Prosječna plata u Crnoj Gori je 489 eura. Trgovina je grana u kojoj je zaposleno najviše ljudi, gotovo 37 hiljada. Njihova prosječna zarada je 324 eura. U državnoj upravi, prema Monstatovim podacima iz 2010, radi 18.868 službenika. Prosječna plata im je za euro manja od državnog prosjeka. U prerađivačkoj industriji radi 16 i po hiljada ljudi sa prosječnom platom od 506 eura. Po broju zaposlenih na četvrtom mjestu su ljudi koji rade u hotelima i restoranima. Ima ih nešto preko 13 hiljada i prosječna plata im je 408 eura. U prosvjeti i zdravstvu su plate ispod prosjeka. Najveće plate primaju zaposleni u bankama i elektrodistribuciji – 929, odnosno 878 eura.

Stručnjaci kažu da su zaposleni siromasi novi fenomen koji je usko povezan s liberalizacijom i deregulacijom tržišta uz istovremeno smanjenje nivoa radne zaštite. Pored muka koju većina zaposlenih muči sa rastezanjem plate od prvog do prvog, tu je i sve veći strah od toga – hoće li plate uopšte biti. Već decenijama ovdje nije nimalo neobično da neko nije primio platu pola godine, godinu; privatizacija na naš način za hiljade ljudi značila je ostanak bez posla, tako da platu i ne čekaju.

Najkrupniji poslodavac – Vlada Crne Gore, godinama namrgođeno priča o višku zaposlenih. To je vrlo vrijedna vlast, prethodno je, ozbiljnim trudom, izmislila gomilu radnih mjesta. Od 2000. do 2110. broj zaposlenih u državnoj upravi se udvostručio. Statistika je zabilježila da je 2006. broj zaposlenih u državnoj upravi bio 10.345, 2007. bilo ih je 17.575. Bila je 2006. burna godina – em referendum, em izbori.

Ovih dana ponovo stižu najave da će se tačan broj zaposlenih u državnoj upravi koji će ostati bez posla znati uskoro. Sadašnju organizaciju državne uprave čine 53 organa, od čega 16 ministarstava i 37 drugih organa uprave, jedan sekretarijat, 18 uprava, deset zavoda, šest direkcija i dvije agencije. Reformom se prethodno bavio tadašnji potpredsjednik vlade Svetozar Marović, zamišljeni su ozbiljni poslovi, ali – obavljeni nijesu. Uostalom, izbori su opet blizu.

,,Neizvjesnost pred kojim se nalaze i zaposleni u Crnoj Gori, nesigurnost radnih mjesta, prijetnje otkazima i smanjenjem plata i penzija ne smiju nas pokolebati u našim namjerama očuvanja standarda svih građana. Ogromno raslojavanje na bogate i siromašne u Crnoj Gori, uz stagnaciju ekonomije, veliki je zajednički problem svih u našoj zemlji”, uočio je SSCG. Napomenuli su i da se ne smije zaboraviti da u Crnoj Gori 170.000 ljudi živi ispod granice siromaštva, da poslodavci ne poštuju Opšti kolektivni ugovor, već doprinose plaćaju na minimalnu zaradu tako da su na gubitku i radnici i država, da se ogroman broj radnika već nalazi u dužničkom ropstvu prema bankama, da su sadašnje bankarske kamatne stope zelenaške, nepristojno visoke i eksploatatorske, da je srednji sloj, koji je bio osnovni nosilac svih ekonomskih, privrednih, zdravstvenih i prosvjetnih tokova potcijenjen, iscrpljen, ponižen i namučen toliko da se bez solidarnosti svih zaposlenih za dugo ne može oporaviti…

SSSCG će, kako je najavljeno, sa premijerom Igorom Lukšićem razgovarati 8. maja.

Unija slobodnih sindikata je, u povodu Prvog maja, pozvala članstvo, ali i sve druge zaposlene, studente, penzionere i građane da dođu na protestni skup u subotu 5. maja, kako bi se zajedno izborili ,,da više ne budemo tranzicioni gubitnici, da živimo dostojanstveno od svog rada, da svi zaposleni u Crnoj Gori imaju osmočasovno radno vrijeme, pravo na slobodan dan u dane vikenda i državnih praznika, da se preispitaju sve štetne privatizacije, da ne plaćamo ugradnju u naše račune i da suzbijemo korupciju i kriminal”.

Sve i ako nemamo ništa za ručak, ako nas izrabljuju i prepadaju, znamo bar da se naciframo. Dok Međunarodna organizacija rada Ujedinjenih nacija najavljuje da će nezaposlenost u svijetu ove godine pogoditi 202 miliona ljudi za Crnu Goru nema zime. Prema istraživanju američke agencije Galup, koje su prenijeli ovdašnji mediji, naša zemlja se nalazi na petom mjestu od 148 zemalja svijeta, sa stopom nezaposlenosti manjom od pet odsto. Ekonomski stručnjaci nezaposlenost od pet odsto i manje zapravo smatraju ,,punom zaposlenošću”. U toj bajci Crna Gora ,,ima zdravu ekonomiju gdje poslova za srednju klasu ima u izobilju”.

Ili nas lažu oči, ili je Galup, koji važi za ozbiljnu kuću, pogriješio, ili je neko ovdašnji, opet, lagao šaljući podatke u bijeli svijet. Čak i ovdašnji Zavod za zapošljavanje priznaje da je nezaposlenih 13,55 odsto. Prema Monstatovoj anketi o radnoj snazi za 2011. nezaposlenih je 41,1 hiljada ili 19,7 procenata.

Državni kurs koji čini taktika – prodaj, uništi, ukradi – ova vlast, izvjesno, neće napustiti. Ko se sjeća da se nekada radilo manje, a da su radnici imali više prava – ima pogrešan utisak, objasnio je, za Prvi maj, u razgovoru za Pobjedu Petar Ivanović, direktor Agencije za promociju stranih investicija. Žal za prošlim vremenima, kaže on, javlja se kao plod naše sklonosti da zaključujemo na osnovu emocija, a ne na osnovu činjenica. ,,I pored toga što smo zasuti praznim obećanjima socijalne pravde, ja se zalažem za slobodno tržište. Iako ono ne funkcioniše najbolje, sve ostalo uopšte ne funkcioniše”, objasnio je Ivanović. Optužio je, popularnom linijom, sindikate da imaju ,,ne tako male političke pretenzije” i inovativno ih prekorio što im ne pada na pamet da osnuju svoje firme, zaposle druge, plaćaju porez i ponude konsultantske vještine i znanje na tržištu. ,,Vjerujem da slobodni ljudi nijesu jednaki, a da jednaki ljudi nijesu slobodni. Ako biste imali čarobni štapić i ispunili san sindikata – da već sjutra svi imaju jednako, ne bi prošlo ni pola sata, a već bi postali nejednaki. Neko bi potrošio na piće, neko na kocku, neko na knjigu, neko na putovanja, neko na provod, i opet bi došlo do nejednakosti.”

Prema imovinskom kartonu za 2011. Petar Ivanović prima platu jedva iznad prosječne – 500 eura, ali tržište, nikako pripadnost vladajućoj kasti, omogućilo mu je da na Univerzitetu Donja Gorica zarađuje 840 eura, kao član odbora direktora UTIP-a 400, kao glavni ekonomski savjetnik predsjednika vlade 604 eura. Od radnih grupa i komisija godišnje zaradi 2.100, od naučno istraživačkog rada 7.000. Nakon dvije decenije tranzicije pitanje je zna li iko šta tačno radi Agencija za promociju stranih investicija. Ali se na vladinom tržištu, očito, dobro kotira.

Crna Gora je i dalje, prema Ustavu, toliko dragom vladajućoj partiji, socijalna država. Predano se, međutim, radi na njenom zatiranju, jer je sama njena ideja u suprotnosti sa raspojasanim liberalizmom.

,,Socijalna država je sama po sebi kolektivan pojam pri čemu se podrazumijeva da svi preuzimamo odgovornost za opstanak onih koji si to sami ne mogu omogućiti. Kao takva, ona je prepreka pri promicanju ideja o tržištu kao obliku demokracije, i zbog toga je potrebno eliminirati ‘gubitnike’, a nagraditi ‘pobjednike’. Taj proces se sada odvija u većini europskih država, pa tako i u državama bivše Jugoslavije. U državama bivšeg istočnog bloka ti procesi su uspješniji, jer se načela jednakosti, socijalne pravde i solidarnosti, koja su temelj socijalne države, demoniziraju kao ostaci socijalizma”, objasnila je nedavno u jednom intervjuu Vesna Leskošek, profesorica na Fakultetu za socijalni rad pri Sveučilištu u Ljubljani.

Država socijalne pravde na naš način je država u kojoj ,,gubitnici” gladuju, a ,,dobitnici” i dalje prodaju šta se još prodati može. Tako zarade za sat.

Veseljko KOPRIVICA