Crna Gora je ovogodišnji Svjetski dan slobode medija dočekala sa napretkom na Svetskom indeksu medijskih sloboda, Reportera bez granica. Naša država je na 63. mjestu, od 180 zemalja i teritorija koje se rangiraju. U odnosu na prethodne dvije godine to je napredak za 41 poziciju. Ali ne dovoljan, jer se Crna Gora i dalje nalazi u kategoriji „problematičnih zemalja“
Ovih dana građani se mogu uvjeriti zašto je novinarstvo važno. Tek nakon što je prepiska sina Vesne Medenice i policijskih funkcionera sa kriminalcima dospjela u javnost putem portala Libertas, nadležni nijesu imali kud nego su morali da djeluju.
U jeku afera, saslušanja, hapšenja, čiji su pokretač bili mediji, proslavljen je 3. maj – Svjetski dan novinara. Uobičajeno, uz lijepe želje zvaničnika, zaklinjanje u zaštitu novinara i prigodne priče o novinarstvu kao jednom od stubova demokratije.
O stanju uzdanice demokratije slikovito je govorila Jelena Jovanović, novinarka Vijesti, jedna od novinarki koja je praznik dočekala sa policijskom pratnjom, koja joj je dodijeljena u avgusta prošle godine. Ona je u intervjuu za portal Kombinat opisala kako to izgleda: „Osjećaj da zbog dvadesetčetvoročasovnog obezbjeđenja nemam pravo da sama, sa porodicom, partnerom, prijateljima… odem gdje hoću, makar to bilo i da prošetam do grada, u meni budi bijes. Ljuta sam na sebe i cjelokupno društvo zbog činjenice da smo dozvolili da neko, ko samo radi svoj posao, mora da strepi za život”.
Za svoj život su strijepjeli i Olivera Lakić, Tufik Softić i mnogi novinari koji su bili meta brutalnih napada tokom proteklih godina. Najbrutalniji napadi, kao ni ubistvo Duška Jovanovića, još uvijek nijesu rasvijetljeni.
Uprkos svemu, Crna Gora je ovogodišnji Svjetski dan slobode medija dočekala sa vidnim napretkom na Svetskom indeksu medijskih sloboda, koji objavljuju Reporteri bez granica. Naša država je na 63. mjestu, od 180 zemalja i teritorija koje se rangiraju. U odnosu na prethodne dvije godine to je napredak za 41 poziciju – ali ne dovoljan jer se Crna Gora i dalje nalazi u kategoriji „problematičnih zemalja“.
Za napredak su zaslužne prošlogodišnje izmjene Krivičnog zakonika, kojim je pojačana krivično-pravna zaštita novinara kroz definisanje i povećanje kazni za napade na novinare i medijske radnike.
Tokom protekle godine zabilježen je rekordan broj napada na novinare, čak 28, dok je četvoro novinara tokom ove godine pretrpjelo verbalne i fizičke napade.
„Što se mene tiče, mislim da se nijesmo pomjerili s mrtve tačke. U vezi sa mojim slučajem, tamo smo gdje smo bili prije 15 godina“, kazao je za RTCG novinar Tudik Softić. On je mladim kolegama poručio da ono što se dogodilo njemu, Oliveri Lakić ili drugim ne mora biti pravilo: „Mladima želim da ulijem neki optimizam, ali je moj lični doživljaj nešto sasvim drugo“.
I pored povećanog broja napada na novinara u prošloj godini, evidentiran je bolji rad policije i tužilaštva na otkrivanju i procesuiranju počionioca. To je u svojim izvještajima konstatovala Komisija za praćenje postupanja nadležnih u istragama slučajeva napada na novinare.
„Od preko dvadeset fizičkih napada, prijetnji, ugrožavanja sigurnosti i ometanja novinara u radu, utvrđeno je da je samo u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, marta prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi. Osnovni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste ko je to bio“, izjavio je za Vijesti predsjednik Komisije Mihailo Jovović. On je istakao da „generalno možemo pohvaliti postupanje policije i tužilaštva, pogotovo kada se uporedi sa prethodnim istragama”.
U Sindikatu medija izrazili su nadu da će tužilaštva i sudovi vrlo brzo biti u prilici da primijene novi Krivični zakonik i oštrije kazne napade ili ometanja novinara i novinarki dok rade svoj posao. Dobar signal je da je tokom ove godine u slučaju napada na novinarku Javnog servisa Anu Popović, slučaj već završen prvostepeno i osoba koja joj je prijetila osuđena je na tri mjeseca zatvora.
No, pored prijetnji i napada, novinarstvo je slabo plaćena profesija, iz koje se uglavnom bježi. Na to su upozorili iz Instituta za medije. Iz ove organizacije kažu da je loš socio-ekonomski položaj novinara i novinarki prepreka za slobodno i etičko novinarstvo, jer kolege i koleginice napuštaju profesiju zbog prijetnji po egzistenciju, nesigurnosti i nemogućnosti da se izbore sa dugotrajnim stresom kojem su izloženi u malobrojnim redakcijama.
Ovogodišnji praznik većina zaposlenih u medijima su dočekali u nešto boljem ekonomskom ambijentu zahvaljujućio programu Evropa sad i povećanju zarada. Neki ipak nijesu dobili povećanje, a brojnim kolegama koje rade u lokalnim javnim emiterima plate kasne po više mjeseci.
U Indikatoru nivoa medijskih sloboda i bezbjednosti novinara, koji svake godine objavljuje Sindikat medija, navodi se da na malom crnogorskom tržištu trenutno radi više od 200 medija, većinom portala, a podaci o broju zaposlenih i dalje su neprecizni. Podaci Monstata kažu da je u medijima bilo zaposleno 1.445 radnika, dok je Sindikat, pretragom zvaničnih finansijskih izvještaja evidentiranih medija, došao do brojke od 1.806 zaposlenih.
Krajem 2021. godine, jedan od četiri dnevna lista – Dnevne novine proglasio je stečaj, štampano izdanje je ugašeno i oko 30 zaposlenih ostalo je bez posla. Krajem 2021. godine i portal FOS media prestao je sa radom. U tom mediju, koji ima još 16 registrovanih portala po gradovima, zvanično je bio prijavljen samo jedan zaposleni. Veliki broj medija u Crnoj Gori i dalje duguje poreze i doprinose za zarade zaposlenih, a mnogi od njih nalaze se u reprogramu duga. U pojedinim medijima je zadržana praksa zapošljavanja preko ugovora o djelu, odnosno angažovanje honoraraca. Plate zaposlenima često kasne, posebno u lokalnim javnim emiterima, i to i do 10 mjeseci.
Istraživanje Sindikata medija pokazalo je da svaki četvrti novinar u Crnoj Gori prima između 500 i 600 eura neto, i može se pohvaliti zaradom koja je u nivou prosječne u državi tokom 2021. godine. Čak 23 odsto novinara ima zaradu između 400 i 500 eura, a svega nešto više od 12 odsto anketiranih kazalo je da je njihova zarada između 600 i 700 eura. Oko 15 odsto novinara u Crnoj Gori ima zaradu koja je manja od 400 eura. Preko 700 eura zarađuje nešto više od 18 odsto anketiranih. Gotovo 44 odsto ispitanika pored novinarstva radi i drugi plaćeni posao. Novinari dodatno zaposlenje traže na različitim mjestima, od odnosa sa javnošću, preko marketinga, konsultantskih usluga, NVO sektora. No, novinari rade i kao montažeri, snimatelji, fotografi i kao šankeri, taksisti ili fitnes instruktori.
Iz Instituta za medije su posebnu počast odali svim kolegama i koleginicama, koji su uprkos životnoj ugroženosti, pritiscima i prijetnjama, nastavili profesionalno da rade novinarski posao i da otvaraju teme od javnog interesa.
Jelena Jovanović je na nedavno održanom skupu o zaštiti novinara održanom u Sarajevu izjavila da se na mnoge prijetnje nije obazirala, dok nijesu počele da stižu one najcrnje. Poručila je da se nada da njen primjer i primjeri ostalih kolega neće biti uzaludni već da će se društvo promijeniti i nasilje utihnuti, te da se mladi novinari neće susretati sa istim izazovima. Zaključila je da na novinarstvo više ne gleda kao na posao, već ga živi.
Predrag NIKOLIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DANAS, SJUTRA3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
U SJEĆANJU2 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice