Tokom 2020. godine nije zakazana nijedna sjednica, otvorena za javnost. Kako bi izbjegli redovne sjednice Savjeta, uveli su takozvane „konsultativne sastanke“ i značajno povećali broj elektronskih sjednica
Država je 2002. godine, pod pritiskom međunarodne zajednice počela transformaciju Radio-televizije Crne Gore (RTCG) u Javni servis. Vlast je od tada dva puta skupštinskim pravnim malverzacijama vraćala punu kontrolu nad Televizijom Crne Gore (TVCG) najmoćnijim propagandnim oružjem Demokratske partije socijalista (DPS).
Prvi put se to dogodilo nakon prvog mandata tada novooformljenog Savjeta RTCG-a, koji je tada opstruirao donošenje nekoliko ključnih odluka po vladajuću koaliciju. Kada je trebalo pojedinim kritičnim članovima tog tijela u Skupštini potvrditi imenovanje (od strane referentnih organizacija), poslanici vladajuće koalicije su prekršili tadašnji zakon o Javnom servisu. Umjesto da samo „konstatuju“ njihovo članstvo u Savjetu, glasali su protiv.
Desetak godina kasnije, nakon što je pod političkim pritiskom menadžment TVCG-a, na čelu sa programskom direktoricom Radojkom Rutović Savjet RTCG-a je otišao korak dalje i smijenio tadašnjeg generalnog direktora Rada Vojvodića. Sljedeće 2017. godine su za generalnu direktoricu izabrali Andrijanu Kadiju. Kada su uvidjeli da im televizija izmiče kontroli, vladajuća koalicija je kreativnim pravnim tumačenjem u Skupštini smijenila članove Savjeta – Gorana Đurovića i Nikolu Vukčevića, a na njihova mjesta u Savjetu izglasali podobne. Sa novom većinom u Savjetu smijenili su Andrijanu Kadiju a na njeno mjesto doveli današnjeg generalnog direktora Božidara Šundića.
Savjet Radio-televizije Crne Gore danas je gotovo nevidljiv.
Raniji saziv je zbog nepoštovanja Programsko-produkcionog plana, smijenio generalnog direktora. Menadžment sada kroji programsku šemu po svome, a Savjet ćuti.
Članica Savjeta Bojana Jokić tvrdi da se više puta zalagala za sankcije zbog kršenja programskog plana, ali da nije nailazila na podršku.
„Na konsultativnim sastancima ili u neformalnoj komunikaciji putem ’vibera’ više puta sam predlagala smjenu odgovornih zbog nepoštovanja programsko-produkcionog plana, koji je Savjet usvojio. Nikada nisam podnijela formalnu inicijativu jer za to nisam imala potreban broj članova Savjeta kao podršku“, kazala je Jokićeva za Monitor.
Tokom 2020. godine nije zakazana nijedna sjednica, otvorena za javnost. Kako bi izbjegli redovne sjednice Savjeta, uveli su takozvane „konsultativne sastanke“ i značajno povećali broj elektronskih sjednica, u čemu im je epidemiološka situacija išla na ruku. Savjet je, od imenovanja, održao devet redovnih, 12 elektronskih sjednica kao i 15 konsultativnih sastanaka.
Na sajtu Savjeta (posebnoj platformi na portalu RTCG-a), se odluke, zaključci i zapisnici objavljuju šturo ili se uopšte ne objavljuju. „Transparentnost rada RTCG-a je manja nego 2012. godine (vrijeme Radojke Rutović) a stanje drastično gore u svim segmentima rada nego 2016. i 2017. godne. Na veb sajtu RTCG-a ne možete naći ažurirane zapisnike sa sjednica Savjeta, nema svih ugovora sklopljenih sa pravnim i fizičkim licima što je obaveza iz Statuta RTCG-a, na veb sajtu nema svih finansijskih i programskih planova i izvještaja čime se, smišljeno, otežava praćenje rada ove institucije…“, rekao je Monitoru Goran Đurovič, bivši član Savjeta i direktor Nevladine organizacije Media centar.
I Bojana Jokić smatra da javnost teško uvidom u veb sajt može znati šta radi Savjet RTCG-a „bilo da je riječ o propustu ili namjernoj opstrukciji“.
Nedavno objavljeni „non pejpr“ Evropske komisije (EK) trgnuo je Savjet da se oglasi.U „non pejpru“ je ocijenjeno da novi upravljački organ RTCG-a nije uspio da poboljša uredničku nezavisnost i profesionalne standarde Javnog servisa.
Savjet, na čijem čelu je profesor Ivan Jovetić, saopštio je da su te ocjene „paušalne i neutemeljene“, te da ih niko iz Evropske komisije nije kontaktirao za stav ili izjavu.
Iako prebacuju Evropskoj komisiji da se ponaša „neevropski“ i da bez dovoljno znanja iznosi sudove o Javnom servisu, neznanje su pokazali upravo autori saopštenja Savjeta RTCG-a . U „non pejpru“ bi, prema tumačenju Savjeta, paušalne i neutemeljene ocjene EK-a bile i o pravosuđu, korupciji, ljudskim pravima, jer nijedna od institucija „nije kontaktirana“.
Bivši član Savjeta RTCG-a Goran Đurović smatra da je Savjet, reagovanjem pokazao da ne razumije metodologiju izrade izvještaja EK-a.
„Niko ne mora sve da zna pa ni predsjednik Savjeta RTCG-a Ivan Jovetić. Očekivalo se da takozvani predstavnici NVO ukažu kolegama iz Savjeta i predsjedniku Jovetiću kako se kreiraju izvještaji EK-a“, kazao je Đurović Monitoru.
Članica Savjeta Bojana Jokić ogradila se od saopštenja, a za Monitor je kazala da ne stoji iza tog teksta. „Iza onakvog teksta saopštenja ne stojim, prije svega jer se iz njega može zaključiti da ne poznajemo metodologiju izrade non pejpra. Dodatno mi smeta onakav ton saopštenja, jer smatram da sa Evropskom komisijom treba da uspostavimo saradnju. Kako je takvo saopštenje izašlo u javnost, sada koristim priliku da se od njega ogradim“, kazala je Jokićeva.
Pojasnila je da je ona neformalno inicirala da se Evropskoj komisiji pošalju inputi nakon objavljenog „non pejpra“, kako bi njihov izvještaj za Crnu Goru bio sadržajniji kada je riječ o Javnom servisu, ali da nije bila za ovu formu obraćanja.
Ivan Jovetić od ponedjeljka nije želio da odgovorio na pitanja i poruke Monitora i pojasni funkcionisanje sadašnjeg Savjeta. Na isti način postupio je i član Savjeta Milan Radović, kome je, kao i Jovetiću ovo drugi mandat. Radovićev glas je u prethodnom mandatu presudio kod izbora Kadije za generalnu direktoricu, ali je on i pokrenuo pitanje spornih ugovora, zbog kojih je bivši član Savjeta Mimo Drašković i zatražio Kadijino razrješenje. Jovetić je bio predsjednik Savjeta koji je razriješio Kadiju.
Kao što drastično opada transparentnost Savjeta, istom brzinom opada povjerenje građana u Javni servis.
Đurović upozorava da je povjerenje trenutno niže i od onog iz 2012. godine, kada je na čelu TVCG-a bila Radojka Rutović.
Rekao je i da su ocjene iznesene u „non pejpru“ nastavak kritika EK-a u vezi sa stanjem u RTCG-a, a koje ukazuju da Savjet RTCG-a, a time javni medijski servis, nije slobodan, već kontrolisan od strane vladajuće partije.
„Još direktniju ocjenu stanja dao je nedavno i Stejt Department u izvještaju o poštovanju ljudskih prava i slobodi medija gdje se nedvosmisleno konstatuje da je ’od devetočlanog Savjeta, šest predstavnika povezano sa vladajućom DPS glasalo za Kadijinu smjenu.’ Takođe se u izvještaju pominje da je ’generalni direktor RTCG-a Božidar Šundić, koji je zamijenio Kadiju, nezakonito smijenio Kadijinog prvog saradnika, direktora Televizijske sekcije RTCG-a, Vladana Mićunovića’“, kazao je Đurović.
Režiser, bivši član Savjeta RTCG Nikola Vukčević smatra da se transformacija u Javni servis nije desila.
„I ishodišni procesi potvrđuju da jača politički uticaj na RTCG-u. Očito je nazadovanje za kompletan javni interes našeg društva“, pojasnio je.
Jokićeva smatra da su podjednako krivi i članovi Savjeta i menadžment Javnog servisa za sve trenutne probleme, a najviše zato što TVCG izvještava jednostrano.
„Izdvojila bih Radio Crne Gore i Jutarnji program, koje smatram najprofesionalnijim aspektima naše kuće“, kazala je.
Đurović je reko da ga kao nekadašnjeg člana Savjeta kojeg su predložile NVO čudi ćutanje takozvanih predstavnika NVO, od kojih se očekuje da budu slobodniji od predstavnika paradžavnih institucija u Savjetu RTCG-a. On je kazao da je prošli Savjet pokazao da je moguće imati slobodnu i profesionalnu instituciju u Crnoj Gori. „Ta oslobođena institucija nije smjela i mogla da opstane jer bi i drugi mogli da se ohrabre pa je DPS izveo brutalno nezakonito preuzimanje“, istakao je Đurović.
Drugi puč režima na Javni servis bio je zaista brutalan.
Đuroviću i Vukčeviću sud, Draškoviću priznanje
Skupština Crne Gore je u decembru 2017. godine razriješila Gorana Đurovića i Nikolu Vukčevića sa javnih funkcija u Savjetu RTCG-a.
Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) prethodno je utvrdila da je Vukčević zbog rada na jednom filmu ,,mogao” biti u konfliktu interesa, dok je Đurović kršio zakon jer je istovremeno sa javnom funkcijom bio direktor u privatnom preduzeću. Većina pravnika je smatrala da to nijesu mogle biti osnove za razrješenje.
ASK je nakon toga utvrdio da je još pet članova Savjeta (većinom bliskih režimu) kršilo zakon zbog neprijavljivanja imovinskog kartona. Skupština po tim odlukama nije postupila do isteka mandata tadašnjem sastavu.
Jedan od njih, Mimo Drašković, tada ključan za smjenu Kadije, sada je član žirija za Trinaestojulsku nagradu, a nedavno je imenovan i za člana Odbora direktora državne kompanije Crnogorska plovidba AD Kotor.
Iako su sudovi prvostepeno odlučili u korist Đurovića i Vukčevića, predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica nakon tih presuda donijela je „pravni stav“ da sudovi ne mogu odlučivati o političkim odlukama Skupštine. Zbog toga je Viši sud vratio presude na ponovno odlučivanje i oba predmeta su i nakon gotovo tri godine i dalje u sudskoj proceduri.
Ivan ČAĐENOVIĆ
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Polemika4 sedmice
INTERVJU3 sedmice