MONITOR: Opet ste na meti Informera, Pobjede i ostalih državnih i paradržavnih medija. Ima predviđanja da će se takvi pritisci vlasti na kritičare pojačati obzirom na rezultate posljednjih lokalnih izbora. Vjerujete li da će tako biti?

ULJAREVIĆ: Brojni su uzroci brutalnih napada na kritičare režima, ali je primarni strah od gubitka vlasti i političke moći. Za mnoge naše donosioce odluka i apologete gubitak pozicije, nakon toliko vremena i zloupotreba institucija, predstavlja preveliki, gotovo životni rizik. Zato su oni spremni da ulože priličan napor i resurse u uspostavljanje interesnih lobija za očuvanje tih svojih pozicija i organizovanje prizemnih kampanja protiv onih koji direktno ukazuju na društvene probleme i precizno slikaju posljedice neriješavanja tih problema.

Lako je uočiti da u tom tabloidnom izrazu dominira lično, podstiču se najprimitivniji porivi, a moralna matrica je srednjovjekovna i liči na lov na vještice ili informbiroovske progone neprijatelja poretka. No, poredak koji opstaje na osnovama neograničene političke moći i sprege dijela politike, medija i kontraverznih biznisa, jeste ozbiljno ugrožen insistiranjem na neophodnosti političkih promjena i uspostavljanja profesionalnih standarda i u radu samostalnih državnih organa. Mi u Crnoj Gori imamo jednu opasnu grupu onih koji su poistovjetili državni interes sa privatnim, i koji kroz političke odluke štite društveno devijantnu spregu političko-kriminalnih interesa. Svaka kritika upućena njima nosi opasnost pokušaja medijskog linča i za očekivati je da se ovi pritisci nastave, ali ne zadugo.

MONITOR: Kako društvo treba da se boriti sa takvim pritiscima?
ULJAREVIĆ:Vjerujem da je ključno da svi radimo svoj posao u punom kapacitetu, jer je suština tih napada upravo da nas zaustave u onom što radimo i čime urušavamo dominantne projekte moći. Mi u CGO-u pritiske doživljavamo kao dio posla kojim se bavimo. Naravno da je neko ko vodi organizaciju ključna meta, i da pesnica režima ide upravo prema njima, bilo kroz medije koji su spremni da se služe tim metodama, zloupotrebom državnih organa ili kroz strukture kontraverznog biznisa. Ali odgovor na sve to treba da bude još posvećeniji i kvalitetniji rad, ma kako objektivni uslovi bili otežavajući.

MONITOR: Da li su dosadašnje reakcije društva na napade i pritiske na kritičare režima bile dovoljne i adekvatne?
ULJAREVIĆ: Reakcija crnogorskog društva je proporcionalna nivou građanske svijesti i zato nije ni dovoljna ni efikasna. Kod nas ne postoje izgrađeni mehanizmi zaštite javnog prostora i javnog interesa od sadržaja koji urušavaju osnove kulture dijaloga, novinarskih standarda, niti prag tolerancije na utemeljenu kritiku. Ide se sa napadima ad homini i sa ciljem da se osoba koja se „obrađuje” u javnosti moralno prikaže kao problematična i sklona raznim inkriminisanim ponašanjima, umjesto da se argumentovano odgovara na kritike.

Građani moraju shvatiti da napad na bilo kog kritičara režima nije samo napad na njega ili nju već na sve njih i njihove građanske slobode i prava. Svako ko sad ćuti ili drži pognutu glavu mora znati da sjutra i sam može da se nađe u sličnoj ili goroj situaciji nepravde, ali onda neće imati ko za njih glas da digne.

MONITOR: A institucije i njihova uloga u tome? Nedavno ste izjavili da je tužilaštvo u procesu protiv vaše organizacije, koji je bio neosnovan, potrošilo oko 100 hiljada eura.
ULJAREVIĆ: Tužilaštvo je na osnovu anomine prijave sa neozbiljnim sadržajem, nakon samo nekoliko dana od podnošenja, pokrenulo postupak predistražnih radnji, gdje je tužilac Miloš Šoškić naložio policijskim službenicima da izuzmu na hiljade strana finansijske dokumentacije CGO-a i traže biće nekog krivičnog dijela koje bi se CGO-u i meni kao odgovornom licu moglo staviti na teret. Potom je angažovao vještakinju sa kojom je u bliskim odnosima i unaprijeđen je u višeg tužioca, a slučaj je ostao da traje dvije godine.

Nije teško uočiti političku pozadinu procesa koji će nakon nalaza vještakinje, a prije nego što je CGO imao priliku da isti i vidi, iz tužilaštva završiti u režimskim medijima i poslužiti kao potka za javno suđenje meni i organizaciji. Ogromna sredstva od poreskih obveznika su potrošena kako bi se konstruisao čitav slučaj. U državi u kojoj imamo toliko otvorenih slučajeva za čije procesuiranje su javnosti predstavljeni mnogo puta neupitni dokazi, a koji leže u fiokama tužilaštva ili su ekspresno odbacivani.

Takvi primjeri pokušaja pritisaka na rad nevladinog sektora koji doživljavaju sve brutalnije razmjere, kao i kontinuirani i nerasvijetljeni napadi na medije, jasno ukazuju na nepostojanje vladavine prava i elementarne sigurnosti u Crnoj Gori.

MONITOR: CGO je podnio prijavu protiv tužioca Šoškića. Što očekujete u tom procesu?
ULJAREVIĆ: To što je neko zloupotrijebio jednu državnu instituciju ne smije da nas pokoleba i navede da preskačemo državne institucije. Treba insistirati na zakonskim obavezama institucija, procesuirati slučajeve onih koji te iste institucije urušavaju, tjerati ih da počnu da rade svoj posao i odupru se moćnicima koji institucije tretiraju na ovako ponižavajući način. Tako se gradi sistem vladavine prava. Odnos nadležnih prema tužiocu Šoškiću će biti mjera snage ili slabosti institucija prema pojedincu koji ima moćne zaštitnike.

MONITOR: Režimski mediji vole da provuku kako se civilni sektor, posebno kritički nastrojene NVO, finansiraju sa strane i imaju puno novca. Ne govori se da je država, kako je nedavno dijagnostifikovala DRI, ostala dužna ogromne novce koje nije raspodijelila civilnom sektoru?
ULJAREVIĆ: Civilni sektor baš kao i političke partije su nezaobilazni akteri u stvaranju demokratskog društva. To se ne može raditi primarno volonterski, iako je naravno potpuno legitiman zahtjev da građani moraju znati kako se i koliko se finansiraju nevladine organizacije i političke partije, pa i mediji.

Puno je bilo priče i manipulacija u javnosti oko finansiranja NVO-a, a sve relevantne NVO imaju na svojim sajtovima svoje finansijske izvještaje, što nije slučaj sa mnogim drugim subjektima koji kritikuju civilni sektor. Ne treba zaboraviti da NVO koje dobijaju sredstva iz EU fondova kao i iz SAD, prolaze vrlo rigorozne kontrole kroz koje se pokazuje ko ima kapacitet da radi u skladu sa pravilima a ko nema.

Odnos prema finansiranju NVO iz budžeta je ogledalo navodne opredijeljenosti Vlade za saradnju sa NVO sektorom. To opredjeljenje u mnogo čemu ostaje samo na nivou retorike. Ne može se nepravilnostima u radu vladine Komisije za raspodjelu sredstava NVO-ima pravdati neizvršavanje zakonske obaveze da se raspiše konkurs i obezbijede sredstva blagovremeno. Vlada koja se tako odnosi prema finansiranju NVO ne može biti spremna da preuzme u dogledno vrijeme upravljanje EU fondovima namijenjenih civilnom društvu.

MONITOR: Šta će još koalicija DPS i SDP u Podgorici, osim možda intenzivnijih napada na kritičare, donijeti Crnoj Gori u budućnosti ? Šta odluka SDP -a znači za nas?ULJAREVIĆ: Ta odluka ima sve elemente političke kalkulacije funkcionera koji su odlučili da zaštite lični interes na štetu dugoročne održivosti te partije. Između mogućnosti promjena i ubrzanja reformi crnogorskog društva i zadovoljavanja interesa partijskih funkcionera uz očuvanje vladajuće koalicije, SDP se opredijelio za ovo drugo. Crnogorski politički sistem je za samo pola godine prešao od realne nade da će početi njegovo ozdravljenje do vraćanja u letargično stanje bez mogućnosti promjene. Ključni kreator pogrešnog trenda je DPS, a SDP je pristao da bude dobrovoljni izvođač radova i time sebe poništio kao ozbiljnog subjekta promjena u Crnoj Gori.

MONITOR: Izjavili ste da će u pitanje biti doveden legitimitet Ranka Krivokapića ukoliko ne bude dogovora o manjinskoj upravi. Šta sada mislite o legitimitetu Krivokapića i daljoj sudbini te partije?
ULJAREVIĆ: Krivokapić je srušio svoj politički legitimitet i vjerovanje da može biti jedan od lidera spremnih da artikuliše bitne promjene crnogorskog političkog sistema. Osim toga, Krivokapić je izgubio veliki dio legitimiteta i u samom SDP-u, tako da će biti zanimljivo posmatrati dalja dešavanja u toj partiji. U konačnici, nada u SDP koji bi bio spreman na promjene, na čelu sa Krivokapićem, više ne postoji.

MONITOR: A opozicija? Rekli ste da se mora razmisliti o daljoj strategiji i izlasku na izbore. Imaju li smisla izbori nakon kojih se postizbornom trgovinom obmanu birači i njihova volja?
ULJAREVIĆ: Politička scena se i definitivno podijelila na DPS sa saveznicima i opozicionu scenu. Problem opozicione scene je veliki stepen nepovjerenja i iscjepkanost. Jedini konkretan odgovor opozicije na trenutno stanje bila bi jedinstvena lista. Ukoliko toga ne bude teško je vjerovati da će na izborima sa izraženom zloupotrebom državnih resursa opozicija biti konkurentna savezu DPS-a.

MONITOR: CGO se posebno istakao u incijativama za izgradnju demokratije u Crnoj Gori. Koliko smo daleko od tog cilja?
ULJAREVIĆ: Razvoj crnogorskog političkog sistema je neprimjereno spor, a osnovni uzrok je u činjenici da se vlast suštinski nije mijenjala na izborima, tako da je sam sistem trom, neinicijativan u potrebnoj mjeri, pa jednim dijelom i neinspirativan i dosadan za građane.

Građanska hrabrost je incident, a socijalna slika krajnje negativna što je plodan teren za manipulacije potrebama građana od strane vladajuće strukture.

Proces pregovora sa EU će u značajnoj mjeri stvarati bolje uslove za razvoj funkcionalne demokratije kroz primarno insistiranje na oslobađanju državnih organa od neprimjerenog političkog uticaja, ali to neće biti i dovoljno da i zaista dođemo do demokratije. Ona jednostavno ne postoji u društvima koje ne posjeduju dovoljan nivo građanske hrabrosti, i na nama je da se učimo demokratiji i da je osvajamo svojim snagama.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ