Povežite se sa nama

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, DIREKTORICA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE Uzalud potrošeni milioni

Objavljeno prije

na

MONITOR: CGO je upravo završio istraživanje „Koliko je uloženo u borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u Crnoj Gori i da li su rezultati u tom smjeru vidljivi”? Do kakvih ste saznanja došli?

ULJAREVIĆ: Naše pilot istraživanje teži da skrene pažnju na jedan aspekt priče o borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala o kojem se ne priča, a koji se odnosi na značajna sredstva koja se ulažu za ove svrhe, a koja apsolutno ne odgovaraju vidljivim i mjerljivim rezultatima. Podsjetiću da je Evropska komisija (EK) u jednom od svojih prvih dokumenata koji se odnose na Crnu Goru, poznatom kao Studija izvodljivosti, još 2005. konstatovala ,,U Crnoj Gori, vladavina prava mora biti dalje ojačana. Veze između organizovanog kriminala i dijelova političkog i institucionalnog sistema i dalje postoje.” U njenom izvještaju o napretku Crne Gore za 2012. se ocjenjuje da ,,Korupcija ostaje široko rasprostranjena i nastavlja da bude ozbiljan uzrok zabrinutosti, ometajući sprovođenje istraga organizovanog kriminala”. Ukratko, u proteklih sedam godina obaveza države da suzbije korupciju i organizovani kriminal ostala je na retoričkom nivou.

U međuvremenu, u proteklih pet godina, u institucije koje su direktno nadležne da se bave ovim pitanjem uloženo je samo iz nacionalnog IPA programa i Budžeta Crne Gore 36 582 698, 93 eura, što predstavlja najmanji mogući iznos, jer tome treba dodati još sredstva iz regionalnih EU fondova, država članica EU i SAD. Neke naše projekcije ukazuju da su direktna ulaganja iz svih ovih izvora najmanje oko 80 miliona eura, dok indirektna zasigurno prelaze 100 miliona.

MONITOR: Da li su ta sredstva zaista iskorišćena za borbu protiv korupcije i kriminala?
ULJAREVIĆ: Sredstva su formalno utrošena za te svrhe, ali je realno da se svi zapitamo gdje i kako je to urađeno, ako se ocjena EK nije suštinski promijenila godinama, a percepcije građana i građanki o rasprostranjenosti korupcije uvećale. Takođe, neke od ključnih antikorupcionih institucija se u javnosti vide kao vrlo koruptivne, a istovremeno je veliko povjerenje u NVO i medije kao borce protiv korupcije i organizovanog kriminala, koji suštinski nemaju zakonske pretpostavke da bi te probleme izvodili do kraja. Tako se dolazi do začaranog kruga u kojem se mnogo priča o korupciji i organizovanom kriminalu, a malo je mjerljivih rezultata u toj borbi, uz mnogo potrošenih sredstava poreskih obveznika u Crnoj Gori, EU, itd.

MONITOR: Koliko su ta sredstva zaista doprinijela borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala?
ULJAREVIĆ: Ova sredstva su svakako imala svoj značaj u razvoju određenih kapaciteta, posebno kada je sistem obuke u pitanju i shvatanje da nijesmo sami na svijetu, odnosno da je neophodno sarađivati na razvoju zajedničkog sistema bezbjednosti. Ipak, jasno je da crnogorske institucije nijesu bile u stanju da uložena sredstva pretvore u potrebne efekte. Tužilaštvo i policija, kao stubovi borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, nijesu ni izbliza iskoristili ove mogućnosti da bitnije unaprijede svoje kapacitete. Treba naglasiti da su i različite priče u pitanju. Tužilaštvo nije ni vuklo dovoljno sredstava iz ovih fondova, odnosno bilo je korisnik samo kroz projekte drugih. Suprotno tome, u Upravu policije se samo iz dva izvora slilo direktno 25 907 702,57 eura (to se značajno uvećava kad se dodaju preostala sredstva), što je zaista nevjerovatno u odnosu na učinke policije.

Zabrinjava i činjenica da umjesto da razvijaju i izgrađuju sistem bezbjednosti otvorenog društva, kakvo treba da bude Crna Gora u EU, neke anahrone strukture u tužilaštvu i policiji pokreću čisto politički motivisane postupke istraga, praćenja i prisluškivanja kritičara režima. Takve prakse su svakako daleko od evropskih i zahtijevaju pokretanje odgovornosti nadležnih u policiji i tužilaštvu, jer bez ozbiljne reforme ovih organa neće ni biti suštinskih pomaka.

MONITOR: Trenutno je u Crnoj Gori aktuelno nekoliko afera – ,,Snimak”, prisluškivanje novinara… Da li tužilaštvo ima kapaciteta da se pozabavi serijom tih afera?
ULJAREVIĆ: Prilično jasno se vidi nedostatak multidisciplinarnog pristupa u radu. Novo vrijeme traži nove ljude i principe rada. Tužilaštvo više ne može da bude predodređeno samo za pravnike. U policiji imamo ljude iz raznih struka, ali ljude koji su uglavnom svoj radni angažman provodili i provode u policiji. Primjera radi, da bi imali kvalitetnu i uspješnu istragu finansijskog poslovanja ili praćenja toka novca u tužilaštvu i policiji moramo imati timove finansijskih stručnjaka, sposobnih da istražuju ne samo postojeće mogućnosti kriminala vezane za pranje novca, namještanje poslova na javnim konkursima, finansijske prevare, već da prate i trendove u toj oblasti sarađujući sa relevantnim regionalnim i međunarodnim službama i ekspertima. Svakodnevno, i to kao opšte mjesto među ljudima finansijske struke, može se čuti da naša policija i tužilaštvo nemaju kapaciteta da vode finansijske istrage. Ovaj nedostatak u realnom životu stvara nepremostiv jaz između onoga što je neophodnost borbe protiv korupcije i kriminala i potrebnih rezultata te borbe.

Posljedica toga je jedna neučinkovita retorika, teško kvalifikovane javne prozivke sa jedne strane i nepristojna tromost i politička zarobljenost nadležnih institucija sa druge.

Upravo je potrošeni novac, a i novac koji će stizati i koji ćemo svi kao poreski obveznici odvajati za borbu protiv korupcije i kriminala, potrebno trošiti na izgradnju ovakvih i drugih neophodnih kapaciteta.

MONITOR: Da li je afera ,,Snimak” jedan od dokaza da izbori nijesu slobodni i demokratski i šta bi trebalo opozicija da uradi?
ULJAREVIĆ: Afera Snimak je dokazala osnovane sumnje i naša decenijska saznanja da crnogorski politički sistem, pa i izborni sistem, nije funkcionalan. Kupovina glasova je opšte mjesto crnogorskih izbora i mislim da se neće riješiti, niti da se može riješiti na bazi traženja rješenja u pozicioniranju parlamentarne opozicije u odnosu na aferu. Mi aferu živimo od devedesetih do danas, to je vjerovatno drugo ime naše tranzicije.

No, ova afera kao i brojne koje će se pojaviti u narednom periodu doprinosiće razvoju demokratskih procesa i urušavanju, pa i konačnoj dekonstrukciji političko-interesnih monopola. Proces evropskih integracija nezaustavljivo mijenja Crnu Goru, ohrabruje naše građane i građanke, čak i u strukturama DPS-a, da konkretnim činjenjem, u ovom slučaju insajderskim, otvore procese suočavanja sa istinom. Stoga treba nastaviti borbu na svim poljima. Najgore bi bilo povući ishitrene poteze u trenutku kada rezultati borbe za funkcionalnu demokratiju počnu da stižu.

MONITOR: Bojkot predsjedničkih izbora jedna je od varijanti reagovanja opozicije ukoliko tužilaštvo ne pokrene istragu povodom afere Snimak. Da li je to racionalan potez?
ULJAREVIĆ: Bojkot prije svega mora biti do kraja izveden i osmišljen ako želite da uspije. Opozicija prvi put ima konkretan dokaz koji govori o nedostatku potrebnog izbornog legitimiteta. To je jezik koji mogu da razumiju u međunarodnoj zajednici.

Sa druge strane, ova afera može da se iskoristi i na brojne druge načine kao što je pritisak da se otvori priča ne samo o kontroli izbornog procesa i potrebi međunarodnog angažovanja u praćenju regularnosti ukupnog procesa, već i o promjeni izbornog sistema koji bi onemogućio lidersko-autoritarne partijske strukture da ovako djeluju.

MONITOR: Pošto cure informacije i skoro dnevno imamo povjerljive dokumente u medijima, svjedoči li to da puca kontrola unutar DPS-a, da neko dotura informacije medijima i da možda postoje nekolike struje u vrhu DPS-a?
ULJAREVIĆ: U DPS-u su postojale i postoje brojne struje i frakcije, ali crnogorski društveno-politički sistem zatvoren u svoju čauru držao je taj skup najrazličitijih interesa u jedno. Kako su procesi otvaranja Crne Gore nezaustavljivi i kako se pojavljuju i realni i mogući novi uticaji, ljudi postaju građanski hrabriji, otvoreniji, spremniji na promjene. Interesi unutar DPS-a samim tim dobijaju novu dimenziju, otvaraju se šanse van same strukture i to za rezultat ima početak urušavanja monopola.

Podrška kontrolisanim medijima

MONITOR: Koji su glavni zaključci posljednjeg istraživanja CGO o oglašavanju državnih institucija u medijima?
ULJAREVIĆ: Istraživanje je pokazalo da su Skupština i Vlada bile štedljivije tokom 2012, kada je riječ o različitim oblicima novčanih transfera medijima. No, zabrinjavajuće je da za to ne postoje kriterijumi, poput povjerenje u medije, procjene čitanosti/gledanosti/slušanosti u odnosu na cjenovnik oglasnog prostora ili druge oblike davanja, kao ni transparentna procedura po kojima su ta sredstva raspodijeljena. Istraživanje je podvuklo i postojeću medijsku polarizaciju kroz činjenicu da su najviše sredstava dobili mediji koji imaju kontrolisanu kritiku prema Vladi – dnevnik Pobjeda, Portal Analitika i radio Antena M.

MONITOR: Može li se govoriti o tome i da se putem oglašavanja i usmjeravanja sredstava prema određenim medijima u stvari kontrolišu ti mediji?
ULJAREVIĆ: Činjenica je da je istraživanje CGO-a ukazalo da Vlada ima svoje favorite čiji rad i na ovaj način podržava, a to nije zanemarljivo u situaciji u kojoj se mnogi mediji suočavaju sa ekonomskom održivošću. Dodatno, radi se o manje-više istim medijima koji su bili na sličan način podržani i prošle godine a to ne može biti slučajnost, kao ni činjenica da ti mediji imaju blagonaklon stav prema vlastima, a istovremeno se otvaraju za razne glasove koji teže da kriminalizuju NVO sektor i dio nezavisnih medija, koji se prepoznaju kao kritičari režima.

CGO nema namjeru da etiketira medije na bilo koji način, jer u svakom od njih postoje profesionalni usponi i posrtaji, ali ove činjenice treba da budu ozbiljno uzete u razmatranje i vjerujem da su nadležni organi dužni da daju neka objašnjenja.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

MONITOR: Kako gledate na inicijativu o rehabilitaciji golootočkih žrtava?

PEPIĆ: Inicijativa o rehabilitaciji golotočkih žrtava u suštini nije loša. Naprotiv. U suštini ovaj i ovakav potez predsjednika Milatovića je i konkretan i korektan. Ali postavlja se pitanje  zašto  to nije urađeno do sada.  Naročito ako se zna da su ostale Republike bivše Jugoslavije donijele neke vrste rehabilitacije.

Ako se uz to zna da je u ovom zloglasnom koncentracionom zatvoru, bio veliki broj zatvorenika i žrtava iz Crne Gore, koji su sredinom prošlog vijeka zbog Rezolucije IB, slati da u više nego nehumanim uslovima, budu zatvarani, zlostavljani, prebijani, maltretirani, ubijani… Ko ih je tamo slao, pa najvećim dijelom  Crnogorci? Njihovi ratni drugovi, komšije, braća…

Možda nam i primjer Golog otoka  najbolje govori o tome kako se i mi većinski ponašamo prema istoriji. Kao prema samoposluzi. Iz nje uzimamo samo što nam treba, tj.samo ono što nam odgovara.

Prošlost trebamo da prihvatimo bez šminkanja i uljepšavanja. Mi prošlost ne možemo promijeniti, ali moramo na valjan način ukazati na ono što je bilo dobro, a i što je bilo loše.

MONITOR: U Skupštini je formiran Anketni odbor za crne trojke. Najavljeno je rješavanje mnogih do sada nerasvijetljenih ubistava i napada. Koliki su dometi ovog odbora?

PEPIĆ: Ko zna, možda se držeći i one stare  – ako nešto nećeš da riješiš, ili ako hoćeš da nešto prolongiraš, formiraj komisiju.

Naravno da je formiranje odbora od strane Skupštine, koja će se baviti osvjetljavanjem nekih teških događaja iz naše nedavne prošlosti  legitimno. No, istovremeno, tako se i priznaje da su mnoge naše institucije slabe, ili da ih nema.

Da smo imali institucije, ovaj odbor nam i ne bi trebao. Ali, moram da primijetim,  ni ,,ovi” nakon avgusta 2020. nijesu praktično ništa ni uradili da one ojačaju.

Zato imam pravo na sumnju, koliko ovaj odbor može da doprinese. Uz sve to, veliku sumnju kod mene izaziva najava da predsjednik ovog odbora, može biti neko iz DPS-a!? Da li se  ovakvom tematikom na valjan način može,  i prije svega da li hoće, da se bavi neko ko je bio vlast  kada se to događalo?

MONITOR: Krize ni u regionu ne nedostaje, a dio političara svako malo ide do Beograda, sada i u Banja Luku da daju pomoć Vučiću, Dodiku. Da li takva praksa i koliko opterećuje političku scenu u Crnoj Gori?

PEPIĆ:  Svi su izgledi da Vučićev režim, bez obzira na sva činjenja i nečinjenja, nema adekvatan način da se suprotstavi protestima koje predvode studenti u Srbiji, koji su mu dobrano uzdrmali vlast.

Da bi mu pomogli, i da bi skrenuli pažnju sa onoga što traže studenti,a to je njegov politički odlazak,  Vučiću su u pomoć ,,priskočili” njemu više nego ,,odani Srbi ” iz regiona. Prije svega Milorad Dodik, predsjednik RS- a, kao i crnogorski političari iz  prosrpskih partija.

Naravno da to opterećuje i crnogorsku političku scenu. Dobro se zna da je Balkan počesto zbog nečijih ličnih interesa, znao da upadne u veliko nevolje i zlo! Ipak, ne očekujem neke velike nestabilnosti kod nas. Vjerujem da su se građani, poučeni nedavnom prošlošću, većinski ,,opametili”.

MONITOR: Vidite li izlaz i rješenje političke krize u Crnoj Gori i mogući dogovor vlasti i opozicije?

PEPIĆ: Što se tiče sukoba pozicije i opozicije u parlamentu, rekao bih –  ništa novo. Ništa što već nije viđeno. Bilo je i ranije bojkota i opstrukcije rada parlamenta.

Mislim da  razlog koji je naveo DPS, a kojem se priključila URA, da je to zbog navodnog kršenja Ustava od strane Ustavnog odbora, zbog slanja jedne sutkinje Ustavnog suda u penziju, ne stoji. Nije to toliko zbog ustavnosti, koliko zbog toga ko je poslat u penziju.

Vidim mogućnost dogovora opozicije i pozicije oko daljeg i nesmetanog rada i djelovanja parlamenta. Ne zato što je DPS ponudio svojeg kandidata za mjesto predsjednika Anketnog odbora. Već zbog  pritiska međunarodnog faktora. Prije svega ambasadora KVINTE.  Za  ,,pomirenje i saradnju”  koji će, čini se, ubrzo uslijediti, od domaćeg  veće zasluge imaće međunarodni faktor.

Građani će i dalje biti u ,,vrzinom kolu”. Zbog uspostavljenog partitokratskog sistema, gdje poslanici i odbornici nemaju odgovornost prema građanima, već isključivo prema svojim partijskim šefovima. Zato nam i trebaju otvorene izborne liste, da znamo i koga i ko nas bira.

MONITOR: Kako biste kao istoričar analizirali trenutno stanje u svijetu. Nakon  genocida u Gazi, rata u Ukrajini, moguće je  novo pregrupisavanje velikih sila. Ima li sličnosti sa istorijskim događajima u prošlosti?

PEPIĆ:  Opet bih reko –  već viđeno.

Nova američka administracija promijenila  je retoriku i odnos prema ratu u  Ukrajini. Razlog vidim u tome što taj rat sve duže traje i što ukrajinski režim nije baš ,,trčke” pristao na ponudu pragmatičnog i bahatog ekonomiste Trampa, da mu potpiše ,,blanko” korištenje prirodnih ukrajinskih bogatstava. Ljudi poput Trampa i ne pomišljaju da nešto, bez obzira na cilj i situaciju, rade džaba!

Odnosi Amerike i Rusije, za očekivati je da će biti na nekoj većoj ili bolje rečeno, pristojnoj razini. Ali ostaje pitanje šta će biti sa EU.

Svijet će naravno i dalje biti nepravedan. Naročito je nepravedan u odnosu prema onome što je radio i što radi izraelski režim koji sprovodi zločine i genocid nad Palestincima.  Tramp čak iznosi i ,,genijalno”, krajnje nehumano rješenje o iseljavanju Palestinaca iz Gaze. O tome skoro pa čitav ,,miroljubiv i pravedan” svijet, pa i naši političari i mnogobrojni ,,vajni” borci za ljudska prava i slobode ćute. To je  sramno i licemjerno!

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo