Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIJA OREŠKOVIĆ, BIVŠA PREDSJEDNICA POVJERENSTVA ZA ODLUČIVANJE O SUKOBU INTERESA: Predsjednica je zanemarila svoju ustavnu obavezu

Objavljeno prije

na

MONITOR: Pojedini analitičari tvrde da je Hrvatska oteta država – da su je oteli oni koji manipulišu domoljublje, koji su cijelo društvo premrežili koruptivnim i klijentelističkim mrežama, a drugima oduzeli pravo na dostojanstven život… Je li to zaista tako?
OREŠKOVIĆ: Možda sada ove riječi sada koriste i drugi, pa tako i pojedini analitičari u svojim komentarima, no autor ovih tvrdnji sam ja, i iza njih stojim. Stanje u Hrvatskoj vidi se u lošem životnom standardu velikog broja naših građana, kao i u činjenici da je u posljednjih nekoliko godina došlo do dramatičnog pada demokratskih vrijednosti u društvu. Sasvim pouzdanih podataka nema, no u medijima se navodi da je u proteklih pet godina iz Hrvatske iselilo oko 350.000 ljudi. Istraživanja pokazuju da razlozi iseljavanja nisu isključivo egzistencijalni i ekonomski, naši građani bježe jer više ne mogu podnositi društvenu nepravdu koja buja. Ovih je dana pučka pravobraniteljica oštro prozvala aktualnu državnu vlast, ali i crkvu, zbog prešutnog toleriranja povijesnog revizionizma i učestalih pojava fašističkih i ustaških obilježja u javnom prostoru.

MONITOR: Kao predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa na početku mandata pokazali ste da u Hrvatskoj nema nedodirljivih političara. Pokretali ste postupke protiv gradonačelnika, ministara, poslanika… i oni su kažnjavani. Kako Vam je to uspjelo?
OREŠKOVIĆ: Jednostavnije je nego što se misli. Sve počinje od jasne vizije i ustrajne volje. Nema tu niti neke velike hrabrosti. Recept glasi – primiti se svoga posla i obavljati ga onako kako je to u zakonu zamišljeno. Ne podilaziti nikome, već profesionalno, odgovorno i dosljedno postupati jednako i nepristrano prema svima. Kad se to prepozna, i od samih dužnosnika i od drugih državnih institucija, a putem medija i u javnosti općenito, tijelo koje tako radi počinje živjeti svoj život, raste mu snaga, respektira se. Tako stvoren kapital povjerenja nosi to tijelo dalje, neovisno o tome tko mu je na čelu.

MONITOR: Pokrenuli ste postupak i protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović…
OREŠKOVIĆ: Preispitivalo se nekoliko situacija u kojima se opravdano sumnjalo da je došlo do povrede Zakona o sprječavanju sukoba interesa te do narušavanja vjerodostojnosti i integriteta u obnašanju dužnosti. U jednom predmetu je to i utvrđeno. No u nekoliko predmeta donesena je odluka o nepokretanju postupka, ne zbog toga što nije bilo razloga za preispitivanje je li predsjednica države svoje privatne interese stavila iznad javnih, već zbog toga što su druga državna tijela podatke i dokumentaciju na temelju kojih bi se moglo dokazivati proglasili klasificiranim, odnosno tajnim dokumentima te su potrebne podatke odbili dostaviti Povjerenstvu kao nadležnom državnom tijelu. To su bili prvi znakovi da će politički establišment na sve moguće načine krenuti u napade na institucije koje djeluju u sustavu borbe protiv korupcije, s ciljem njihova slabljenja.

MONITOR: Često kritikujete predsjednicu Hrvatske. Šta joj najviše zamjerate?
OREŠKOVIĆ: Predsjednik države nema velike ustavne ovlasti, ali ima najveći izravni izborni legitimet te svojim položajem bitno može utjecati na atmosferu u društvu. Kolinda Grabar Kitarović je zanemarila svoju ustavnu zadaću skrbi o uravnoteženom djelovanju državne vlasti te je čitav mandat protratila u populističkom promoviranju vlastitog lika i djela. Podilaženjem stavovima desnih i ekstremno desnih struja, doprinijela je rastu negativnih pojava i tendencija u društvu, a koje je detaljno opisala pučka pravobraniteljica u svom očitovanju.

MONITOR: Jednom ste izjavili da je Vlada napravila najveći udar na pravnu državu otkako je Hrvatska samostalna.
OREŠKOVIĆ: Kako drugačije opisati situaciju u kojoj su predsjednik Vlade, potpredsjednica i ministar financija okupili skupinu svojih prijatelja i poznanika, dali im mogućnost da osmisle zakon, i to izvan svih institucionalnih i propisanih načina rada, a potom neposporedno nakon stupanja takvog zakona na snagu, omogućili toj istoj interesnoj skupini da na provedbi tog zakona najviše zaradi. U približno godinu dana, skupina od nekolicine osoba, koju mi nazivamo grupa Borg, naplatila je putem svojih trgovačkih društava približno 100 miliona eura za restrukturiranje Agrokora, i to u sustavu pravila koja su sami osmišljavali. I nikome ništa. Državno odvjetništvo i Uskok, odbacili su kaznene prijave. Time je ortački kapitalizam i klijentelizam ovladao i državom i pravom.

MONITOR: Zašto ste kao kandidantkinja za predsjednika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa povukli kandidaturu na ponovljenom glasanju u Saboru?
OREŠKOVIĆ: Zato što je čast i princip iznad svake funkcije. Sabor je prilikom prvog glasovanja imao svoju priliku reći što misli o meni kao kandidatu, na temelju svega što je o mom radu i o mojim vrijednostima bilo javno poznato. Rezultati tog prvog glasovanja rekli su svoje. Ne treba mi izbor na funkciju koji bi u onim okolnostima eventualno bio iznuđen pritiskom javnog mijenja, kad je očito da političke strukture žele drugačiji profil osobe na čelu jednog preventivnog antikorupcijskog tijela.

MONITOR: Nedavno ste kazali da nije potrebno izgovoriti korupcija da bi se ona opisala, jer su dovoljna tri slova: HDZ.
OREŠKOVIĆ: Zaključak koji proizlazi iz općepoznatih činjenica, zdravog razuma i logike.

MONITOR: Ko i kako može pobijediti HDZ?
OREŠKOVIĆ: Onaj tko će se srcem i znanjem znati izboriti. HDZ nije nepobjediv.

MONITOR: Kada biste osnovali političku stranku, koga biste željeli da u njoj okupite?
OREŠKOVIĆ: Okupljanje je već započelo. Vrijeme je da se nova generacija političara nametne na sceni. Ljudi s imenom i prezimenom koje nešto jamči. Oni koji su se već izgradili u svojim profesijama i ne vide u politici prostor u kojem će na bilo koji način profitirati.

MONITOR: Korupcija, klijentelizam i kupovanje glasova dobro uspijevaju i u Crnoj Gori. Kako se protiv toga uspješno boriti?
OREŠKOVIĆ: Ne postoji srebrni metak koji će jednim ispaljivanjem riješiti se čitavog bala vampira. Potrebno je mobilizirati sve zdrave snage u društvu i ustrajati u naporima. I nije to bitka koja ikada može završiti. Mediji, civilno društvo, različite institucije, istaknuti pojedinci u njima. Ukoliko se između njih postigne kakva takva sinergija, prije ili kasnije uspjeh neće izostati.

MONITOR: Boje li se političari u Hrvatskoj Dalije Orešković?
OREŠKOVIĆ: Boje se promjena. Ako uspijem u svojim namjerama povezivanja mladih i prodornih intelektualaca, ali i drugih ljudi svih profila, kako onih koji su već barem donekle poznati u javnosti, tako i onih koji su se do sada suzdržavali od bilo kakvih političkih procesa, a čiji je bijes na postojeći politički establišment i na način na koji su nam urušili i državu i društvo, iz dana u dan sve veći, rekla bi da će političari itekako imati razloga za strah.

MONITOR: U našem regionu jačaju desnica, nacionalizam, fašizam, razne podjele… što malobrojni javno osuđuju. Čemu to vodi?
OREŠKOVIĆ: Trenutku u kojem ćemo se svi suočiti sa izborom. Svatko od nas ponaosob. Ili – ili. Ili ćemo se prepustiti novim sukobima i ratovima, izazvanim u glavama onih koji nam nemaju ponuditi ništa drugo. Ili ćemo im se svim silama suprotstaviti.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Zakon interesa i vlastite čapre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre

 

 

MONITOR: Kako vidite blokadu parlamenta, ali i situacije u lokalu, poput skorašnjih slika iz Budve?

VUKOVIĆ: Crna Gora je, na žalost, nedovršena država i sve što se sada dešava izraz je te nedovršenosti. Da je bilo sreće, već bi imali institucije neupitnog kredibiliteta i autoriteta, ali sreća nas je razminula. Novoj vlasti nije bilo ni na kraj pameti da odrobljava institucije, nego samo da ih prevede u svoje ropstvo. Kad stvari tako stoje, kad nema čvrste i pouzdane institucionalne i pravne infrastrukture, onda se politika svodi na nadmetanje u stilu kafanskog obaranja ruku.

MONITOR: Da li se u parlamentu vode borbe za ustav i zakone, kako se to predstavlja,  ili za partijske interese?

VUKOVIĆ: Ako pričamo o kršenju Ustava i zakona, toga je bilo toliko u minulim godinama, računajući i ove od avgustovske prelomnice 2020. godine, da bi mogla biti ispisana prilično dugačka povjesnica. Samo se podsjetimo da u Ustavu piše da je Crna Gora ekološka i država socijalne pravde, pa to uporedimo sa stanjem na terenu i vidjećemo koliko je našoj političkoj klasi stalo do konstitucije i zakona. Stalo im je jedino onda kada se to tiče njihovih interesa i njihove vlastite čapre. O interesima građana i građanki i njihovim kožama samo onoliko koliko se to poklapa sa interesima pripadnika političke klase, kako pozicione tako i opozicione.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA RAŠOVIĆ, REDITELJ: U svaki segment predstave utkana je ljubav i iskrenost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu

 

 

Na Velikoj sceni KIC-a Budo Tomović, podgorička publika imala je priliku da uživa u predstavi Magareće godine, novom ostvaraju Dramske scene za djecu Gradskog pozorišta. Inspirisana motivima romana Branka Ćopića, predstava donosi toplu priču o odrastanju i prijateljstvu, u režiji talentovanog Andrije Rašovića i dramaturgiji Vuka Draganića.

Za vizuelni identitet predstave pobrinule su se Smiljka Šeparović, koja potpisuje scenografiju, i Mia Đurović, čiji su kostimi oživjeli duh Ćopićevog svijeta. Na sceni, likove tumače glumci: Luka Stanković, Božidar Zuber, Dejan Đonović, Marija Đurić, Zoran Dragićević, Željko Radunović i Nevena Penava.

Šta se krije iza procesa nastanka ovog komada, kakve poruke nosi i kako je izgledalo prenijeti Ćopićevu magiju na scenu – o svemu ovome razgovaramo s rediteljem Andrijom Rašovićem.

MONITOR: Na koji način je iskustvo iz djetinjstva, kada Vam je majka čitala Ćopićeve romane, oblikovalo Vaš pristup režiranju „Magarećih godina“ i koliko je taj intimni odnos sa Ćopićevim djelom uticao na ton i atmosferu predstave?

RAŠOVIĆ: Kad sam bio mali, bio sam neobičan dječak. Do svoje osme godine bio sam jedino dijete, kada se rodila moja sestra. Moje rano djetinjstvo provodio sam sam. Šetajući prirodom, sa svojim psom, omiljena igračka bila mi je nekakva grana. Iako sam naučio da čitam prije osnovne škole, lektire mi je čitala majka. Prvi zimski raspust, dobijam nekoliko knjiga, prvi put čujem za riječ lektira. Među njima su i Doživljaji mačka Toše. Pamtim samo da sam majki postavljao mnogo pitanja, i da sam odlagao kraj čitanja.

Od početka sam znao da je predstava o pojedincima, jednim od onih kakav sam ja bio, i kakvi smo svi mi u svom djetinjstvu. Kroz jarke karaktere iz Ćopićevog romana, ali i pojedinca kakav je sam Ćopić, poseban, a opet univerzalan. Važno mi je bilo da kroz predstavu kako junacima, tako i publici dam za pravo da budu posebni, unikatni, da požele da ne liče na drugu djecu.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN U PENZIJI, BEOGRAD: Demokratska opozicija u Srbiji mora biti politički kišobran za promjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno  je i da postojeći i neki novi eventualni politički akteri ne pristanu da olako-pod neroformisanim uslovima i razjedinjeni, uđu  u polje politike

 

 

MONITOR: Već blizu dva mjeseca studenti u Srbiji protestuju blokadama. Kako ocjenjujete njihovu taktiku, u namjeri da im institucije ispune zahtjeve?

STOJILJKOVIĆ: Ključna stvar koju su studenti u blokadi uradili za povratak u normalnost i život u Srbiji kao pristojnom društvu u kome vlasti ne unižavaju  građanke i građane a oni se ne samoponižavaju strahom i udvorištvom, je što su “stavili na ignor“ Predsednika Vučića – odbili da sa njim kao nenadležnim pregovaraju o svojim zahtevima. Mit o sveprisutnom vođi kao poslednjoj sverešavajućoj instanci se ruši, čime se i otvara mogućnost za demokratski restart Srbije. Nepristajanje na batinjanje od strane “anonimnih prolaznika nezadovoljnih gužvama zbog blokada“ i dokazi da se radi o organizovanim provokacijama stranačkih pristalica i funkcionera vlasti, koji su potom delom i podnosili ostavke-je dalji, važan  udar u koruptivnu, klijentelističku i kriminalizovanu mrežu i unutrašnji prsten režima. Time su protesti galvanizovani a blokada se proširila na sve univerzitete. Frustrirani,  nezadovoljni i već višestruko razočarani građani  lišeni poverenja u civilne i političke aktere logično su onda  u studentima prepoznali one koji su istrajni, nepotkupljivi, kojima kao našoj deci i unucima pripada budućnost i koje treba aktivno podržati jer bude naše uspavane savesti. A onda su krenuli da sa njima propituju adrese poput Tužilaštva,Ustavnog suda, Javnog medijskoig servisa…

MONITOR: Ima li ih i kakve su razlike i sličnosti ove studentske pobune i onih iz 1992., 1996-97., 1999-2000. i „Jedan od pet miliona“. Najviše uspjeha su imale one kojima su se branili izborni rezultati i koje su bile reakcije na građanske demonstracije ili su poprimile opštenarodni karakter. Mogu li studenti danas sve gotovo sami?

STOJILJKOVIĆ: Protesti nakon povratka 2014. godine u autokratski i populistički režim sa dominantnom strankom, ne mogu se porediti sa protestima iz Miloševićevih vremena jer ne uživaju jasnu podršku kolektivnog političkog Zapada koji je sada dominantno orijentisan na svoje procenjene geostrateške interese i lojalne lokalne saveznike.   U poslednjoj deceniji protesti  su motivisani izbornim prevarama, ali još pre suprostavljanjem  prisutnom urbicidu i ekocidu, pri čemu protesti protiv Rio Tinta prodiru i u biračko telo vlasti. Kao i  tragičnim događajima  iza kojih stoji neodgovarajuća reakcija vladajućih. Neke od njih karakterisao je paralelni nastup pobunjenih građana i opozicije ,a neke ,poput aktuelnih, upadljivo distanciranje od podeljene opozicije koja nije uspela da odgovarajućim izbornim nastupom i formulom kapitalizuje prethodne proteste.  Studenti naravno ne mogu sve sami ali ovoga puta čini se da svoje saveznike traže šire unutar civilnog društva – profesionalnih udruženja, sindikata, poljoprivrednika, kampanja poput ProGlasa. Starinskim, socijalističkim vokabularom rečeno, studenti bi da okupe “savez seljaka, radnika i poštene inteligencije”.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo