Čak 57.3 odsto ispitanika koje je u svom nedavnom istraživanju konsultovao CEDEM ne bi voljeli da imaju homosekusalca u komšiluku. Država i njene institucije se najmanje zalažu da poboljšaju ukupan društveni položaj homoseksualaca, pokazuju podaci CEDEM-a. To je istraživanje potrvdilo ono što se već zna – da je u „evropskoj” Crnoj Gori tretman LGBT (lezbijskih, gej, biseksualnih i transrodnih) osoba daleko od evropskog. Prema drugom, CEMI-jevom istraživanju, čak 70 odsto crnogorskih građana smatra da je homoseksualnost bolest, neprirodna i nemoralna pojava.
Pored društvene, u Crnoj Gori je izražena i institucionalna homofobija koju predvodi, zvuči paradoksalno, aktuelni ministar za ljudska i manjinska prava Ferhat Dinoša. Od izjave da ga ne bi obradovala vijest da u Crnoj Gori ima homoseksualaca, ministar je evoluirao do stava da LGBT populaciju ne treba „zagušiti” ali ni „afirmisati”. A upravo je takav pristup, ocjenjuju domaći stručnjaci i NVO aktivisti, glavna prepreka za dugoročno poboljšanje položaja ove populacije.
Zdravko Cimbaljević, izvršni direktor LGBT Foruma Progres i prvi crnogorski javno deklarisani homoseksualac, kaže za Monitor da zaštita prava LGBT osoba, bez afirmativnih mjera nije moguća i da je takva dugoročno besmislena.
„Koncept koji zastupa aktuelni ministar praktično znači da će nam se dati toliko vazduha koliko je dovoljno da se ne zagušimo, i da ćemo ostati tamo gdje jesmo, diskriminisani. Takva Dinošina politika, s obzirom na to da uživa podršku Vlade, dugoročno će proizvesti potpunu nepoželjnost homoseksualaca koji će svoju budućnost biti prinuđeni tražiti van Crne Gore”, kaže on.
Podaci Foruma Progres govore da je posljednjih nekoliko godina više desetina građana uspjelo ostvariti azil u EU i SAD zbog lošeg tretmana svoje seksualne orijentacije u Crnoj Gori!
Prema tvrdnjama gej osobe koju je Monitor kontaktirao, nekoliko puta mu se dešavalo da bude žrtva nasilja. “Opljačkan sam, a ja i moj partner prebijeni pošto su nas zatekli u emotivnom odnosu. Nakon toga je uslijedilo višemjesečno maltretiranje i ucjenjivanje. Nijesam ih prijavio jer sam nadležnima morao otkriti da sam gej. To bi ubilo moju porodicu” .
Sociolog Srđan Vukadinović smatra da crnogorsko društvo nije spremno za novi sistem vrijednosti. „Zbog te nespremnosti naše društvo dugo funkcioniše na urušenim vrednotama”, kaže on za Monitor. „Postoji jaka tradicionalna, patrijarhalna i plemenska svijest o društvenim pitanjima i fenomenima i izražen stepen idolopoklonstva prema lideru ili grupi, a uz to i izrazitio licemjeran i servilan odnos prema različitim idolima. Tek kada subjekti idolopoklonstva prema tim pojavnostima budu imali određeno jasno i precizno uvažavajuće mišljenje, moguće ga je očekivati i kod najšire populacije”, kaže on.
Odmah po usvajanju Akcionog plana za praćenje sprovođenja preporuka iz mišljenja Evropske komisije o kandidatskom statusu, Vlada se suočila s brojnim inicijativama i zahtjevima u vezi LGBT populacije. Svi su odbijeni ili ignorisani, kažu u civilnom sektoru. Iz javnih izvora za tu populaciju nije izdvojen ni jedan euro, a nije uspjela ni Povorka ponosa, zakazana za 31. maj ove godine. Ministar je odbio učešće u povorci. Organizatori Povorke potom traže podršku Vlade, a podršku obećava njen potpredsjednik Duško Marković. Organizacioni odbor Povorke, međutim, nikada nije konstitusan. Vlada je četiri dana prije održavanja povorke imenovala svoje predstavnike u to tijelo koje je trebalo da se bavi pripremom tako važnog i rizičnog događaja. Konačno, Povorka se zbog takvog Vladinog odnosa i nepostajanja suštinske političke podrške odlaže.
Tea Gorjanc Prelević, direktorica Akcije za ljudska prava i članica Organizacionog odbora parade, smatra da je za vladajuću koaliciju problematična otvorena podrška poštovanju i afirmisanju LGBT prava zato što je u njoj i “stranka čiji je predsjednik homofob sklon diskriminaciji”.
Ona za Monitor kaže da je jako važno da se u Crnoj Gori parada i održi, upoređujući gej populaciju u Crnoj Gori sa statusom koji su Jevreji imali u nacističkoj Njemačkoj. „Onaj ko misli da pretjerujem neka prvo ubijedi u suprotno osobu koja je u upitniku Akcije za ljudska prava (2009) napisala da se u Crnoj Gori jedino bezbjedno osjeća u svojoj sobi. Taj odgovor treba sve da nas brine, a najviše one koji predstavljaju vlast u ovoj zemlji, da se 30.000 ljudi u Crnoj Gori krije od Crne Gore”, kaže ona i podsjeća da je za zakazivanje parade važno znati “da će visoki politički predstavnik Vlade sugurno prošetati s nama i obratiti se građanima Crne Gore sa parade ponosa”.
Njena koleginica iz organizacije povorke Daliborka Uljarević, direktorica Centra za građansko obrazovanje za Monitor kaže da je Vlada je od početka znala kakav se profil njihovih članova u Organizacionom odboru očekuje.
„To što je kasno imenovala lica koja ne odgovaraju tom profilu ukazuje da Vlada nije željela da se Povorka desi. Učinila je sve da je opstruira dok je deklarativno davala podršku. Takav licimjeran pristup nije dobra osnova za građenje povjerenja u institucije sistema a još manje za izgradnju kulture ljudskih prava”, kaže ona i podsjeća na podatak da bi birači uskratili podršku partijama koje promovišu LGBT prava. To je, kaže, ključno u postavljanju domaćih političara prema ovoj temi.
Marijana Laković, zamjenica ombudsmana, podsjeća da se povorke ponosa u svijetu organizuju kako bi se ukazalo na svakodnevno kršenje ljudskih prava, diskriminaciju i nasilje nad pripadnicima seksualnih manjina. „Održavanje Povorke ponosa kod nas je izuzetno značajno jer je crnogorsko društvo tradicionalno i sklono njegovanju stereotipa i predrasuda”, kaže ona za Monitor. Prošle godine LGBT zajednica je instituciju ombudsmana uvrstila u svojih prvih pet prijatelja.
„Obrazovanje u Crnoj Gori je u funkciji odbrane postojećeg političkog i društvenog koncepta koji ignoriše postojanje LGBT osoba. U udžbenicima se potpuno zapostavljaju njihova prava i postojanje, pa obrazovni sistem proizvodi stigmatizaciju i trajnu netoleranciju LGBT populacije”, kaže Milan Šaranović, direktor Ekviste, NVO koja je sa LGBT Forumom Progres podnijela ombudsmanu prvu pritužbu zbog povrede prava LGBT osoba u crnogorskim udžbenicima.
U Ministarstvu za ljudska i manjinska prava nijesu za naš list htjeli da govore na ovu temu. Pomoćnik ministra Sabahudin Delić kazao je da je to tema za službenicu ministarstva koja je na bolovanju. Delića je Vlada, između ostalih, svojevremeno imenovala u Organizacioni odbor povorke.
Naši sagovornici kao pozitivan pomak vide sporazum između Uprave policije i LGBT Foruma Progres, povodom organizovanja budućih javnih okupljanja LGBT osoba ali i osiguranja bezbjednosti lokacija i prostora u kojima će se odvijati njihov socijalni život. „Posebno nam je stalo da nasilje nad nama bude pažljivo i blagovremeno procesuirano što do sada nije bio slučaj. Mogao je da nas bije po ulici ko je god stigao a da zbog toga nikada ne odgovara”, kaže Cimbaljević.
Aleksandar Zeković, član Savjeta za građansku kontrolu rada policije, sporazum policije i jedine LGBT grupe smatra istorijskim ali napominje da ga Vlada ne smije zloupotrebljavati i predstavljati kao isključivu institucionalnu podršku zaštiti i razvoju LGBT zajednice. „I bez sporazuma u svijetu se institucionalna podrška povorkama ponosa podrazumijeva. Država, prema standardima, nema samo obavezu da se uzdrži od ograničavanja slobode mirnog okupljanja, već i da zaštiti sve mirne demonstracije od nasilja trećih lica koji se tim okupljanjima protive”, kaže on.
Sporazum je tek početak.
Biljana ALKOVIĆ