Ovom restrukturiranju Vlade nije prethodila nikakva analiza potreba niti tu ima strateškog pristupa. Mnogi akteri su imali projektovane ministre unaprijed, pa se oko toga više vremena trošilo nego oko profilisanja ideološkog i programskog okvira Vlade. Posljedično, prevagnule su partijske kalkulacije što je na samom početku dovelo u pitanje posvećenost ove Vlade reformskom kursu, jer taj kurs zahtijeva i partijska i lična odricanja
MONITOR: Formiranje manjinske vlade privodi se kraju. Kako vidite sastav buduće Vlade?
ULJAREVIĆ: Taj proces je trajao neobjašnjivo i nedopustivo dugo. Mi živimo u suštinski vanrednim okolostima trajuće političke krize kada je svaki dan koji može doprinijeti snižavanju nivoa polarizacije i efektivnom funkcionisanju državne uprave jako značajan.
Izgubljeno vrijeme će plaćati i novi članovi Vlade. Zdravko Krivokapić i njemu vjerni ministri do posljednjeg dana su bili fokusirani na to kako da otežaju posao nasljednicima, a istovremeno za sebe prigrabe neku korist, bilo da je ona lična ili partijska.
Objektivno gledajući, novi sastav je izraz partijske trgovine, počev od strukture Vlade koja je stihijski mijenjana da bi se nahranili partijski apetiti, do brojnih kadrovskih rješenja, uz čast nekoliko izuzetaka.
MONITOR: Manjinska vlada će mati 20 ministara i 18 ministarstava. Vi ocjenjujete da se tu radi o stihijskoj promjeni, zašto?
ULJAREVIĆ: Ovom restrukturiranju nije prethodila nikakva analiza potreba niti tu ima nekog strateškog pristupa. Mnogi akteri su imali projektovane ministre unaprijed, pa se oko toga više vremena trošilo nego oko profilisanja ideološkog i programskog okvira Vlade. Posljedično, prevagnule su partijske kalkulacije što je na samom početku dovelo u pitanje posvećenost ove Vlade reformskom kursu, jer taj kurs zahtijeva i partijska i lična odricanja.
MONITOR: Mandatar Dritan Abazović istakao je da će nova vlada počivati na dva glavna stuba – vladavini prava i ekonomskom razvoju. Može li ovakva vlada, sa nekim starim imenima, uz DPS po dubini, obezbijediti ono što Abazović obećava?
UKLJAREVIĆ: Brzo ćemo vidjeti u kojoj mjeri se vlada oslanja i na ova dva stuba. Ali i koliko ona radi na uspostavljanju političke i društvene stabilosti, kao i kompromisu u korist građana i građanki a koji bi trebao da državni interes stavi ispred partikularnog, s obzirom da su to sve postavljene okosnice rada nove vlade u ekspozeu.
Učinci Krivokapićeve Vlade, čiji neki članovi ostavljaju iza sebe takve probleme da će biti potrebno nekoliko mandata da se saniraju, poništili su sliku DPS-a kao političkog strašila. Naime, pokazalo se da naš problem nije samo DPS, koji je nesumnjivo, mnogo prije gubitka izbora 2020. godine, ušao u dekadentnu fazu u kojoj je stvarao i hranio nepotistički, klijentelistički i koruptivni sistem. Naš problem je ozbiljan deficit kvalitetnih političkih struktura i pojedinaca koji su spremni da preuzmu odgovornost i budu dosljedni u zalaganju za temeljne vrijednosti demokratskog društva.
Mi izlazimo iz političke faze u kojoj bilo koja partija može imati monopol, a do rješenja najboljih za javni interes moraće se dolaziti dijalogom i kompromisom sa neistomišljenicima. Legitimiciju učešća u tim procesima, po mom sudu, jedino ne bi trebalo da imaju oni koji za donošenje odluka instrukcije primaju od nedemokratskih eksternih aktera, bilo da su oni iz regiona ili Rusije i slično, jer je to u suprotnosti sa spoljnopolitičkom, ali i vrijednosnom, orijentacijom na kojoj treba da se temelji moderno crnogorsko društvo. Podrazumijeva se da tu legitimaciju ne mogu imati ni oni koji su se ogriješili o zakon.
MONITOR: Abazović od početka zagovaranja manjinske vlade tvrdi da će to biti vlada bez DPS-a. Da li se ovim konceptom DPS ipak vraća na političku scenu i rukovodi budućim političkim procesima?
ULJAREVIĆ: Nikada više DPS neće imati one poluge moći koje je imao do 30. avgusta 2020. godine, ali treba imati u vidu i da DPS nije nestao nakon gubitka tih parlamentarnih izbora. Naprotiv, on se održao mnogo bolje nego što je to bilo za očekivati zato što je Vlada Zdravka Krivokapića bila toliko loša. Dodatno, bivša parlamentarna većina nije uspjela da se usaglasi oko temeljnih pravaca razvoja države što je, uz neprimjerenu nerezistentnost na uticaje Rusije, Srbije i SPC-a na neke aktere, takođe hranilo DPS. To sve rezultira novom političkom realnošću koja otvara prostor za revitalizaciju određenih segmenata učešća DPS-a u procesima donošenja odluka.
Međutim, za DPS je ova vlada nametnuta obaveza, manje zlo od prethodne, ali i dvosjekli mač. Vrlo je neizvjesno kakav će i DPS izaći iz ove situacije, a imajući u vidu da je u ove prethodne dvije godine primarno živio na slabostima protivnika a ne na nekoj svojoj novoj viziji, proaktivnosti ili snazi, a posebno je opterećenje za tu partiju nedovršen proces reforme bez koje se suštinski ne može pozicionirati dugoročno kao vodeći akter.
MONITOR: Dio civilnog sektora tražio je da se javno objavi sporazum na kom je nastala manjinska vlada, posebno nakon nezvaničnih informacija da postoje ,,parcijalni sporazumi” između pojedinih političkih subjekata koji su zaključivani u procesu pregovora. Smatrate li da je važno da se sporazum objavi?
ULJAREVIĆ: Mi smo i ranije insistirali da se partijski sporazumi kojima se uređuju javni poslovi i politike objavljuju. Treba podsjetiti da je te zahtjeve kritički orijentisanog civilnog društvu podržavala nekadašja opozicija. Međutim, nigdje se vizura ne mijenja tako brzo kao u Crnoj Gori kad neko zauzme određenu poziciju. A suština jeste da je u demokratskim društvima, kakvom i mi stremimo, to pravilo.
MONITOR: Demokrate i DF nisu prisustvovali sjednici Skupštine na kojoj se glasalo za manjinsku vladu, a Demokrate su najavile i krivične prijave Tužilaštvu protiv 46 poslanika i potpredsjednika Ervina Ibrahimovića. Isto je učinio i premijer Zdravko Krivokapić. Kako komentarišete njihovu ocjenu da se radi o pučistima, te nezakonitom i nelegitimnom izboru?
ULJAREVIĆ: Pravo je onih koji nisu zadovoljni političkim razvojem događaja da koriste dostupne demokratske mehanizme da brane svoje stanovište.
MONITOR: Novina je posebno Ministarstvo za evropske poslove. Može li ova vlada odblokirati evrointegracijski put i donijeti suštinske promjene?
ULJAREVIĆ: Ne razumijem koji je javni interes kreiranja ovog Ministarstva. Ne treba posebno obrazlagati koliko je naivno uvjerenje da kreiranje novog ministarstva samo po sebi može odblokirati proces pristupanja EU. Zasebno takvo ministarstvo nije imala nijedna zemlja koja je sada članica EU prilikom pregovora, već se politička posvećenost, gdje je to bilo potrebno, naglašavala kroz ministarstva vanjskih poslova i evropskih integracija.
Mi smo imali taj eksperiment u prvom dijelu mandata Vlade Duška Markovića, a što je bio izraz partijskih nadgornjavanja unutar DPS-a. Tu poziciji je tadašnji glavni pregovač Aleksandar Andrija Pejović koristio da izigrava premijera pored premijera, što je, uz sistemsku neuklopivost tog organa i njemu samom donijelo mnogo neprijatelja u istoj toj Vladi, ali i kreiralo brojne probleme unutar javne uprave, kao i u komunikaciji sa institucijama EU. Vlada je nakon ostavke Pejovića zbog utvrđenog sukoba interesa, a na prijedlog CGO-a, odustala od tog rješenja, a sjećam se da su tada to, između ostalih, pozdravili i funkcioneri URA-e.
U konačnici, naši su evropski poslovi domaći poslovi a političku volju da se ovaj proces izvede valjano mora praktično, dnevno i neupitno demonstrirati svaki član Vlade.
MONITOR. Najnovije hapšenje dugogodišnje predsjednice Vrhovnog suda potvrđuje da je reforma pravosuđa poseban izazov. Mogu li to učiniti oni koji su ga takvim napravili?
ULJAREVIĆ: Izbor nosilaca najviših pravosudnih funkcija, kao i depolitizacija DIK-a, nijesu u mandatu izvršne vlasti i taj dio nije ni smio da se nađe u ekspozeu mandatara. Za početak bi bilo dobro da svi akteri razumiju što je čiji dio ingerencija, a što može ili treba biti dio šireg političkog dijaloga.
Reforma pravosuđa je nesumnjivo jedan od prioriteta, ali tome treba pristupiti pažljivo i vodeći računa da se kreira kompetitivan ambijent u kojem će profesionalci biti ohrabreni da se prijavljuju na javne konkurse, ali i da se oni koji ih biraju uzdrže od pokušaja njihove zloupotrebe za partijske ili neke druge interese. Svjedoci smo devastirajućih efekata dosadašnjeg partijskog kadriranja, a ozdravljenje tog dijela vlasti neće ići brzo.
Vrijeme je pokazalo da su partijski akteri kod nas jaki na riječima, ali kad su u prilici da svi koriste sistem za svoje potrebe a da u drugi plan stavljaju javno dobro. Možda to razotrkivanje ukaže i na potrebu da nam je zajednički interes da imamo jake i nezavisne institucije, a posebno u prilikama smjenjivosti vlasti koja će biti sada naše redovno stanje.
Milena PEROVIĆ