ populacije…) ne uživaju jednak pristup pravdi, zdravstvenim uslugama, tržištu rada“, ističu u Uniji slobodnih sindikata i dodaju „armiju zaposlenih koji ne uživaju osnovna prava iz rada i po osnovu rada (pravo na zaradu, na sedmični odmor, na plaćeni prekovremeni rad, na sindikalno udruživanje i djelovanje, na kolektivno pregovaranje, na štrajk…)“.

Državni sekretar u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Darko Stojanović koji je povodom Svjetskog dana socijalne pravde gostovao na TV Vijesti, na pitanje koliko godina nam je potrebno da socijalne razlike budu manje, kazao je da ne bi mogao licitirati, ali je istakao da je naša prednost što smo mala država i da nam ne bi trebalo previše da uspostavimo sistem.

Iako nam uvijek malo nedostaje, ostaje nam da se bar jednom u godini zastidimo nad zabrinjavajućim podacima Svjetske banke i UNICEF-a koji govore da svaki četvrti građanin i svako treće dijete u Crnoj Gori žive u riziku od siromaštva.

Predrag NIKOLIĆ