Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Ratno rukovodstvo mora odgovarati

Objavljeno prije

13 godina

na

Daliborka-Uljarevic

MONITOR: Evropska komisija preporučila je Crnoj Gori da počne pregovore od 23. poglavlja koje se odnosi na vladavinu prava. Crna Gora će biti prva zemlja koja će početi pregovore na taj način – od najtežih tema. Šta to znači? ULJAREVIĆ: Evropske integracije su evolutivan proces koji donosi nova iskustva svojim učesnicima, a naučene lekcije iz prethodnih proširenja, svakako, oblikuju i dalji nastavak razvoja Unije. Odabir EU da Crnu Goru suoči sa njenim najtežim problemom je rezultat onog što su korisna prethodna iskustva iz posljednjih krugova proširenja, ali i procjene stanja u regionu i još uvijek nedostatnih demokratskih kapaciteta Crne Gore. To je, za poznavaoce trenutnih prilika u Uniji, bio logičan i očekivan pristup.

MONITOR: Pokret za promjene i NOVA tvrde da lider DPS Milo Đukanović i njemu lojalni klanovi žele prekid evropskih integracija Crne Gore kako bi izbjegli suočavanje sa pravnom državom uređenoj po standardima EU, odnosno da izbjegnu zahtjeve Brisela da se hapse i sude krupni kriminalci i korumpirani političari?
ULJAREVIĆ: Ovdje se radi o legitimnoj političkoj utakmici u kojoj naši političari u periodu do dobijanja datuma pregovora pokušavaju da zauzmu što bolju političku poziciju i naglase svoj individualni doprinos napretku Crne Gore u integracionim procesima. Lično mislim da je taj doprinos svih mogao biti mnogo veći.

Što se tiče pojave euroskeptika predvođenih bivšim premijerom, koji je nekoliko izbora dobio upravo na talasu ,,evropske Crne Gore”, ako se i dogodi u nekoj formi to će definitivno biti politički kraj osobe koja je obilježila posljednje dvije političke decenije u Crnoj Gori.

Proces evropskih integracija nije ništa drugo nego proces demokratizacije čitavog društva, podrazumijeva suštinske promjene odnosa i svijesti o pojedinim pitanjima i kao takav je nezaustavljiv.

Procesuiranje šefova organizovanog kriminala i korumpiranih političara neizbježno je u nastupajućem periodu i tu treba sistematski vršiti pritisak i ohrabrivati naše istražne i pravosudne organe da budu odlučni i profesionalni u borbi u kojoj će, vjerujem, izgraditi svoj sada nedostajući integritet i kredibilitet..

MONITOR: Da li evropski put Crne Gore može zaustaviti pritisak domaćih i stranih euroskeptika?
ULJAREVIĆ: Hod na tom putu može biti usporen iz niza razloga, ali ne i zaustavljen. Ovo prvo zahtijeva stalan oprez i konstruktivan kritički stav, a ovo drugo je ohrabrenje da se crnogorsko društvo mijenja i kreće u pravom smjeru. Eventualna borba u Crnoj Gori između euroskeptika i euroentuzijasta, bila bi borba između konzervativne i prosperitetne Crne Gore. Mi smo u značajnoj mjeri postali otvoreno društvo i nemoguće je stvari vratiti unazad. Nikakvi parcijalni interesi kriminalno-političko-poslovnih struktura nijesu u stanju da zaustave razvoj evropske priče, ali je za očekivati dosta pokušaja te vrste.

MONITOR: Šta bi za Crnu Goru značilo odgađanje davanja datuma početka pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji?
ULJAREVIĆ: To bi bilo loše za sve nas koji se zalažemo za demokratizaciju i evropeizaciju društva, jer bi usporilo i postojeće reforme, čiji je inicijalni impuls bio upravo proces pridruživanja EU. Mi još nemamo donosioce odluka koji pokazuju odgovornost prema sopstvenim građanima, i bez kontinuiranog pritiska koji nose evropske integracije ne možemo očekivati rješavanje brojnih problema koji opterećuju naše društvo. Ovaj nas proces tjera da budemo sistematičniji i da proizvodimo konkretne rezultate, a što više bude odmicao smanjivaće se i prostor za manipulacije već prezrelih političkih elita i otvarati za one snage koje imaju stručni kapacitet i kredibilitet da vode državu.

MONITOR: Koje su glavne slabosti Crne Gore prema Izvještaju Evropske komisije?
ULJAREVIĆ: Cijenim da Izvještaj o napretku koji je Komisija objavila 12. oktobra 2011. u mnogo čemu daje ružičastu sliku Crne Gore i da je to vid podrške same EK ubrzanju procesa kroz pridobijanje svih država članica da nam daju datum pregovora. No, i takav Izvještaj ukazuje na brojne izazove u oblasti vladavine prava, tako da je neophodno hitno početi sa učinkovitim reformama koje vode depolitizaciji pravosuđa, nezavisnosti rada tužilaštva, uspostavljanju efektivne kontrolne uloge Skupštine, odlučnoj borbi protiv korupcije, itd. I dalje se čita ozbiljna zabrinutost u primjeni antidiskriminacionih politika i slobode izražavanja, iako je tu vlast pokušala nekim svojim promotivnim aktivnostima prikriti pravo stanje stvari. Reforma državne uprave, decentralizacija i razvoj lokalnih zajednica moraju se značajno unaprijediti…

MONITOR: Za članstvo u EU nisu dovoljne samo promjene na političkom i institucionalnom nivou, nego treba mijenjati i svijest građana. Kako tu napreduje Crna Gora?
ULJAREVIĆ: Čitav proces je jako zahtijevan. Mora imati dobru zakonsku osnovu, strateške dokumente i akcione planove, ali i proizvesti promjenu svijesti o društvu i njegovom funkcionisanju. Ta promjena svijesti će biti najizazovnija. Građansko obrazovanje kao princip još nije snažno prostrujalo našim društvom. Važno je da prihvatimo evropske vrijednosti, ali da ne izgubimo sebe i najbolje od svoje autentičnosti. Taj balans tokom mijenjanja će biti težak za sve slojeve društva. Recimo, upravo afirmacija antidiskriminacionih politika mogla bi da ubrza razvoj svijesti na onom najvažnijem polju – polju ljudskih prava i sloboda. Susretanje sa dilemom o pravima i slobodama LGBT populacije je šansa da crnogorski građani procijene trenutnu mogućnost prihvatanja različitosti i drugosti, koje su u osnovi evropskih vrijednosti.

MONITOR: Da li Crna Gora prvo treba da dobije datum za početak pregovora sa Evropskom unijom, pa odredi sastav pregovaračkih timova?
ULJAREVIĆ: Crna Gora treba da odredi kompetentan tim koji je sposoban da odgovori izazovima pregovora. Konture tima nije rano praviti već sada, ali kompletno zaokružen tim treba konstituisati nakon dobijanja datuma.

MONITOR: Ko po Vašem mišljenju treba da bude u pregovaračkim timovima?
ULJAREVIĆ: Pregovarački tim treba da bude inkluzivan, da nađe balans između često konfrontirajućih koncepata ,,brzine integracije”, ,,demokratske kontrole” i ,,učešća zainteresovanih strana”. Predpristupne pregovore država vodi sa EU, pri čemu treba osluškivati i glasove država članica. No, istovremeno pregovori teku i na raznim nivoima u samoj kući, u Crnoj Gori. Stoga je najvažnije da tim ima kredibilitet kod svih nas, jer je to politički nivo, a kasnije on radi na tehničkom nivou usaglašavanja. Prednost treba da imaju ljudi iz struke, koji posjeduju znanje i oni koji će se kroz sam proces graditi da budu spremni da pravnu tekovinu EU djelotvorno primjenjuju.

MONITOR: Da li u pregovaračkim timovima treba da učestvuju i predstavnici NVO sektora i zašto?
ULJAREVIĆ: Da, naravno, ali u konsultativnoj ulozi. U EU ulazi čitava država i društvo, pa stoga čitav sistem mora biti pripremljen. Treba podsjetiti da se pregovara o tome kada će se prihvatiti acquis, standarde znamo, a kada ćemo biti u stanju da ih primijenimo možemo samo zajednički ocijeniti i to u onom dijapazonu u kojem država olako obećava brzinu a civilni sektor upozorava koliko smo još daleko od željene situacije. Uzmite, recimo, oblast zaštite životne sredine, koja je jako važna za EU, i kakvi su tu dijametralno suprotni stavovi predstavnika institucija i NVO sektora.

MONITOR: Kakva treba da bude uloga medija u ovim procesima
ULJAREVIĆ: Složena i ja se nadam da će naši mediji moći da odgovore tom zadatku, jer istovremeno treba da našu javnost informišu, obrazuju i upozoravaju na sve aspekte integracija znalački i objektivno.

Rezervisanost članica EU

MONITOR: Zašto nekoliko uticajnih članica EU imaju nedoumice oko tog datuma?
ULJAREVIĆ: Iz vrlo različitih razloga, ali treba imati u vidu da se radi o državama koje nijesu ni na koji način neprijatelji crnogorskog društva, već neke od njih, poput Njemačke, imaju ovdje i značajna ulaganja i pokazuju se kao istinski prijatelji. Činjenica je da gibanja u okviru same Unije utiču na njene članice, ali i da su mnoge posebno oprezne zbog problema koji se Crnoj Gori predugo spočitavaju, a čijem se rješavanju na institucionalnom nivou prilazi nevoljno. U nekim državama članicama smo mi, nažalost, prepoznatljiviji po priči o organizovanom kriminalu vezanom za centre političkog odlučivanja, nego po mnogim drugim stvarima koje bi nas prikazale u boljem svijetlu. Ovo će biti pitanje odabira strategije. Nadam se da će, ipak, sve članice EU biti na stanovištu da nam daju datum pregovora da bi se efikasno izborili sa svojim najvećim problemima i slabostima.

Manipulativno suočavanje sa prošlošću

MONITOR: Da li CG može u Evropu bez suočavanja sa nedavnom prošlošću – niko nije kažnjen, a posebno nijedan nalogodavac, za ratne zločine, ta se prošlost sada interpretira tako da svjedoci budu glavni krivci?
ULJAREVIĆ: Suočavanje sa prošlošću u Crnoj Gori je sporo, manipulativno, sa pravosuđem koje ne može da odgovori tom izazovu, sa optužnicama koje niti su obuhvatile najodgovornije, niti su izvedene u dijelu dokaza. Takav odnos bitno će otežavati poziciju Crne Gore u daljem procesu pregovaranja, jer ovaj dio pripada izgradnji sistema vladavine prava,odnosno poglavlju sa kojim počinjemo i završavamo pregovore.

Crnogorsko ratno rukovodstvo moraće se suočiti sa svojom odgovornošću za godine koje je obilježio ,,rat za mir”, a nezavisnost pravosuđa biće potvrđena upravo kada crnogorskom ratnom rukovodstvu bude omogućeno da pred sudom dokazuje svoju ,,nevinost”.

Razmatrajući primjer nacističke Njemačke, Karl Jaspers daje tipologiju moguće krivice ili odgovornosti građana za postupke tog režima koje dijeli na: krivičnu odgovornost, političku krivicu, moralnu krivicu i metafizičku krivicu. Suština je da ni jednog trenutka ne smijemo dozvoliti da se konkretni ljudi zaborave i izbjegnu pravdi. Za svakog se može utvrditi odgovarajući tip odgovornosti ili krivice, iako je to svakako jasnije kod krivične, a kako dalje idemo sve osjetljivije. Upravo građanska odgovornost svih nas treba da spriječi imputiranje lažnog centralnog narativa o neučešću Crne Gore u ratnim događajima i jednakoj (ne)krivici svih. Spremnost, na primjer, konkretno Slobodana Pejovića da progovori i da svoj iskaz vezano za dešavanja i deportacije bosanskih izbjeglica je od nemjerljivog značaja za ubrzanje procesa suočavanja sa prošlošću.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo