Povežite se sa nama

INTERVJU

Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje: Đukanović je odavno prevaziđen političar

Objavljeno prije

11 godina

na

daliborka-uljarevic

MONITOR: Posljednjih godina sve su češće i organizovanije kampanje vlasti i vlastima bliskih medija protiv neistomišljenika i kritičara režima. Kako objašnjavate te kampanje koje se organizuju paralelno sa zaklinjanjem vlasti u evroatlantske integracije?
ULJAREVIĆ: Za mnoge jeste iznenađenje što koračanje ka EU nosi i sve jači pritisak na one koji ukazuju na devijacije sistema. Ali, to nije neočekivano imajući u vidu nedemokratski karakter vlasti koja jedino u takvom izrazu vidi način da pobjegne od suočavanja sa argumentima. Mi smo svi svjedoci, a neki i žrtve, intenziviranja organizovanih i brutalnih kampanja protiv kritičara režima, najčešće i najbezobzirnije kroz privatne medije bliske vlastima ili određenim strukturama u vlasti, ali nažalost i kroz one koje građani finansiraju a koji ne rade u javnom interesu. U osnovi tih prljavih kampanja nalazi se cio sistem lažnih konstrukcija koje bi trebalo da na ličnom i profesionalnom planu diskredituju sve koji jasno, javno i glasno otvaraju goruće probleme crnogorskog društva a u najvećem dijelu produkovane zloupotrebama javnih funkcija. Ipak, suština tih napada nije samo u funkciji odbrane višedecenijske vlasti i političke moći. Nažalost, ovdje se radi i o opasnim spregama politike, korupcije i organizovanog kriminala, uz zloupotrebu institucija koje bi trebalo da štite građane umjesto što su pesnica napada na njih.

MONITOR: Na koga treba adresirati odgovornost za to?
ULJAREVIĆ: Najveću odgovornost za ovakvo stanje i kontaminaciju crnogorske javnosti sa teškim posljedicama po ukupan proces demokratizacije ima predsjednik DPS-a i Vlade Crne Gore Milo Đukanović, čiji se bliski saradnici, prijatelji i saborci ističu u ovim poslovima, a nerijetko i hvale svojim “učincima”.

MONITOR: Kako komentarišete brutalni napad medija bliskih vlasti na Vanju Ćalović izvršnu direktorku MANS-a?
ULJAREVIĆ: Trenutno najteža posljedica krajnje neodgovornog i bahatog ponašanja vladajuće elite, koja ohrabruje brutalnost medijskog obračuna kroz formu njima bliskog tabloidnog novinarstva, je prljava, tendenciozna i vrlo opasna konstrukcija protiv izvršne direktorke MANS-a Vanje Ćalović. Ona je danas najeksponiranija kritičarka crnogorskog režima i Đukanovićevog načina vladanja, tako da nije teško odgonetnuti motive te neukusne i ogavne predstave.

Ali, napad na Vanju Ćalović se ne smije posmatrati kao obračun sa jednom osobom. To je poruka svima ostalima da se neće birati metode diskreditacije, i da takav pristup ima punu podršku onih koji još uvijek drže poluge moći u Crnoj Gori.

MONITOR: Kakve će posljedice imati Crna Gora zbog ove afere kad je riječ o odnosu Brisela, odnosno EU prema njoj?
ULJAREVIĆ: Osude ove kampanje su stigle sa brojnih relevantnih međunarodnih adresa, uključujući i EU. Dodatno, u izvještajima koji nam dolaze iz Brisela bilježi se sve veće nezadovoljstvo stanjem u crnogorskim medijima, kao i brojnim drugim parametrima koji nijesu povoljni kad je riječ o evropeizaciji crnogorskog društva. Vjerujem da će i ova kampanja, kao i drugi brojni pritisci na kritičare režima, samo pojačati fokus Brisela na ulogu nadležnih organa zaduženih za afirmaciju vladavine prava. To su i dalje politički obojeni organi, bez potrebnog profesionalnog integriteta, pa ne čudi što još uvijek nijesu riješeni brojni fizički napadi na novinare, napadi na redakciju i imovinu Vijesti, ubistvo glavnog urednika Dana Duška Jovanovića, ali i što mnogi od njih pristaju na zloupotrebu u procesu obračuna sa neistomišljenicima režima.

MONITOR: Kako će sve to uticati na političku moć Mila Đukanovića?
ULJAREVIĆ: Đukanović je odavno prevaziđen političar koji predstavlja teret za dalje reforme političko-pravnog, pa samim tim i ekonomskog sistema Crne Gore. Toliko skandala kojima je kumovao, afera i nezakonitog ili štetnog raspolaganja državnom imovinom, nepotizma, odavno su trebali od Đukanovića i njegove političke karijere da naprave prošlost. Što se više bude opirao promjenama zloupotrebljavajući čitav sistem kojim upravlja, a prvenstveno bezbjednosne i kriminalne strukture, to će pad biti teži i bolniji, ali ne samo za Đukanovića već za cijelo crnogorsko društvo i državu.

MONITOR: Kakvi su izgledi da se formira koalicija opozicionih stranaka koje bi mogle da promijene stanje na crnogorskoj političkoj sceni?
ULJAREVIĆ: Uprošćeno gledano opozicija bi, stavljena na jednu listu, najvjerovatnije pobjedila DPS koaliciju. Međutim, stvari u praksi nijesu tako jednostavne zbog čega je i tako mučna transformacija političkog sistema u Crnoj Gori. Treba istaći činjenicu da je DPS odavno u manjini i da bi, primjera radi, opozicione partije sa SDP-om mogle oboriti Vladu na čelu sa Đukanovićem. U tom slučaju bi došlo do krize vlasti, jer je teško očekivati da bi aktuelni predsjednik države ponudio mjesto mandatara kandidatu novoformirane većine. Vanredni izbori bi u psihološkoj ravni bili vrlo nepovoljni za DPS i mogla bi se u tom slučaju očekivati pobjeda opozicione većine.

Nažalost, opozicija nema dovoljnu koordinaciju djelovanja, vrlo malo ili nimalo radi na jačanju partijskih infrastruktura, kao i na izgradnji održivih odnosa sa relevantnim domaćim i međunarodnim faktorima.

MONITOR: Da li će SDP raskinuti višegodišnju koaliciju sa DPS-om I, ako to učini, šta bi to značilo za SDP i Crnu Goru?
ULJAREVIĆ: SDP je predugo u vlasti, stvorene su brojne interesne mreže i SDP ne može raskinuti koaliciju sa DPS-om bez ozbiljnih posljedica. Naravno, ove posljedice bi bile trenutne, ali na duže staze SDP bi puno dobio u svom političkom izrazu i snazi. Istinski politički lideri, pa i političke strukture se prepoznaju po sposobnosti da donesu rizične, hrabre i jasne odluke koje cijelo društvo guraju naprijed ka prosperitetu.

MONITOR: Kako biste ocjenili trenutnu ulogu Državnog tužilaštva u crnogorskom društvu?
ULJAREVIĆ: Državno tužilaštvo je daleko od samostalnog, profesionalno prodornog, hrabrog i depolitizovanog organa. Umjesto da se bavi istragama i procesuiranjem korupcije i organizovanog kriminala na najvišem nivou, spregom politike i kriminala,Tužilaštvo je u značajnoj mjeri dio bezbjednosno-političkog aparata za progon neistomišljenika. Pokreću se (pred)istražne radnje na bazi paušalnih anonimnih prijava i vrši kontrolisan pritisak na pojedine kritičare režima, što je jedan od najopasnijih vidova zloupotrebe državnih organa. Ti njihovi nalazi se iščitavaju po tabloidnim medijiskim prostorima, ljudi se pokušavaju staviti na stub srama i proglasiti krivim, prije nego što su i dobili priliku da daju svoj odgovor. S druge strane, na utemeljene krivične prijave koje dolaze iz nevladinog sektora, traže se dodatna pojašnjenja, opstruiraju se traženi odgovori, a postupak se ne pokreće. Opravdanje nije i ne može biti u VD stanju, iako svakako i to ima uticaja.

MONITOR: Kako takvo Tužilaštvo učiniti djelotvornim?
ULJAREVIĆ: Trenutno stanje u Tužilaštvu jeste alarmantno, jer se praktično radi o anesteziranoj instituciji u kojoj je jedan dio direktno korumpiranih tužilaca, drugi dio su oni koji su paralisani strahom, treći potpuno nestručni i nesposobni da sprovode istrage, i mislim da je incidentan broj časnih, profesionalnih i hrabrih ljudi koje moramo lupom tražiti… Da bi moglo odgovoriti na potrebe crnogorskog društva, Tužilaštvo mora proći kroz radikalne reforme, počev od izbora novog VDT-a koji bi došao izvan tužilačke organizacije, pa do reizbora svih tužilaca. Tokom tog reizbora, svaku bi biografiju i učinak trebalo pojedinačno i temeljno cijeniti i odbaciti svaku za koju se vežu kontroverze, jer samo takvim pristupom možemo doći do kadrova sa potrebnim kapacitetom da obavljaju ovu izuzetno važnu javnu funkciju.

MONITOR: Kako treba da se organizuje civilni sektor da bi pružio adekvatan otpor nasilju i unaprijedio djelovanje i pritisak na institucije sistema da počnu da rade svoj posao?
ULJAREVIĆ: Crnogorski civilni sektor je trenutno najorganizovaniji i najprodorniji društveni akter u Crnoj Gori, ali i pozitivan primjer u regionu, zbog svoje kredbilnosti u društvu, jačine i organizovanosti. Zato su i napadi na istinski civilni sektor od strane vladajuće elite, i njenih saveznika u različitim strukturama, ovako intenzivni. Sektor ima ogromno povjerenje građana i ne mislim da ga mogu zaplašiti niti zaustaviti primitivne kampanje protiv njegovih lidera. Naprotiv, moj je utisak da te kampanje doprinose homogenizaciji upravo onih koji su najposvećeniji reformi crnogorskog društva, a koje su vlasti, preko svojih ubačenih činilaca u sektoru, do sad pokušavale podijeliti.

NVO sektor ruši predrasudu o ženama

MONITOR: Nedavno ste izjavili da se naš region još nalazi u fazi u kojoj se žene bore da imaju jednake šanse da postanu liderke kao muškarci i da učestvuju u svim aspektima javnog i političkog života. Kakva je u tom pogledu situacija u Crnoj Gori?
ULJAREVIĆ: U političkoj ravni žene su marginalizovane, loše motivisane i to stanje se neće brzo mijenjati. Partije su zatvoreni liderski sistemi, sa dominacijom muških grupa, koje žene dominantno doživljavaju kao manje “sposobne” za bavljenje politikom, nedovoljno čvrste za donošenje teških odluka, kao dekor. Ovu predrasudu, ipak, ruši stanje u NVO sektoru. U civilnom sektoru žene nijesu dekor, već sasvim ravnopravni donosioci odluka, liderke, pokretači brojnih inicijativa i beskompromisni borci za vladavinu prava i zaštitu ljudskih prava i sloboda.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

INTERVJU

BRANO MANDIĆ, PISAC I NOVINAR: Potvrda da je imalo smisla pisati

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Koliko god bizaran bio ovaj slučaj policijske zloupotrebe, on se uklapa sa svjetskim trendom. Naglašena autoritarna politika osnažena kapitalom koji kontroliše tehnologiju i suštinski uređuje medijski prostor, nadvila se kao prijetnja sa obje strane Atlantika

 

 

MONITOR: Napisali ste da ste pomislili da je to nevjerovatno, kad ste dobili papir Uprave policije da je protiv vas pokrenut postupak  zbog  kolumne u kojoj ste kritikovali javni nastup profesora Aleksandra Stamatovića. Zaista je nevjerovatno. Pomalo i jezivo. Šta ste još pomislili kad ste pročitali dokument?

MANDIĆ: Pomislio sam da je policijsko pismo najbolja moguća reklama koja se može desiti jednom piscu i da ću morati da ubrzam objavu moje knjige sabranih eseja i kolumni “Zbogom novine”. Baš ovih dana radim na tom rukopisu, prilično obimnom, i ova prijava nekako savršeno zatvara krug. Dvije se misli smjenjuju. Prva, da sam sve dosad u životu pisao uzalud, i druga, da je možda ovo što se dešava upravo potvrda da je imalo smisla pisati, neka vrsta priznanja da sam neke stvari makar dodirnuo.

Zapravo, kad sam dobio to plavo pisamce, trebalo mi je malo vremena da shvatim da nije riječ o privatnoj tužbi, nego da je država procijenila da je moj teskt opasan po javni red i mir. Situacija je bizarna i zato izgleda neozbiljno i upravo tu vidim najveću zamku percepcije. To što izgleda neozbiljno, ne abolira nas da cijeli slučaj tretiramo kao ozbiljan pritisak na novinara i podrivanje slobode govora, što na koncu cijela ova situacija jeste. A što se smiješne strane tiče, kažu da se Kafka smijao dok je čitao djelove Procesa, mislio je kako je to jako zabavno i komično djelo.

MONITOR: Osim što je ovaj postupak policije prijetnja  slobodi govora, državne institucije  se stavljaju u zaštitu profesora koji je  u medijima iznio najprizemnije seksističke komentare, a smatraju da vi remetite javni red i mir jer kritikujete takvo ponašanje profesora, kao i Etički odbor UCG koji ga je zaštitio?

MANDIĆ: O slučaju seksističke opaske profesora Stamatovića nisam imao namjeru da pišem, sve je tu bilo dovoljno jasno i jadno da bi se javnost dalje edukovala. Mislim da je profesor svojim ponašanjem sam sebi naškodio, pokazao se u svijetlu koje je samo po sebi karikaturalno i ne ostavlja mnogo prostora za satiričnu intervenciju. Ali kad je Etički odbor Univerziteta Crne Gore porodio nekakvu jeftinu pseudifilozofiju u vidu odbrane našeg profesora “zavodnika”, stvar je postala sistemska. Tek onda sam krenuo da pišem, jer je riječ o zanimljivoj i značajnoj temi – lažnom moralu akademske zajednice. Presuda Etičkog odbora nije bila ni objavljena na sajtu Univerziteta, dobio sam je od jedne NVO koja je pratila slučaj. Zgranut sam bio tim jezikom, farisejskim konstrukcijama o dobrom profesoru koji hvali duh ispod majice i novinarku gleda kao cilj a ne sredstvo. Jednom riječju, mrak. Mrak bez trunke svjetla, tim prije što je Odbor imao nekoliko elegantih načina da profesora opomene, da se ogradi, nije uopšte morala ničija glava da leti. Ipak, autoritarne strukture ne dozvoljavaju ni najmanju pukotinu za kritiku, sve tu mora biti ugašeno, splasnuto, bezgrešno, kako bi podržalo simulakrumu od koga žive armije pokornih, gotovo anonimnih profesora, nespremnih za bilo kakav javni istup.

Da, upravo sam to htio da kažem, naš Univerzitet dobrim dijelom funkcioniše kao autoritarna struktura i samo nečiji autoritet, pretpostavljam rektorov, učinio je da se odmah nakon Stamatovićevog gafa Univerzitet jednim nepotpisanim saopštenjem ogradi od njegovog ponašanja. Međutim, kad je stvar predata na rješavanje po proceduri, Etički odbor je pokazao kakva je zapravo klima na Univerzitetu, kako se ubija zdrava misao tamo gdje bi trebalo da se uči sloboda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR DUŠKO LOPANDIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA ZA MEĐUNARODNE ODNOSE I POTPREDSJEDNIK PARTIJE SRBIJA CENTAR: Režim se ljulja,  postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja u Srbiji

Objavljeno prije

1 sat

na

14 Marta, 2025

Objavio:

Podjele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prijete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast

 

 14

MONITOR: Za 15. mart se očekuje veliki skup studenata i građana koji bi trebalo da dođu iz čitave Srbije. Vučić najavljuje-za isti datum, „kraj obojene revolucije“. Da li bi taj dan mogao da znači i kraj dosadašnjih vidova otpora?

LOPANDIĆ: Treba razlikovati Vučićevu propagandu od realne situacije. Srbija je u dubokoj političkoj krizi, režim se ljulja, postoji  jedna vrsta predustaničkog stanja sa desetinama protesta koji se dešavaju svaki dan i koji su do sada obuhvatili preko 400 gradova i sela. Neki od njih, poput skupova u Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu okupili su i više stotina hiljada građana. Svo nezadovoljstvo stanovnišva nepočinstvima režima sada se izlilo na ulice. Ono ne bi dostiglo ovolike razmere da već duže ne postoji proširen osećaj nezadovoljstva i nepravde u narodu na koje „šef“ i grupa na vrhu nisu u stanju  niti imaju nameru da odgovore. Vučić je u toku četiri protekla meseca pokušao potpuno bezuspešno sve moguće taktike kako bi zaustavio studentski i narodni bunt, od represije, laži, pretnji i kontramitinga do pomirljivosti, kampanje „borbe“ protiv korupcije, uzaludnih pokušaja da podmiti studente… U poslednje vreme intenzivirao je neuverljivu priču o „obojenoj revoluciji“ koja će se završiti 15. marta. Ali to je samo njegova pusta želja. Podele u društvu koje je režim preobučenih radikala stvarao tokom više od decenije, sada prete da dovedu i do nasilja, za što će svu odgovornost snositi vlast. Studenti su najavili, „dugoročnu borbu radi sistemskih promena“ kao i trodnevni generalni štrajk nakon 15. marta, uključujući i blokade nekih od ključnih državnih kompanija, poput EPS-a i dr.

MONITOR:  Kako  gledate na dinamiku u odnosima studenata u blokadi i ostalih društvenih aktera, posebno opozicionih političkih partija?

LOPANDIĆ: Podržavamo sve studenstke zahteve ali istovremeno smatramo da oni ne mogu sami (u ovom herkulovskom poduhvatu promena), i u kome bi – kao uostalom i građani u protestima – trebalo da učestvuju i svi drugi organizovani politički subjekti. „Netransparentnost“ studentskog pokreta kada se radi o načinu da se stigne do krajnjeg cilja, široj ideologiji ili kontaktima sa drugim društvenim grupama koje se već godinama zalažu za promenu sistema (od opozicije do organizacija civilnog društva) do sada je bila najveća originalnost, ali potencijalno i moguća slabost protesta. Studenti se zalažu za ispravne ciljeve, poput jadnakosti i pravde, borbe protiv korupcije, vladavine prava, primene zakona itd., ali nije baš sasvim jasno kako će do tog cilja i doći nasuprot žilavom i ukorenjenom režimu koji se svom snagom i na svaki način opire promenama. Zahtev da „institucije rade svoj posao“ je nerealan u uslovima zarobljene države koju je zgrabila kleptokriminalna hobotnica.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEVDET PEPIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Prošlost ne smijemo šminkati

Objavljeno prije

1 sedmica

na

7 Marta, 2025

Objavio:

U Crnoj Gori se većinski prema istoriji ponaša kao prema samoposluzi. Iz nje se uzima samo što kome odgovara

 

 

MONITOR: Prošle sedmice obilježene su 32 godine od zločina u Štrpcima. Da li primjećujete kod nove vlasti drugačiji odnos prema zločinima iz devedesetih ili se na njih samo podsjeti prilikom sličnih obilježavanja?

PEPIĆ: O strašnim i veoma teškim 90-im se puno priča. Mnogi se tog perioda i prisjećamo i podsjećamo. Uglavnom,  osuđujemo takvo zlo. I oni koji su u tom periodu dizali glas i osuđivali te zločine, a bogami sada i oni koji su ćutali. Mnogo je onih koji su u tom zlu na  direktan  ili indirektan način  učestvovali. Na žalost, dobro je poznato da je u tom periodu, većinska Crna Gora bila na strani onih ,,Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva” u odnosu na one ,,Sa Lovćena Vila kliče, oprosti nam Dubrovniče”.

Prošle sedmice smo obilježili tužan, tragičan i sraman događaj otmice putnika iz voza 671 na pruzi Beograd – Bar. Kada su zločinci  u ,,ime srpstva” 27.02.1993. oteli u mjestu Štrpci 20 putnika, koji su imali ,,pogrešna imena ” i odveli ih u smrt. Od tih otetih i ubijenih, većini ni kosti nijesu pronađene. Rekao bi neko, pa ,,šta se tu moglo uraditi”,  to se desilo na drugoj teritoriji. Moglo se.

Što reći i o tome što je ondašnja crnogorska vlast, u maju 1992. izvela monstruoznu akciju, hvatanja i deportacije bosansko hercegovačkih izbjeglica, Bošnjaka,koji  su poslati u smrt. Tada je bio premijer isti ovaj čovjek koji je sada Počasni predsjednik DPS- a.

Ne mogu da ne pomenem ime sada pokojnog Slobodana Pejovića, koji je kao ondašnji policijski inspektor, prvi javno o tome progovorio.  I šta je taj ČOVJEK,  u pravom i punom smislu te riječi, doživio nakon toga, naročito od ,,zaštitnika lika i djela” i ,,perača” biografije Đukanovića. Na sve i svakakve načine su pokušavali i pokušavaju da ocrne Slobodana Pejovića. A Slobodan Pejović je heroj.

O tim i takvim devedesetim nije odgovaralo mnogima koji su bili na vlasti do 30.08.2020. da se priča i  ,,razjasni” uloga nekih od kojih su u tom periodu zla u tome  saučestvovali.  Ni kod ovih ,,novih” ne vidim iskrenu želju, da se time na pravi način bave. Podsjećanja i obilježavanja tragičnih  događaja iz 90-ih, više služe za ,,dekor”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 7. marta iil na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo