Crnogorski zdravstveni sistem napala je još jedna ozbiljna boljka. Riječ je o novouvedenom elektronskom zakazivanju pregleda u Kliničkom centru Crne Gore.
Izabrani doktor podgoričkog Doma zdravlja Bojan Bekan izjavio je prije nekoliko dana Vijestima da je zbog te inovacije, koju je autorizovalo Ministarstvo zdravlja, da su ti ljekari dodatno opterećeni, i da je situacija haotična. On ne vjeruje da iko može biti zadovoljan sadašnjim načinom zakazivanja pregleda i da kod nekih specijalista nema slobodnih termina ni do kraja ove godine.
I predsjednica Udruženja radiologa i doktorka Radiološke klinike Žanka Cerović tvrdi da je elektronskim zakazivanjem produženo vrijeme čekanja na specijalisticke preglede i onemogućeno pacijentima da izaberu odgovarajućeg specijalistu što dovoljno govori o “nedobronamjernosti Ministarstva u odnosu na zdravstvene radnike i pacijente”. Ministarstvo zdravlja u nemogućnosti da riješi bilo koji problem u zdravstvenom sistemu, pribjegava taktici napada na ljekare i poziva na sukob na relaciji pacijent-ljekar, saopštila je predsjednica Udruženja radiologa reagujući na izjave ministra zdravlja Kenana Hrapovića da 37 odsto ljekara šalje pacijente u privatne ordinacije.
“Prvo, u sistemu elektronskog zakazivanja isključivo izabrani ljekar zakazuje specijalističke preglede pacijentima, tako da ljekar specijalista nije u mogućnosti da pošalje pacijenta u privatne ordinacije. Drugo, Ministarstvo zdravlja, zahvaljujući nepripremljenom i neorganizovanom elektronskom sistemu zakazivanja, tjera pacijente u privatne ordinacije”, navodi se u reagovanju doktorke Cerović.
Pojedini ljekari kao i Demokratska Crna Gora optužili su Ministarstvo zdravlja da se projekat elektronskog zakazivanja ne sprovodi u skladu sa Zakonom o pravima pacijenata, kojim je propisano da pacijent ima pravo da izabere doktora specijalistu medicine, u skladu sa kadrovskim mogućnostima.
Ministarstvao zdravlja tvrdi da je elektronsko zakazivanje donijelo “mnogo više pozitivnih, nego negativnih iskustava” i da se Zakon ne krši, s obzirom na to da crnogorsko zdravstvo “trenutno nema kadrovskih kapaciteta u dovoljnoj mjeri”. Kakve veze imaju kršenje Zakona u ovom smislu i kadrovski kapaciteti to vjerovatno mogu odgonetnuti samo u Ministarstvu zdravlja.
Iz Doma zdravlja Podgorica hvale se da se projekat elektronskog zakazivanja pregleda sprovodi bez većih problema i da ne stoji ocjena da je “situacija u vezi sa elektronskim zakazivanjem haotična”. Ipak, priznaju da gužve nijesu neuobičajena slika ispred ambulanti, jer se dnevno pregleda sedam do 10 hiljada pacijenata.
Da je crnogorski sistem zdravstva deficitaran specijalističkim kadrom odavno upozoravaju iz Sindikata doktora medicine. Najveći deficit se bilježi u urgentnoj medicini (400 odsto), fizikalnoj (350 odsto), neurolo-giji (250 odsto), dermatovenerologiji (150 odsto), oftalmologiji (125 od-sto), anesteziologiji (100 odsto), internističkim granama (100 odsto), ortopediji (100 odsto), psihijatriji (70 odsto) i opštoj hirurgiji (60 odsto).
Kliničkom centru Crne Gore nedostaje 1.000 ljekara i medicinskih tehničara, prema novoj sistematizaciji radnih mjesta, koja predviđa 3.196 zaposlenih, izjavila je u maju direktorica KCCG Zorica Kovačević.
Nedavno je načelnik izabranih doktora za žene u Domu zdravlja Podgorica Milovan Jovanović kazao je da jedan ginekolog brine o preko 8.000 žena i da je nedostatak specijalista veliki problem. Svakog dana pregledamo i do 100 žena, a broj pregleda tokom radnog dana nikada nije manji od 60, kazao je Jovanović.
U javnim zdravstvenim ustanovama danas nema nijednog dječjeg alergologa, oftalmologa, reumatologa i psihijatra.
Eto, tako danas izgleda klinička slika crnogorskog zdravstvenog sistema zbog čega najviše ispaštaju pacijenti. I to ponajviše zbog loše organizacije koja je ne tako davno bila mnogo bolja i ministara koji nisu imali sluha za rješenja provjerena u praksi. O tome smo razgovarali sa Ivom Đurišićem, prvim specijalistom organizacije zdravstvene zaštite u Crnoj Gori.
„Kao direktor Doma zdravlja 2005. godine potpisao sam ugovor za kredit sa Svjetskom bankom od sedam i po miliona eura. Dio novca odobren je za projekat izabrani doktor kao prethodnica porodičnog ljekara koji postoji u čitavom svijetu. Tada sam odlučio da izabrani doktor radi šest sati u ambulanti, s tim da dva sata budu rezervisana za one koji, tako da kažem, ne mogu unaprijed znati da će biti bolesni tog dana, a dva sata za obavaljanje kućnih posjeta. Ljekar porodične medicine bio je zamišljen tako da ima specijalizaciju interne medicine, ginekologije i pedijatrije u određenom dijelu kako bi mogao posjećivati porodicu od nula do stotinu godina”, sjeća se Đurišić.
Ranije su kućne posjete bile ustaljena praksa. U Podgorici je, na primjer, bilo 45 patronažnih sestara. Kućno liječenje gotovo da i ne postoji od kada imamo izabrane doktore.
Đurišić ovako objašnjava prednosti zdravstvenog sistema u kojem postoji porodični ljekar. „Ako, na primjer, porodica od pet članova – muž, žena i tri kćerke imaju različite izabrane doktore, u jednom danu može se dogoditi da u njihov stan dođu pet ljekara opšte prakse, četiri ginekologa i svi sa po jednom sestrom. Znači, osamnaestoro njih! A kada bismo imali porodičnog ljekara sa navedenim specijalizacijama dovoljni bi bili on i medicinska sestra. Podgorica je bila pilot projekat čitavog zdravstrvenog sistema u vremenu o kojem govorim. U startu se jedino pojavio mali problem sa zakazivanjem pregleda. Dešavalo se da se pregledi zakazuju za tri-četiri dana, ali taj sam problem riješio ovako. Nikada izabrani doktor ne smije zakazati pregled pacijentu, a ako poslije devet sati uveče bude nepregledanih pacijenata ljekar je morao i njih da pregleda i to mu je bilo posebno plaćeno”, kaže Đurišić.
Đurišić se sjeća i još jednog projekta čija je realizacija otpočela 1991. godine.
„Kad sam izabran za direktora Doma zdravlja Podgorica sve osnovne i srednje škole imale su stomatologe. Stomatolog i stomatološka sestra pregledali su sve učenike u septembru i oktobru i radili sistematske preglede. Tokom ostalih mjeseci obavljali su liječenje tako da na završetku srednje škole bilo riješeno 90 odsto stomatoloških problema srednjoškolaca”, kaže Đurišić. Danas u školama nema stomatologa.
No, ni ranije nije sve bilo idealno. Tada je, kaže Đurišić, veliki problem bio što Hitna pomoć nije imala pedijatra. Tako djeca od devet uveče do sedam ujutru nisu mogla da dobiju hitnu medicinsku pomoć. Ali, taj problem je u Podgorici riješen tako što su angažovana dvojica pedijatara da naizmjenično rade noću.
Đurišić kaže da ni Zavod za hitnu medicinsku pomoć ovakav kakav je danas ne može da pacijentima pruža kvalitetne usluge.
„Da bi Zavod funkcionisao jedan tim hitne medicinske pomoći treba da ima najmanje četiri ljekara, osam sestara i najmanje četiri vozača kako bi jedna smjena bila kompletna 24 sata. Ranije, s obzirom na to da je Podgorica imala veliki broj stanovnika ekipe hitne pomoći imale su mnogo više članova i sve smo rješavali bez ikakvih problema”, sjeća se Đurišić.
I Đurišić kaže da će se gužve u domovima zdravlja i ambulantama još više povećavati uvođenjem elektronskog zakazivanja pregleda za Klinički centar i oduzimanjem prava pacijentima da biraju svog izabranog ljekara specijalistu.
„Čitava ova moja priča svodi se na poruku da u cilju efikasnije organizacije zdravstvenog sistema ne treba, kao što se to radi godinama, za ministre zdravlja postavljati politički podobne nego sposobne, specijaliste za organizaciju zdravstvene službe”, kaže Đurišić.
Besmisleno je to očekivati dok je DPS na vlasti.
Veseljko KOPRIVICA
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice