Vlada Igora Lukšića uvela je još jednu revolucionarnu inovaciju. I do sada su se dešavale svakojake kadrovske kombinatorike, ali da funkcija od muža ostane supruzi – velika je novina. Vlada je nedavno razriješila dužnosti direktora Zavoda za zapošljavanje Zorana Jelića, a na njegovo mjesto je izabrana njegova supruga Vukica Jelić, dosadašnja direktorica Biroa rada u Podgorici. Iako su neki sumnjali da se možda radi o nepotizmu, Jelić, koji je zbog konflikta interesa zadržao samo mjesto poslanika DPS-a, odagnao je te nedoumice tvrdnjom da se ,,na rukovodeća mjesta biraju ljudi po stručnim kvalitetima, a ne po rođačkim i kumovskim vezama”.

Da u državnim službama sve vrca od transparentnosti i profesionalizma potvrdila je i direktorica Uprave za kadrove Svetlana Vuković. I ona tvrdi da politička pripadnost nema uticaj na zaposlenje. U Upravi za kadrove kažu da se biraju najbolji, a ne najpodobniji, jer, kako kaže Vukovićeva, traži se ,,profesionalna i depolitizovana državna služba”. Direktorica Uprave za kadrove je supruga poslanika DPS-a Miodraga Vukovića, koji o istoj temi razmišlja malo drugačije. Po njemu je nepotizam, odnosno zapošljavanje po partijskoj ili kumovsko-rođačkoj liniji, neizbježno.

Kada je neizbježno, nije jasno što se prošle nedjelje pravdao generalni sekretar Skupštine Crne Gore Damir Davidović da on nema nikakvih ingerencija kada je u pitanju angažman njegove supruge Jelene u parlamentu. Ona nije službenica u službi kojom on rukovodi, nego savjetnica u kabinetu predsjednika, čije je imenovanje potvrdio Administrativni odbor, objasnio je Davidović.

I zašto bi se on zbilja pravdao kada to ne radi dvije trećine Lukšićevih ministara kojima su supruge zaposlene u državnim institucijama. I ne samo supruge. Na primjer, ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović prošle godine je i prije zatvaranja javnog oglasa sredio pripravnički svom sinovcu. To se može tumačiti kao demokratski iskorak ministra u politici zapošljavanja svojih rođaka. Naime, ranije je po tužbi Bjelopoljca Admira Šabotića ministar, navodno, zapošljavao bliske rođake u Domu starih u Bijelom Polju i to bez konkursa. Na pitanje da li je istina da u Domu rade njegov brat, dvije snahe, dva zeta i dva bliska rođaka, ministar Numanović je, ni da trepne, odgovorio da nije učestvovao u prijemu tih radnika i da je ,,poštovana zakonska procedura”.

Da je sve po slovu zakona potvrđuje i „sudska praksa”. Prošle godine mediji su optužili predsjednika Privrednog suda Dragana Rakočevića da je preko veze zaposlio u tom sudu malu armiju od oko 70 službenika. I objavili svakog po imenu i prezimenu. Rakočević je to osporio ovako: zaposlio sam samo brata od strica i kćerku brata od tetke.

I dok su se iz Evropske unije zainatili pa stalno ponavljaju da su rodbinske i kumovske veze kamen o vratu crnogorske administrativne obnove, onima koji bi trebalo da se bore protiv te pošasti i nije baš od obnove. Računaju obnovili su nezavisnost i to je dosta. A i što bi radili kada je pravosudni sistem jedna od struktura u državi koja prednjači po nepotizmu. U tome mu je teško uzeti prvenstvo u svekolikoj Crnoj Gori. U sudstvu i tužilaštvu sve vrvi od kumova, rođaka, đevera, braće, sestara… Sve u krugu familija za odbranu Prve familije.

Uostalom, da sve ide po stručnim referencama poznato je svakom ko se prijavi na Biro rada. Nezaposlenih je nikad više – preko polovine radno sposobnog stanovništva. Oni koji ne vjeruju u sistem koji za njih traži posao kažu da se posao jedino dobija preko veze. Pored veze, znanja engleskog i rada na računarima, zainteresovani mora da ispunjava još neke kriterijume – podobna nacionalna pripadnost i članstvo u DPS-u ili SDP-u.

E, sad, ako ste član vladajuće partije, za prolaz u lokalnu samoupravu morate da imate i odgovarajuće prezime. Za Podgoricu najbolje je ako se prezivate Mugoša. U organima podgoričke lokalne vlasti ima oko pet puta više prezimenjaka gradonačelnika Miomira Mugoše nego što bi se moglo očekivati po zakonima statistike i vjerovatnoće. Počev od gradonačelnikovog imenjaka i prezimenjaka Miomira M. Mugoše i ostalih opštinskih rukovodilaca s istim prezimenom, pa sve do vozača, kurira, sekretarica…

Ko se ne snađe u lokalnoj samoupravi, može u Željeznicu. Istina da je prvi čovjek ŽICG Zarija Franović svojevremeno zaposlio sina i sinovca, pa su svako jutro crnim pasatom zajedno iz Bara putovali na posao u Podgoricu, ali uvijek se nađe neko mjesto za dokazane članove DPS-a. Tu je i Elektroprivreda i ostale energetske kompanije kao primjeri kako se u poslu sastaju DPS bračni drugovi, djeca roditelja poznatih po funkcijama i oni koje ,,umrežava” prijateljska, kumovska i rođačka nit. Sve sami profesionalci.

Posla ne manjka ni za članove SDP-a. Njih je koalicionom podjelom zapalo da imaju svoja preduzeća. Jedno od njih su Aerodromi CG. Direktor Aerodroma Milovan Đuričković zaposlio je sina Marka na mjesto pomoćnika direktora za bezbjednost. Zaposlio je i svog zeta Radenka Simovića u finansije Aerodroma, dvojicu braće od stričeva… Da nije bolećiv samo na porodicu već i na svoje partijske šefove dokaz je to što su supruge ministra unutrašnjih poslova Ivana Brajovića i potpredsjednika Skupštine Rifata Rastodera dobile posao u Aerodromu. Đuričković u javnim istupima redovno ističe da je protivnik privatizacije kompanije.

A za primjer kako biti mlad i snaći se, kao u mnogo čemu ostalom, može da posluži Raško Konjević. Čitava porodica Konjević obavlja važne funkcije u državnom sistemu – od prosvjete do Komisije za hartije od vrijednosti.

I tako bi se moglo nabrajati dugo, dugo o 3142 javnih funkcionera, koliko ih je evidentirano na dan 1. marta ove godine. Možda bi za 1258 državnih i 1884 lokalna funkcionera trebalo uvesti i posebni dodatak na platu zbog, pored važnih državnih i lokalnih funkcija, dodatnog angažmana na suzbijanju nezaposlenosti.

Nezaposlenost je, inače, jedna od rak rana crnogorskog društva. Posljednji podaci Monstata govore da radi o svega 46 odsto od ukupnog stanovništva starijeg od 15 godina.

Posebno zabrinjava podatak o visokoj stopi nezaposlenosti mladih. Iz Monstata su objasnili da starosna grupa od 15 do 29 godina obuhvata veliki broj đaka i studenata koji su po pravilu neaktivni, tako da je u toj grupi zabilježen procenat od svega 44 odsto aktivnih stanovnika. Sa stopom nezaposlenosti ove populacije držimo evropski rekord. U Španiji je 51,4 odsto mladih od 16. do 24. godine bez posla. U Grčkoj ta brojka iznosi 43 odsto. U Evropi su mladost bez šanse krstili nazivom – izgubljena generacija.

Kod nas su izgubljene generacije shvatile da posla nema bez partijske knjižice, pa je svaki treći omladinac u Crnoj Gori depeesovac. DPS ima 2500 mladih aktivista i oko 28 hiljada članova starosti od 18 do 30 godina. U Crnoj Gori ima nešto preko 100 hiljada mladih te starosne dobi.

U čemu je, u stvari, suština objasnio je nedavno profesor doktor Petar Ivanović u članku Mrav i cvrčak. Optužio je Ivanović neradne cvrčke da uz pomoć demokratskih institucija, NVO organizacija i medija hoće da uzmu sve što vrijedni mravi stvore. To što je mravinjak zatvoren i u njega se primaju samo Ivanović i stručnjaci njegovog profila – nije spomenuo.

Predrag NIKOLIĆ