Povežite se sa nama

FOKUS

Cvijeće devedesetih

Objavljeno prije

na

Dan prije prve Parade ponosa u Podgorici petnaestogodišnjak je završio u Kliničkom centru sa opekotinama. U rukama mu se zapalila bomba koju je po nacrtima sa interneta pravio s namjerom da je aktivira na Paradi.

Kamenicama, šipkama, pirotehnikom, protivnici Parade su u nedjelju napadali policijske kordone na više mjesta u Podgorici pokušavajući da se probiju i obračunaju sa učesnicima Parade. Bilans: 21 povrijeđeni policajac, preko 20.000 eura štete, privedeno 70 osoba, od toga jedna trećina maloljetnika.

Nakon Parade napadnut je srednjoškolac. ,,Riječ je o 18-godišnjaku, koji nije LGBT osoba, inače jedinom podgoričkom srednjoškolcu koji je javno prisustvovao i podržao Prajd”, kazali su iz LGBT Foruma Progres. Mladića je, ispred zgrade u kojoj stanuje, napalo 20 osoba. Zbog napada su do sada uhapšeni N.Č. (21) i S.R. (18), R.O. (17) i B.V. (16) iz Podgorice.

Javnost još analizira erupciju nasilja po podgoričkim ulicama. Nasilnici su tu, traže se uzroci. Ko je zatajio – porodica, institucije, škole, crkva…? Svi.

Profesor Univerziteta Crne Gore Filip Kovačević za Monitor kaže da postoji mnoštvo uzroka: ,,Samo neki od njih – bahatost i perfidnost nesmjenjive vlasti, osiromašeno i poniženo građanstvo, beznadežnost, raspad obrazovnog sistema, nedostatak kredibilnih autoriteta, propast progresivnih ideologija, svirepost neoliberalnog kapitalističkog sistema.”

Nakon do sada nezapamćene blokade Podgorice, policijske snage su dobile pohvale i iz Evropske unije.

Kovačević smatra da je konkretno nasilje međutim moglo biti pravovremeno spriječeno ili značajno umanjeno. ,,Uvjeren sam da se nasilje direktno usmjeravalo i kontrolisalo od strane režimskih snaga kako bi se uvježbavala koordinacija postojećih mehanizama sile”.

On napominje. ,,Indikativno je da je tokom nereda kamenovana zgrada Vijesti, a da ni na režimski list Pobjedu ni na zgradu Agencije za nacionalnu bezbjednost, koje se nalaze neposredno pored nije, poletjela niti jedna kamenica. Zar i to ne ukazuje ko stoji iza talasa nasilja i agresije?”

Svako ko je prošetao policijski blokiranom Podgoricom, u toku trajanja Parade, mogao je da vidi da su na barikade kidisali mladi ljudi, mahom maloljetnici. Oni su rođeni ili prva znanja sticali tokom ’90-ih. Tada na TV nije bilo ni crtanih, samo rat i mržnja uživo.

,,Mislim da je pogrešno i kontraproduktivno nasilnike nazivati huliganima, pošto se time zatvaraju oči pred ozbiljnim sistemskim problemom. Mladi koji su kamenovali policiju i pljuvali po svojim sugrađanima jer su se usudili da obznane svoju različitost i pravo na izražavanje te različitosti su, prije svega, homofobi. Nadalje, oni su, proizvod poslijeratnog tranzicionog raspada sistema koji se desio u Crnoj Gori”, kaže za Monitor profesor Univerziteta Alberta Srđa Pavlović. ,,Crnogorska mladost je odrastala i odrasta uz porodične i društvene modele koji podstiču neznanje i netrpeljivost, a mržnju i nasilje upereno prema različitostima promovišu u vrhunske izraze nacionalne i vjerske čistote”.

On smatra da kada je u pitanju poštovanje različitosti, tranziciona Crna Gora nije mnogo odmakla od onog preddžemperaškog vremena. ,,Naravno, naša mila, mediteranska, čojska i sojska, uspješna regionalna priča ima pregršt zakona koji štite prava manjina. No, ti paragrafi su mrtva straža, odnosno, mrtva slova na papiru. Kao, uostalom, i većina zakonskih odredbi u Crnoj Gori”.

Pored mrtvih zakonskih normi, kao da su na aparatima i institucije koje bi u državi trebalo da se bave djecom i omladinom.

,,U suštini, svaka zajednica, svaka populacija, kao i svaki pojedinac posjeduju određeni agresivni potencijal, samo je pitanje kakvi stimulusi aktiviraju taj potencijal i kojem obliku i stepenu. To je ono što treba znati, a to se uvijek i može znati, ako se preduzmu određena ispitivanja, mada ponekad može i bez njih. Sudeći po tome koliko je policije bilo angažovano to se u ovom slučaju izgleda i znalo, iako možda ne sasvim precizno”, kaže Milorad Simunović, šef odsjeka psihologije na Filozofskog fakulteta u Nikšiću.

On podsjeća da se pokazalo da tolerancija prema seksualnim manjinama u ovoj populaciji, nije baš velika. To, po njemu, nije iznenađenje. ,,Samo što je to bilo potrebno precizno istražiti – recimo uz pomoć naučnih i pedagoških metoda – ako ništa drugo tako bi se izbjegli policijski metodi. Jer nije dobro kada se policija tuče sa građanima, naročito kada se ona tuče sa omladinom, i još naročito kada se tuče sa maloljetnom omladinom”, kaže Simunović.

Da se pored javnosti i medija, maloljetnici sa nasiljem susreću u školi pokazuju i istraživanja koja se sporadično vrše. Posljednje govori da je 48 odsto učenika nekoliko puta tokom tri mjeseca bilo izloženo vršnjačkom nasilju. Skoro isti procenat roditelja potvrđuje da je njihovo djete bilo izloženo vršnjačkom nasilju tokom školske godine. Blizu 70 procenata učenika smatra da je nasilno ponašanje prisutna pojava u životu škole.

,,Režim je devastirao obrazovni sistem kako bi kreirao veliki broj ogorčenih i obespravljenih mladih ljudi kojima je lako manipulisati. Oni koji drže vlast nisu zainteresovani da grade održiv i prosperitetan društveni sistem jer bi to značilo formiranje kritičke i odgovorne građanske svijesti kojoj bi u jednom kratkom periodu morali da polože račune za svoja nedjela, promašaje i laži”, smatra Filip Kovačević.

On vjeruje da će stanje biti još gore ukoliko se ubrzo ne oformi jedna široka platforma svih nerežimskih demokratskih snaga. ,,I odlučno krene u strpljivu i beskompromisnu institucionalnu i vaninstitucionalnu političku borbu u kojoj se, na jedan progresivan način, kroz ideje mira, solidarnosti i nenasilja, mora obezbjediti značajan prostor za inkluziju želja, ambicija i snova mladih”, zaključuje Kovačević.

Dok se stanje ne promijeni, mladima ostaje da nakon škole trpe nasilje pri zapošljavanju, tokom izbora, a ako se baš nekom zamjere mogu biti i na udaru uličnih policijskih ili pravosudnih crnih trojki… Može ih na ulici nekažnjeno ošamariti gradonačelnik ili pred zgradom udariti nećak kontroverznog biznismena. Nekažnjeno, naravno. Vidjeće kako predsjednik države radije pomiluje kriminalca nego građanina koji traži što mu pripada.

Nedavno nasilje na ulicama nije incident. To je prirodna posljedica dvadesetogodišnjeg sistemskog nasilja koje je kreirao ovaj režim. Sistema u kom se najraznovrsnijim arsenalom puca na sve koji misle i žele drugačije. U kom se ubijaju oni koji kritikuju i istražuju poslove vrha vlasti. Gdje se na sve načine pokušavaju ućutkati slobodni mediji. U kom se na sve strane demonstrira sila nad slabijim, od gradonačelnika koji ne dozvoljava slijepoj službenici da koristi psa vodiča na poslu, do saobraćajnih policajaca koji kazne ispisuju samo onima koji nemaju dobra leđa i jak auto. Ovo su djeca tog nasilja.

Jedna od posljedica dugog i nekažnjivog nasilja je i odluka prvog javno deklarisanog geja u Crnoj Gori Zdravko Cimbaljević da traži azil u Kanadi. Njegovo povlačenje pred nasinicima, nije njegov poraz već poraz države i društva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

SKRIVENI TRAGOVI NOVCA: Ko su crnogorski milioneri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postupak koji je pokrenuo ASK  protiv Mila Đukanovića potvrda je  početka ozdravljenja te institucije. No  nije baš za radovanje to što je petu godinu od pada DPS-a, to jedini zvanični postupak koji se bavi pitanjem porijekla novca Đukanovića, odnosno nezakonitim bogaćenjem  dijela političke klase  koja je u njegovo doba  iz džempera ušla u Armani odijela. Zvanično, institucije imaju   samo jednu spornu Đukanovićevu VIP karticu od 200 hiljada eura. Možda

 

 

Pratite trag novca, kaže staro novinarsko pravilo. U Crnoj Gori nije ga lako primijeniti. Naša mala  zemlja nema čak ni sopstvenu listu najbogatijih Crnogoraca.   Tragovi novca javnih funkcionera, od kojih su neki tokom protekle decenije na naše oči postali milioneri, vode samo do registara u kojima oni sami ispisuju šta imaju. Institucije se  nijesu potrudile da tu imovinu i provjere.

Ponekad saznamo iz regionalnih ili svjetskih medija ko su milioneri među nama.Krajem prošle godine beogradski Nedeljnik  objavio je  listu  100 najbogatijih u regionu, u koju je uvršteno  sedam Crnogoraca. Prema tom listu,  u stotinu najbogatijih u regionu su  Ivan Ubović, odnosno kompanija Bemaks ( 52. mjesto), Dragan Bokan i kompanija Voli na 63. mjestu, Veselin Pejović, vlasnik Uniproma ( 81. mjesto), Aco Đukanović sa Invest nova i Prvom bankom (84. mjesto), Risto Drekalović i KIPS (91. mjesto),  Komnen Laković, odnosno HD Laković ( 98. mjesto),  porodica Franca i njihov Mesopromet, na 100. mjestu.

Kako su objasnili iz Nedeljnika  na izradi liste radile su dvije konsultanske kompanije, koje su upoređivale zvanične podatke o vrijednosti regionalnih uspješnih firmi. Ne radi se, napomenuli su, o  ličnom bogatstvu njihovih vlasnika.  Vrijednost Bemaksa je tako procijenjena na 482 miliona eura, Volija na 413 miliona, Uniproma na 296 miliona, Đukanovićeve kompanije na 285 miliona, KIPSa- na 260 miliona, Lakovića 234 miliona i Mesoprometa –  218 miliona.

Tom metologijom  su van liste ostali oni poznati Crnogorci čije bogatstvo nije rezultat rasta njihovih kompanija. I o čijem na oko vidnom bogatstvu Crna Gora decenijama nema zvanične podatke. Crna Gora je početkom devedesetih počela da njedri milionere, ili milionerske porodice, ravno iz političke klase, za koje do danas ne znamo, ili makar nemamo institucionalni odgovor, kako su to i postali.

Autori liste najbogatijih u regionu primijetili su da je nejednakost, odnosno jaz između bogatih i siromašnih najveći u Crnoj Gori. Imovina pet najvećih iznosi 1.7 milijardi, što je čak 35.4 odsto bruto društvenog proizvoda.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA IGRA SA BUDŽETSKIM SUFICITOM: Ušteda na naš račun

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz perspektive građana nije nebitno da li su januarska plaćanja iz budžeta ostala neizvršena zato što su u Vladi zaključili da se to može prolongirati pošto korisnicima nije žurba, ili je riječ o planiranim aktivnostima od javnog interesa koja još nijesu realizovana. Čak 95,8 odsto kapitalnog budžeta čije je izvršenje planirano u prvom mjesecu ove godine ostalo je na čekanju

 

 

Vlada je u januaru, pohvalili su se u petak iz Ministarstva finansija, ostvarila suficit od dva miliona eura. Za toliko su, saopšteno je u redovnom mjesečnom izvještaju o izvršenju budžeta, prihodi (prilivi od poreza, doprinosa, akciza, carina, taksi…) bili veći od rashoda.

Da istorijski uspjeh bude pristupačniji onima koji ne vole da čitaju dugačke tekstove prepune brojki, saopštenje je i ilustrovano: nacrtana klackalica preteže na stranu prihoda (156,2 miliona) u odnosu na rashode (154,2 miliona). Problem je nastao kada su neki, ipak, pročitali saopštenje.

Na prvo čitanje primijećeno je da su planirani prihodi realizovani (naplaćeni) u procentu od tačno 100 odsto. To je prilično neuobičajen statistički podatak koji, sam po sebi, poziva na oprez. Dodatno, uslijedio je podatak da su planirani rashodi imali neuporedivo niži procenat realizacije: 72,9 odsto. To pokazuje da je iz državne kase u januaru potrošeno/plaćeno 57, 3 miliona eura manje nego što je planirano.

Kako?

Pojedini novinari pokušali su ispratiti trag novca navedene uštede. Pokazalo se da sve ono što je u saopštenju MF podvedeno pod računovodstvene formulacije koje većinu ostavljaju krajnje ravnodušnom (Tekući izdaci budžeta -77,5 odsto plana; Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru  – 19,8 odsto plana; Kapitalni budžet – 4,2 odsto plana) imaju itekako konkretan iskaz u stvarnom životu.

“Vlada je u januaru uštedjela deset miliona eura jer nije platila troškove za ljekove, medicinska sredstva, materijale i medicinsko-tehnička pomagala, na zdravstvenoj zaštiti 3,5 miliona a na redovnim subvencijama za poljoprivredu i ruralni razvoj skoro četiri miliona…”, napisao je kolega Goran Kapor u Vijestima, konstatujući da je sve to precizno navedeno u dokumentu Ostvarenje budžeta za januar po programskoj klasifikaciji Ministarstva finansija.

“Ako ima neko ko je zakinut (nije mu plaćeno) ja ću mu iz svog džepa isplatiti. Fer?”, reagovao je premijer Milojko Spajić, ponavljajući kako ostvareni suficit  predstavlja ogroman uspjeh njegove Vlade. “Razlog: ostvarene uštede i veći prihodi”, ponosan je Spajić. Ubijeđen da će velikodušnom ponudom (iz svog džepa) prikriti makar dvije poluistine izrečene u tri rečenice. Prva: budžetski prihodi nijesu veći, nego tačno onoliki koliko je to Vlada isplanirala. U bobu, što bi rekli. Drugo: razlika između planiranih i realizovanih troškova u januaru ne predstavlja uštedu, nego je riječ o odloženom plaćanju rashoda koji će, neminovno, stići na naplatu.

O tome nam, bolje od bilo kakvih analiza ili prognoza, svjedoče prošlogodišnji tokovi realizacije budžeta. I, još tada započeta, igra sa budžetskim suficitom-deficitom. Ti su podaci interesantni jer, dodatno, ukidaju alibi izvršne vlasti po kome je januarska ušteda u državnom trezoru posljedica privremenog finansiranja, izazvanog neusvajanjem budžeta u zakonom propisanom roku.

I prošla, 2024. godina, započela je suficitom.

Ostvareni prihodi u januaru bili su veći za skoro pet miliona (3,2 odsto), a rashodi manji za 47,8 miliona eura (25,8 odsto) u odnosu na plan realizacije budžeta. Vlada je slavila suficit veći od 16 miliona, dok su korisnici transfera institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru mogli samo da žale što im iz državne kase nije proslijeđeno planiranih 12,4 miliona. Veliki novac, a za mnoge od njih i preovlađavajući razlog da odlože planirane aktivnosti, koliko god one bile važne.

Narednog mjeseca, u budžet se slilo 27 miliona više od plana, dok su izdaci, ponovo, bili manji od planiranih. Za 65,2 miliona. Tajnu tih ušteda otkriva podatak da je, recimo, kapitalni budžet, u odnosu na plan, bio realizovan tek nešto više od dvije trećine. Ipak, prema zvaničnim podacima Ministarstva finansija, u prva dva mjeseca 2024. godine ostvaren je budžetski deficit u iznosu od 18,5 miliona. Dok je februarski deficit bio tek nešto manji od 35 miliona. Slična priča će se, vjerovatno, ponoviti i ove godine.

U aprilu državne finansije ponovo prelaze u plus. Budžetski prihodi veći su od rashoda ali se, u kontinuitetu, prikazuje ušteda na strani potrošnje. Iz budžeta se ne isplaćuje sve ono što je istim tim budžetom predviđeno za plaćanje.

Sredinom godine, iz Ministarstva finansija su osjetili potrebu da objasne sve uočljiviju anomaliju: „Niže ostvarenje budžetskih izdataka od plana odraz je prije svega dosadašnje dinamike pristizanja obaveza, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom uz napomenu da država sve svoje obaveze redovno i pravovremeno servisira”, navodi se u saopštenju o realizaciji budžeta za period januar-jul, uz opreznu najavu da takvo stanje neće potrajati.  “Imajući u vidu trendove potrošnje u prethodnim godinama, očekivano da će potrošnja biti intezivirana u posljednjem kvartalu tekuće godine, s obzirom da glavne kategorije potrošnje rastu usljed usklađivanja (prava iz oblasti socijalne zaštite), izdaci za bruto zarade usljed realizacije kadrovskih planova, izdaci za rashode za materijal i usluge kao i Kapitalni budžet usljed finalizacije tenderskih postupaka, kao i iz drugih objektivnih razloga…”.

Zbirno, rekordan suficit Spajićeva Vlada registruje u avgustu prošle godine. On iznosi 93,7 miliona eura, iako je prema planovima u tom momentu državna kasa trebala biti u deficitu od 138,3 miliona). Problem je što u isto vrijeme bilježimo i rekordan iznos planiranih a neisplaćenih budžetskih davanja. “U odnosu na plan ove godine, izdaci su niži za 152,1 milion eura (8,1odsto planirane potrošnje), i odraz su dinamike pristizanja obaveza u ovom periodu, kao i aktivnog upravljanja potrošnjom”.

Evo šta bi moglo da znači ovo aktivno upravljanje potrošnjom: Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru manji su od plana za 36,85 miliona (13,1 odsto), “dominantno usljed još uvijek nerealizovanih plaćanja po osnovu realizacije prioritetnih programa u saradnji sa NVO sektorom, kao i nižem ostvarenju budžetske pozicije transfera za jednokratne socijalne pomoći kod Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje”.

Još su veće uštede na kapitalnom budžetu. On je, za osam mjeseci prošle godine, bio realizovan u iznosu od 78,2 odsto onoga što je, prema planu, do tada trebalo uraditi.

Od septembra kreće povratak u realnost. I dovođenje državne kase u stvarno stanje. Mjesečni izvještaj Ministarstva finasija pokazuju da su prihodi postali manji od rashoda,  a budžet, zvanično, u deficit ulazi u novembru.  Da bi decembar donio kulminaciju.

Decembarski izdaci iz državne kase iznose 488,6 milona eura i veći su za 179,1 miliona ili 57,9% od plana, navedeno je u Izvještaju resornog Ministarstva, uz objašnjenje da su odstupanja (plaćanja veća od planiranih) zabilježena “na skoro svim pozicijama”… Tekući izdaci su ostvareni u iznosu od 158,02 miliona ili 133,8% plana. Transferi institucijama, pojedincima, nevladinom i javnom sektoru bili su za 48,54 miliona veći od planiranog. Rashodi za usluge odnijeli su 204, 3 odsto planiranog, naknade za rentu (dominantno zakup objekata za potrebe Ministarstva vanjskih poslova) bile su 212,9 odsto veće od plana.

Ipak, prema predočenim podacima rekordno odstupanje zabilježeno je u kapitalnom budžetu. On je, u decembru prošle godine, imao realizaciju od 225,9 odsto plana. U poslednjem mjesecu prošle godine za potrebe realizacije kapitalnog budžeta isplaćeno je 93,91 milion. To je preko osam miliona više nego što je, po istom osnovu, država potrošila od januara do kraja avgusta. Pa neka neko kaže da se kapitalne investicije ne mogu realizovati po kiši, snijegu i temperaturama koje su u debelom minusu. Ili je nešto i do knjigovodstva i Vladinog običaja da račune plaća u zadnji čas.

Konačno, iako su nas skoro cijele 2024. godine uvjeravali u suprotno, ostvareni budžetski prihodi bili su za 17,6 miliona eura manji od planiranih. Kako su taj manjak donijeli novembar i decembar, a ovogodišnji januar nije preokrenuo negativan trend (ostvareno tačno onoliko koliko je prihodovano) razloga za brigu -ima.

To, opet, nije zasmetalo Branku Krvavcu i njegovim saradnicima iz Ministarstva finansija da na izrečene primjedbe po pitanju prikazanog januarskog suficita ustvrde kako “ostvareni suficit nije posljedica neplaćanje obaveza jer se sve obaveze izvršavaju blagovremeno, odnosno u roku u kojem dospijevaju”. A onda i poduče novinare i analitičare: “Dokumente je potrebno čitati i interpretirati objektivno, a kreativna tumačenja i zaključci bez osnova ne doprinose profesionalnom i objektivnom izvještavanju”.

Iako u tekstualnoj interpretaciji budžetske potrošnje u januaru ove godine Ministarstvo finansija tvrdi da je ostvarena potrošnja od 154,2 miliona, u svim tabelama koje prate to saopštenje stoji drugačiji podatak. Prema njemu, iz državne kase je tokom januara isplaćeno 188,8 miliona eura.

Čemu sve ovo? Izuzev potrebe da pokažu svoje političko i ekonomsko umijeće, Vladine igre sa sufictiom/deficitom imaju  konkretnije motive. Narednih dana Vlada izlazi na tržište kapitala gdje će ministar Novica Vuković i njegova ekipa pokušati da emituju državne obveznice u iznosu od makar 500 miliona eura (dozvoljeno ovogodišnje zaduženje iznosi 900 miliona). Prikazani suficit, vjeruju, mogao bi uticati na nešto nižu kamatu. U Podgorici se očekuje  delegacija MMF-a. Njih će takođe interesovati Vladina sposobnost da ne potroši više od onoga što država može prihodovati. Samo što pri susretu sa njima nacrtana  klackalica na kojoj prihodi pretežu rashode neće mnogo pomoći. Oni znaju da računaju. A nama će ceh stići, najkasnije, u decembru.

Zoran RADULOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PRAVOSUĐE U BORBI PROTIV VISOKE KORUPCIJE: Učinak – jedan nevini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Suđenje Vesni Medenici i Veselinu Veljoviću kreće ispočetka. Saši Čađenoviću nije ni počelo. Blažu Jovaniću sudi se  još malo pa dvije godine. Kao i mnogim drugim visokim funkcionerima. Miomir Mugoša je ove sedmice pravosnažno oslobođen optužbe

 

 

Zemlja sa zavidnim brojem javnih funkcionera koji se sumnjiče za korupciju i kriminal,  dobila je ove sedmice prvu pravosnažnu presudu koja se odnosi na visoku korupciju. Bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša pravosnažno je, nakon skoro deceniju  – oslobođen. Vijest, što je možda još zanimljivije, proizvela je tišinu.

Kada je Viši sud u Podgorici prije dvije godine donio oslobađajuću presudu za Mugošu, koju je ove sedmice potvrdio Apelacioni sud, to je  izazvalo oštre reakcije. Tadašnji premijer Dritan Abazović kazao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, dok je poslanik Demokrata, danas potpredsjednik Vlade Momo Koprivica  presudu nazvao skandaloznom. Ove sedmice – niko ništa. Kao da se odustalo od toga da stignemo negdje. I u Brisel.

Sve u svemu,  trenutni skor Crne Gore u borbi protiv visoke korupcije je  – jedan nevini. Ne računajući, doduše, Svetozara Marovića, odavno nedostupnog ovdašnjim organima. Kada je prije skoro deceniju osumnjičen za ono za šta je danas oslobođen, Mugoša je kazao: „Nisam vam ja Svetozar Marović“. Ispalo je stvarno da nije.

Bivšeg gradonačelnika je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji DOO Carine oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura. Optužnica je podignuta dok je Specijalnim tužilaštvom rukovodio bivši specijalni tužilac, Milivoje Katnić, danas iza rešetaka.  Slučaj Carine prethodno je decenijama bio predmet medijskih priča, krivičnih prijava civilnog sektora (MANS), skupštinskih replika. Bila je to, pritom, tek jedna od brojnih afera u čijem je centru bio bivši gradonačelnik Podgorice.

Iz Apelacionog suda su ove sedmice saopštili da je SDT kojim rukovodi Vladimir Novović izjavilo žalbu protiv oslobađajuće presude  i predložilo da taj sud ukine prvostepenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Žalba nije usvojena.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 28. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo