Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: DPS trese granu na kojoj sjedi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste izjavili da su DPS i njeni koalicioni partneri egzekutori akcije partijskog osvajanja RTCG, koja je smišljena u vrhu DPS-a i Vlade. Ta akcija je do sada za vlast bila uspješna, koji epilog očekujete?
ULJAREVIĆ: Pirova je to pobjedu DPS-a i Vlade, jer su tom nepametno osmišljenom i brutalno izvedenom akcijom vlasti ogolile svoje kapacitete u dijelu ,,privrženosti” demokratskim i evropskim vrijednostima. Odsustvo osjećanja za realni kontekst ih je i dovelo u poziciju da su naspram sebe mobilisali na saradnju oko ovog pitanja mrežu različitih aktera.

Prvi put poslije obnove nezavisnosti, crnogorske vlasti se konftrontiraju i sa ključnim spoljno-političkim partnerima koji su unisoni u stavu da nezavisnost javnog servisa RTCG mora biti zaštićena, uz osudu nezakonite politički motivisane smjene članova Savjeta i pritisaka na menadžement RTCG. To je konfrontacija sa sopstvenim osloncem, čime vlasti počinju da tresu granu na kojoj sjede. U sadejstvu sa već ozbiljno urušenim odnosima sa najrazvijenijim dijelom civilnog društva i kritički orijentisanim medijima, to može biti prilično neugodno za vlasti u nastupajućem periodu, čak i da nema izbornih aktivnosti u kojima će i opozicione partije koristiti svoj prostor da se intenzivnije suprostave DPS-u.

MONITOR:Insistirate da se radi o zajedničkoj akciji DPS- a i Vlade?
ULJAREVIĆ: To jeste organizovani poduhvat sa jasnim ulogama DPS-a i Vlade, uz saučesništvo koalicionih partnera, kroz ćutanje ili odobravanje.

Oni koji sjede u Skupštini po partijskoj direktivi sprovode nezakonite postupke i glasaju za nezakonite odluke kako bi Savjet RTCG prekomponovali u sopstveno ogledalo, odnosno poslušnu glasačku mašinu DPS vrhuške.

Paralelno, Vlada zloupotrebljava svoje mehanizme udarajući na menadžment RTCG kroz odugovlačenje potpisivanja Ugovora Vlade i RTCG o pružanju javnih radiodifuznih usluga 2018-2020 i pokušaje proturanja obaveza koje prijete da i formalno ponište nezavisnost javnog servisa. Vlada odbija i da usvoji kolektivni ugovor RTCG, što vodi blokadi rada RTCG jer menadžment ne može primijeniti sistematizaciju, a to pravdaju potrebom usaglašavanja sa novim, nepostojećim Zakonom o radu! Zamislite kad bi sistem funkcionisao u čekanju na usaglašavanje sa nečim što još ne postoji i dobijate dimenziju apsurda stava kojim se prikriva politički pritisak.

Vlada se nije ogradila od pomoćnika ministra kulture Željka Rutovića, i brata bivše direktorke RTCG Radojke Rutović, koji je vaskrsnuo kroz napade na RTCG. Nijesu zabilježena njegova reagovanja na medije koji su provodili najgnusnije kampanje protiv onih koji nijesu na liniji DPS-a kršeći profesionalne standarde i zakone.

Licimjerne su i žalbe Vlade na neizbalansirano prisustvo na RTCG, a svi oni, iako redovno pozivani, po partijskoj direktivi odbijaju učešće u ključnim informativnim emisijama. Ne znam za državu u kojoj premijer i njegovi najbliži saradnici ne mogu naći termin za gostovanje na javnom servisu u udarnom terminu, ali ga imaju za one medije koji postoje da bi ,,udarali” na neistomišljenike vlasti, i ti im mediji postaju ram u koji hoće da smjeste i RTCG.

MONITOR: Ove nedjelje iz Ženeve stižu vijesti da su i UN zabrinute za nezavisnost RTCG. Potpredsjednik Vlade Zoran Pažin u Ženevi je izjavio da je prioritet Vlade razvoj medijskih sloboda. Kako tumačite ovaj raskorak između dešavanja na domaćem terenu i zaklinjanja u demokratske standarde na najvišim međunarodnim adresama?
ULJAREVIĆ: Svako ko poznaje rad međuvladnih organizacija ozbiljno shvata izražene stavove i preporuke oko slobode medija, a sa akcentom na javni servis, na UPR sastanku u UN, i to od nekih od najuticajnijih demokratskih država. Takvi sastanci se spremaju unaprijed, a situacija u RTCG je eskalirala nedavno. Znači, to pitanje je generisalo veliki diplomatski interes da bi se u onoj formi našlo u Ženevi, a konzistetno je sa porukama koje od istih država vlasti kontinuirano dobijaju.

Crnogorska delegacija je prihvatila najveći broj preporuka. Želim da vjerujem da niko u Vladi neće biti hazarderski nastrojen prema državnom interesu da to pokuša izigrati na domaćem terenu.

MONITOR: Pomenuli ste urušene odnose NVO sektora i Vlade. Čime to ilustrujete kad imamo i u ovom dijelu stav Vlade da je posvećena saradnji sa NVO sektorom?
ULJAREVIĆ: NVO sektor je važan akter u brojnim oblastima od javnog interesa u Crnoj Gori, a i građani to potvrđuju kroz povjerenje koje je veće nego i za važne institucije. Slična je pozicija i kod međunarodnih partnera. To nije došlo ni brzo ni lako, iza toga stoji predani rad. A prljave medijske kampanje koje targetiraju NVO sektor, iza kojih stoje vlasti i njima bliski moćnici, podlo su nastavljene i tokom mandata ove Vlade.

Međuresorska tijela, poput Savjeta za razvoj nevladinog sektora i Operativnog tima Partnerstva za otvorenu upravu, koja bi trebalo da budu platforma za razmjenu mišljenja i unaprijeđenje javnih politika su praktično prestala da funkcionišu. Imamo i primjere kada su pojedini ministri u nekim drugim tijelima pokušali spriječiti zastupljenost kritičkih NVO ili lobirali kod donatora da im se uskrati podrška, a podrže oni njima bliski. Vladina Strategija unaprijeđenja okruženja za djelovanje NVO 2018-2020 urađena je bez NVO sektora i uz ignorisanje naših preporuka. Vlada je donijela odluku, a Glavni grad to potvrdio, da u netransparentnoj proceduri dodijeli 3,697m2 zemljišta uz oslobođenje svih taksi (vrijednost oko 950. 000 EUR) za tri NVO – Građanskoj alijansi (GA), Centru za demokratsku tranziciju (CDT) i Fondu za aktivno građanstvo (Fakt) a za potrebe tzv. Građanske kuće, intervenišući tako diskreciono u autonomno polje djelovanja civilnog društva, a odbijajući do danas da donese akt koji bi zakonski regulisao dodjelu zemljišta i poslovnih prostora za NVO.

Vidimo i kakav je odnos prema Ljekarskoj komori, kao i Sindikatu ljekara, koje Vlada godinu dana šikanirana, a i pošto su uspjeli dobiti svoju tešku bitku njihove muke ne prestaju.

Mogli bi još dosta nabrajati do nezakonite smjene Gorana Đurovića, predstavnika NVO u Savjetu RTCG, a sve je to iz prve godine rada Vlade, uz napomenu da nijedno obećanje koje je premijer dao na jedinom sastanku sa NVO na početku svog rada suštinski nije ispunjeno.

MONITOR: Da li je za očekivati da se Brisel i ostale relevantne međunarodne adrese budu, u narednom periodu, oštrije prema mnogobrojnim nepočinstvima vlasti?
ULJAREVIĆ: Da, i to se već vidi, kako na primjeru ovih apostrofiranih tema – RTCG i civilnog društva, tako i drugih. Brisel nema isti izraz kao mi ovdje, ali odlično detektuje situaciju. Dalja hermetičnost, radikalizacija i inaćenje vlasti može voditi samo aktuelizovanju klauzule balansa, a to ne bi bilo dobro za državu Crnu Goru. Ukoliko do toga dođe znaćemo ko nosi odgovornost – onaj ko ima najviše moći a neodgovorno je i za partikularne interese koristi.

MONITOR: Akcija preuzimanja kontrole nad RTCG-om je jedan od znakova da se vlast revnosno priprema za predstojeće izbore. Kako izgledaju pripreme i dogovori opozicije za izbore?
ULJAREVIĆ: Vlast se sistematično priprema za izbore opredijeljena da demonstraciju moći, pritisak na neistomišljenike i insistiranje na podjelama, uz zloupotrebe javnih fondova, a beranski slučaj je kockica u mozaiku davno razrađene slagalice vladanja, iskoristi za imperativno postavljenu pobjedu na izborima.

Sa druge strane, opozicija pokazuje brojne slabosti. Na testu su da sebe prikažu kao nespornu alternativu. Nije realno očekivati puno saglasje, ali jeste veću koordinaciju koja bi rezultirala osjećajem da do promjena može doći kroz potreban nivo stabilnosti. Da bi bili garant stabilnosti i promjena uz afirmaciju evropskih standarda nužno je usaglašenije djelovanje koje bi maksimalno koristilo progresivne društvene kapacitete. Trenutno stanje upućuje na potrebu šire akcije koja bi stala u odbranu demokratskih vrijednosti čime bi se proizveo efekat inkluzije. Znači, opozicione partije traba da idu ka širem zahvatu koji bi bio integralistički a ne partikularno partijski.

Ovdje će izbori i dalje imati deficit legitimiteta, ali i opozicione partije moraju učinkovitije koristiti prilike da ih učine više fer. To zahtijeva i identifikaciju adekvatne strategije djelovanja jer neke lokalne priče ukazuju da je moguća smjenjivost vlasti i pod ovakvim pravilima.

MONITOR: Očekujete li da će predstojeći izbori dodatno produbiti političku krizu?
ULJAREVIĆ: Vlast živi na podjelama, slijedeći princip da su neprijatelji svi koji nijesu bespogovorno s njom. Dugo joj je to prolazilo i u međunarodnoj zajednici koja je primat davala stabilnosti. Sada je demistifikovana ta zamjena teza i naučena je lekcija da nema održive stabilnosti bez demokratije, a demokratija traži dijalog i saradnju različitih aktera oko javnog interesa, jačanje institucija i sužavanje prostora za partikularne interese. To je pitanje razvoja političke kulture, a na tome mora više da radi i vlast i opozicija, kao i ostali segmenti društva. No, za Crnu Goru bi bilo ljekovito da izbori značajnje izmiješaju karte jer bi to podstaklo i promjene unutar postojećih političkih struktura i njihovih pristupa.

Pokoreni Univerzitet

MONITOR: Na Univerzitetu Crne Gore je nakon smjene rektorke Radmile Vojvodić dosta ,,tiho”. Da li je to zatišje pred neku novu buru?
ULJAREVIĆ: UCG je pokoren i neće tu biti bitnijeg talasanja uskoro. Nije Radmila Vojvodić njegovala kritički duh na UCG niti dopuštala demokratska strujanja. Njenom smjenom se demonstriralo nešto drugo, a posljedice za UCG su devastirajuće jer su nastavak spirale gušenja akademskog duha. Slika novog rukovodstva i njegovih podržavalaca je data na skorašnjoj sjednici Senata na kojoj je jedan jedini senator UCG glasao protiv izbora Velimira Rakočevića u zvanje redovnog profesora. Oni su zapravo svi Velimir Rakočević, to nam je danas dominantan format akademskog djelatnika i time njegov slučaj prevazilazi i njega samog kao fenomen. Na drugoj strani treba da upamtimo ime prof. dr Veselina N. Ivanovića, tog jednog glasa protiv, i nade da ima još neko svijetlo na UCG koje nije ugašeno.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo