Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Izbori, jedino pošteno rješenje

Objavljeno prije

na

Samo je pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu

 

MONITOR: Evropska unija, u strahu od političke reakcije u državama članicama, ne može više da garantuje sigurno članstvo u budućnosti za šest balkanskih država, kojima je svojevremeno to obećano, prenio je Rojters iz internih diplomatskih akata. Kako Vi to vidite i sta to znači za budućnost ove zemlje?

ULJAREVIĆ: Mislim da je predsjednica Evropske komisija (EK), Ursula fon der Lajen, dala jasnu poruku prilikom posjete Podgorici kada je rekla da nas žele u Uniji, da je njen obilazak regiona jedan vid ohrabrenja i podstreka, kao i da svi rade na pristupanju u EU iako to podrazumijeva nekad i suočavanje sa preprekama. Prethodno je tu ocjenu Rojtersa demantovala i portparolka EK, Ana Pisonero Hernandez, navodeći da je EK čvrsto posvećena unaprjeđenju pristupnog procesa zemalja Zapadnog Balkana, uključujući Albaniju i Sjevernu Makedoniju.

Vjerujem da EU postaje svjesna i da je neophodno uvažiti napredak svake zemlje pojedinačno i po tome cijeniti dinamiku proširenja, jer samo time može sačuvati kredibilitet.

MONITOR: Da li to znači da nije do EU nego do nas?

ULJAREVIĆ: Činjenica je da EU ima dosta unutrašnjih turbulencija, da se mijenjanju i neke političke konstelacije unutar Unije, i da, konačno, postoje države članice EU koje nijesu oduševljene proširenjem. Međutim, činjenica je i da konkretno Crna Gora to do sada praktično ni u čemu nije osjetila, da je čak imala dugo i nezaslužen vjetar u leđa jer je EU htjela uspješnu priču u regionu.

Nažalost, to je prethodna vlast bagatelisala i uspjela i u takvom kontekstu, vrlo pozitivnog stava EU i regionalnog okruženja u kojem se isticala, da dovede državu u situaciju da smo imali nezvaničnu klauzulu balansa. Nova vlast nije napravila pomake, sem u dijelu koji se odnosi na nekoliko uspješnih policijskih akcija u borbi protiv organizovanog kriminala, a istovremeno je pokazala da može biti i veće regresije nego u vrijeme ranije vlasti.

Znači, sad nije pitanje – da li je EU spremna i otvorena za nas? Sad je ključno pitanje – da li crnogorske vlasti istinski žele da uvedu Crnu Goru u EU? To se mjeri rezultatima, a ne populističim obećanjima kojima smo sad zatrpani,  dok rezultate ni lupom ne možemo uočiti.

Važno je razbijati taj narativ euroskeptika i političara nevoljnih da se odreknu monopola moći kako je problem u EU, dok se problemi gomilaju u našoj kući i dvorištu.

MONITOR: Koliko je Crna Gora zapravo daleko od evropske budućnosti?

ULJAREVIĆ: Najveća greška prethodne vlasti bila je što nije iskoristila talas entuzijazma i posvećenosti, koji je strujao u čitavom društvu od otvaranja pregovora do negdje 2014/15, kako bi nas približili više EU. Već se tada nešto što je trebalo biti inkluzivno institucionalno i društveno pregnuće počelo rastakati pred opredjeljnjem te vlasti da štiteći nepotističko-koruptivne i klijentelističke mreže čuva pozicije moći na štetu javnog interesa.

Nova vlast je nastavila da se deklarativno zalaže za EU, dok na svakom koraku naše društvo gura ka nekom rigidnom, na razlike krajnje netolerantnom, okviru koji u svom središtu ima crkvu i pravoslavlje.

Nedavno je izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru, Tonino Picula, u nekoliko navrata ocijenio da politizirana crkva i klerikalizirana politika ne mogu biti promoteri ideja koje formalno zagovaraju, referirajući na naš put ka EU i trenutno stanje u državi. Nisam sigurna da je dovoljno ozbiljno shvaćen od strane donosilaca odluka u vlasti kojima je, izgleda, mnogo važnije da nečim ne izazovu gnjev SPC-a, nego da rade u javnom interesu svih građana i građanki Crne Gore.

A što manje se radi u interesu svih građana i građanki, što se više podjele produbljuju, što se više demonstrira moć i bahatost, to smo dalje od razvijenih demokratskih društava. Na ovo ukazuju i sve češće kolege iz NVO sektora, u okviru onih pitanja koja prate, a gdje ne vide ne samo pomake, nego nerijetko registruju i jačanje ranijih negativnih praksi.

MONITOR: Pomenuli ste uticaj crkve, konkretnije SPC-a. Kakav je taj uticaj i gdje ga vidite?

ULJAREVIĆ: Ova Vlada, ali i čitava vladajuća koalicija, servilnošću pred SPC-om, ozbiljno ugrožavaju građanski karakter države Crne Gore. Građani i građanke su prevareni pričom da SPC traži samo izmjene prethodnog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je izazvao kontroverze, ali i predstavljao sredstvo manipulacije. Taj Zakon je prioritetno izmijenjen u decembru 2020. godine, i bio je, zamislite, u jednoj državi sekularnog ustrojstva, prioritetniji nego Zakon o budžetu i mnogi drugi zakonski tekstovi koji direktno utiču na kvalitet života naših građana.

Osim što je SPC učestvovala direktno u formiranju ove Vlade o kojoj su lideri vladajućih koalicija pregovore vodili u vjerskim objektima, ona je nastavila da kadrira po svim nivoima i da demonstrira svoju moć dok istovremeno gledamo kako su pred njom nemoćni donosioci odluka i kako se, odavno slabe, institicije dodatno urušavaju. Pri tom, ista SPC je jasno podvukla da joj je centrala u Beogradu i da se tamo donose ključne odluke. Cijenim da takav uticaj ne može biti dobar za Crnu Goru i crnogorsko društvo.

MONITOR: U kontekstu uticaja crkve, CGO je nedavno reagovao samostalno i sa drugim NVO na najave uvođenja vjeronauke u obrazovni sistem. Zašto to vidite kao opasnost?

ULJAREVIĆ: Formalni obrazovni sistem je presudno važan u svakom društvu, a posebno u društvima koja se suočavaju sa ovim stepenom radikalizacije i ekstremizma koji mi imamo danas, a u čijoj osnovi je i snažna religijska potka. U tom kontekstu je naglašena obaveza svih institucija, da u okvirima svojih nadležnosti, doprinesu da se striktno poštuje Ustav i zakon, kako bi se očuvao građanski karakter države Crne Gore.

Naš Ustav propisuje da su vjerske zajednice odvojene od države. Takođe, Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Uvođenje vjeronauke bi urušilo sekularni karakter obrazovanja, jer obrazovanje bi moralo biti okvir u kojem se nove generacije uče različitostima i toleranciji, a ne okvir u kojem se vrši segregacija djece i omladine u zavisnosti od toga kojoj religiji izražavaju pripadnost. Obrazovanje je javno dobro i niko od donosilaca odluka nema prava da taj prostor kroji shodno svojim uvjerenjima.

I da napomenem, vjersko podučavanje djece i omladine već je obezbijeđeno kroz mogućnost vjerskih organizacija da takvu edukaciju vrše u okvirima svojih zajednica. To se zasniva na principu fakultativnosti takvog obrazovanja, odnosno djeci i njihovim roditeljima ostavljena je mogućnost izbora učešća ili neučešća u takvim programima, a u skladu sa interesovanjima za ovaj vid nastave i u njihovo slobodno vrijeme.

MONITOR: Podnijeli ste i Inicijativu Ministarsvu prosvjete, nauke, kulture i sporta o uklanjanju religijskih obilježja iz škola?

ULJAREVIĆ: Podjednako je neodgovorno, u ovako polarizovanom društvu, u javne vaspitno-obrazovne ustanove unositi religijska obilježja, a što je i važnije – to je nezakonito. Postavlja se i pitanje: ko su i kakvi su to vjernici koji svjesno zakon krše? Nisam sigurna da to ijedna vjera propovijeda.

Uostalom, na ovakvim stvarima će se mjeriti i da li su vlasti privržene vladavini prava, ali i da li imaju senzibiliteta za osjetiljivost i složenost situacije u kojoj se danas nalazimo.

MONITOR: Rekli ste, komentarišući moguću rekonstrukciju Vlade, da bi ulazak DF-a u Vladu, mogao da promijeni i spoljnopolitički kurs zemlje. Šta bi to značilo u svjetlu evropskih integracija i nove evropske politike pridruživanja?

ULJAREVIĆ: Vidjećemo što će biti od te ideje do kraja. Međutim, ako se ona realizuje nesumnjivo će premijer Krivokapić izgubiti i ovu ograničenu moć koju ima, a Crna Gora će biti sasvim drugim očima posmatrana od strane EU, ali i drugih važnih zapadnih partnera, poput SAD-a. Podsjetiću vas da je Gabrijel Eskobar, visoki zvaničnik State Deparmenta i njihov novi izaslanik za Zapadni Balkan, u refleksiji na djelovanje Rusije i vezanih aktera, apostrofirao Crnu Goru ocjenjujući da je taj uticaj destabilirajući i da vodi udaljenju od puta evropskih integracija i multietničkog pomirenja.

Neke partije vlasti će morati podvući crtu jer se ne može više sjedati na više stolica.

MONITOR: Kako će se  razriješiti nova u nizu kriza vlasti od avgusta prošle godine, odnosno što bi bio najbolji model?

ULJAREVIĆ: Jedino pošteno rješenje su izbori. Samo je otvoreno pitanje da li treba, u međuvremenu, da se formira neka prelazna Vlada sa zadatkom smanjenja tenzija i podjela u crnogorskom društvu.

MONITOR: Između čega bi građani birali u slučaju tih vanrednih izbora? Kako vidite političku ponudu?

ULJAREVIĆ: Što ova nova Vlada duže ima vlast, to DPS i SDP izgledaju prihvatljiviji. To je veliki paradoks crnogorskog društva i raspršenih velikih očekivanja od nove vlasti koja svojim djelovanjem bolji posao radi za opoziciju nego što je to opozicija kadra za sebe učiniti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC-PRELEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA AKCIJE ZA LJUDSKA PRAVA: Nedodgovorno se zapostavlja značaj pomirenja u regionu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju

 

 

TXT: MONITOR: HRA i Centar za ženska prava osudili su napad Zorana Ćoća Bećirovića na novinarku Pobjede Anu Raičković, kao apsolutno neprihvatljiv čin nasilja.  Kako vidite dosadašnje reakcije nadležnih i šta bi država morala da učini? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Reagovanje nadležnih je onakvo kakvo treba da bude. Državni vrh je jednoglasno osudio napad, policija je u saopštenju posebno naglasila da želi da unaprijedi bezbjednost novinara, osumnjičeni su odmah privedeni, zadržani i određen im je pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela, jer su izrečene ozbiljne prijetnje novinarki i njenom sinu, i mogućeg uticaja na svjedoke. Sada je važno da procesuiranje bude efikasno, da se postupak ne razvodnjava godinama kao što se dešava. Krivični zakonik od 2021. propisuje strožije kazne za napade na novinare, ali je važno i da se vidi da pravni sistem funkcioniše i da se postupci vode u razumnom roku. Zabrinjava što je ovo sudeći po Sindikatu medija već 18. incident na štetu novinara ove godine.

Reakcije na ovaj događaj, koji nije smio da se desi, pokazuju i dvije karakteristične pojave. Prvo, u javnosti su prisutne naglašene osude napada na novinarku od strane muškog dijela društva, posebno zbog toga što je sve počelo intenzivnim dobacivanjem uvreda ženi iz mraka od strane trojice muškaraca. Važna je ta osuda, jer se naši dječaci moraju učiti novim i mnogo boljim obrascima ponašanja. U tom smislu je ohrabrujuće i svjedočenje novinarke Raičković da sin Bećirovića ni na koji način nije učestvovao u napadu ili vrijeđanju. Druga, razočaravajuća pojava, je to što iako je bilo očevidaca, niko nije pokušao da se umiješa, zaštiti novinarku i spriječi napad, niti je iko drugi, osim nje, pozvao policiju, a to je najmanje što je moglo da se uradi, makar anonimno.


MONITOR: Promocija mržnje, zajedno s mizoginijom i religijskim fanatizmom, sve je prisutnija u crnogorskom društvu, upozorili ste na Međunarodni dan borbe protiv fašizma i antisemitizma. Šta to govori o ovom društvu, njegovim vlastima i institucijama? 

GORJANC-PRELEVIĆ:Uvijek su državni zvaničnici i političari ti koji kreiraju atmosferu, kako mirnodopsku, tako i ratničku. Ova sad nažalost više vuče na ovu drugu. Mislim da se veoma neodgovorno zapostavlja značaj pomirenja u regionu i za crnogorsko društvo i za odnose sa susjedima, a i za učlanjenje Crne Gore u Evropsku uniju. Odnosi sa Hrvatskom su bez ikakve potrebe na najnižem nivou od devedesetih, samo zato što je to odgovaralo vlastima u Srbiji. Sad se ponovo zloupotrebljava slučaj zločinca Balijagića, koji je u bjekstvu, za potpirivanje međuvjerskih i međuetničkih sukoba na sjeveru Crne Gore. Politika da se namjerno nanosi šteta Crnoj Gori na njenom putu ka EU je očigledna. Svi pomagači takve politike su protivnici članstva Crne Gore u EU, kako god da se zvanično predstavljaju. Zanimljivo je i da aktivno bježe od optužbi nadležnih za govor mržnje, bilo tako što se kriju iza imuniteta, kao Marko Kovačević, ili tako što se ne registruju kao mediji u Crnoj Gori, kao portali koji slede politiku srpskih i ruskih vlasti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PROFESOR EVROPSKOG PRAVA I PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE IZ BEOGRADA: Jedino predvidivo u Trampovoj budućoj politici je da je ona nepredvidiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Trampov pristup će ohrabriti „orbanovsku desnicu“ u Evropi- i možda pojačati neslogu. S druge strane, njegov negativni odnos odnosno ignorisanje EU, možda može da proizvede i efekat veće kohezije država članica- kako se to, na primjer, desilo u slučaju „bregzita“

 

 

MONITOR: Nakon pogibije 14-oro ljudi na Željezničkoj stanici u Novom Sadu, organizovani su protesti na koje je vlast reagovala privođenjima i hapšenjima. Mnogima je sve to izgledalo kao repriza događaja iz decembra 2023. Hoće li se, i ovog puta, pokazati da vlast ima uspješan način da suzbije nezadovoljstvo i revolt građanstva?

LOPANDIĆ: Radi se verovatno najvećoj nesreći ovog tipa koja se pamti u Srbiji. Nesreća se desila nakon velike rekonstrukcije stanične zgrade, koju su vlasti dva puta svečano otvarale. Ovo je skandaloznan slučaj, gde se mešaju različiti nivoi odgovornosti javnih vlasti i privatnih firmi uz učešće stranaca, veliki novac i korupcija, kao i drastična nekompetentnost i neodgovornost. Gotovo rendgen slika načina na koji SNS vlada Srbijom. Malo – malo, pa nam se nešto sruši na glavu – bilo fizički ili simbolično. Od nesreće prošlo je već dosta dugo a da još niko od odgovornih investitora, izvođača ili nadležnih za nadzor nije čak ni pritvoren – sa izuzetkom aktivista koji su učestvovali u protestima zbog nesreće. Građani su s razlogom besni, a vlasti su odgovorile uobičajenim manipulacijama i odugovlačenjem. SNS je ubacio svoje ekipe da tokom velikog protesta u Novom Sadu prave štetu, kako bi za to optužili organizatore. Već viđen scenario. Nezadovoljstvo i revolt građana neće stati jer ni vlast neće prestati da proizvodi nepočinstva i skandale u serijama.

MONITOR: U izvještaju EK o napretku Srbije, nije primijećen značajan pomak. Ministarka Tanja Miščević očekuje otvaranje novog klastera do kraja godine, mada je to sasvim neizvjesno…Nakon toga, Aleksandar Vučić u obraćanju na samitu Evropske političke zajednice, više  puta je insistirao na strateškom pristupu u politici proširenja, u kontekstu globalnih promjena. Kako vidite dinamiku Srbija-EU i politiku proširenja?

LOPANDIĆ: Vučićeva politika je -u strateškim pitanjima, Srbiju dovela od parole „i Kosovo i EU“ do rezultata „ni Kosovo, ni EU“. Srbija se od 2021. godine nije pomerila u pregovorima sa EU. Ipak, zapazivši sa kašnjenjem da se geopolitička situacija u Evropi i svetu menja-a da je politika proširenja EU oživela, uključujući vesti o napretku Crne Gore i Albanije, Vučić obnavlja priču o ulasku Srbije u Uniju (ranije je samo ponavljao da smo „na evropskom putu“). Osim toga, već neko vreme je primetno tzv. puzajuće okretanje režima ka „političkom zapadu“, što se objašnjava nastojanjem vlasti u Beogradu da očuvaju zapadnu naklonost popuštanjem u nekim bitnim pitanjima (poput odnosa prema Kosovu u „dijalogu“ Beograd- Priština), kao i angažovanjem ili rasprodajom nacionalnih resursa (koncesija za kopanje litijuma, nabavke vojnih aviona u Francuskoj) i drugim merama, poput pomoći i prodaje oružja Ukrajini, jačanja saradnje sa Izraelom… Najnoviji izveštaj Evropske komisije potvrđuje utisak da u Srbiji nema bitnijeg napretka, što znamo. Geopolitika je bitna ali bitne su i reforme u suštinskim pitanjima demokratije, vladavine prava, slobode medija i sl., a u tome režim neće popustiti osim kada na to bude prisiljen. Sa Planom rasta za Zapadni Balkan EU je uvela jedan novi sistem „štapa i šargarepe“ u vidu direktne veze između obećanih koraka u reformama i isplate finansijske podrške. Videćemo kako će to funkcionisati u praksi.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN JOVIĆEVIĆ, REDITELJ I TEORETIČAR FILMA: Topli film

Objavljeno prije

na

Objavio:

Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posjedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan slijed. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir

 

Hibridni dokumentarac Topli film Dragana Jovićevića bavi se kvir fenomenom kroz čak 38 naslova iz jugoslovenske i srpske kinematografije. Topli film imao je premijeru u Solunu, a prikazan je na mnogim festivalima – u Splitu, Paliću, Novom Sadu, Bangkoku, Pekingu, Berlinu, Londonu, Tel Avivu, Ljubljani, Sarajevu, Hagu… Podgorička publika mogla je da ga pogleda na UnderhillFestu i na Nedjelji prajda.

Dragan Jovićević je doktorirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu iz oblasti teorije filma, a osnovne studije završio i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Autor je kratkih filmova, video radova i instalacija. Osnivač je nezavisne produkcijske kuće Greifer. Objavio je nekoliko filmskih knjiga, jedan roman, brojne kratke priče, pripovijetke, naučne studije i eseje. Urednik je rubrike Kultura u nedeljniku Radar. Ranije je istu funkciju obavljao u NIN-u, Danasu, a bio je i urednik dokumentarnog programa na TV Avala. Takođe je filmski kritičar Radio televizije Srbije.

MONITOR: U istoriji jugoslovenske i srpske kinematografije pronašli ste 65 filmova sa kvir tematikom. Zanimljiv je podatak, koji je na samom početku „Toplog filma“, da postoji scena poljupca dvojice muškaraca u filmu  Čiča Ilije Stanojevića iz 1911. godine. Šta Vas je inspirisalo da se bavite kvir odnosima kroz istoriju kinematografije?

JOVIĆEVIĆ: Više toga. Prvo, Topli film je logičan produžetak mojih ranijih teorijskih radova u kojima sam se bavio reistorizacijom jugoslovenske i kasnije srpske kinematografije, iz različitih perspektiva. Tako sam 2014. napisao knjigu Izgubljeni svetovi srpskog filma fantastike s Jovanom Ristićem u kojoj smo tražili sve momente gde je fantastika ušla u ovdašnje filmove i otkrili još impozantniji broj od gotovo 250 filmova, što dugih što kratkih. Odmah zatim, doktorirao sam na Fakultetu dramskih umetnosti sa tezom o žanrovima u srpskoj kinematografiji, što je objavljeno i kao knjiga nekoliko godina kasnije. Topli film je nastao iz ogromne istorijske građe koju sam već posedovao, i nakon fantastike i žanrova, kvir je bio nekako logičan sled. Pitao sam se u koliko filmova se prepoznaju kvir osobe, osobine ili ponašanja, koliko se filmova tematski može povesti pod termin kvir. I naravno, sasvim mi je jasno da će to biti film a ne knjiga ili naučna publikacija, jer  su kvir likovi prosto filmičniji. S druge strane, često čujemo priču o cenzuri nekog filmskog sadržaja zbog gej likova, da je neki glumac odbio da igra gej osobu ili da mlade reditelje te tematike, koje su goruće u svetskoj kinematografiji, uopšte ne interesuju. Ili ih interesuju, ali ne dobijaju finansijsku podršku za njihovo nastajanje. To je sve otvorilo pitanje homofobije, kojim sam na drugom planu hteo da se ovim filmom bavim.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 15. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo