Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju neke trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Bojim se da su te šanse izgubljene

MONITOR: CGO je objavio iscrpan izvještaj o Crnoj Gori tokom epidemije korone, u kojem se konstatuju i dobre reakcije nadležnih i društva, ali ukazuje i na neke problematične prakse. U završetku izvještaja iznosite dio pod nazivom –  „naučene lekcije“.  Šta su, po Vama, najvažnije naučene lekcije u vrijeme korone?

ULJAREVIĆ: Izvještaj se ne fokusira na zdravstveni odgovor na pandemiju, a koji, inače, ocjenjujemo kao veoma dobar. Bavili smo se  procjenom primjene demokratskih principa i poštovanja ljudskih prava kako bismo podsjetili da marginalizovanje ovih tema ne može biti put ka bilo kakvom višem interesu, a kako nam se to pokušalo imputirati od strane vlasti u prvih šest sedmica epidemije korona virusa.

To bi morale biti utvrđene lekcije. Međutim, u društvima nerazvijene političke kulture, kakvo je crnogorsko, demokratiji se još učimo, pa i tome da razlikujemo te slojeve upravljanja krizom i ona „iskliznuća“ u koja vlast (ne)svjesno ode kako bi demonstrirala „efikasnost“.  Zato je uloga NVO-a koje su  posvećene promovisanju demokratskih praksi i ljudskih prava naglašena u ovakvim situacijama, ma koliko nepopularno bilo  otvaranje ovih tema.

Jednom, kada sve ovo bude juče, odgovor na pandemiju će se procjenjivati kroz dva aspekta – zdravstveni i demokratski. Uz napomenu da u okviru demokratskog podrazumijevam i odgovoran sistemski ekonomski odgovor. Države koje uspijevaju naći balans između zaštite ljudi i demokratskih principa pokazuju demokratsku kulturu i kondiciju.

MONITOR: Je li bilo te demokratske kulture i kondicije u Crnoj Gori u ovom periodu?

ULJAREVIĆ: Na retoričkom nivou da, u praksi rijetko. Vlast se glasno pozivala na struku, kao i mnoge druge vlasti širom svijeta. Ali, ne znam za demokratsku državu u kojoj je, u situaciji koja je trebalo da djeluje premošćujuće za sve podjele, struka toliko nosila politički dres kao kod nas. Ključna lica iz zdravstva, koja smo svakodnevno gledali, bila su istovremeno i lica visokih funkcionera, prepoznatljivih članova ili simpatizera vladajuće DPS i njoj bliskih interesnih krugova. Ne ulazeći u ekspertizu tih ljudi, logično je da se pitamo  – da li to znači da u Crnoj Gori ne postoji nijedan ljekar koji ima znanje a da nema tu relaciju sa vladajućom partijom?

Takođe, zašto potpredsjednik Vlade i predsjednik NKT-a  razgovara sa tri sindikata zdravstva a zvanično objavljuje da je imao sastanak sa dva, brišući za javnost sastanak sa predsjednicom Sindikata doktora medicine Crne Gore, koja se i najglasnije borila za struku.

Ili, kako je moguće, da na sastanku premijera sa ekonomistima nemate nijednog  koji ima kritički stav prema ekonomskoj politici Vlade ili ih, možda, taj stav čini i nepodobnima?  Suština takvih sastanaka bi trebalo da bude u raspravi i ukrštanju različitih argumenata kako bi se došlo do najboljih i široko društveno prihvatljivih rješenja, a ne u aklamaciji Vladi.

MONITOR: Tokom pandemije, konstatujete da su  skrajnuti svi koji bi mogli da dovode u pitanje odluke vlasti. Da li je to i bilo očekivano, imajući u vidu prirodu ove vlasti?

ULJAREVIĆ: I da i ne. Krize su uvijek i nove šanse za promjenu loših praksi. Ovo je bila velika šansa da se relaksiraju trajuće društvene i političke tenzije i da se ide ne samo u borbu protiv korona virusa, već i u predstojeću ekonomsku obnovu države i demokratizaciju društva kroz inkluzivan pristup. Ovo je bila šansa da se počne raditi na društvenom konsenzusu o tome kakva nam država Crna Gora treba i što svi možemo i moramo uraditi da je učinimo otvorenim društvom aktivnih, odgovornih i slobodnih građana, jednakih pred zakonom.

MONITOR:  Da li  su te šanse izgubljene?

ULJAREVIĆ: U značajnom jesu, jer u politici morate imati osjećaj, hrabrost i odlučnost da u određenom trenutku djelujete na određeni način i time mijenjate trasu. Mislim da je iza nas dragocjen trenutak koji je mogao biti preloman za izradnju povjerenja među često suprotstavljenim akterima. No, po prirodi sam optimista i želim vjerovati da uvijek postoje šanse da se stvari poboljšaju.

MONITOR: Tokom pandemije, gotovo bez kontrole i transparentnosti, pokazuje vaš izvještaj, obavljane su  neke sporne zakonodavne aktivnosti i zapošljavanja. Možete li to detaljniije objasniti?

ULJAREVIĆ: Sticao se utisak da je sav rad vlasti, sem onog što se direktno odnosi na borbu protiv pandemije, suspendovan. Međutim, kad zagrebete ispod te površine vidite da su se uobičajeni poslovi koji nose partijski i partikularni interes odvijali i to u nekim sferama i nesmanjenim intenzitetom.

Po našim podacima, od 16. marta do 23. aprila organi javnog sektora su preko Zavoda za zapošljavanje imali 230 oglasa za posao, među kojima najviše obrazovne ustanove, Ministarstvo odbrane, pa lokalne samouprave, Uprava za izvršenje krivičnih sankcija, itd.

Vlada je održavala sjednice i donosila odluke, a nismo znali ni kad se te sjednice održavaju niti o čemu se sve razgovaralo sem onog što je sažeto kroz nekoliko sporadičnih saopštenja. Mi smo na to ukazali i to je  imalo nekog efekta –  nakon objavljivanja našeg izvještaja retroaktivno su postavljeni materijali sa tih sjednica na sajt Vlade.

Monitor: Navodi se i da je sporan način uspostavljanja NKT-a, a otvaralo se i pitanje da li je trebalo proglasiti vanredno stanje. Koliko su ta pitanja važna, i da li su na pravi način razmotrena?

ULJAREVIĆ: S pravnog aspekta ostao je nerazjašnjen način formiranja NKT-a. To pitanje je vlast dočekala kao ,,bogohulno” umjesto da pruži sve činjenice i objavi integralno odluku o formiranju NKT-a. Na drugoj strani, meni se čini da su oni koji su prizivali vanredno stanje olako zanemarivali činjenicu da bi to vodilo i ka većim ograničenjima prava i sloboda građana i građanki. Upravo je zbog slabih demokratskih kapaciteta institucija dobro da ga nismo imali.

MONITOR: Skupština je ostala bez kontrolnih aktivnosti.

ULJAREVIĆ: Skupština je odavno izgubila na legitimitetu i snazi, a sada je zbog izražene pasivnosti i odluka Vlade dodatno derogirana njena uloga a ona ,,stavljena na respirator”. Iako je većina parlamenata u regionu zasjedala u ovom periodu, crnogorska nije održala nijednu plenarnu sjednicu od 4. marta do 22. aprila.  Vlada je, u međuvremenu, uredbom izmijenila Zakon o reprogramu poreskih potraživanja koji je ranije u Skupštini usvojen kao lex specialis što je otćutalo rukovodstvo Skupštine. Znači, imamo i manjak inicijative Skupštine da aktivno učestvuje u rješavanju problema, kao i potpuno zapostavljanje kontrolne funkcije u odnosu na Vladu.

Zabrinjavajuća je, realna mogućnost, da vladajuća većina u Skupštini sada usvoji predložene izmjene Zakona o lokalnoj samoupravi. Time će biti prekršen Ustav jer se izmjene tiču izbornog sistema i zahtijevaju dvotrećinsku većinu, a  DPS pokušava da to izvede sa prostom većinom. Konačno, ni legitimnosti izbornog procesa ni uspostavljanju povjerenja neće doprinijeti usvajanje predloženih izmjena Zakona o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, kojim bi se omogućila davanja iz budžetske rezerve i za one koji su materijalno ugroženi a bez nezavisne kontrole tog procesa.

MONITOR: Posebno su naglašeni problemi kršenja ljudskih prava – od objavljivanja spiskova lica u samoizolaciji do spornih hapšenja zbog navodnog širenja panike. Pošto je  taj trend počeo prije korone, mislite li da će se nastaviti? Kako ga zaustaviti?

ULJAREVIĆ: Objavljivanje spiska osoba u samoizolaciji je sistemsko kršenje ljudskih prava za koje se Vlada svjesno opredijelila neodgovorno pokušavajući da prebaci odgovornost na građane i građanke. Koliko smo daleko od kulture ljudskih prava, i kako lako strah konsternira, opominje i činjenica da nijedna institucija koja se bavi zaštitom ljudskih prava nije na ovo reagovala, ili su našli formalni izgovor da ne reaguju, kao i da su samo četiri crnogorske NVO to javno osudile.

Slično je bilo i sa problematičnom praksom privođenja zbog sumnje o izvršenju krivičnog djela izazivanje panike i nereda, kao i u dijelu niza privremenih mjera za ograničavanje kretanja i zabranu okupljanja građana, a koje je NKT donio bez  sprovođenja adekvatnih ustavnih procedura.

Kad nema jake reakcije, vlast nema ni razloga  da ne nastavi sa različitim vidovima kršenja ljudskih prava u ime ,,višeg cilja”. Stoga, moramo uporno ukazivati na primjere država koje su se uspješno borile sa virusom na zdravstvenom planu a čije su vlade, pravosuđa, parlamenti i institucije sprovodili aktivnosti iz svoje nadležnosti u skladu sa demokratskim principima i praksama, štiteći tako  građanstvo i od korone, ali i od opasnosti koje nosi nekontrolisana vlast.

Zašto mediji ćute

MONITOR: Jedan dio izvještaja se odnosi i na medije.  Vlada je, konstatovali ste, centralizovala informacije, međutim, ukazujete da nije bilo adekvatnog odgovora medija, kao ni drugih djelova društva. Da li je i  nedostatak otpora dio problema, zbog kojeg imamo ovakvu vlast i političku kulturu? 

ULJAREVIĆ: Mnogo puta smo se uvjerili da ova vlast daje samo minimum onog što je potrebno da simulira reforme. U pomjeranju granica i demaskiranju  stvarnosti, jednu od ključnih uloga ima građansko društvo kojem pripadaju i mediji. Utisak je da su tokom pandemije mediji dominantno prihvatili narativ Vlade i da su izbjegavali postavljati važna i neprijatna pitanja.

Jedna od prvih mjera Vlade bila je da mediji ne prate direktno konferencije za medije Kriznog štaba i NKT-a. Napravljen je sistem u okviru kojeg su mediji mogli preuzimati signal i tako imati direktan prenos uz elektronsko slanje pitanja. Nijedan  medij niti medijsko udruženje nijesu prigovorili na to. U Srbiji je takva praksa uspostavljena na manje od 10 dana i pratile su je žestoke reakcije nezavisnih medija i udruženja, nakon čega je obustavljena. U Hrvatskoj,  ovakva mjera nije postojala, a nije zabilježena ni u demokratskim državama kojima stremimo.

Ova mjera je ukinuta prije neki dan, ali se desilo još nešto simptomatično – konferencija za novinare, sa novinarima, u srijedu je trajala 14 minuta!  Kad to uporedite sa konferencijama u regionu ili šire, možemo zaključiti da – ili crnogorske vlasti krizni menadžment vode na perfektan način ili  imamo problem sa onim što je cilj medijskog izvještavanja a on se ne svodi na tehničku transmisiju informacija. Bilo bi idealno da je u pitanju ovo prvo, ali nije. Očekujemo svi  da mediji ta pitanja otvaraju. Razumijem da u ovim uslovima nikom nije lako raditi i veliko poštovanje imam prema onim novinarima koji su bez dana odmora posvećeno radili. Ovo je pitanje vlasničkih odnosa i uređivačkih politika i kapaciteta u medijima. Dobro bi bilo da i mediji interno analiziraju ovu situaciju.

Milena PEROVIĆ KORAĆ